“Dječak iz Sarajeva se ubio nakon brutalnog zlostavljanja”,
“Samoubistvo učenika”,
“Djevojčica se bacila sa zgrade”.
Godine 2015. na skoro svim portalima širom Bosne i Hercegovine i regiona osvanuli su ovi natpisi, a isto to se opet ponovilo u skorijoj prošlosti kada je djevojčica skočila sa zgrade i počinila samoubistvo.
U tim momentima mnogi su se pitali zašto je taj dječak podigao ruku na sebe, koji je uzrok tome da dječak od četrnaest godina ili u drugom slučaju djevojčica od trinaest godina počini suicid? Nakon mnogih nagađanja i istraživanja, na kraju se ustanovilo da je kod oboje djece uzrok samoubistva bilo vršnjačko zlostavljanje u školi.
Mnoga djeca u toku školovanja dožive neki vid zlostavljanja. U većini slučajeva roditelji i nastavnici to i ne primijete sve dok dijete ne iskaže nezadovoljstvo zbog ponašanja drugih prema njemu. Svaku tu žalbu treba ozbiljno shvatiti i istražiti, iako većina nastavnika to ne uradi ili pak roditelj zanemari i smatra to sve normalnim za taj uzrast. Nijedan način zlostavljanja nije normalan i nije prihvatljiv.
Međutim, svako zlostavljanje, bilo o kojem načinu se radilo (psihičko, fizičko, seksualno, ekonomsko…) ostavlja posljedice na toj osobi i najčešće se to pojavljuje u kasnijem periodu.
Kako počinje zlostavljanje
Problemi u ponašanju kod djece ne nastaju odjednom i nisu odmah vidljivi. Takvo ponašanje ukazuje na to da je dijete u ranijem periodu odrastalo u drugačijem okruženju.
Nasilje među djecom ima različite uzroke. Najčešći su to porodica i okruženje u kojem dijete odrasta. Mnoga djeca bivaju kažnjavana fizički i psihički u okviru svoje porodice. Bez obzira na to koliko se ukazivalo na njihov negativan utjecaj, pojedini roditelji jedini način kažnjavanja vide u batinama, pa se samim tim djeca odgajaju u takvim okolnostima i oni nasilje nad drugima smatraju normalnim i jedinim načinom na koji bi konflikte mogli i znali riješiti. Nakon takvog okruženja dijete polazi u školu i u novom okruženju postaje ili žrtva ili nasilnik. Najčešće to počinje sa manjim verbalnim konfliktom pa sve do fizičkog kontakta.
Takav jedan primjer je iz iskustva jedne djevojčice koja je bila zlostavljana u školi: “Brzo žurim da stignem u učionicu jer već kasnim na nastavu. Već su svi na svom mjestu i čekaju da nastavnica dođe u razred. Duboko uzdahnem i otvaram vrata, počinju da uzvikuju moje ime i smiju se: ‘Sara, Sara, huuh huuuh!’ Ponovo zatvaram vrata i bježim kroz hodnik škole i izlazim napolje.”
Ovo je samo jedan od primjera na koji način djeca u školama često budu međusobno zlostavljana, a to je ujedno i početak verbalnog nasilja. Isto tako ovaj vid zlostavljanja je najčešći način među adolescentima. Ova se djeca ne osjećaju prihvaćenim u razredu i često budu odbačena od grupe. Ne nailaze na razumijevanje vršnjaka, pa čak ni nastavnog osoblja. Promjenom okoline oni opet budu zlostavljani i u novoj sredini. Tako grade negativnu sliku o sebi i kada odrastu, njihova se karijera sporije razvija od osoba koje u djetinjstvu nisu bile zlostavljane.
Šta je vršnjačko zlostavljanje?
Nasilje je jedna od podvrsta agresivnog ponašanja u kojoj pojedinac ili skupina često fizički, psihički ili na neki drugi način zlostavlja drugu osobu koja je relativno nemoćna. U istraživanju koje je 2015. godine WHO proveo o zdravstvenom ponašanju djece školskog uzrasta, prosječan broj žrtava bio je 11%, a isto tako i nasilnika. (Salmivalli, C., 2010. Bullying and the peer group: A review)
Najčešći načini zlostavljanja među vršnjacima jesu:
• fizičko: udaranje, guranje, štipanje ili šamaranje;
• verbalno: psovanje, vrijeđanje, prijetnje ili ismijavanje;
• materijalno: otimanje, prisvajanje stvari.
Pored ovih načina, jedan način koji se u školama dešava jeste socijalno zlostavljanje, odnosno odbacivanje, to jeste žrtva nema pravo da bude u grupi i skupina je ignorira.
U posljednje vrijeme susreće se i novi način nasilja među djecom. Kako se tehnologija razvijala, tako je čovječanstvo postalo zavisno i od elektronskih uređaja. U današnje vrijeme rijetkost je vidjeti osobu koja ne posjeduje mobitel, tablet ili laptop. Koliko to bilo korisno, u isto vrijeme donosi i negativan utjecaj, posebno na djecu. Sociale media sits (SMS) kao naprimjer Facebook, Instagram, grupe na raznim besplatnim aplikacijama (WhatsApp, Viber…) mogu doprinijeti razvijanju vršnjačkog nasilja. Ovim putem moguće je da adolescenti komuniciraju a da se ne viđaju, ujedno omogućeno im je i da verbalno i psihički zlostavljaju određenu osobu. Ocjenjivanje nečije slike ili negativno komentarisanje nečijeg statusa predstavlja također zlostavljanje, i negativno utječe na tu osobu. Također “izbacivanje ili neprihvatanje” u virtualnim grupama smatra se socijalnim odbacivanjem iz društva.
Osobine i ponašanje nasilnika
• Zbog želje da postigne veći status i moć u svojoj grupi, nasilnik često igra dominantu ulogu. Da bi postigao svoje ciljeve, on mora i da bude zavisan od grupe jer ga ona određuje.
• U jednoj studiji koja se odnosila na različite vrste ega došlo se do zaključka da nasilnici ne vide sebe samo dominantnim (slika ega), već se oni vide čak većim od toga, zapravo oni žele biti dominantniji (idealni ego). Pored toga, oni vjeruju da drugi žele da oni budu dominantni (normativni ego).
• Logično je da se povećanje nasilnog ponašanja češće javlja u adolescenciji, naročito u periodu kad dijete mijenja školu. U ovom periodu prihvatanje u grupu od strane vršnjaka i popularnost veoma su značajni.
• Nasilnici često biraju žrtve odnosno učenike koji su manje popularni, koji su nesigurni u sebe i fizički slabiji od njih, tako da on/ona može biti dominantan, a da mu žrtva ne može uzvratiti.
• Iz različitih studija koje su sprovedene među adolescentima došlo se do zaključaka da oni međusobno zlostavljanje smatraju “cool”.
• Koliko se često bude podržavalo ovakvo ponašanje nasilnika, toliko će se češće isto to i ponavljati.
Intervencije
• Kao i sve ostalo, tako i odgoj polazi od kuće i porodice. Roditelji koji su topli i puni razumijevanja odgojit će i dijete koje može doprinijeti dobro i korist svome društvu. Zato je neophodno da prvenstveno roditelji budu brižni i da vode svoju djecu ka pozitivnom razvoju, učeći ih odgovornosti, njihovom pravu, a i pravu i poštivanju druge osobe.
• U slučaju da se konflikt ili fizički napad već desio, onda je potrebno saznati šta se zaista desilo, kada se desilo, koji je bio povod, ko je još vidio, a zatim otići do škole i nastavnika koji je odgovoran za taj razred, tako da zajedno nađu rješenje za novonastali problem, a i spriječe novi konflikt.
• Veoma je teško za roditelja da u tim momentima (posebno ako se radi o žrtvi) smanji emocije i da sasluša obje strane, ali je to veoma važno.
• Razmotriti razloge takvog ponašanja i osuditi svaki vid zlostavljanja.
• Ukazati na osjećaje djeteta koje je zlostavljano i njegove emocije i bol.
• Potrebno je da dijete shvati gdje je pogriješilo i da se takvo ponašanje ne može tolerirati, također je potrebno da dijete shvati da je ono odgovorno za svoje ponašanje, a ne neko drugi.
Odgovornost institucija
Pored odgovornosti roditelja, treba napomenuti da škola i država treba da budu odgojno-obrazovnim metodama uključene u sprečavanje nasilja među vršnjacima, tako što će se uključiti u zajednički međusobni rad i tražiti adekvatno rješenje. Tako naprimjer:
• Najbolje bi bilo da se ove intervencije zasnivaju na standardima i na grupi, a da se ne odnose samo na nasilnika i žrtvu.
• Veoma je bitno javno iznijeti šta se dešava između adolescenata kako bi većina takvo ponašanje osudila, a samim tim bi se smanjilo.
• Smanjiti utjecaj i popularnost nasilnika i njegovo ponašanje osuditi, ni u kom slučaju ga ohrabrivati, i ne davati mu visoku ulogu u grupi.
• Podići svijest kod djece o zlostavljanju među vršnjacima i samim tim će se smanjiti i broj žrtava, a i nasilničkog ponašanja. (Salmivalli, C., 2010. Bullying and the peer group: A review)
---
Jedna od posljednjih poruka koje je posljednji poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, uputio ummetu bila je: “O ljudi, vaši životi, vaši imeci i vaša čast su vam sveti i zabranjeni sve dok se ne sretnete sa vašim Gospodarom. Muslimani su braća i nije dozvoljeno nijednom muslimanu uzeti imetak drugog muslimana, osim uz njegov pristanak. Vi ćete se sutra sresti sa svojim Gospodarom i On će vas pitati za ono što ste radili. Gospodaru, jesam li dostavio? Allahu dragi, budi mi svjedok!” (Muslim)