Muslimani odabiru Halida b. Velida za zapovjednika
Nakon pogibije Abdullaha b. Revahe, radijallahu anhu, zastavu je uzeo ensarija Sabit b. Akrem b. Sa‘leba b. Adi b. Adžlan el-Belevi i povikao: “O muslimani, odredite jednog od vas za zapovjednika!” Vojnici rekoše: “Hoćemo tebe!” Međutim, on reče: “Odbijam! Odaberite nekog drugog!” Tada izabraše Halida b. Velida, radijallahu anhu.
U djelu Imtaul-esma navodi se da je Sabit b. Akrem pogledao u Halida i rekao: “Ebu Sulejmane, uzmi zastavu!”, a Halid je rekao: “Neću je uzeti! Ti si preči da je poneseš: stariji si i učestvovao si u Bitki na Bedru.” Sabit je rekao: “Uzmi zastavu, čovječe! Tako mi Allaha, ja sam je uzeo samo da bih je predao tebi!” Tada je Halid prihvatio zastavu. Osnovni Halidov zadatak u tim trenucima bio je kako izvući vojsku iz ove nezavidne situacije. Precizno je proučio situaciju i procijenio da je najbolje povući se i spasiti vojsku od većih žrtava, jer je neprijatelj bio šezdeset šest puta brojniji od muslimana. Jedino što je muslimanima preostalo bilo je organizirano povlačenje, te je stoga Halid, radijallahu anhu, pripremio plan da odvrati bizantijsku vojsku od muslimanske vojske.
Da bi se to postiglo, bilo je neophodno zavarati neprijatelja time da je muslimanima stiglo pojačanje usljed čega bi opao njihov borbeni duh i splasnula žestina napada, tako da bi se muslimani mogli bezbjedno povući. Halid je ustrajao u borbi sve dok se nije smračilo, a onda je pod okriljem noći zamijenio pozicije lijevog i desnog krila, prethodnicu je povukao nazad, a one iz pozadine postavio naprijed. Naredio je da se tokom te operacije promjene pozicija napravi velika buka. U zoru je počeo žestoko i u intervalima napadati neprijatelja, kako bi ga nagnao na pomisao da je muslimanima stiglo veliko pojačanje.
Plan je bio uspješan! Neprijatelj je ujutro ugledao da ga s muslimanske strane čekaju nova lica i zastave koje do tada nije vidio, a ti borci žestoko su napadali, tako da je neprijatelj bio ubijeđen da je to tek pristiglo pojačanje. Muslimani su se ponijeli vrlo hrabro. Bizantinci i njihovi saveznici shvatili su da je muslimane nemoguće pobijediti, postali su neodlučni i izgubili su volju za nastavkom borbe. Njihovi napadi postajali su rjeđi i sve slabijeg intenziteta. Pritisak na muslimansku vojsku se smanjio, a Halid je to iskoristio kao priliku za povlačenje. Ta operacija povlačenja koju je izveo tokom Bitke na Mu’ti jedna je od najuspješnijih i najvještijih operacija te vrste u historiji čovječanstva. Taktika koju je primijenio potpuno se poklapa sa savremenom taktikom povlačenja: prvo je povukao krila, pod zaštitom centra, a kada je krila izvukao na sigurno, izvukao je centar pružajući im zaštitu s krila, i tako je uspio kompletnu vojsku izvući na sigurno.
Historičari navode da je na muslimanskoj strani bilo svega dvanaest poginulih. Halid b. Velid kazuje o toj bitki: “U Bitki na Mu’ti u mojoj se ruci slomilo devet sablji, ostao mi je bio još samo široki jemenski mač!”
Može se slobodno reći da je Halid, radijallahu anhu, tim planom spasio muslimane od sigurnog i bolnog poraza, i da je njegovo povlačenje bilo velika pobjeda, imajući u vidu okolnosti bitke. U situaciji u kojoj su se nalazili, povlačenje je bilo najteža moguća operacija, ali i najprimjerenija i najkorisnija.
Slučaj Jemenca koji je ubio Bizantinca na bijelom konju
Avf b. Malik, radijallahu anhu, kazuje: “Učestvovao sam u Bitki na Mu’ti zajedno sa Zejdom b. Harisom. Sa mnom je bio jedan Jemenac koji nam je došao u ispomoć... Nakon toga sreli smo neprijatelje, Bizantince. Među njima je bio jedan na bijelom konju, pozlaćenog sedla i oružja. Bizantinac je sjekao muslimane, a ovaj što nam je došao u ispomoć sakrio se iza jedne stijene, pa kada je Bizantinac prolazio tuda, ovaj ga je oborio s njegovog konja. Bizantinac je pao, a ovaj ga posjekao sabljom i ubio ga, zatim je uzeo njegovog konja i oružje. Kad se borba završila, Halid mu je oduzeo dio opreme, a dio mu ostavio. Otišao sam Halidu i rekao mu: ‘Zar ne znaš da je Allahov Poslanik odredio da oprema ubijenog neprijatelja pripada onome ko ga je ubio?’ ‘Znam’, odgovorio je Halid, ‘ali smatram da mu je to mnogo.’ Avf reče: ‘Ili ćeš mu to vratiti ili ću o ovome obavijestiti Allahovog Posalanika, sallallahu alejhi ve sellem.’ Halid je, međutim, odbio. Kad smo se okupili kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ispričao sam šta se desilo sa čovjekom koji nam je došao u ispomoć i šta je uradio Halid. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je Halida: ‘Šta te spriječilo da mu daš opremu ubijenog?’ ‘Smatrao sam da mu je to previše’, odgovorio je. Poslanik reče: ‘Vrati mu ono što si uzeo!’ Rekao sam Halidu: ‘Jesam li ispunio ono što sam rekao?’ Allahov Poslanik je upitao: ‘A šta je to?’ Kada sam ga obavijestio, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veoma se naljutio i rekao: ‘Halide, ništa mu ne vraćaj! Prepustite moje zapovjednike meni! Vama je ono što je čisto, a njima ono što je mutno.’”
Poslanikova mudžiza i stav muslimana u Medini o islamskoj vojsci
Vezano za ovaj pohod, Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, desila se mudžiza. Naime, on je muslimane u Medini obavještavao o pogibiji Zejda, potom Džafera, a zatim i Ibn Revahe, prije nego što su im te vijesti stigle sa bojnog polja. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je žalostan zbog onoga što se dešavalo muslimanskoj vojsci. Oči su mu bile pune suza. Potom ih je obavijestio da je komandu preuzeo Halid b. Velid i navijestio im da će on izvojevati pobjedu, te ga je nazvao Allahovom sabljom. Nakon toga došao je glasnik sa vijestima o muslimanskoj vojsci, a njegove vijesti nisu se razlikovale od onoga što im je rekao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem.
Kada se vojska približila Medini, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i muslimani izašli su da ih dočekaju. Djeca su pjevala, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na svojoj je jahalici išao s narodom u susret vojsci. Rekao je okupljenima: “Ponesite djecu, a meni dodajte Džaferovog sina!” Dodali su mu Abdullaha te ga je svojim rukama podigao i postavio pored sebe. Neki su ljudi zasipali vojsku zemljom i govorili: “Dezerteri! Pobjegli ste sa Allahovog puta!” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Nisu pobjegli, nego su se povukli da bi, ako Bog da, ponovo napali!”
Pouke, poruke i propisi
● Pravilno shvatanje vođstva. Uzimajući zastavu nakon pogibije Abdullaha b. Revahe, radijallahu anhu, posljednjeg postavljenog komandanta, Sabit b. Akrem, radijallahu anhu, ukazao nam je na veliku lekciju. Sabit je ispunio svoju obavezu, jer padanje zastave u ruke neprijatelja znači poraz, a nakon toga pozvao je muslimane da odaberu komandanta. Sabit je bio dostojan da preuzme komandu, bio je učesnik Bedra, ali je smatrao da nije pravedno da preuzme dužnost za koju postoji kompetentnija osoba, čak i ako se radilo o nekome ko je primio islam prije samo tri mjeseca.
● Vjerovjesnikova lekcija o iskazivanju poštovanja vođama. U hadisu koji prenosi Avf b. Malik vidimo kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaštitio svoje zapovjednike od ponižavanja zbog počinjenih grešaka, jer i oni su samo ljudi i mogu pogriješiti, a njihove greške treba ispravljati bez omalovažavanja. Oduzimajući mudžahidu dio opreme koju je zaplijenio, Halid nije namjeravao da mu učini nažao, nego je na osnovu svoga idžtihada donio odluku da je oprema mnogo vrijedna i da je previše da pripadne samo jednom čovjeku te da je od opće koristi da se dio te opreme uvrsti u ratni plijen i podijeli na više mudžahida. S druge strane, Avf je izvršio svoju dužnost ukazavši Halidu na grešku i obavijestivši Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što Halid nije poslušao njegove riječi. Tu se njegova uloga završava, jer je intervenirao želeći popraviti grešku, a greška je popravljena. No, prekoračio je granice svog zadatka kada je pitanje ispravljanja greške učinio ličnim pitanjem, te je pokazao izvjesnu zluradost prema Halidu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukorio ga je zbog toga i ukazao na pravo zapovjednika kod njihovih vojnika.
● To što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio Halidu da ne vraća ništa od opreme koju je oduzeo onom mudžahidu, ne znači da je tom mudžahidu uskraćeno njegovo pravo, jer je nemoguće da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dopusti da neko ispašta zbog tuđe greške i sigurno je odobrovoljio tog mudžahida na neki način, bilo da mu je dao naknadu za ono što je Halid uzeo, ili ga je privolio da se odrekne tog dijela, ili na neki drugi način, samo što se to ne navodi u predajama.
● Narod koji ne cijeni i ne poštuje svoje predvodnike anarhičan je narod, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgojio je ummet na ispravan način. I muslimani danas zaslužuju da ih vode kompetentni ljudi i da svaki službenik bude poštovan i cijenjen onoliko koliko radi za dobrobit ove vjere. Svi muslimani treba da funkcioniraju u okviru Allahovih riječi: “O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne – pa, Allah će sigurno umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovom putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daruje kome hoće – a Allah je neizmjerno dobar i zna sve.” (El-Maida, 54)
● Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Prepustite meni moje zapovjednike!”, ukazuju na još jedno u nizu Halidovih odličja, jer ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ubrojao u svoje zapovjednike. To je primjer kako treba cijeniti kompetentne ljude.
● Utjecaj imana u borbi. Islamska vojska zaustavila se u mjestu Mean da bi razmatrala podatke o brojnosti neprijateljske vojske. Sagledana na osnovu materijalnih mjerila, situacija nije bila nimalo ohrabrujuća, ali su ipak nastavili pohod jer su situaciju izmjerili imanskim mjerilima: izašli su želeći šehidsku smrt, prema tome, zašto bi bježali od onoga radi čega su izašli! Zejd b. Erkam kazuje: “Bio sam jetim i o meni se starao Abdullah b. Revaha. U taj pohod krenuo je sa mnom, stavivši me iza sebe na jahalicu. Jedne noći dok smo putovali čuo sam ga kako pjeva stihove od kojih su i ovi: ‘Došao sam s muslimanima u zemlju Šama gdje me ukopaše, a potom se vratiše.’ Kada sam čuo da to pjeva, zaplakao sam, a on me prodrma i reče: ‘Sram te bilo, šta ti smeta da se vratiš sam na jahalici, a da meni Allah podari šehidsku smrt!’”
● Pomno razmišljanje o Bitki na Mu’ti pomaže nam u liječenju duševnog i duhovnog poraza kojim je pogođen ummet. Ova je bitka dokaz protiv onih koji smatraju da je u današnjem vremenu razlog naše slabosti tehnološka nadmoć neprijatelja.
● Čovjek ne može a da ne izrazi divljenje ovom vjerovjesničkom odgoju koji je od dječaka napravio junake koji smatraju da je povlačenje iz bitke bježanje sa Allahovog puta i da onaj ko to učini zaslužuje jedino da mu se baci prašina u lice. Gdje je današnja muslimanska razuzdana omladina, prepuštena ulici, u odnosu na ove fascinantne primjere hrabrosti? Zaista se ovaj ummet bez islamskog odgoja, koji počiva na vjerovjesničkim principima, ne može uzdići niti usmjeriti ka uzvišenim ciljevima.