Islam je uzdigao roditelje do stepena koji čovječanstvo nikad ranije nije poznavalo. Dobročinstvo prema roditeljima propisano je kao stroga obaveza. Na vrijednost dobročinstva prema roditeljima ukazuje činjenica da je ova obaveza spomenuta odmah poslije obaveze vjerovanja u Allaha i obaveze da se samo Njemu ibadet čini. U tom kontekstu Uzvišeni kaže: "I Allaha obožavajte i nikoga Njemu ne pridružujte, a roditeljima dobročinstvo činite..." (En-Nisa, 36)
Uzvišeni Allah kaže: "Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: 'Uh!' -- i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: 'Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!' Gospodar vaš dobro zna šta je u dušama vašim: ako budete poslušni -- pa, Allah će doista oprostiti onima koji se kaju." (El-Isra, 23--25)
Uzvišeni Gospodar propisao je da samo Njemu ibadet upućuješ i da na najpotpuniji način činiš dobročinstvo roditeljima. Ako oba roditelja, ili jedan od njih doživi starost kod tebe, ili oslabi, nemoj da ti bude mrsko i teško da brineš o njima ili da pokazuješ bilo kakvo nezadovoljstvo zbog njihovih postupaka ili propusta, i nemoj ih koriti ni zbog čega, već im govori samo lijepe riječi, prožete poštovanjem i počasti. Moraš biti ponizan i obziran prema njima i moli za njih riječima: "Gospodaru, smiluj im se kao što su oni milostivi bili prema meni dok su me odgajali kada sam malen bio!"
Riječima: "...ne reci im ni: 'Uh!'" Allah ljude poziva da roditeljima ne upućuju ružne riječi, pa čak da ne dopuste da im se otme uzdah nezadovoljstva, koji je najniži oblik ružnog odnosa prema njima, već treba da budu prema njima ponizni, pažljivi i blagi.
Slobodno možemo kazati da je jedno od najdražih djela Uzvišenom Gospodaru dobročinstvo prema roditeljima. Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, rekao je: "Upitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: 'Koje je Allahu djelo najdraže?', a on je rekao: 'Namaz u njegovo vrijeme.' 'A koje onda?', upitao sam, pa mi je rekao: 'Dobročinstvo prema roditeljima.' Upitao sam: 'A koje onda?' 'Borba na Allahovom putu', odgovorio je." (Buhari, 5970)
Uzvišeni Allah poziva Svoje robove da se pridržavaju pravila lijepog odnosa prema roditeljima u svim stanjima, okolnostima i situacijama: naređuje pokornost njihovim naredbama bez srdžbe i negodovanja, pa čak je zabranjeno reći im "uh", Uzvišeni Allah podstiče na poniznost prema njima, pažnju i blagost.
Obaveza je činiti dobročinstvo roditeljima kako riječima tako i djelom, treba biti ponizan prema njima pri uzimanju i davanju, treba im dati prednost nad samim sobom i suprugom, njihovu naredbu i zahtjev stavljati ispred svojih želja i ulagati trud u onome što ih čini zadovoljnim i srećnim. Uzvišeni Gospodar kaže: "A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj." (Lukman, 15)
Kada su roditelji u pitanju, treba posebno voditi računa o njima kada starost dožive, u tom periodu se naročito treba pažljivo ophoditi prema njima, pronaći mogućnost i način da se unese radost u njihova srca i izdržavati ih, ako su u potrebi.
Allah u tom kontekstu kaže: "Pitaju te kome će udjeljivati. Reci: 'Imetak koji udjeljujete neka pripadne roditeljima, i rođacima, i siromasima, i putnicima-namjernicima; a za dobro koje učinite Allah sigurno zna.'" (El-Bekara, 215)
Allah je ljudima oporučio da svojim roditeljima čine veliko dobročinstvo. Majka nosi dijete, što joj je teško, a i rađa ga s teškoćom. U tom periodu ona osjeća različite vrste bolova. Majci treba posvetiti naročitu pažnju u dobročinstvu kao nagradu za njenu njegu i odgoj djece, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada ga je neki čovjek upitao ko je najpreči da prema njemu lijepo postupa, rekao: "Tvoja majka." Čovjek upita: "A ko onda?", a Poslanik odgovori: "Tvoja majka." "A ko onda?", ponovo upita čovjek, a Poslanik odgovori: "Tvoja majka." "A ko onda?", čovjek opet upita, a Poslanik odgovori: "Tvoj otac." (Buhari, 5971)
Abdullah b. Vehb prenosi da je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, svaki dan dolazio svojoj majci i svaki put joj govorio: "Neka te Allah, majko, nagradi dobrim za tvoje požrtvovanje i odgoj koji si mi pružila dok sam bio mali!", a ona bi odgovarala: "Neka te Allah, sine moj, nagradi dobrom, za dobro koje si učinio u mojim staračkim danima!" (Buhari, El-Edebul-mufred, 12)
Dakle, poslušnost roditeljima i dobro koje im se učini, pored ogromne nagrade koja je predviđena na onom svijetu, već i na ovom svijetu donose brojne blagodati koje će djeca neosporno osjetiti.
Najbolju potvrdu za to nalazimo u vjerodostojnom hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kom se kaže da spominjanje takvog dobročinstva u dovi doprinosi primanju dove kod Allaha Plemenitog.
U predanju koje od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi poznati ashab Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, kaže se da su se trojica ljudi zaputila na daleki put, pa kada ih je zatekla noć, oni su se sklonili u jednu pećinu. Međutim, nakon što su ušli u pećinu, jedna se stijena zakotrlja i potpuno zatvori ulaz, te je oni nikako nisu mogli odgurnuti s ulaza. Zarobljeni u pećini, u očaju su molili Milostivog Allaha da im se smiluje i ukloni tu stijenu kako bi izašli. Svako od njih molio je pozivajući se na dobro djelo koje je učinio. Jedan od njih u dovi je kazao: "Allahu dragi, ja sam imao stare i iznemogle roditelje i nikada prije njih nisam nahranio niti napojio svoju djecu, niti svoje robove i sluge. Jednoga dana, tražio sam bolju ispašu za svoje stado, pa nisam došao na vrijeme, te sam ih, nakon što sam namuzao mlijeka i donio im, našao da spavaju. Žao mi je bilo probuditi ih, ali i prije njih nahraniti i napojiti svoju porodicu i svoje sluge, pa sam sa posudom u ruci očekivao momenat kada će se probuditi, i tako sam ostao sve do zore, a moja djeca su u neposrednoj blizini plakala od gladi. Zatim su se roditelji probudili i popili svoj dio mlijeka. Dragi Allahu, ako sam to učinio isključivo radi Tebe, a ne radi čega drugog, onda odmakni ovu stijenu sa ulaza pećine u kojoj se nalazimo!" Allah je učinio, nakon njihovih dova, da se pećina odmakne i da oni, bezbjedni, izađu iz nje i nastave svoj put. (Buhari, 5974)
Nije bez razloga imam Buhari poglavlje u svom Sahihu nazvao "Uslišavanje dove za onoga ko učini dobročinstvo svojim roditeljima", aludirajući na prethodno citirani hadis, što sasvim jasno upućuje na zaključak da je jedan od uvjeta za primanje dove dobročinstvo i lijep odnos prema roditeljima. (Šefik Kurdić, Islamski bonton, str. 209--210)
Dakle, dobročinstvo prema roditeljima i lijep odnos prema njima jedno je od najvrednijih djela koja čovjek uopće može uraditi. Lijep odnos prema njima otvara džennetska vrata. Slobodno možemo kazati da je dobročinstvo prema roditeljima jedan od najefikasnijih načina da nam Allah grijehe oprosti i da nas od njih očisti.