Bioritam – normalan ritam budnosti i sna (treći dio)

Neki ljudi rade recimo dva dana u noćnoj smjeni, zatim dva dana u dnevnoj smjeni ili nekoj međusmjeni, zatim imaju dva dana slobodno. Ovakvo radno vrijeme karakteristično je za neka zanimanja poput liječničkog poziva ili drugih medicinskih radnika. Naravno, i druga zanimanja podliježu ovakvim rotacijama. Vjerovali ili ne, takvi ljudi žive jednako kao kad bi svakih nekoliko dana putovali preko okeana i natrag. Ljudi koji rade isključivo noću ili u naizmjeničnim smjenama obolijevaju od poremećaja rada u smjenama. Radi se, naime, o hroničnom zdravstvenom poremećaju koji je neposredno povezan sa njihovim radnim rasporedom. To je jedan od velikih problema javnog zdravstva uzmemo li u obzir činjenicu da noćni radnici uključuju veliki broj vozača kamiona, pilota, mašinovođa, liječnika, čuvara i mnogih drugih.

Ukoliko imate nesanicu u vrijeme kad biste trebali spavati ili ste sanjivi kad biste trebali biti najbudniji, imate dva najistaknutija simptoma poremećaja rada u smjenama. Noćni radnici stalno imaju priliku da spavaju u neprirodno vrijeme, a muče se da ostanu budni i fokusirani u trenucima kada trebaju raditi. Oko polovine svih noćnih radnika u noćnoj smjeni malo odspava na poslu. Unatoč tome, noćni radnici tokom 24 sata u prosjeku spavaju 60 do 90 minuta manje od dnevnih radnika. Istraživanja pokazuju da hronična neispavanost dovodi do povećanog rizika od gojaznosti, šećerne bolesti kao i krvnožilnih oboljenja, a kao posljedica rada izvan prirodnog ritma je i povećana stopa incidenata na poslu i saobraćajnih nezgoda čak i u slobodno vrijeme. Postavlja se pitanje kako pomoći radnicima u smjenama? Na radnom mjestu bilo bi neophodno provoditi mjere koje radnicima u smjenama mogu pomoći da se lakše prilagode rasporedu i održe svježinu tokom radnog vremena. Prije svega, osobi koja radi u rotirajućim smjenama bilo bi neophodno omogućiti da prelazi iz dnevne smjene u međusmjenu, te iz međusmjene u noćnu. Na taj način se olakšava prilagodba promjeni ritma. Kofein također može biti od pomoći, a preporuka bi bila više manjih doza uoči i u prvom dijelu rada, umjesto jedne velike. To je stoga što velika doza kofeina izaziva snažan nalet energije i koncentracije, ali kad joj učinak popusti javljaju se nagli umor i letargičnost. Na radnom mjestu trebalo bi biti pojačano svjetlo u noćnoj smjeni, po mogućnosti u valnoj dužini koja je bliža plavom kraju spektra radi oponašanja dnevnog svjetla. Jače umjetno svjetlo tokom rada potiče pospanost, neovisno što je tad već svanulo. Dakle, postižu se dva benefita: bolja budnost na poslu i kvalitetniji san po povratku sa radnog mjesta. Bilo bi idealno i kad bi radnici na radnom mjestu imali uvjete da malo odrijemaju po nekih otprilike 20 do 30 minuta. To bi održalo njihovu budnost, ali nažalost većina radnika nema takve pogodnosti na svom radnom mjestu. Na kraju najvažnije je da sam radnik zaštiti svoje vrijeme za spavanje. Iz okruženja treba ukloniti sve što mu može smetati. Dakle, isključiti mobitel, iskopčati telefon, zvono na vratima utišati, svoje ukućane prilagoditi takvom rasporedu. Prostorija u kojoj se spava trebala bi biti zamračena, a bilo bi poželjno da se nosi i pokrov na očima. Ukoliko se zadovolje barem ovi osnovni uvjeti, kvalitetan san trebao bi biti osiguran, čime bi bili umanjeni i simptomi poremećaja rada u smjenama.

(Korištena literatura:

Silverthotn D.U. Human Physiology An Integrated Approach, Pearson International Edition, 2007.

V . Avramović, Endokrini sistem, Interna skripta, Novi Sad, 2007.)