Menu

Blagodat djece u islamu (drugi dio)

Pripremio Adnan Fetić, prof.
Tema AkidaČitanje 14 minuta

Sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Sve što ljudi posjeduju, sve blagodati koje uživaju su od Allaha Milostivog, Onog Koji nas obasipa Svojim blagodatima i Koji je neizmjerno prema nama darežljiv. Allah Uzvišeni kaže: "Svaka blagodat koju uživate od Allaha je." (En-Nahl, 53)


U prošlom tekstu govorili smo o tome da su djeca, uz to što su velika blagodat od Allaha, istovremeno i veliki emanet o kojem treba voditi računa i za koji ćemo odgovarati. Uzvišeni kaže: "O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre kojoj su ljudi i kamenje gorivo!" (Et-Tahrim, 6). Treba dodati i to da su djeca prilika za roditelje da ostave iza sebe trajno dobro, ogromnu vrijednost, lijepo odgojeno dijete. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada čovjek preseli na ahiret, prestanu mu teći nagrade za dobra djela, osim u tri slučaja: kada iza sebe ostavi trajnu sadaku (milostinju), znanje kojim se drugi koriste nakon njegove smrti i dobro odgojeno dijete koje upućuje dovu za njega." (Muslim, 1631) Otuda je veoma važno ukazati na neke adabe, propise i korisne savjete uleme u pogledu ispravnog islamskog odgoja.

Otac je odgovoran da usmjeri svoje dijete da sebi izabere dobrog druga i prijatelja, onog koji će za njega biti koristan i dobar, i u pogledu vjere i ovosvjetskog života, ali i da ga usmjeri na to kako da izbjegne i kloni se lošeg druga i prijatelja, i da vodi računa o društvu svojih sinova i kćeri. U hadisu se kaže: "Čovjek je vjere (kaže ulema da ovo obuhvata i ponašanje, ophođenje i način života, op. prir.) svoga (prisnog) prijatelja, pa zato pazite s kim se družite!" (Tirmizi, 2378, Ebu Davud, 4833, i dr.; Albani ga je ocijenio hasenom u djelu Sahihul-džami, 3545.) Koliko je čestitih djevojaka čiji su roditelji bili nemarni prema tome ko su im prijateljice, pa su se one iskvarile! I koliko je finih mladića koji su družeći se sa lošim društvom završili u ponorima kriminala i droge! Prevencija je bolja od liječenja. Priprema i odgoj djeteta kako da sebi izabere prijatelja počinje direktnim razgovorom o lijepom ahlaku -- moralu, pojašnjenjem različitih vrsta ahlaka, pozitivnih i negativnih. Navodeći praktične primjere, npr. da je biti nasmiješen lijep ahlak, a namršten ružan itd.

Porodica je temeljni faktor u oblikovanju ponašanja djeteta. Odgoj na temeljima pogrešnih odgojnih metoda prouzrokuje probleme ličnosti, društvene i emocionalne probleme kod djeteta. Rasprave i svađe između roditelja ostavljaju traga na ličnosti djeteta, uzrokuju poremećaje i loše oblike ponašanja djeteta. Porodica ima važnu ulogu u prepoznavanju nadarenosti i darovitosti kod djece, i u njihovom podsticanju na izuzetnost, i to tako da se različitim neophodnim metodama vodi briga i njeguju njihove sposobnosti i otvaraju im se mogućnosti. Neka istraživanja pokazala su da procenat nadarene i kreativne djece u dobi od rođenja do uzrasta od pet godina iznosi 90%. Ovaj procenat se smanjuje na 10% do dobi od sedam godina, u uzrastu od osam godina smanjuje se čak na 2%, što ukazuje na to da pogrešan odgoj smanjuje nadarenost i kreativnost kod djece, dok ispravan odgoj, njegovanje, podstiče. Neke od metoda njegovanja, podsticanja i motivisanja djece su: nazivati ih lijepim i počasnim nadimcima (lav, iskreni, čestiti, čedni...); razvijati im ljubav prema čitanju, podsticati ih da iščitavaju i istražuju korisnu literaturu; organizirati porodična takmičenja; pitati ih za mišljenje prilikom donošenja nekih odluka.

Socijalizacija i društveni život važan je temelj za život bilo kojeg čovjeka i karakteristike ovog aspekta života ocrtaju se još u djetinjstvu i u prvim godinama života, koji je najvažniji period života. U tom periodu formira se ličnost jedne osobe koja će se pokazati kroz naredne periode života. Na tim osnovama izgrađuju se temeljne karakteristike njegove ličnosti, oblikuju se njegove crte, priroda i ahlak, koje je poslije jako teško promijeniti, kako su to pojasnili stručnjaci.

Društvene vještine. To je skupina vještina koje dijete koristi za interakciju, povezivanje i komunikaciju s drugima. Dijete počinje da stječe društvene vještine u porodici. Kroz interakciju sa roditeljima, kroz odnos roditelja prema njemu, interakciju i komunikaciju sa svojom braćom i sestrama u kući, interakciju i komunikaciju sa drugima oko sebe. Društvene vještine olakšavaju djetetu sklad sa drugima tokom dugog perioda, dok nedostatak u tim vještinama prouzrokuje probleme, duševne i u ponašanju, i uzrokuje ispoljavanje neprijateljstva prema drugima. Primjeri društvenih vještina koje treba njegovati kod djece: dočekivanje i ispraćanje gostiju; saosjećajnost, razumijevanje za osjećaje i raspoloženje drugih i ispoljavanje odgovarajuće reakcije; da osjećaju sreću što su u društvu drugih, da razmjenjuju misli sa drugom djecom; pozitivno povezivanje sa ljudima; da se koriste u izražavanju lahkim i jasnim riječima; da dijete zahvali svom drugu koji mu je uradio neko dobro; da se izvini i zatraži halala od druga ako je nešto pogriješio prema njemu; kad je odsutno neko dijete u obdaništu ili školi da pita za njega; da poselami svoga druga kad ga vidi; da saosjeća sa svojim prijateljem kad je tužan ili kad osjeća strah, tako da mu olakša, uputi riječi podrške, pokaže da saosjeća s njim. Neki od najvažnijih načina kako njegovati dječije društvene vještine jesu: njegovanje društvene inteligencije kod djeteta, pomažući mu da stekne sposobnost interakcije sa drugima, da razumije njihove osjećaje i raspoloženje, i da na njih odgovarajuće reaguje; da ima samopoštovanje, osjećaj za čast i da ima samopouzdanje, da razvija individualnost i samostalnost u obavljanju svojih fizioloških potreba, u biranju sebi igara i odjeće, da samostalno rješava probleme koje ima sa drugovima, da se uključi u kućne aktivnosti i da mu se daju neke sitne kućne obaveze (da pripremi sofru za jelo, iznese smeće na predviđeno mjesto i sl.), da mu se dadne prilika da donosi odluke i preuzima odgovornost, i povremeno ohrabrivanje u tome pogledu.

Neki od primjera kako podstaći pouzdanje i osjećaj odgovornosti kod djece: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, povjerio je Enesu, radijallahu anhu, tajnu, a bio je još dijete, pa ga je poslao da nešto tajno obavi za njega. Enes, radijallahu anhu, o tome kazuje: "Došao mi je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u vrijeme dok sam se igrao sa dječacima, nazvao nam selam, a zatim me poslao da za njega nešto obavim. To je bio razlog što se nisam na vrijeme vratio svojoj majci. Kada sam došao kući, upitala me: 'Šta te spriječilo da se vratiš na vrijeme?' Rekao sam: 'Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao me da za njega nešto obavim.' Ona me tada upitala: 'O čemu se radi?' 'To je tajna', rekoh. Nakon toga ona reče: 'Nikome nemoj odati Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, tajnu!'" (Muslim, 2482). Primjer za to jeste i hadis: "Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, doneseno je neko piće i on se napio. S njegove desne strane bio je neki dječak, a s lijeve ugledni starci, pa je on tom dječaku rekao: 'Dozvoljavaš li mi da ostatak dadnem ovima?' 'Ne, Allahov Poslaniče', reče dječak, 'svoj dio od tebe ne ustupam nikom', pa mu ga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, predade u ruku." (Buhari, 2451; Muslim, 2031)

Ko bude iskušan da ima dijete s poteškoćom u razvoju treba da saburi, da bude zadovoljan odredbom Allaha Uzvišenog. Sve što je Allah odredio dobro je za muslimana: "Čudan li je primjer vjernika! Svako stanje u kojem se nađe dobro je za njega, a to nije slučaj ni s kim drugim osim s vjernikom. Ako ga zadesi kakva radost, on se na njoj zahvali, pa zato bude nagrađen, a ako ga zadesi kakva nedaća, on se strpi, pa i za to bude nagrađen." (Muslim, 2999) Sjetite se, oče milostivi i majko brižna, da se radi o vašem djetetu, koje, zato što je rođeno s poteškoćom u razvoju, nije manje vrijedno niti ga to čini manje insanom. Koliko ima takvih osoba koje su puno doprinijele čovječanstvu i svijetu, svojim znanjem, kreativnošću, pa nemojte nipodaštavati svoje dijete. Jako je važno da se djeca s poteškoćom u razvoju upišu u odgovarajuće škole za osobe s posebnim potrebama. Jer, te škole, uz uobičajene školske programe, nude odgovarajuće programe za razvijanje potrebnih vještina u skladu sa vrstom poteškoće kod djeteta.

Internet, mobitel, savremena sredstva komunikacije i savremena tehnologija su mač sa dvije oštrice. Smatrati da su oni samo jedno od sredstava za zabavu i razonodu velika je greška. Redovan nadzor djeteta i njegovog ponašanja u korištenju savremenih komunikacijskih sredstava i njegovanje i razvijanje u njima ubjeđenja u Allahov stalni nadzor nad svime što radimo, vjerska je obaveza -- vadžib. Musliman treba nadzirati i voditi računa kakve dječije filmove gledaju njegova djeca, treba da im bira odgovarajuće crtane filmove, u kojima nema islamom zabranjenih stvari i šerijatskih prekršaja, kao i da im ponudi odgovarajuće alternative, poput igara i odlazaka na igralište, u prirodu, na izlet, da redovno provodi vrijeme s njima. Tako se postiže kod njih duševno zadovoljstvo, i pruža im se zdrava alternativa naspram provođenja vremena u gledanju crtanih filmova.

Odgoj djece zahtijeva puno sabura, ustrajnosti, upornosti i samokontrole, uz traženje od Allaha da pomogne u tome. Dijete ne treba kažnjavati udarcem i sl., nego je dovoljno ponekad ga ljutito pogledati ili naglo prekinuti razgovor sa njim, a razborito dijete, ako treba, udariti samo laganim udarcem kao odgojnu mjeru, a ne da ga se kazni ili povrijedi.

Odnos prema djeci u razdoblju adolescencije zahtijeva mudrost roditelja, moraju pronaći odgovarajući način kako da uspostave balans između toga da vode računa i nadziru djecu i poštuju njihovu privatnost. Neophodno je da adolescent osjeća da ga njegova porodica nadzire i da vodi računa o njemu, a da istovremeno zna da imaju povjerenja u njega da će ispravno postupati i da ih neće iznevjeriti. Treba da zna da roditelji brinu o njemu da bi ga sačuvali, a ne iznevjerili i varali. A razuman ne pretjeruje i ne istražuje, i neće dozvoliti da dijete osjeća da je praćeno i da se zna njegov svaki mali i veliki korak. To bi dovelo to toga da izgubi ugled u njihovim srcima. Musliman treba da svoje dijete nagradi i pohvali kada pokaže lijep ahlak, a ako pogriješi jedanput, da to zanemari, a ako to ponovi, onda treba da ga blago i brižno upozori. Roditelji često pogrešno postupe kada dijete pogriješi: pokušaju ga uhvatiti u činjenju greške i na licu mjesta ispraviti.

Jedan od najvećih izazova s kojima se susreću muslimani koji žive u nemuslimanskim zemljama jeste ispravan islamski odgoj djece i trebaju biti svjesni ove velike prijetnje s kojom se suočavaju u tim zemljama, bez obzira na to da li to bile akidetske, moralne, društvene, obrazovne prijetnje i dr., sve su jako važne. Musliman koji živi u nemuslimanskim zemljama treba da odgoji djecu u okrilju ispravne akide, islamskog vjerovanja, koja je zaštita protiv šubhi -- sumnji i strasti. Musliman koji živi u nemuslimanskoj zemlji treba da odgoji djecu da ustrajavaju u obavljanju namaza u džematu, da puno zikre -- spominju Allaha, da od Njega traže pomoć u svakoj situaciji, da vode brigu o njima u tom pogledu i da ih ispituju za izvršavanje vjerskih obaveza. Musliman koji živi u nemuslimanskoj zemlji treba da veže djecu za mesdžide i tamošnje islamske centre, da im ih omili i redovno u njih vodi, i da vode računa da im bude najbolji uzor u tome. Musliman koji živi u nemuslimanskoj zemlji treba da djecu poduči arapskom pismu -- sufari ili da im omogući da nauče da čitaju Kur'an i da ga uče napamet, kao i da nauče hadise Allahovog Poslanika, ali i da nauče maternji jezik, jezik svoga naroda i da ga u kući govore. Važno je voditi računa o društvu i prijateljima djece u nemuslimanskim zemljama, raspitivati se o njima, upoznati ih i njihovo ponašanje, i spriječiti da dolazi do zabranjenih oblika druženja, kao što je druženje između mladića i djevojke, što šteti i njima i cijeloj porodici i uzrokuje smutnju. Važno je voditi računa u nemuslimanskim zemljama, koliko je moguće, da se djeca školuju u islamskim školama i obrazovnim ustanovama. Važno je voditi računa u nemuslimanskim zemljama o djeci u razdoblju adolescencije. U tom periodu oči očeva i majki treba da budu širom otvorene i treba da u ovom razdoblju posebno paze na svoje sinove i kćerke, a kad odrastu i budu zrele osobe, onda trebaju za sebe biti odgovorni.

Molimo Allaha, Svemilosnog, Milostivog i Plemenitog: "Gospodaru naš, podari nam u suprugama našim i djeci našoj radost i učini nas predvodnicima bogobojaznih!" (El-Furkan, 74)

(Izvor: 48 faide fi terbijetil-evladi)

Autor: Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid, hafizehullah

Priredio: Adnan Fetić, prof.