Crvena tvrđava – biser islamske civilizacije u srcu Španije
Alhambra ili Crvena tvrđava je kompleks sastavljen od palate i tvrđave, koji su sredinom 14. vijeka konstruirali maurski vladari emirata Granada u Endelusu.
Alhambra je sagrađena za vladare iz dinastije Nasrida, posljednjih muslimanskih vladara u Španiji. Nakon pada u ruke kršćana, neke dijelove su koristili kršćanski vladari. Palata Karla V, sagrađena 1527., ustvari je ugrađena u kompleks Alhambra.
Potom je vijekovima bila zapuštena, da bi u 19. vijeku bila obnovljena zahvaljujući nekim evropskim istraživačima, i sada je jedna od glavnih turističkih atrakcija Španije.
Kompleks je uključivao kraljevske odaje, portale, džamije, kupatila, odaje za sluge, vojne barake, štale, radionice, ljevaonicu i brojne vrtove.
Izvana izgleda kao golema tvrđava svijetlih zidova od pečene crvene opeke. No, unutrašnjost je raskošna palača bogato ukrašenih prostorija, dvorišta i svečanih vrtova. U Dvorani suda nalaze se zamršeni stalaktitni ukras, a ispred nje se nalazi Lavlje dvorište s arkadama. U dvorištu je mramorni vodoskok okružen lavovima isklesanim od kamena, a fini stubovi podupiru stalaktitima isjeckane lukove. Nasridski vladar mogao je sjediti u centralnoj zgradi vrta i gledati unutra, a s druge strane zgrade cijelu plodnu dolinu kraljevstva Granade.
Ostali dijelovi kompleksa su: džamija s Mirtinim dvorištem, Dvorana barke, Ambasadorska dvorana, Kupalište, Kraljičin budoar, Lindarajin vrt, Dvorana dviju sestara, Dvorana lavova.
(Izvor: mawdoo3.com)
Svjetska banka sjemenki u Norveškoj
Na ostrvu Svalbard u Norveškoj nalazi se banka sjemenki u kojoj se čuvaju sjemenke što većeg broja biljki, među kojim su i biljke koje se koriste za proizvodnju hrane. Oni koji žele da pohrane sjemenke biljki, mogu to da urade besplatno. Ova banka nalazi se oko 120 metara u dubini jednog brda u blizini mjesta Longyearbyen i 130 metara iznad nivoa mora. U Velikoj Britaniji postoji jedna ovakva banka koja se koristi za čuvanje sjemenki divljih biljki.
Od 1984. godine, u jednom napuštenom rudniku na otoku Svalbard, Nordic Gene Bank čuvala je primjerke zamrznutih sjemenki iz sjevernih zemalja Evrope. Vremenom je kolekcija rasla i dosegla brojku od 10.000 sjemenki za više od 2.000 kultivara od 300 raznih biljki. Premijeri Norveške, Švedske, Finske, Danske i Islanda postavili su kamen temeljac za sadašnju lokaciju. U februaru 2008. godine banka je otvorena. Troškovi izgradnje iznosili su oko devet miliona dolara. Norveška i nekoliko organizacija finansiraju banku.
U međuvremenu, u banki ima od oko 1,5 milion sjemenki različitih poljoprivrednih biljki. Varijetet i broj pohranjenih sjemenki ovisi od toga koliko će zemalja učestvovati. Maksimalni kapacitet je 4,5 miliona različitih primjeraka.
Izbor lokacije je pao na ovo mjesto zbog određenih razloga:
● Nema nekog značajnog tektonskog aktiviteta, tako da je šansa na zemljotres minimalna.
● Lokacija je veoma daleko od područja gdje se vode oružani sukobi.
● Na ovom terenu postoji permafrost, što pomaže da se sjemenke sačuvaju. Ako umjetno hlađenje prestane da radi, sedmicama će trajati da se standardna preporučena temperatura od -18 stepeni Celzijusa popne na temperaturu okolnih stijena od -4 stepena Celzijusa.
● Visina lokacije od 130 metara iznad nivoa mora mnogo znači i u normalnim okolnostima jer ovo područje ostaje suho čak i ako se nivo mora poveća zbog topljenja leda na polovima.
Studija izvodljivosti koja je urađena prije izgradnje, pokazala je da većina sjemenki koje se koriste za proizvodnju hrane može da bude sačuvana stotinama godina. Za neke vrste, između kojih su neke veoma bitne vrste žitarica, važi da se mogu čuvati tako čak i hiljade godina.
Mnoge zemlje imaju svoje banke u kojima čuvaju sjemenke, ali zbog raznih faktora koji narušavaju bezbjednost, nerijetko se desi da neke vrste nestanu. Nekad u nekom ratu cijela banka sjemenki strada. Ova banka u Norveškoj je relativno vrlo sigurna.
Primjerci koji su pohranjeni u banci u Norveškoj su kopije primjeraka iz lokalne banke koja ih je dostavila. Zainteresovani, npr. naučnici, za neku vrstu ne mogu dobiti direktan pristup ovim primjercima, nego moraju zatražiti dozvolu od onoga ko ih je tu pohranio. Instanca koja je pohranila sjemenke ostaje vlasnik sjemenki, vlasništvo sjemenki ne prelazi na vlasnika zgrade i ovo je regulirano ugovorima. Međutim, u krajnjem slučaju, da neka instanca koja tu pohrani sjemenke nekad u budućnosti nestane i ne bude potraživala svoje sjemenke nazad, Norveška onda na svom tlu ipak ima te sjemenke, što je, u nekim crnim scenarijima velikih razaranja po svijetu, za ovu zemlju velika prednost da i dalje ima toliko različitih sjemenki na svom tlu. Strateški gledajući, ovo je jedan izuzetno mudar potez.
(Izvor: Quest, Wikpedia)
Mravi kamikaze
Životinje imaju razne mehanizme odbrane, a mehanizam jedne vrste mrava izuzetno je zanimljiv i poseban. Ova vrsta je skoro otkrivena, a radi se o vrsti Colobopsis explodens. Naime, kad mravi radnici budu u opasnosti, ovi mravi svoj pancir svjesno puste da pukne, što dovede do toga da otrovna ljepljiva tekućina izađe iz tijela mrava koji sebe tako sam žrtvuje za dobrobit zajednice. Naučnici su identificirali petnaest vrsta ovih kamikaza mrava, od kojih je i zadnja novopronađena, Colobopsis explodens.
Ovaj fenomen ima sličnosti sa pčelom: pčela koja ubode i žalac joj izađe također umre. I kod mrava isto postoji hijerarhija, na vrhu je kraljica, potom mužjaci, pa radnici, a i među radnicima isto ima raznih rangova. Vojnici, koji imaju visok rang među radnicima, imaju velike glave da zablokiraju ulaz u mravinjak, a jedan dio radnika se sam žrtvuje napinjući mišiće u toj mjeri da mu tijelo pukne i izbaci otrov. Ovi koji se sami žrtvuju pripadaju najnižem rangu.
(Izvor: Kijk magazine)
Kako se prave medicinski radioizotopi
Prilikom posjete bolnici i snimanja raznim aparatima, ljudi se rijetko kad pitaju kako ti aparati funkcioniraju, a za znatiželjne smo odabrali ovu kratku temu koja je usko vezana za neke metode snimanja u bolnicama.
Nuklearna medicina koristi se kako bi se neke bolesti dijagnosticirale i liječile. Pretrage ovom metodom pokazuju nam kako organi i ćelije funkcioniraju, a nekad pokazuju i veličinu i oblik naprimjer neke deformacije. Nuklearna medicina je veoma bitna kako bi se neke bolesti otkrile u ranoj fazi, što je veoma bitno da se bolest što efikasnije liječi. Prilikom dijagnosticiranja bolesti, nuklearna medicina koristi male količine određenih radioaktivnih materija (radioaktivni obilježivači) koje emitiraju energiju u formi gama-zraka. Ovi zraci su kao rendgenski zraci i mogu se očitati posebnom vrstom gama-kamere. Ovi obilježivači su napravljeni takvi da mogu da dospiju do određenih dijelova tijela i na osnovu snimaka koji se naprave doktori pokušavaju da ustanove dijagnozu. U ovakvim dijagnostičkim situacijama u nuklearnoj medicini se, dakle, koriste radioizotopi.
Kako se prave ovi radioizotopi? Postoje dvije metode produkcije medicinskih radioizotopa: prva metoda podrazumijeva proizvodnju u reaktoru, a druga u ubrzačima koji se zovu i ciklotroni. Za jedan dio izotopa važi da je preferirana metoda reaktor, dok je za neke bolji ciklotron.
U cijelom svijetu postoji samo pet reaktora koji su odgovorni za produkciju većine korištenih medicinskih izotopa: NRU reaktor u Kanadi, Safari reaktor u Južnoj Africi, BR-2 reaktor u Belgiji, Osiris reaktor u Francuskoj i NRG High Flux Reactor u Pettenu u Holandiji. Iz ovih reaktora izotopi se prevoze u bolnice širom svijeta. Bez ovih izotopa došlo bi do velikih problema u bolnicama. Postoji i diskusija da li su ovi reaktori uopće potrebni jer mali ciklotroni se relativno jeftino mogu izgraditi u sklopu bolnice, međutim, činjenica jeste da za određen broj izotopa važi da im kvalitet nije dovoljno dobar ako ne dolaze iz reaktora. Izotop koji se najviše koristi je molibden-99 i u zaključku jedne studije navodi se da se mora praviti u reaktorima.
(Izvor: kernvisie.com)
