Ajeti kojima Allah ukazuje na odlike Kur’ana

Tema Kur'anČitanje 16 minuta

Svaki poslanik imao je mudžize kojima je dokazivao istinitost svoga poslanstva, a našem Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, data je najveća mudžiza – Kur’an veličanstveni. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema nijednog vjerovjesnika a da mu nisu date mudžize na osnovu kojih su im ljudi vjerovali. Meni je data Objava koju mi je Allah spustio, pa se nadam da ću ja na Sudnjem danu imati najviše sljedbenika.” (Buhari i Muslim)


Veličanstveni Kur’an, Allahov govor, kojem neistina ne može prići do Sudnjeg dana, ima brojne odlike koje su spomenute kako u Kur’anu tako i u vjerodostojnom sunnetu. U ovom tekstu navest ćemo odlike o vrijednosti Allahove Knjige kroz prizmu kur’anskih ajeta.

Kur’an je objava od Silnog i Hvaljenog

Uzvišeni Allah kaže: “I Kur’an je, sigurno, objava Gospodara svjetova; donosi ga povjerljivi Džibril na srce tvoje, da opominješ na jasnom arapskom jeziku” (Eš-Šuara, 192–195); “Knjigu objavljuje, u to nema sumnje, Gospodar svjetova” (Es-Sedžda, 2), a i brojni drugi ajeti potvrđuju ovu odliku, tj. da je Kur’an objava Svevišnjeg Vladara.

Kur’an, to su Allahove riječi objavljene Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, posredstvom meleka Džibrila. Kur’an nije stvoren, kako tvrde sljedbenici nekih sekti koje se pripisuju islamu želeći time negirati da Allah govori.

Imam Ibn Ebu Hatim er-Razi kaže: “Upitao sam svog oca i Ebu Zuraa o mišljenju učenjaka ehli-sunneta u vezi s osnovama islama u koje su vjerovali učenjaci u različitim predjelima islamskog svijeta, pa su kazali: ‘Svi učenjaci koje smo zatekli u svim krajevima: Hidžazu, Iraku, Misru, Šamu i Jemenu, govorili su da se iman sastoji od riječi i djela, da se povećava i smanjuje i da je Kur’an Allahov govor i da nije stvoren...’” (Šerhu usulil-i’tikad; Der’u tearudil-akl; Medžmuu fetava; Tehzibus-sunen)

Imam Lalekai u svojoj enciklopediji Šerhu usuli i’tika, naveo je da su učenjaci ehli-sunneta oštro osudili mišljenje da je Kur’an stvoren, pa je rekao: “Evo, naveo sam pet stotina pedeset učenjaka ili više od toga, iz generacije tabiina i njihovih nasljednika i odabranih imama iz različitih vremena i područja. Da sam navodio mišljenja hadiskih eksperata, taj broj dostigao bi nekoliko hiljada...” (Šerhu usuli i’tikad)

Imam Ebu Osman es-Sabuni kaže: “Sljedbenici hadiske škole vjeruju da je Kur’an Allahov govor, Njegova knjiga i objava, da nije stvoren. Smatraju da je uznevjerovao onaj ko tvrdi da je Kur’an stvoren.” (Sabuni, Akidetus-selef)

Kur’an je ponos vjernicima

Uzvišeni Allah kaže: “Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je ponos vaš, pa zašto se ne opametite?!” (El-Enbija, 10); “Kur’an je, zaista, čast tebi i narodu tvome; odgovarat ćete vi.” (Ez-Zuhruf, 44)

Amir b. Vasila prenosi da je Nafi b. Abdulharis, kojeg je halifa Omer b. Hattab postavio kao namjesnika u Meki, u Usfanu susreo Omera, radijallahu anhu, pa ga je Omer upitao: “Koga si zadužio da bude odgovoran za stanovnike doline?”, a on odgovori: “Zadužio sam Ibn Ebzu.” Omer ga upita: “A ko ti je to?”, a on odgovori: “To je jedan od naših oslobođenih robova.” Omer ga opet upita: “Zar si im kao namjesnika odredio oslobođenog roba!?”, a Nafi odgovori: “On je vrsni

učač Allahove Knjige i vrlo dobro poznaje propise nasljednog prava.” Omer tada reče: “Znajte da je vaš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Uistinu Allah ovom Knjigom (Kur’anom) uzdiže i uzvisuje neke narode, a neke unizuje.’” (Muslim)

Kur’an upućuje na ono što je najbolje

Uzvišeni Allah kaže: “Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika.” (El-Isra, 9) Uzvišeni Allah obavijestio nas je da posljednja objava Kur’an, koji predstavlja najbolju i najpotpuniju Allahovu knjigu, upućuje ka jedinom ispravnom putu. Citirani ajet obuhvatio je sve segmente upute koji se nalaze u Kur’anu. (Advaul-bejan) Časni Kur’an je jedina uputa čovječanstvu do Sudnjeg dana, za razliku od prethodnih knjiga koje su vrijedile samo za narode u vezi s kojima su objavljene. Svevišnji Allah u vezi s Tevratom kaže: “A Musau smo Knjigu dali i uputom je sinovima Israilovim učinili.” ( El-Isra, 2)

Poznati tabiin Katada rekao je: “U Kur’anu su vam pojašnjeni bolest i lijek.” (El-Bejheki, Šuabul-iman; Ibn Ebu Hatim; Ed-Durrul-mensur)

U komentaru Allahovih riječi: “...da ih čeka nagrada velika”, Ibn Džurejdž kaže: “Ajeti u kojima se spominju velika nagrada, velika opskrba i opskrba plemenita, odnose se na Džennet.” (Ibn Džerir, Džamiul-bejan; Ibn Munzir; Ed-Durrul-mensur) Imam Šinkiti kaže: “Od kur’anskih uputa jeste davanje adekvatnih i potpunih rješenja za velike svjetske probleme koji pogađaju čovječanstvo.” (Advaul-bejan)

Kur’an je blagoslovljena Knjiga

Svevišnji Allah kaže: “A ova Knjiga koju objavljujemo jeste blagoslovljena, zato je slijedite i grijeha se klonite da bi vam se milost ukazala” (El-En’am, 155); “Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je” (Sad, 29); “Ovo je opomena blagoslovljena koju objavljujemo, pa zar je vi poričete?” (El-Enbija, 50) Blagoslovljeno je ono što sadrži veliko i trajno dobro koje stalno daje nove plodove, kakav je slučaj s Allahovom Knjigom. (Džudeja, Et-Teberruk) Imam Ibn Ašur kaže: “Kur’an je blagoslovljen jer objedinjuje svako dobro. Stoga su brojni ljudi kroz historiju posredstvom Kur’ana upućeni na pravi put.” (Ibn Ašur, Et-Tahriru vet-tenvir)

Ibn Mesud, radijallahu anhu, rekao je: “Ko želi steći znanje, neka se drži Kur’ana, jer Kur’an je objedinio ono što je objavljeno svim prijašnjim narodima.” (Seid b. Mensur, Es-Sunen, sa slabim lancem prenosilaca)

Imam Alusi kaže: “Kur’an je blagoslovljen zbog dunjalučkih i ahiretskih dobara koje nosi u sebi, te zbog toga što je objedinio nauku prvih i posljednjih.” (Ruhul-meani) Šejhul-islam Ibn Kajjim kaže: “Kur’an je preče nazvati blagoslovljenim od bilo čega drugog zbog velikog dobra i koristi na koje se ukazuje u njemu.” (Dželaul-efham)

U Kur’anu se nalazi objašnjenje za sve

Uzvišeni Allah kaže: “Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest.” (En-Nahl, 89) Imam Šinkiti kaže: “Nema sumnje da se u Kur’anu nalazi pojašnjenje za sve, a cijeli sunnet sadržan je u jednom ajetu: ‘Ono što vam Poslanik dā, to uzmite, a ono što vam zabrani, ostavite; i bojte se Allaha jer Allah, zaista, strahovito kažnjava’ (El-Hašr, 7).” (Advaul-bejan)

Imam Šafija kaže: “Šerijatski obveznik neće se naći u situaciji koja se tiče njegove vjere a da u Allahovoj Knjizi neće naći dokaz u vezi s tim.” (Šafija, Er-Risala)

Ako se, pak, kaže da u sunnetu postoje neki propisi koji se ne spominju u Kur’anu, kazat ćemo sljedeće: “To je, također, uzeto iz Kur’ana, jer je u Allahovoj Knjizi naređeno slijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te nam je stroga obaveza slijediti ono što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao.” (El-Itkan; Advaul-bejan)

U časnom Kur’anu nalazi se pojašnjenje za sve što se tiče osnova vjere i što musliman treba poznavati, što nikako ne znači da je Kur’an dovoljan te da šerijatski obveznik nije dužan vraćati se na sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. To nije kazao niko od priznatih islamskih učenjaka od vremena poslanstva do današnjeg dana.

Mikdad el-Kindi, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Meni je data Knjiga i uz nju ono što joj nalikuje. Približilo se vrijeme kada će čovjek, naslonjen u udobnoj fotelji, punog stomaka, kazati: ‘Držite se ovog Kur’ana i ono šta u njemu nađete dozvoljenim, smatrajte dozvoljenim, a ono što u njemu nađete zabranjenim, smatrajte zabranjenim.’” U drugoj verziji ovog hadisa na kraju se navodi: “Zaista je ono što Allahov Poslanik zabrani isto kao i ono što Allah zabrani.” (Ebu Davud, Tirmizi i drugi. Imam Tirmizi ovo je predanje ocijenio dobrim, a imam Bejheki vjerodostojnim. Vidjeti: Ibn Kajjim, I’lamul-muvekkiin)

U komentaru ovoga hadisa imam Eš-Šatibi rekao je: “Ovim riječima ukazuje se na pogrešnost prihvatanja samo Allahove Knjige i ukazuje se na obaveznost prihvatanja i sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.” (Šatibi, El-Muvafakat) S druge strane, u časnom Kur’anu izriče se opasna prijetnja onima koji postupaju suprotno Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, uputi. Svevišnji Allah kaže: “Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju njegovu da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.” (En-Nur, 63)

Kur’an je uputa, milost i radosna vijest vjernicima

Milostivi kaže: “Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji su pokorni” (En-Nahl, 89); “Ta-sin. Ovo su ajeti Kur’ana i Knjige jasne, upute i radosne vijesti onima koji vjeruju” (En-Neml, 1–2). Shodno principu suprotnog razumijevanja, Kur’an nije uputa, milost i radosna vijest onome ko ne vjeruje.

Ovaj zaključak je jasno naveden u sljedećem ajetu: “A da Kur’an objavljujemo na tuđem jeziku, oni bi, sigurno, rekli: ‘Trebalo je da su mu ajeti razumljivi. Zar jezik tuđ, a onaj kome se objavljuje je Arap? Reci: ‘On je vjernicima uputstvo i lijek. A oni koji neće da vjeruju – i gluhi su i slijepi, kao da se iz daleka mjesta dozivaju.’” (Fussilet, 44)

Imam Ibn Ašur u komentaru navedenog ajeta kaže: “U ajetu su posebno naglašeni uputa, milost i radosna vijest zbog vrijednosti ovih odlika koje se odnose isključivo na muslimane, budući da su se drugi okrenuli od upute i time sebi uskratili sve posebnosti i blagodati Kur’ana.” (Ibn Ašur, Et-Tahriru vet-tenvir)

Kur’an je jasan dokaz

Uzvišeni Allah kaže: “Kad im nijedan ajet ne doneseš, oni govore: ‘Zašto ga sam ne izmisli!’ Reci: ‘Ja slijedim samo ono što mi Gospodar moj objavljuje. Ovo su jasni dokazi od Gospodara vašeg i uputstvo i milost za ljude koji vjeruju.’” (El-A’raf, 203)

Kur’an je jasan dokaz onome ko pomno razmišlja i pouku uzima. Takav će shvatiti da je riječ o Objavi Silnog i Hvaljenog, ne može joj prići neistina s bilo koje strane. Kur’anom je uspostavljen dokaz u vezi s ispravnim vjerovanjem protiv svakoga ko je čuo za Kur’an, ali ne želi vjerovati. Pored toga, većina ljudi nisu vjernici. (Tejsirul-Kerimir-Rahman)

Kur’an je svjetlost

Uzvišeni Allah kaže: “O ljudi, dokaz vam je već stigao od Gospodara vašeg i Mi vam objavljujemo jasnu svjetlost” (En-Nisa, 174); “Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara, izvedeš iz tmina na svjetlo, na put Silnoga i Hvaljenoga” (Ibrahim, 1); “O sljedbenici Knjige, došao vam je poslanik Naš da vam ukaže na mnogo šta što vi iz Knjige krijete, i preko čega će i preći. A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna kojom Allah upućuje na puteve spasa one koji nastoje steći zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na Pravi put im ukazuje.” (El-Maida, 15–16)

Tmine i svjetlo su, ustvari, metafora za nevjerstvo i vjerovanje. Čovjek koji ne vjeruje osjeća se izgubljeno i zbunjeno, pa djeluje kao da se nalazi u mrkloj tami. S druge strane, čovjeka muslimana njegovo vjerovanje vodi ka istini, pa djeluje kao da se nalazi na svjetlu koje mu osvjetljava put kojim ide. (Ibn Ašur, Et-Tahriru vet-tenvir)

Kur’an predstavlja izvor života

Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što će vam život osigurati.” (El-Enfal, 24) U komentaru Allahovih riječi: “kad od vas zatraži da činite ono što će vam život osigurati”, tabiin Katada b. Diama es-Sedusi kaže: “To se odnosi na Kur’an, u njemu je život, povjerenje, spas i sigurnost na ovom i budućem svijetu.” (Ibn Džerir, Džamiul-bejan; Ibn Ebu Hatim, Tefsirul-Kur’anil-azim, sa ispravnim lancem prenosilaca)

Nema sumnje da najpotpuniji i najsretniji život imaju ljudi koji žive Kur’an u praktičnom životu.

Ebu Seid b. Mualla, radijallahu anhu, kazao je: “Jednom prilikom, dok sam klanjao u džamiji, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao me je, ali mu se nisam odazvao. Kad sam završio, rekoh mu: ‘Allahov Poslaniče, klanjao sam’, a on reče: ‘Zar Allah nije rekao: ‘Odazovite se Allahu i Poslaniku, kad od vas traži da činite ono što će vam život osigurati’? Ja ću te prije nego što izađeš iz džamije poučiti najuzvišenijoj suri u Kur’anu.’ On me je zatim uzeo za ruku i kada je krenuo, rekoh mu: ‘Zar nisi rekao da ćeš me poučiti najuzvišenijoj suri u Kur’anu?’ On reče: ‘To je El-hamdu lillahi Rabbil-alemin! To je sedam ajeta koji se ponavljaju i Kur’an veličanstveni koji mi je dat.’” (Buhari)

Kur’an je najljepši govor

Uzvišeni Allah kaže: “Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se poruke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada se spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju.” (Ez-Zumer, 23)

Razlika između Allahovog govora i govora ljudi je kao razlika između Allaha i čovjeka. Svevišnji Allah kaže: “A čije su riječi od Allahovih riječi istinitije?” (En-Nisa, 87); “A ko istinitije od Allaha govori?” (En-Nisa, 122)

Džabir b. Abdullah prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uistinu, najljepši govor jeste Allahov govor, a najbolja uputa jeste Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem, uputa.” (Muslim)

Kur’an je nepresušni izvor

Uzvišeni Allah kaže: “Reci: ‘Kad bi more bilo mastilo da se ispišu riječi Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa i kad bismo se pomogli još jednim sličnim’” (El-Kehf, 109); “Da su sva stabla na Zemlji pisaljke, a da se u more, kad presahne, ulije još sedam mora, ne bi se ispisale Allahove riječi; Allah je, uistinu, silan i mudar” (Lukman, 27). U komentaru citiranog ajeta šejhul-islam Ibn Kesir kaže: “Uzvišeni Allah naređuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da obznani ljudima sljedeće: da je morska voda mastilo za pero kojim se pišu Allahove riječi i Njegova mudrost i Njegovi dokazi, presušilo bi more prije nego što bi se ispisalo, iako se pomogli nakon toga sličnim morem, pa sličnim, pa sličnim itd. Rebia b. Enes rekao je: ‘Primjer znanja svih stvorenja u odnosu na Allahovo znanje nalikuje primjeru kapi vode u odnosu na sva mora.’” (Tefsirul-Kur’anil-azim)

U Kur’anu nema neistine

Uzvišeni Allah u vezi s Kur’anom kaže: “A on je, zaista, knjiga zaštićena, laž joj je strana, bilo s koje strane, on je objava od Mudroga i Hvaljenoga.” (Fussilet, 41–42)

Nemoguće je na bilo koji način izmijeniti originalnost posljednje Objave budući da Svevišnji Allah čuva Kur’an. U devetom ajetu sure El-Hidžr Uzvišeni kaže: “Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!” Za razliku od ranijih nebeskih objava koje su iskrivljene, Kur’an je sačuvan u srcima vjernika, hafiza Kur’ana, s generacije na generaciju, te ga nije bilo nužno čuvati zapisanog u Mushafu. (Ibn Tejmijja, El-Dževabus-sahih)

Nemoguće je da neko od ljudi napiše knjigu sličnu Kur’anu. Svevišnji Gospodar kaže: “Reci: ‘Kad bi se svi ljudi i džini udružili da sačine jedan ovakav Kur’an, oni, takav kao što je on, ne bi sačinili, pa makar jedni drugima pomagali.’” (El-Isra, 88)

Tekst Ajeti kojima Allah ukazuje na odlike Kur’ana je objavljen u broju 91, 22. juli 2019. Permalink

Još tekstova na temu Kur'an