Zima i ljeto, hladnoća i vrućina, smjena noći i dana, Sunce, Mjesec, zvijezde, nebeska prostranstava, sve su to Allahovi dokazi savršenog stvaranja, i dokazi Njegove jednoće, gospodarstva, vlasti, upravljanja svime, Njegove snage i moći. Sve to upućuje na to da samo Allah zaslužuje da bude obožavan i da On nema sudruga. Uzvišeni je Onaj koji smjenjuje dane i mjesece, daje da prolaze godine, daje vrućinu nakon zime, i hladnoću nakon ljeta, ne može Ga niko zaustaviti niti spriječiti: “U stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni noći i dana, doista su znakovi za razumom obdarene” (Alu Imran, 190); “Na Zemlji su znakovi za one koji čvrsto vjeruju, a i u vama samima – zar ne vidite?” (Ez-Zarijat, 20–21); “I zašto oni ne promisle o carstvu nebesa i Zemlje i o svemu onome što je On stvorio?” (El-A’raf, 185).
Razborit i pametan musliman ne odnosi se nemarno prema godišnjim dobima, ne sprečava ga hladnoća zime, niti vrućina ljeta da napreduje u dunjalučkim i vjerskim poslovima. Slab je onaj koji ostavlja današnji posao za sutra, a još slabiji onaj ko ostavlja zimske poslove za ljeto i ljetne za zimu.
Jedan od temelja vjerovanja jeste vjerovanje u gajb – nevidljivi svijet. Kada je riječ o gajbu, mi muslimani vjerujemo u ono o čemu nas je obavijestio naš Gospodar u Svojoj Knjizi i o čemu nas je obavijestio Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. U jednom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Džehennemska vatra požalila se svom Gospodaru i rekla: ‘Samu sebe pojedoh (uništih)!’, pa joj je Allah dopustio dva oduška, jedan zimi, a jedan ljeti, i to je najveća vrućina i najveća hladnoća koju osjećate.” (Buhari i Muslim)
Musliman vjeruje da je istina što je navedeno u hadisu, bez ulaska u kakvoću toga, i traži od Allaha zaštitu od Vatre, njene vreline i hladnoće.
Zima ima svoje karakteristike, koje musliman treba poznavati i dobro iskoristiti, kao i razmišljati o poukama i porukama. Zima je proljeće za vjernika i veliki plijen za pobožnjake. Zima je idealna prilika za ibadet. U kratkim zimskim danima posebno je lahko postiti i to treba iskoristiti onaj kome je ostalo da naposti propuštenih ramazanskih dana ili onaj ko treba da posti iskupni post. Zimske duge noći posebno su lijepe ako se osvijetle namazom. Omer, radijallahu anhu, rekao je: “Zima je plijen pobožnjaka.” (Ibn Ebu Šejba, Musannef; Ebu Nuajm, El-Hil’ja)
Ibn Mesud, radijallahu anhu, rekao je: “Dobro došla, zimo! U tebi se spušta bereket, produžuje se noć za bdijenje u namazu, a skraćuje dan za post.” (Ibn Redžeb, Letaiful-mearif, 327).
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Post zimi je lahak plijen (i zarada)” (Tirmizi, Sunen, hasen), a ovim je riječima vjernicima skrenuo pažnju na to da se bez velikog napora i poteškoće može zasužiti nagrada za post. Vjernik u zimskim danima može da posti bez poteškoće i velikog opterećenja, ne osjećajući veliku glad ili žeđ, jer su dani kratki i hladni pa nema tih poteškoća posta. A što se tiče namaza u zimskim noćima, zbog dužine noći može da odspava dovoljno, a onda da klanja, pa i da prouči dio Kur’ana koji uobičajeno uči u namazu. Zima vjerniku omogućava da istovremeno izvršava više dobrih djela: da posti, klanja noćni namaz, uči više Kur’ana, a da ne osjeća fizičku poteškoću jer može dovoljno spavati i odmoriti se. (Letaiful-mearif)
Provesti zimske noći u nečemu što čovjeku neće koristiti ni na dunjaluku ni na ahiretu, predstavlja gaflet – nemar, a pogubno je ako ih provede u grijesima. Kada je bio na samrti, Amir b. Abdullah, rahimehullah, zaplakao je, pa su ga prisutni upitali: “Zašto plačeš?” “Ne plačem strahujući od smrti, niti žudeći za dunjalukom, nego plačem zbog podnevske žeđi i namaza u zimskim noćima.” (Ibn Ebu Dun’ja, El-Muhtedarin, str. 178)
Jezid er-Rekaši, rahimehullah, zaplakao je na samrti i rekao: “Plačem, tako mi Allaha, zbog propuštenog noćnog namaza i dnevnog posta.” Zatim je dodao: “Ko će umjesto tebe klanjati, o Jezide, i ko će postiti?! I ko će se Allahu umjesto tebe dobrim djelima približavati, ko će se umjesto tebe Njemu pokajati za prošle grijehe?!” (Hatib, Tarihul-Bagdad)
I vrućinu i hladnoću stvorio je Allah, pa muslimanu nije dozvoljeno da izostavlja djela koja su mu stavljena u dužnost pravdajući to vrućinom ili hladnoćom. Naprimjer, nije mu dozvoljeno da se nemarno odnosi prema namazu u džematu, posebno sabahu, zbog hladnoće, ili da muslimanka bude nemarna prema nošenju hidžaba zbog vrućine. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa ashabima krenuo u Pohod na Tebuk, bilo je jako toplo. Munafici su izostali i jedni drugima su govorili: “Ne krećite u boj po vrućini” (Et-Tevba, 81), pa im je Allah odgovorio: “Džehennemska vatra još je vrelija!” (Et-Tevba, 81), tj. “džehennemska vatra” u koju će vas odvesti vaše griješenje i suprotstavljanje “još je vrelija” od vrućine od koje bježite, čak je vrelija od same vaše vatre (Ibn Kesir, Tefsir). Nužno je da se onaj ko osjeti lijenost prema ibadetu i malaksalost zbog zime sjeti džehennemske hladnoće, Allah nas sačuvao od nje!
Allah nas je obasuo mnogobrojnim blagodatima, a jedna od jeste i to da nam je podario odjeću, ogrjev i drugo što nas štiti od hladnoće. Uzvišeni Allah kaže: “I stoku On za vas stvara; njome se od hladnoće štitite, a i drugih koristi imate, njome se i hranite” (En-Nahl, 5); “...i daje vam od kože stoke šatore, koje lahko nosite dok putujete i kad se smjestite, a od vune njihove, i dlake njihove, i kostrijeti njihove imovinu i odjeću, sve do određenog roka” (En-Nahl, 80); “Allah vam u onome što je stvorio hlad daje, i skloništa u brdima vam daje, i odjeću koja vas čuva od vrućine daje vam, a i odjeću koja vas od vlastite sile štiti – tako vam upotpunjava blagodat Svoju da biste bili predani” (En-Nahl, 81). Izraz “od vrućine” u ajetu: “i odjeću koja vas čuva od vrućine daje vam”, odnosi se i na vrućinu i hladnoću iako je spomenuta samo vrućina jer kontekst govora upućuje na oboje. Odjeća koja čovjeka što štiti od vrućine štiti ga i od hladnoće, a to je odjeća od lana, pamuka i vune. (Tefsirul-Begavi; Šenkiti, Edvaul-bejan)
Kad bi došla zima, Omer, radijallahu anhu, preporučivao je muslimanima da se zaštite od nje jer je ona neprijatelj, i da se za nju pripremi odjeća, i vanjski i unutrašnji veš, rekavši da je hladnoća “neprijatelj koji brzo dođe, a teško ode”. (Letaiful-mearif)
Čovjek treba Allahu zahvaljivati na ovim blagodatima, koristeći ih u pokornosti Njemu i onome čime je On zadovoljan, a ne potpomagati se njima u griješenju. Čuvanje i trajanje blagodati povezano je sa zahvalnošću na njima, pa ko zahvaljuje, bit će mu i povećane, kao što kaže Uzvišeni Allah: “I kad je Gospodar vaš objavio: ‘Ako budete zahvalni, Ja ću vam sigurno još više dati; budete li nezahvalni, žestoka će, doista, biti kazna Moja!” (Ibrahim, 7)
Ko vodi brigu i stalo mu je da sačuva svoju porodicu, svoju djecu i sebe od hladnoće zime, kupujući odgovarajuću odjeću, ogrjev i sl., treba prije svega voditi brigu da ih sačuva od džehennemske vatre, usmjeravajući ih na dobro i pomažući im da ustraju u njemu, a odvraćajući od zla, nemorala i nevaljalština, vodeći računa da i u odjeći zatvori puteve ka griješenju. Uzvišeni kaže: “O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre...” (Et-Tahrim, 6).
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Svi ste vi pastiri i svi ćete biti odgovorni za svoje stado.” (Buhari i Muslim)
Musliman je brat muslimanu: “A vjernici i vjernice prijatelji su i zaštitnici jedni drugima” (Et-Tevba, 71), to jest u ljubavi, prijateljstvu, potpomaganju, posebno u nevolji, samilosti, saosjećajnosti. Treba saosjećati sa slabima i potrebnima, posebno u zimskom periodu, pomagati nevoljnicima, siromasima, izbjeglicama.
Jedna od pouka iz smjene dana i noći, dolaska zime nakon ljeta, koliko god ono bilo dugo, jeste da će poslije noći, koliko god ona trajala, nesumnjivo svanuti zora, koliko god bilo vruće, doći će zima, smjena je neminovna. Ovo je ujedno i pouka i opomena zalimu – nepravedniku, da će, ako se ne pokaje, doći do smjene i doći će red i na njega. Uzvišeni Allah kaže: “A oni koji su zulum činili sigurno će saznati u kakvo će se mjesto vratiti!” (Eš-Šuara, 227). A utjeha za mazluma – onoga kome je nepravda učinjena ogleda se u tome da su izlaz, pomoć, olakšanje nevolje, blizu. Kada se previše zategne uže, ono pukne, a kada zulum prevrši svaku mjeru, tad se očekuje pomoć i olakšanje od Uzvišenog.
Gospodaru naš, pomozi nam da se Tebe sjećamo, da zikr Tebi činimo, i da Tebi budemo zahvalni, i da upotpunimo ibadete koje Tebi činimo!
Prema djelu: 41 faide fi ahkamiš-šita vel-meshi alel-hufejn, Muhammeda Saliha el-Munedždžida, hafizehullah