“Drumski razbojnici” u Sudanu
U državi Sudan postoji velika mogućnost da će vozač automobila ili autobusa biti iznenađen prizorom na cesti, naročito ako prolazi u vrijeme akšam-namaza. Ljudi nasred puta mašu rukama i zaustavljaju prolaznike. Da li je posrijedi pokušaj pljačke ili nečega drugog?
Stanovnici naselja pored magistrale zaustavljaju postače kako bi se sa njima iftarili. Milom ili silom. I najbolji od njih je onaj koji uspije zaustaviti autobus i ubijediti njegove putnike da se iftare sa njima. I dok to oni rade, drugi pripremaju sofre iftara sa osnovnim namirnicama ili pak jelima koja se pripremaju u kući. Svako shodno svojim mogućnostima. I punktovi iftara razasuti su duž cijelog puta. Motiv njihovog ponašanja su načela islama i lijepi običaji. Jer, mjesec ramazan je mjesec dobra, gostoprimstva i darežljivosti. Sretni su domaćini, a i putnici, i svi imaju nagradu, ako Bog da. Domaći ostaju sa svojim lijepim običajima, a putnici nastavljaju dalje sa dovom svojim domaćinima. Jedan od njih kaže: “Zaustavljamo prijevozna sredstva izlažući sami sebe opasnosti. Međutim, sve je to na putu dobra, obaveze i darežljivosti.”
(Al Jazeera)
Početak muslimanskog pohoda na Andaluziju
Islamski pohodi na arapski magrib, na područje sjeverne Afrike, bili su veoma uspješni. Berberska plemena primila su islam nakon velikog otpora islamskim pohodima. Postali su muslimani koji su imali svoja prava i obaveze, kao i oni koji su vodili islamske pohode. Vođe islamskih pohoda imale su čvrsto ubjeđenje da se islamsko bratstvo mora širiti među ljudima.
Musa b. Nusejr bio je namjesnik emevijskog hilafeta u Africi. Zatražio je dozvolu od emevijskog halife Velida b. Abdulmelika da osvoji Andaluziju (današnju Španiju), nakon što je pod upravu islamske države stavio najudaljenije dijelove sjeverne Afrike. Tarik b. Zijad imenovan je za namjesnika grada Tanger. Halifa je odobrio pohod i naredio je Musau b. Nusejru da se pokrene prema Andaluziji. On je pripremio izvidnicu od pet stotina vojnika, od njih stotinu konjanika pod vodstvom Tarifa b. Malika, koji je bio porijeklom iz berberskih plemena. Iz grada Ceuta brodovima su prešli tjesnac Džebelu Tarik, današnji Gibraltar. Iskrcali su se na ostrvo Tarifa sa španske strane, koje je kasnije postalo poznato kao ostrvo Tarif odnosno Tarifa.
Ovaj vojni pohod iz grada Ceuta desio se prvog ramazana devedeset prve godine po Hidžri. Tarif b. Malik izvidio je grad Tarifa i okolna područja, prikupio potrebne informacije i vratio se sa ohrabrujućim vijestima za buduće pohode. Analizirao je situaciju područja i poziciju neprijatelja. Izaslao je određene skupine vojnika s tim ciljem u različitim pravcima od kojih je i Gibraltar. Sakupljene informacije pomogle su u postavljanju strategije budućeg pohoda i iskrcavanje Tarika b. Zijada nešto kasnije. Islamski vojskovođa Musa b. Nusejr, porijeklom iz berberskih plemena, na ovaj je način pripremio sve za ulazak islama u Andaluziju i za opstanak islama osam stoljeća na Iberijskom poluotoku.
(Izvor: islamstory.com)
Masakr iz 1994. u džamiji u gradu Hebron
Na sabah-namazu 15. ramazana 1414. h. g. / 25. 2. 1994. Baruch Goldstein ušao je u džamiju Ibrahimi dok su ljudi bili na sedždi svome Uzvišenom Gospodaru posteći dane ramazana.
Ovaj izraelski terorista, koji je rođen i odrastao u Americi, sakrio se iza jednog od stubova džamije, sačekao da klanjači padnu na sedždu, a zatim otvorio paljbu iz automatske puške po klanjačima na sedždi. Drugi zločinci su mu pomagali da dopuni municiju, a koristio je rasprskavajuće metke, tako da su geleri eksploziva i meci probili glave, vratove i leđa klanjača. U masakru je poginulo dvadeset devet muslimana koji su postili i klanjali se Uzvišenom Allahu, dok su Mu bili na sedždi, u najčasnijem mjestu, najčasnijem mjesecu, najčasnijem namazu. Desetine među pet stotina klanjača koji su ibadetili Allahu pretrpjeli su razne povrede, dok su ostali prisutni uspjeli uhvatiti Goldsteina prije nego što je pobjegao sa svojim gnusnim zločinom.
Za vrijeme izvršenja masakra, prisutni vojnici cionističkog okupatora zatvorili su kapije džamije kako bi spriječili klanjače da pobjegnu, kao što su na takav način spriječili one koji su bili vani da priteknu u pomoć povrijeđenima. Naknadno su drugi skončali pod oružjem okupatorske vojske izvan džamije, kao i tokom ispraćaja šehida iz masakra u džamiji. U masakru je poginulo oko 50 šehida, 29 među njima unutar same džamije. (New York Times)
Postoji mišljenje o tome da je u masakru učestvovalo više naoružanih Izraelaca, ali navodi koji su postali zastupljeni potvrđuju da je samo Goldstein bio akter paljbe unutar dvorišta džamije, međutim, način na koji su cionisti i naoružani vojnici postupili, govori da je ovdje bila riječ o koordiniranoj akciji. (Al-Halil)
Nakon što je masakr sproveden u djelo, zločinac Goldstein ukopan je u mjestu blizu okupacionog naselja Kiryat Arba, a tamo ga još uvijek izraelski doseljenici tretiraju kao da je svetac. Smatra se pretečom zato što je uspio ubiti desetine Palestinaca lično, iako su mu u tome pomogle izraelske vojne jedinice i doseljenici, pripadnici Partije “Kach”. Desetine izraelskih naseljenika iz doseljeničkih naselja unutar i izvan starog grada Hebrona dolaze i plešu razne plesove kako bi tako odali počast tom zločincu. Goldsteinov grob postao je svetiše za sve cionističke doseljenike na Zapadnoj obali.
(Izvor: islamstory.com)
Iznenađujuće činjenice o islamu i muslimanima u Londonu
• Više od milion muslimana živi u Londonu i to je skoro 40% ukupne muslimanske populacije u Engleskoj.
• Baitul Futuh Mosque, poznata i kao Morden Mosque, najveća je britanska džamija i jedna od najvećih u zapadnoj Evropi. Nalazi se u Mordenu, jugozapadnom dijelu Londona. Oko deset hiljada muslimana okupi se u ovoj prelijepoj džamiji svakog petka da bi obavili džuma-namaz.
• Sir Christopher Wren, arhitekt londonske katedrale St. Paul, toliko je bio impresioniran islamskom arhitekturom i ljepotom arhitekture osmanskih i maurskih džamija, da je želio da to predstavi kroz svoje radove. Na jednostavan način možete vidjeti utjecaj islamskog stila na izgled katedrale St. Paul.
• Sake Dean Mahomed bio je indijski putnik, hirurg i biznismen, i jedan od prvih izvanevropskih useljenika u zapadnoj zemlji. On je prvi čovjek koji je Evropljanima donio jugoazijsku hranu, kao što je curry, otvarajući prvi indijski restoran u Londonu. Još zanimljivije je da je ovaj čovjek donio šampon u Veliku Britaniju.
• Barunica Pola Uddin, porijeklom iz Bangladeša, prva je muslimanka i druga žena porijeklom iz Azije koja je postala član parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva.
(Izvor: ummahsonic.com)
