Nakon dugog odsustva, ponovo nam je pokucao na vrata. S čežnjom smo ga iščekivali, kao dugo odsutnu voljenu osobu. Ovaj dragi gost godinu dana nije nam dolazio. Svaki put prije njegova dolaska brojimo dane, sate i minute. Srca mu se raduju. Ramazan! “Došao vam je ramazan, mubarek mjesec, u kojem vam je Allah propisao post!”(Nesai, hadis sahih, Albani). Ramazan je mjesec Kur’ana, iftara, ibadeta i noćnog namaza: “Ko klanja sa imamom sve dok on ne završi, upisat će mu se kao da je klanjao cijelu noć” (Ahmed, hadis sahih, Albani).U blagoslovljenom mjesecu posta otvaraju se džennetska vrata, a zatvaraju džehennemska: “Kada dođe ramazan, otvore se džennetska vrata, zatvore se džehennemska vrata i šejtani se stave u okove!” (Buhari i Muslim).Objava Kur’ana počela je u ramazanu: “U mjesecu ramazanu počelo jeobjavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla...”(El-Bekara, 185).Mjesec ramazan odlikuje se brojnim blagodatima koje nema nijedan drugi mjesec: “Ko provede ramazan,vjerujući i očekujući nagradu, bit će mu oprošteni prethodno učinjeni mali grijesi.”(Buhari i Muslim)
Pripreme za ramazan
Svaka žena muslimanka prije ramazana posveti se uređivanju kuće i dvorišta, da sve miriše i blista od čistoće i ljepote, i svakako da je to pohvalno, čak i ibadet uz iskren nijet.Ali, kad završimo sa “generalnim čišćenjem”, vratimo se nama samima. Prije nego što nam dođe ramazan, “zavirimo” u svoja srca, pokušajmo ih malo “pripremiti i očistiti”: “I svi se, o vjernici, pokajte Allahu, da biste uspjeli”(En-Nur, 31). Nemojmo sebi dozvoliti da nam dođe ramazan a da se nismo iskreno Allahu pokajale za sve što smo radile u protekloj godini. Iskrena tevba briše “prašinu s naših srca”: “On prima pokajanje od robova Svojih i prašta loše postupke i zna šta radite”(Eš-Šura, 25).Tevba će naša srca učiniti nježnim i spremnim za ramazanske ibadete. Kad nastupi ramazan, nemojmo sebi dozvoliti da nam njegovi dani protiču na uobičajen način. Podsjećajmo sebe da se nijedan ramazanski dan, kada prođe, nikada više neće vratiti. Neka naš cilj bude Allahova nagrada za postača: “Post je Moj i Ja ću za njega nagraditi...”(Buhari i Muslim), imajući na umu: “Zaista se djela cijene prema namjerama...”(Buhari), imoleći Uzvišenog Allaha da budemo od onih koji će ući na vrata Rejjan: “U Džennetu ima jedna kapija koja se zove Er-Rejjan. Na Sudnjem danu kroz nju će ulaziti samo postači i niko više.”(Buhari i Muslim)
Raznovrsnost ibadeta
Usmjerimo svoju pažnju na razne vidove ibadeta. Za svako dobro učinjeno djelo bit ćemo, sa Allahovom dozvolom, nagrađene. Pet dnevnih namaza treba da budu naša iskrena veza sa Gospodarom svjetova u cijeloj godini, a u ovom mubarek mjesecu posebno. Nastojmo ih izvršavati u potpunosti, čuvajući njihove sunnete, jer: “Ko u danu i noći klanja dvanaest rekata (sunneta), sagradit će mu se kuća u Džennetu”(Muslim).Kada suprug ode na teravih-namaz u džamiju, a mi to nismo u mogućnosti iz raznih razloga, iskoristimo vrijeme i s preostalom porodicom klanjajmo onoliko koliko smo u mogućnosti. Nemojmo biti žalosne zbog ostajanja u kući, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemojte svojim ženama zabranjivati odlazak u džamije, a njihove su kuće bolje za njih”(Ebu Davud, hadis je sahih, Albani).Nastojmo da obavljamo noćni namaz koliko smo u mogućnosti, pa baremdva rekata u zadnjoj trećini noći koja će biti popraćena dovom, jer“naš Gospodar spušta se u zadnjoj trećini noći, pa kaže: ‘Ima li ko da Me doziva pa da mu se odazovem!? Imali ko da nešto traži pa da mu dam!? Imali ko da traži oprosta pa da mu oprostim!?’” (Buhari i Muslim) Nemojmo ovaj ibadet propustiti ni u jednoj ramazanskoj noći, pa da same sebe lišimo ovog velikog dobra.Nemojmo dozvoliti da nas san i dugo sjedenje spriječe od ustajanja na sehur, jer u njemu je berićet i na taj način prakticiramo sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: “Ustajte na sehur, zaista je u sehuru berićet!”(Buhari);“Zaista Allah i meleki blagosiljaju one koji sehure!”(Ibn Hiban, hadis je hasen, Albani).Ako neko ne može konzumirati hranu na sehuru, neka onda barem uzme gutljaj vode i tako postigne obećanu nagrade za sehur.
Povećajmo učenje Kur’ana u ramazanskim danima i noćima. Na taj način ćemo najbolje iskoristiti svoje vrijeme, jer ramazan je mjesec Kur’ana. Sjetimo se na koji su način naši ispravni prethodnici učili Kur’an u ramazanu,koliko su hatmi završavali! Neki su znali Kur’an proučiti za tri dana, neki za sedam, a prenosi se da je imam Šafija, Allah mu se smilovao, u ramazanu znao proučiti Kur’an šezdeset puta, što znači da je u svakom danu završavao dvije hatme. Mi donesimo čvrstu odluku da ćemo barem jedanput proučiti Kur’an u ramazanu i održimo dato obećanje.
Uzvišeni Allah podario nam je imetak kako bi nam on bio ukras i iskušenje na ovom svijetu: “Bogatstvo i sinovi su ukras na ovom svijetu!”(El-Kehf 46);“Imanja vaša i djeca vaša samo su iskušenje, a u Allaha je nagrada velika”(Et-Tegabun, 15).Udijelimo onoliko koliko smo umogućnosti i pričinimo na taj način radost svojoj siromašnoj braći i sestrama u vjeri. Učinimo da osjete slast ramazanskih dana i da dožive svoj bajram.Zajednički iftari trebali bi krasiti naša islamska društva i okupljanja i tako se na najljepši način pokazuju povezanost i međusobna muslimanska ljubav. Najlakši način da se zadobije velika i obećana nagrada jeste da se nahrani postač: “Onome ko nahrani postača, pripada nagrada kao i postaču”(Ahmed, hadis je sahih, Albani).Stoga,pripremi ili kupi određene vrste jela i udijeli ih komšijama, prijateljici ili odnesi ih u mesdžid ili pozovi nekog od postača. Kuhinja je mjesto gdje svaka domaćica provede pola radnog dana. Nemojmo dozvoliti da naši ramazanski dani prođu na taj način. Tačno je da moramo pripremati hranu i brinuti se o porodici, ali u ramazanu uradimo to na razuman i mudar način. Rasporedimo vrijeme i učinimo naš boravak u kuhinji minimalnim. Ramazan je mjesec berićeta i male količine hrane zadovoljit će naše potrebe. Ukoliko budemo primorane na dug boravak u kuhinji, u tom slučaju, neka nam nijet bude iskren. Nadajmo se Allahovoj nagradi, misleći na to kako će se tom hranom iftariti postači. Dok su naše ruke zauzete kuhanjem, mi “zaposlimo”svoj jezik sa zikrom, istigfarom, dovom, slušanjem dersa ili Kur’ana. Na taj način istovremeno ćemo postići dva cilja.Nakon završenog pripremanja hrane, a prije iftara, nemojmo zaboraviti da molimo Onoga koji nam je omogućio da ispostim taj ramazanski dan. Molimo Uzvišenog Allaha za dunjalučko i ahiretsko dobro, jer“tri se dove ne odbijaju: dova roditelja za dijete, dova postača i dova putnika”(Ahmed, hadis je hasen, Albani).Svi članovi porodice, a naročito suprug, trebali bi da budu tolerantni u toku ramazana ukoliko se desi da domaćica svoje kućne poslove ne obavlja na način kako je to radila prije ramazana. Neka se strpe, nadajući se Allahovoj nagradi, jer ramazan je samo jedan mjesec u godini, neka je potpomognu i posavjetuju kako da ga na najbolji način provede, jer svi mi skupa želimo i molimo Allaha da nam dâ nagradu koju nam je obećao kada je rekao: “Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat, i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.” (El-Ahzab, 35)
Naša djeca i ramazan
Ni prije, a ni u toku ramazana ne treba zaboraviti na najmlađe i najmilije, našu milu dječicu. Podsjećajmo ih prije ramazana da se njegovo vrijeme približilo idajmo im do znanja da nam je drago zbog toga. U toku ramazana veću djecu navikivajmo na post, a mlađoj govorimo o postu kako bi ga zavoljela. Zaposlimo ih prilikom pripremanja iftara, da poslužuju, da dijele jedni drugima datule prilikom samog iftara. To zasigurno ostavlja pozitivan trag u srcu, kao što su ljubav prema postu, spoznaja da ima nagradu za ispošteni dan. Sjećanja na porodične iftare naša će djeca nositi sa sobom tokom cijelog života. Prisjetimo se kako su to naše majke činile sa nama i kako su nam bili dragi ti iftarski trenuci.
Molim Uzvišenog Allahada nam podari da provedemo ramazan na najbolji način, da nam podari nagradu posta, radost prilikom susreta sa našim Gospodarom, da budemo od onih koji će biti pozvani na džennetska vrata Rejjan, onako kao što nas je obavijestio naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “U Džennetu ima jedna
kapija koja se zove Er-Rejjan. Na Sudnjem danu kroz nju će ulaziti samo postači i niko više. Kada se poviče: ‘Gdje su postači?’, postači će ustati i samo će oni ući. Kada oni uđu, kapija će se zatvoriti i na nju više niko neće moći ući”(Buhari i Muslim), a u drugoj verziji navodi se: “I ko uđe kroz njih, napit će se, a onaj koji se napije,nikada više neće ožednjeti.”(Nesai, hadis je sahih, Albani)