Blagodati jutarnjeg i večernjeg zikra (drugi dio)

Tema AkidaČitanje 8 minuta

Sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, i neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Ovo je drugi tekst u kojem govorimo o određenim blagodatima jutarnjeg i večernjeg zikra i propisima vezanim za njih, koji nam pomažu da na najpotpuniji način postignemo te blagodati.


• Zikrullah je propisan u svakom vremenu, u svakom stanju, bez ograničenja, zato niko nema opravdanja za nemarnost prema njemu i za nedostatke u tom pogledu. Rekao je Uzvišeni Allah: “O vi koji vjerujete, često se Allaha sjećajte i spominjite Ga, i ujutro i navečer Ga slavite i veličajte” (El-Ahzab, 41–42); “...Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći i ležeći na bokovima...” (En-Nisa, 103); “...koji Allaha spominju i stojeći, i sjedeći, i ležeći na svojim bokovima...” (Alu Imran, 191).

Ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao je: “Allah Svojim robovima nije propisao obavezu a da nije joj odredio jasna ograničenja, zatim je opravdao one koji su u stanju u kojem imaju opravdanje, osim za zikr; jer Allah ga nije ograničio, i nije nikoga opravdao za njegovo zapostavljanje osim onoga koji je stanju bezumnosti. Rekao je Uzvišeni: ‘Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći, i ležeći na bokovima’, i noću i danju, i na kopnu i na moru, i na putu i kod kuće, i u bogatstvu i u siromaštvu, i u bolesti i u zdravlju, i tajno i javno, u svakom stanju.” (Tefsirut-Taberi).

• Onaj koji spominje Allaha treba da se pridržava određenih lijepih normi ponašanja u toj prilici, kao naprimjer: ako sjedi, treba da se okrene prema kibli, da bude ponizan i skrušen, u položaju učtivosti i smirenosti, oborene glave.

Ako bi spominjao Allaha u drugačijem stanju, bez ovih edeba, dozvoljeno je, nije pokuđeno, ali ako se izostavljaju neopravdano, onda je to ostavljanje onog što je bolje. (Nevevi, El-Ezkar)

• Zikrullah može biti opći i specifični. Opći je onaj koji se uči u svako vrijeme, mjestu i stanju, i nije ograničen vremenom određenim, ili mjestom, ili stanjem, i nema određenu formu ili broj. Musliman spominje svoga Gospodara kad god stigne, u skladu sa svojim mogućnostima, kao što kaže Allah: “O vi koji vjerujete, često se Allaha sjećajte i spominjite Ga” (El-Ahzab, 41). Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, spominjao je Allaha stalno. (Muslim)

• Specifični zikr, koji je ograničen i određen ili vremenom, ili mjestom, ili stanjem, ili brojem. Pa ako je zikr ograničen i određen vremenom kad se izgovara, kad nastupi to vrijeme, musliman je ustrajan i predano ga tad uči, kao naprimjer jutarnji i večernji zikr.

A određen mjestom, kao npr. zikr prilikom ulaska u mesdžid, i izlaska iz njega, ulaska u kuću, i izlaska iz nje, zikr prilikom izlaska iz toaleta, dolaska u neko mjesto, kod Mešaril-harama, dove hadžskih obreda i dr.

Određen stanjem: kao zikrovi pred spavanje, prilikom buđenja, polaska na put, u stanju briga i tuge, nedaće, srdžbe, kad neko kihne, kad čujemo pijetla da kukuriče, ili čujemo revanje magarca, dova onome koji nam učini neko dobro itd.

Određen brojem: kao naprimjer da bude određeno da se neki zikr izgovori tri puta, ili deset, ili stotinu puta i sl.

• Ako je zikr ograničen, tačno određenom formulacijom i izrazom, ili određenim brojem, osnova je pridržavati se formulacija koje su nam prenesene od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i izgovarati ih onoliko puta koliko je navedeno, bez dodavanja ili oduzimanja, bez mijenjanja, jer inače bi se izgubio smisao vrijednosti spominjanja Allaha u tom obliku i broju. Dozvoljeno je izgovarati zikrove više puta nego što je određeno objavom samo za one za koje je u objavi tako propisano (vidjeti: Šerhun-Nevevi ala Sahihi-Muslim, Fethul-Bari, Tashihud-dua od Bekra Ebu Zejda), kao što se navodi u hadisu: “Ko u jednom danu stotinu puta izgovori: ‘La ilahe illallah, vahdehu la šerike lehu, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šej’in kadir’, kao da je oslobodio deset robova, upiše mu se stotinu dobrih djela i pobriše stotinu loših. Bit će mu zaštita od šejtana toga dana sve dok ne omrkne. Niko neće učiniti bolje od onoga što je on uradio, osim onoga ko to više puta izgovori.” (Buhari i Muslim) Također, u hadisu se kaže: “Ko ujutro i navečer prouči stotinu puta: ‘Subhanallahi ve bi hamdihi’, niko na Sudnjem danu neće imati bolje djelo od njega, osim onoga ko isto prouči, ili još više puta.” (Muslim)

• Nije dozvoljeno mijenjati izraze zikra koji su nam preporučeni u hadisima, tako da se formulacije i izraze koji su izrečeni u jednini promijene u množinu. Naprimjer, kao u hadisu: “Allahummehfazni min bejni jedejje ve min halfi... – Allahu, sačuvaj me sa moje prednje strane, te od svega što me može zadesiti sa leđa...’ (Ahmed, Musned, Ebu Davud, Sunen), da se promijeni u: “Allahummehfazna min bejni ejdina ve min halfina... – Allahu, sačuvaj nas sa naše prednje strane, te od svega što nas može zadesiti sa leđa...”, imajući namjeru da tako obuhvati zikrom i dovom, naprimjer, porodicu. Formulacije i izrazi ovih zikrova precizno su određeni objavom, i neophodno ih se pridržavati (vidjeti: Fethul-bari), i ako je dova navedena u jednini, onda tako treba i izgovarati, a ako je u množini, onda treba izgovarati u množini, iako ih izgovara pojedinac. Oni zikrovi koji su izrečeni u množini, nema smetnje da musliman sa njima nijeti i sebe i svoju porodicu, štaviše, nijetiti da obuhvati sve muslimane, kao zikr u hadisu: “Allahumme bike emsejna ve bike asbahna... – Allahu, Tvojom voljom u noć ulazimo i jutro dočekujemo...” (Ebu Davud, Sunen, Tirmizi, Sunen), i kao što je 6. ajet u suri El-Fatiha: “Uputi nas na Pravi put!”

• Učenje Kur’ana vrednije je od općenitog zikra i dove, a zikr je vredniji od dove. Ali, pridržavanje specifičnih zikrova u njihovo propisano vrijeme, ili na propisanom mjestu, ili stanju u kojem ih treba izgovarati vrednije je od općenitog učenja Kur’ana. (Vidjeti: Medžmuul-fetava, El-Vabilul-sajjib)

• Često spominjanje Uzvišenog Allaha predstavlja vrata svakog dobra i uspjeha, i nagrada za zikr je velika, najbolja nagrada, i onima koji mnogo spominju Allaha, On je obećao veličanstvene fadilete. Takvi će prednjačiti na Sudnjem danu, kao što kaže Uzvišeni: “Neprestano Allaha spominjite da biste uspjeli” (El-Enfal, 45); “...i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio” (El-Ahzab, 35). U hadisu se kaže: “Muferriduni su preteče!” Prisutni upitaše: “Allahov Poslaniče, a ko su muferriduni?”, a on odgovori: “Oni koji mnogo spominju Allaha i one koje mnogo spominju Allaha.” (Muslim)

• Ko bude ustrajan u učenju vjerodostojno prenesenog jutarnjeg i večernjeg zikra, zikra nakon namaza, zikrova koji su preporučeni u različitim periodima, stanjima i povodima, i u danu i u noći, bit će od onih koji mnogo Allaha spominju. (Nevevi, El-Ezkar, Tefsirul-Kurtubi, Tefsirus-Sa’di)

U tumačenju ajeta: “...i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha”, Ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao je: “Ovim riječima aludira se na one koji zikre nakon namaza, i zikre ujutro i navečer, i u svojim posteljama, i kad god se probude iz sna, kad god izađu i vrate se kući, zikre – spominju Allaha.” (Et-Tefsirul-besit lil-Vahidi)

Mudžahid je rekao: “Čovjek neće biti od onih koji mnogo spominju Allaha sve dok ne bude spominjao Allaha i stojeći, i sjedeći, i ležeći.” (Tefsiru-Abdurrezzak, Tefsirul-Begavi)

Autor: Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid

Priredio: Adnan Fetić, prof.

Tekst Blagodati jutarnjeg i večernjeg zikra (drugi dio) je objavljen u broju 90, 17. maj 2019. Permalink

Još tekstova na temu Akida