Naša sreća ovisi o drugima u mjeri kojoj drugima donosimo radost, mir, ignorisanje ili pak provokacije, uvrede, klevete, zavidnost. Taj dio emocija i usmjerenja odmah se odrazi i na nas. Pogrešne emocije prema drugima dovode do poremećaja u našem ličnom životu. U ličnim kontaktima, ne onim profesionalnim, čovjek koji nauči usmjeravati svoje emocije pozitivno postaje definitivno najpoželjnija osoba u društvu. I ne samo to -- omiljen je Gospodaru ako to čini radi Njega, a omiljen je i ljudima zbog pozitivnih emocija kojima im izaziva osmijeh i lagodnost. Prenosi se da Ebu Derda, radijallahu anhu, nikada nije razgovarao s ljudima a da nije bio nasmijan, pa mu je supruga govorila: "Bojim se da ljudi ne pomisle da si čudan (neozbiljan), stalno se smiješ." On je odgovorio: "Nisam nikada vidio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da razgovara a da nije bio nasmijan." (Eš-Šebabu vel-mizah, str. 26)
Afirmacija dobra i dobročinstva -- osnova uspjeha pojedinca i zajednice
Pripremio hfz. Hilmija-ef. Redžić, prof.
Tema AhlakČitanje 8 minuta