Životni put šejha Albanija – ispisan njegovom rukom (peti dio)

Slijeđenje Kur’ana i sunneta i ostavljanje slijepog sljeđenja

Kada sam za svoj pravac uzeo pridržavanje vjerodostojnog sunneta i kada sam u tom pogledu ustrajao u ovoj i drugim knjigama, koje će se, ako Bog da, proširiti među ljudima, znao sam da to neće izazvati zadovoljstvo svih grupa i pravaca, nego da će neki ili pak većina njih usmjeriti svoje jezike prema meni kako bi me napali, i pera kako bi me grdili.

To za mene ništa ne predstavlja. Znam da je nemoguće udovoljiti ljudima i da: "…onaj ko učini ljude zadovoljnim čineći ono što izaziva Allahovu srdžbu, Allah će ga ostaviti ljudima”, kao što kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Kako je divno neko rekao:

Ne mogu se spasiti od jezika

onoga koji me napao

makar u pećini

na nepristupačnom brdu bio,

a ko se to može od ljudi

spasiti zdrav i čitav,

taman kad bi među

orlovim kandžama nestao?!

Dovoljno mi je to što smatram da je slijeđenje sunneta najispravniji put koji je Allah naredio vjernicima da slijede, koji je pojasnio Muhammed, prvak poslanika. To je put kojim su kročile prve dobre generacije ashaba, tabiina i onih koji su dolazili nakon njih.

Ovim su putem kročila četverica imama čije mezhebe slijedi većina muslimana. Svi oni su složni da je dužnost pridržavati se sunneta i vraćati se njemu, a ostaviti svačije mišljenje koje se sa njim kosi, bez obzira kako velik ugled zauzimao onaj koji je to rekao, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veći od njega i njegov put je ispravniji.

Zbog toga sam ja slijedio njihovu uputu i išao njihovim stopama, slijedio njihove naredbe vezane za pridržavanje hadisa, makar se hadis kosio sa njihovim mišljenjem.

Te naredbe su imale najveći poticaj u mome sljeđenju ovog pravog puta i ostavljanju slijepog slijeđenja. Neka ih Allah nagradi svakim dobrom. (Sifetu salatin-nebijj)

Provođenje vremena u društvu knjige

Ja kažem: “Ne, nisu to improvizirani propisi. To su plodovi zalaganja u ovoj cijenjenoj znanosti i specijalizaciji u njoj više od pola stoljeća u ime Allaha, tebareke ve teala, uz punu želju, čežnju i trud da je dosegnem, uz Allahovu pomoć, u noćnim satima, krajem i početkom dana, rijetkim preciznim i obimnim istraživanjem tekstova hadisa, riječi i puteva prenošenja hadisa iz raznih knjiga u kojima se navode hadisi sa lancima prenosilaca, bilo da se radi o historijskim knjigama, knjigama o životu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, knjigama pisanim da utječu na blagost srca, knjigama o zuhdu (skromnosti i pobožnosti), mimo knjiga koje su posebno vezane za hadise koje se nalaze i rukopisu ili koje su štampane.

Nema ničega što bolje na to upućuje od slučaja sa izgubljenim listom koji sam naveo u uvodu svoje knjige Fihrest mahtutati dari-l-kutubiz-zahirijje – Katalog rukopisa biblioteke Ez-Zahirijja, koju je štampao Kompleks za arapski jezik u Damasku. Pogledaj str. 4–7, jer u tome leži dokaz i pouka za onoga koji pouku hoće da primi.

U to se ubraja i blagodat koju mi je dao Allah, iz Svoje milosti i plemenitosti, pružajući mi priliku da se družim sa stotinama, sa hiljadama alima raznih specijalizacija.

Data mi je blagodat da se sa njima družim svih tih mubarek godina i budem u društvu za čiju vrijednost i slast ne zna niko ko to nije okusio. Istinu je rekao onaj ko je o njima rekao:

Imamo drugove od čijeg razgovora se ne možemo umoriti,

razborite i povjerljive kad smo prisutni i odsutni,

okoriste nas svojim znanjem o onome što je bilo,

i svojim razumom, odgojem i ispravnim mišljenjem,

bez smutnje od koje treba strahovati i lošeg ophođenja,

ne bojimo se od njih jezika i djela,

kad bi rekao da su mrtvi, ne bi slagao,

kad bi rekao da su živi, ne bi pogriješio.

Još uvijek se koristim njihovim znanjem i ubirem njihove plodove, pogotovo od hadiskih učenjaka, tako da je sad kod mene prisutno, Allahovom milošću i pomoći, na hiljade hadisa i esera (eser je ono što se prenosi od ashaba i tabiina, od riječi ili djela. Kod većine muhaddisa, eser je sinonim za hadis, a njihovih je puteva prenošenja i seneda – lanaca prenosilaca dvostruko ili mnogostruko više.) To mi je u potpunosti pomoglo u spoznaji njihovih slabosti i razlikovanju između vjerodostojnih i slabih hadisa među njima. Njih još istražujem i provjeravam. Iz njih su preuzeti ti propisi. (Sahihu Ibn Madže)

Izgubljeni list

Iskušan sam lakšom bolešću koja je pogodila moj vid prije više od dvanaest godina, pa mi je doktor savjetovao da se odmaram i ostavim čitanje, pisanje i rad na zanatu (popravljanju satova) šest mjeseci.

U početku sam postupao po njegovom savjetu. Ostavio sam to sve dvije sedmice, zatim sam se počeo nagovarati da radim nešto tokom dosadnog odmora što se, po mom rezonovanju, ne bi kosilo sa doktorovim savjetom.

Prisjetio sam se je jednog kraćeg djela u rukopisu u biblioteci pod nazivom Zemmul-melahi – Pokuđenost zabave, hafiza Ibn Ebu Dun’je, koje tada, koliko ja znam, nije bilo objavljeno.

Rekao sam: Šta smeta ako unajmim nekoga da mi ga prepiše? Dok se ono prepiše i dođe vrijeme da se uporedi sa originalom, proći će veliki dio odmora, pa ću tada moći da izvršim poređenje, a ono ne zahtijeva napor koji bi bio štetan za moje zdravstveno stanje u kojem se nalazim.

Zatim ću je polahko verifikovati, izvršiti recenziju hadisa i objaviti ga, a sve to u određenim vremenskim periodima kako ne bih sebi otežao.

Nakon što je prepisivač stigao do polovine djela, obavijestio me da nije potpuno. Ja sam mu rekao da nastavi prepisivati dok ne završi, pa ću ga zajedno sa njim uporediti sa originalom.

Uvjerio sam se da nedostaje jedan njegov dio. Pretpostavljao sam da se radi o četiri stranice na jednom listu sa sredine djela.

Počeo sam razmišljati o tome kako da ga nađem. Djelo je sačuvano u jednom od tomova koji su ostavljeni u biblioteci pod naslovom Meadžim (meadžimi su djela u kojima su sakupljeni hadisi poredani po imenima šejhova. Obično su ta imena poredana po abecedi, poput tri meadžima od Taberija: El-Mudžemul-kebira, El- Mudžemul-evsata i El-mudžemus-sagira...). U svakom tomu od njih bilo je, uglavnom, nekoliko manjih djela i knjiga različitih rukopisa i tematika, listova raznih boja i veličina, pa sam rekao u sebi: “Možda je izgubljeni list bibliotekar nepažnjom stavio u neki drugi tom.”

Onda sam potaknut željom i voljom počeo redom tražiti.

Zaboravio sam se, ili sam se pravio da sam zaboravio na sebe i svoje zdravstveno stanje. Kada bih ga se i prisjetio, ne bi mi nedostajalo izgovora poput toga da to traženje ne šteti mom zdravstvenom stanju, jer ga ne prati iscrpljujuće čitanje i pisanje.

Samo što sam pregledao nekoliko tomova, pažnju su mi privukli naslovi nekih kraćih djela i knjiga čuvenih muhadisa i poznatih hafiza (hadisa), pa bih zastajao kod njih istražujući ih i proučavajući.

Želio sam da se ona prepišu, verifikuju i objave.

Međutim, u većini slučajeva nalazio sam da im nedostaju neki dijelovi, tako da bih naprimjer našao drugi dio, a prvog nije bilo. Zbog toga ih nisam zapisivao kod sebe.

Nastavio sam tragati za izgubljenim listom, ali uzalud, sve dok nisam pregledao sve tomove Meadžima, kojih je bilo 152.

Međutim, u toku traganja počeo sam pisati u svoju bilježnicu naslove nekih knjiga koje su me interesovale. Na to me potaklo to što sam u toku traganja naišao na neke dijelove koji su nedostajali, a nisu bili uknjiženi.

Nakon što nisam uspio da nađem list u spomenutim tomovima, pomislio sam: “Možda je greškom stavljen u neku od hadiskih knjiga i upisan u biblioteci pod naslovom Hadis.” Počeo sam pregledati jednu po jednu knjigu dok nisam završio. Nisam se zadržavao na njima. Međutim, zapisao sam kod sebe veliki broj knjiga i manjih djela.

Tako sam tražio izgovore sam sebi i tješio se da ću naći list, pa sam u potrazi za njim prelazio s jednih knjiga i manjih djela na druge iz raznih naučnih oblasti, sve dok nisam pregledao sve sačuvane rukopise u biblioteci, a njihov broj doseže cifru od oko deset hiljada rukopisa.

Međutim, još uvijek nisam izgubio nadu. Postoji još nešto što se zove dust, a predstavlja hrpu listova i raznih svesaka za koje se ne zna porijeklo. Počeo sam tražiti po njima precizno i pažljivo, ali bez ikakve koristi.

Tada sam izgubio nadu da ću naći taj list.

Međutim, pogledao sam malo bolje, pa sam uvidio da mi je Uzvišeni Allah otvorio, posredstvom toga, velika vrata znanja, za koja sam bio nemaran poput drugih, a to je da biblioteka Ez-Zahirijje sadrži riznice knjiga i manjih djela iz raznih korisnih nauka koje su nam ostavili naši preci, Allah im se smilovao. U njoj se nalaze rijetki rukopisi koje se ne nalaze u drugim svjetskim bibliotekama, a koji još nisu štampani.

Nakon što mi je to postalo jasno i učvrstilo se u mom srcu, počeo sam proučavati sve rukopise u biblioteci od prvog do posljednjeg po drugi put na osnovu mog prethodnog iskustva, kada sam zapisao knjige koje sam izabrao. Sada sam počeo da zapisujem sve knjige koje su vezane za hadis što mi koristi u mojoj specijalizaciji. Ništa nisam izostavljao, sve sam zapisao, pa makar se radilo i o jednom listu iz knjige ili o nekom djelu nepoznatog porijekla. Kao da me je Allah time pripremao za treću i posljednju etapu, a to je proučavanje ovih knjiga, studiozno proučavanje i recenziju Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa sa njihovim lancima prenosilaca (senedima) i putevima prenošenja koje su sadržavale, kao i razne druge korisne stvari.

Katalog je bio proizvod pojedinačnog napora i poticaj jedne osobe koja nije bila službenik u biblioteci, niti mu je to bila dužnost. Zbog toga mi nije bilo lahko da dođem do potrebnih olakšica za pregled rukopisa i njihovo proučavanje i traganje o nepoznatim dijelovima koji se u njoj nalaze, kao što je to omogućeno službenicima u biblioteci ili zaduženim u upravi.

Bilo je za očekivati da ću naići na poteškoće u toku tog proučavanja. Ponekad bi došlo vrijeme kada bih morao uzeti ljestve i popeti se na njih, te sate provoditi nabrzinu ih proučavajući tamo gdje se nalaze.

Ako bih odabrao nešto od toga, zatražio bih od posebnog službenika da to snese odozgo i donese na sto nakon što mu predam spisak sa nazivima knjiga, brojevima i signaturom! (Fehresu mahtutatiz-zahirijja)

Nastavit će se...

Priredio: Asam Musa Hadi

Sa arapskog preveo: Munir Zahirović, prof.