Vjerovanje u kader predstavlja čvrsto ubjeđenje da se sve, bilo dobro ili zlo, dešava Allahovom odredbom i Njegovom voljom, da Allah radi ono što On hoće, da ništa ne izlazi van Njegovog htijenja, ništa na svijetu ne izlazi iz Njegove odredbe i sve je rezultat samo Njegovog upravljanja. Niko ne može izbjeći ono što mu je određeno, niti ono što mu je zapisano u Knjizi – Levhi-mahfuzu.
Vjerujemo da je Allah tvorac ljudskih djela, dobrih i loših. Pored toga, On naređuje i zabranjuje Svojim robovima i omogućio im je da sami izabiru svoja djela, nisu prisiljeni da ih čine, nego se ona dešavaju shodno njihovoj moći.
Allah Svojom milošću upućuje koga hoće, a Svojom mudrošću odvodi u zabludu koga hoće. On neće biti pitan za ono što radi, a Njegovi robovi bit će pitani.
Vjerovanje u kader i odredbu Uzvišenog Allaha jedan je od ruknova imana, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio Džibrilu, alejhis-selam, kada ga je pitao o imanu, rekavši: “Da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i da vjeruješ u Allahovu odredbu dobra i zla.” (Muslim)
Kader je sve ono što je Uzvišeni Allah, iz Svoga apsolutnog znanja, znao da će se dešavati od praiskona – ezela, pa dovijeka, i sve ono što je perom već zapisano. Uzvišeni Allah već je unaprijed odredio sudbinu svih stvorenja, kao i sve ono što će desiti i prije nego što je išta postojalo u praiskonu, i On je znao šta će se desiti, kada će se desiti i na koji će se način to zbiti. Sve se dešava samo na način kako je to On već unaprijed odredio. (Sefarini, Levamiul-envar il-behijja)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada bi Uzvišeni Allah kaznio sve stanovnike nebesa i Zemlje, On bi to učinio a da nikome ne bi nepravdu nanio. Ako im se smiluje, Njegova milost bit će im bolja od njihovih djela. Kada bi utrošio na Allahovom putu koliko brdo Uhud zlata, Allah ti to ne bi primio sve dok ne povjeruješ u kader i ne budeš znao da ono što te je zadesilo, nije te moglo mimoići, a ono što te je mimoišlo, nije te ni moglo zadesiti. A ako bi umro ne vjerujući u ovo, ušao bi u Vatru.” (Ebu Davud, hadis je vjerodostojan)
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, također je kazao: “Sve se odvija prema kaderu. Čak i kada svoju ruku staviš na obraz, i to je kaderom predodređeno.” (Buhari, Halku ef’alil-ibad)
Imam Ahmed, Allah mu se smilovao, rekao je: “Kader je Allahov kudret – moć.” (Ibn Kajjim, Tarikul-hidžretejn)
Dijelovi vjerovanja u kadā i kader
Postoje četiri dijela vjerovanja u kadā i kader bez kojih iman u kadā i kader nije potpun:
• vjerovanje da je Allah Sveznajući i da Njegovo znanje obuhvata sve stvari i pojave, bile male ili velike;
• vjerovanje da je Allah sve to zapisao u Levhi-mahfuzu – Ploči pomno čuvanoj;
• vjerovanje da je Allah stvoritelj svega i da se sve dešava prema Njegovoj volji i moći i da se dogodilo ono što je htio, a da se nije desilo ono što nije želio;
• vjerovanje da je On pored toga Svojim robovima dao mogućnost da, sopstvenom odlukom, čine djela svojom voljom i snagom, kao što Uzvišeni kaže u Kur’anu: “Zar ne znaš da je Allahu poznato sve što je na nebu i na Zemlji? To je sve u Knjizi; to je, uistinu, Allahu lahko!” (El-Hadždž,70); “Onome od vas koji hoće da je na Pravom putu, a vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, neće!” (Et-Tekvir, 28–29).
(Abdurrahman b. Nasir es-Sa’di, Pitanja i odgovori o najvažnijim stvarima)
Vjerovanje u kader i ulaganje truda
Ulaganje truda i poduzimanje odgovarajućih koraka na putu ostvarenja određenog cilja ne samo da nije u suprotnosti sa vjerovanjem u kadā i kader, već predstavlja jedan od sastavnih dijelova tog vjerovanja.
“Zbog toga, vjernik, i pored toga što čvrsto vjeruje u Allahovo određenje, obavezan je ulagati trud u činjenje dobrih djela, te poduzimati sve propisane korake koji ga vode ka konačnom uspjehu i, uz sve to, Allaha iskreno moliti da mu olakša činjenje onoga što ga vodi ka istinskoj sreći i od Njega tražiti da mu na tom putu bude na pomoći.” (Abdullah Gunejman, Šerhu kitabit-tevhidi min Sahihil-Buhari)
Plodovi vjerovanja u kader
Vjerovanje u kader, pored toga što je jedan od ruknova i temelja imana i što onaj ko ga zaniječe postaje kafir, ima vidljive tragove u životu ljudi. Navest ćemo neke od njih:
• Kader je jedan od najvećih motiva koji pozivaju pojedinca radu, aktivnosti i trudu u ovom životu i da radi ono čime je Uzvišeni Allah zadovoljan. Vjerovanje u kader jedan je od najjačih podsticaja vjerniku da radi i da, smjelo i pouzdano, počinje i najveća djela. Vjernicima je naređeno da poduzimaju uzroke uz oslanjanje na Uzvišenog Allaha i da vjeruju da uzroci, sami po sebi, ne daju rezultate osim uz Allahovu dozvolu, jer je Allah Taj Koji je stvorio uzroke i On je Taj Koji je stvorio rezultate. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Snažan vjernik bolji je i draži Allahu od slabog vjernika, a u svakom je dobro. Žudi za onim što će ti koristiti, traži pomoć od Allaha, i ne budi nemoćan. Ako te nešto zadesi, ne reci: ‘Da sam uradio tako i tako’, nego reci: ‘Allah je odredio i šta je htio uradio’, jer ‘da sam’, uistinu, otvara vrata šejtanu.” (Muslim) Kada su muslimani džihadom htjeli promijeniti stvarnost u kojoj su bili, učinili su sve što džihad zahtijeva, a zatim se oslonili na Uzvišenog Allaha. Dakle, nisu rekli: “Allah je odredio da vjernici pobijede, a da kafiri budu poraženi”, i nisu se time zadovoljili niti su ostavili pripremu za borbu, džihad, sabur i vođenje bitki, nego su sve to radili pa ih je Allah pomogao i preko njih uzdigao islam.
• Vjerovanjem u kader čovjek postaje svjestan svoje malenkosti pa se onda ne oholi i ne uzdiže, jer nije u stanju otkriti odredbu i budućnost koja će se desiti, pa tako priznaje svoju slabost i stalnu potrebu za Uzvišenim Gospodarom.
• Čovjek se, kada ga snađe dobro, uzoholi i zanese, a kada ga snađe zlo i nedaća, uznemiri se i tuguje. U trenucima kada uživa blagodati, čovjeka od oholosti neće sačuvati ništa drugo do vjerovanje u kader i da je ono što se desilo već bilo određeno i Uzvišenom Allahu unaprijed poznato, a isto tako ništa drugo osim vjerovanja u kader neće ga izbaviti iz tuge i očaja u trenucima kada ga snađe zlo. Jedan od dobrih prethodnika rekao je: “Ko ne vjeruje u kader, taj nema odmora u svom životu!”
• Vjerovanje u kader otklanja brojne bolesti koje haraju ljudskim zajednicama i siju mržnju među vjernicima. Naprimjer, porok zavisti, jer vjernik ne zavidi ljudima na onome što im je Allah dao iz Svoje dobrote, jer je Allah Taj Koji ih je opskrbio i to im odredio, a vjernik zna da se, kada zavidi drugima, protivi Allahovoj odredbi.
• Vjerovanje u kader daje srcima hrabrost da se suoče sa teškoćama i jača u njima odlučnost, pa ostaju čvrsta na polju borbe i ne boje se smrti jer pouzdano znaju da je trenutak smrti određen, neće se ni za jedan tren ubrzati ili odgoditi. Kada je ovakvo ubjeđenje bilo čvrsto izgrađeno u srcima vjernika, bili su čvrsti u borbi i odlučni da nastave džihad, pa su tako došle velike borbe koje su dale najdivnije primjere čvrstoće i postojanosti pred neprijateljima, ma kako snažni bili i ma koliko brojni bili, jer su oni bili ubijeđeni da čovjeka neće snaći ništa osim onoga što mu je zapisano.
• Vjerovanje u kader usađuje u dušu vjernika suštinu imana, jer čini da vjernik stalno traži pomoć od Allaha, na Njega se oslanja, a uz to čini uzroke, stalno je u potrebi za svojim Uzvišenim Gospodarom, od Njega crpi pomoć i čvrstinu. On je, također, i plemenit, voli drugima činiti dobro, pa ga nalaziš kako je osjećajan prema njima i kako im je uvijek na usluzi.
• Vjerovanje u kader čini da daija koji poziva u Allahovu vjeru javno iznosi svoj poziv i obznanjuje ga pred nevjernicima i silnicima, ne boji se na Allahovom putu ničijeg ukora, pojašnjava ljudima stvarnost imana i uči ih onom šta taj iman zahtijeva, pojašnjava im oblike kufra i nifaka i na njih upozorava, otkriva zabludu i njenu lažnost i govori riječi istine pred silnicima. (Dr. Muhammed b. Abdulaziz, Tevhid za početnike) Vjernik sve to radi a čvrstog je imana, pun povjerenja u Allaha, na Njega se oslanja i strpljivo podnosi sve što ga zadesi na Allahovom putu, jer je on ubijeđen da su život i smrt samo u Allahovoj ruci, da je nafaka samo kod Njega i da Allahovi robovi ne vladaju ničim od toga, ma koliko snage i pomagača imali.
• Vjerovanje u kadā i kader vjernika čini krajnje iskrenim, pa je njegov primarni motiv u svim djelima koja čini – želja da se pokori naredbama Uzvišenog Allaha i da izvršava ono što mu je On stavio u obavezu. Onaj ko istinski vjeruje u kader, vrlo dobro zna da je sve u Allahovoj moći, da sva vlast pripada samo Njemu, da biva ono što On želi, a da se ono što On ne želi, nikada neće, niti se može desiti. Također, ovakav vjernik svjestan je i da Allahovu blagodat, kojom On nekoga želi obasuti, niko ne može uskratiti, kao i da Njegovu presudu niko ne može dokinuti. Ova spoznaja izoštrava vjernikovu iskrenost do krajnjih granica i čisti je od svih, pa i onih najsitnijih primjesa eventualnog licemjerstva koje bi je mogle natruniti. Potpuni ili djelimični nedostatak iskrenosti kod određenog pojedinca prvenstveno je uzrokovan njegovom velikom i neobuzdanom željom da se ističe pred ljudima: želi im se prikazati u najljepšem svjetlu, žudi za njihovim pohvalama, bježi od njihovih kritika, priželjkuje materijalna sredstva koja posjeduju, kao i njihove usluge ili njihovu ljubav i naklonost. Sve pobrojano predstavlja vrste poroka i bolesti, koje su, u suštini, uzrokovane željom pojedinca da svojim djelovanjem postigne nešto drugo osim zadovoljstva Uzvišenog Allaha. (Ibn Kajjim, Medaridžus-salikin)