Nauka dokazala: Džemat, brak i održavanje rodbinskih veza pozitivno utječu na naše zdravlje
Poznati američki sociolog Danijel Goleman u svojoj popularnoj knjizi Socijalna inteligencija ističe da se socijalno integrisane osobe – one koje su u braku ili imaju bliske članove porodice i prijatelje, ili pripadaju nekoj socijalnoj ili vjerskoj organizaciji, i koje su duboko uključene u te mreže – mnogo brže oporavljaju od bolesti i žive duže. Gotovo osamnaest istraživanja potvrdilo je snažnu vezu između socijalne povezanosti i stope smrtnosti. Nekoliko stoljeća ranije, naš Poslanik, alejhis-selam, u hadisu koji bilježi Taberani, rekao nam je da održavanje rodbinskih veza produžuje život. Pored toga, mnogobrojne su predaje u kojima se govori o značaju sklapanja braka, važnosti vezivanja za zajednicu muslimana, tj. džemat, i potrebi društvenog angažmana. Sve navedeno, pored sevapa, koji se zahvaljujući tim djelima može steći, također ima pozitivan utjecaj, kao što vidimo, i na naše zdravlje.
(Vidjeti: Danijel Goleman, Socijalna inteligencija)
Zlatno doba muslimana
Da li ste znali da je vladavina pravednih halifa trajala punih trideset godina, upravo onako kako je i najavio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem? “Hilafet će nakon mene trajati trideset godina, zatim će postati kraljevstvo” (Ebu Davud, Ahmed i Hakim, za koji kaže da je vjerodostojan. Također Albani kaže da je hadis sahih. Vidjeti: Es-Sunne, 2/562). Tako se i desilo! Ebu Bekr je vladao dvije godine i tri mjeseca, Omer deset godina i šest mjeseci, Osman dvanaest godina, Alija četiri godine i devet mjeseci, i Hasan, sin Alije, šest mjeseci, a zatim je nastupilo nasljedno kraljevstvo. Navedeni period istinsko je zlatno doba muslimana.
Ovaj časni hadis, pored toga što se obistinio, ujedno je i dokaz da je Hasan, radijallahu anhu, peti pravedni halifa, jer njegovo namjesništvo (hilafet), koje je trajalo šest mjeseci, obuhvaćeno je navedenim hadisom. Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, rekao je: “Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi da će hilafet poslije njega trajati trideset godina, dokazuju da je Hasan b. Alija, radijallahu anhuma, svojim namjesništvom dopunio tih trideset godina, jer je Hasan, radijallahu anhu, hilafet prepustio Muaviji u mjesecu rebiul-evvelu 41. godine po Hidžri, što predstavlja punih trideset godina od smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio je također u rebiul-evvelu 11. godine po Hidžri, pa je i ovo jedna od mudžiza njegovog poslanstva.” (El-Bidaje ven-nihaje, 11/134)
(Izvor: Irfan Hajrudin Klica, Poziv istine)
Tri teritorijalna prodora islama na evropski kontinent
U historiji islama i Evrope uočavaju se tri široka pravca teritorijalnog prodora koji je utjecao na kontinent još od same pojave islama u VII stoljeću. Prvi je prodor s juga, s prostora Magriba, tj. sjevernog dijela Afrike, od strane Arapa i Berbera, kada je slavni vojskovođa Tarik b. Zijad prešao Gibraltarski moreuz krajem aprila 711. godine, pozvan od jedne odmetnute grane lokalne dinastije, te je 19. jula iste godine porazio vizigotskog kralja Roderika, a mjesec dana kasnije počeo opsadu Kordobe. Zanimljivo je istaći da je muslimansko osvajanje Iberijskog poluotoka značajno pomogla tamošnja jevrejska zajednica, koja se širenju muslimanske države na prostor Španije radovala jer je na taj način omogućeno njihovo povezivanje sa jevrejima na Istoku, uključujući i one u samom Jerusalemu.
Zatim je nekoliko stotina godina kasnije, polovinom XIV stoljeća, nastupio prodor preko Balkana. Srednji put, kojim je islam stigao do Evrope, i to zahvaljujući Turcima Osmanlijama, koji su 1463. stavili i našu Bosnu pod svoju kontrolu, da bi koju godinu kasnije, i sami Bošnjaci, sada kao ponositi muslimani, davali svoj doprinos daljnjoj ekspanziji muslimanske države na evropskom tlu, kroz bitku za zauzeće Beograda 1521. godine, ili pak zadajući težak poraz Mađarima u bitki na Mohačkom polju 1526. godine, i u mnogim drugim pohodima i bitkama.
Treći teritorijalni prodor islama u Evropu iz pravca sjevera, preko Ukrajine, također u XIV stoljeću, izvela je nadaleko poznata Zlatna horda koju su sačinjavali novajlije u islamu, Tatari. Naime, Mongoli su samo nekoliko decenija ranije, pod Gazan-hanom (1295–1302) masovno prihvatili islam. U njihovom slučaju, osvajač je objeručke prihvatio vjeru poraženog, što je rijedak slučaj u historiji čovječanstva, a koji nam ponovno potcrtava nepobjedivu dimenziju islama i njegovu duhovnu snagu koja i u najtežim situacijama za muslimane nalazi put do srca ljudi, pa čak i do srca njihovih najljućih neprijatelja.
Svaki ponaosob od ova tri ključna prodora muslimana na evropsko tlo, s juga, srednjim putem i sa sjevera, koji ujedno predstavljaju i tri struje kulturnih utjecaja, ostavio je neizbrisive tragove u zapadnoevropskoj misli, jeziku, kulturi, arhitekturi, običajima i vjerovanju.
(Vidjeti: Jack Goody, Islam u Evropi)
Kroz igru s djecom odgojimo naučnike
Da li ste znali da intelektualno najplodonosniji naučnici tvrde da svoj naučni uspjeh prvenstveno mogu zahvaliti roditeljima koji su strpljivo podržavali njihove igre i razumijevali njihove brojne malene dječije eksperimente?
(Izvor: Edin Tule, Socio-psihološke dimenzije Kur’ana)
Zaboravljene Srebrenice
Nakon pada Budima u ruke habsburške vojske 1686. godine, izveden je stravičan masakr muslimanskog i židovskog stanovništva, te je opljačkana njihova imovina. Habsburški liječnik, očevidac događaja, opisao je budimsku tragediju sljedećim riječima: “Čak ni djeca u majčinim utrobama nisu bila pošteđena. Sva su poslana u smrt. To što se ovdje dogodilo užasnulo me. Ljudi su se pokazali okrutniji jedni prema drugima nego zvijeri.” Mnogi zarobljeni muslimani bili su živi oderani, a njihova koža je korištena kao lijek u apotekama. Nakon obračuna sa muslimanima, a zatim i sa jevrejskom zajednicom, uslijedio je progon katolika nad protestantima.
(Vidjeti: Ian Almond, Predstavljanje islama u zapadnjačkoj misli)
