Menu

Blagodati mjeseca ramazana

Tema AkidaČitanje 9 minuta
Prošla je već godina dana od prošlog ramazana. Sve ono što smo uradili, bilo dobro ili loše, zapisano je i bit će nam predočeno na Sudnjem danu. Onaj ko je uradio dobro, neka zahvali Allahu, koji mu je to omogućio, a onaj ko je uradio loše, neka krivi samog sebe i svoju nemarnost, i neka se pokaje svom Gospodaru, jer On je milostiv i prima pokajanje. Dragi moj brate i cijenjena sestro u vjeri, ne očajavajte i ne predajite se! Neka su vam uvijek na umu Allahove riječi: “Reci: ‘O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv!’” (Ez-Zumer, 53). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Onaj ko se trudi u postizanju dobra, to će i postići, a onaj ko se čuva zla, bit će zaštićen od njega” (Darekutni, hadis hasen, Albani). Odazovite se pozivu svoga Gospodara: “O ti koji želiš dobro, približi se (Allahu i Njegovoj pokornosti, dodatno ulažući napor u činjenju ibadeta), a ti koji želiš zlo (nepokornost), udalji se (i ostavi nepokornost i vrati se Allahu, jer je došlo vrijeme za pokajanje i traženje oprosta)!” (Tirmizi, hadis hasen, Albani). I znajte, dragi moj brate i cijenjena sestro, da “Allah svake noći od Vatre oslobađa određeni broj Svojih robova” (Tirmizi, hadis hasen, Albani), pa pridružite se ovoj odabranoj skupini.
Noć Lejletul-kadr

Pred vama su brojne neiskorištene prilike kojima ćete popraviti prethodno učinjeno, a na jednu takvu priliku sugerira Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svojim riječima: “Ko provede Lejletul-kadr, vjerujući i očekujući nagradu, bit će mu oprošteno prethodno učinjeno” (Buhari i Muslim); “Onome ko provede Lejletul-kadr u ibadetu, vjerujući u njenu vrijednost i nadajući se onome što je kod Allaha, bit će oprošteni mali grijesi mimo velikih” (Nevevi, Šerhu Muslim). Pred vama je noć koju je naš Gospodar opisao na ovaj način: “Noć kadr bolja je od hiljadu mjeseci – meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake, sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane” (El-Kadr, 3–5). Zato se potrudite da u ovoj noći činite dobra djela i da uzmete Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za svog uzora. Plemeniti ashab Ebu Zerr, Allah bio zadovoljan njime, kazuje šta je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prakticirao činiti u zadnjih deset neparnih noći ramazana: “Postili smo ramazan sa Allahovim Poslanikom, sallallahu

alejhi ve sellem. (Poslije jacijskog farza) on sa nama nije klanjao nikakvog drugog namaza, sve do dvadeset treće noći ramazana. Tada je sa nama klanjao sve dok nije prošla trećina noći. U dvadeset četvrtoj noći, sa nama ništa nije klanjao, da bi u dvadeset petoj noći sa nama klanjao sve do iza pola noći. Rekao sam:‘Allahov Poslaniče, da hoćeš sa nama i ostatak ove noći provesti u dobrovoljnom namazu!’ Na to on reče: ‘Ko klanja sa imamom sve dok on ne završi, upisat će mu se kao da je klanjao cijelu noć.’ Nakon toga, više nije klanjao sa nama sve do dvadeset sedme noći u mjesecu. U toj noći sabrao je ljude, i svoju porodicu i supruge, i klanjao nam. Klanjao je s nama toliko da smo se pobojali da ćemo propustiti felah.’” Nakon što je upitan šta je to felah, Ebu Zerr odgovori: “Objed pred zoru – sehur”, a zatim dodade: “Nakon toga, više nam nije predvodio noćni namaz sve do kraja mjeseca.” (Ebu Davud, hadis sahih, Albani). Aiša, Allah bio zadovoljan njome, opisuje Poslanikove postupke u zadnjim danima ramazana: “ “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, trudio bi se (u činjenju ibadeta) u zadnjih deset noći ramazana više nego bi to činio u drugim (noćima).” (Muslim); “Noći bi provodio u ibadetu i budio bi porodicu na noćni namaz, trudeći se iznad uobičajenog” (Muslim); “Klanjao bi trećinu ili polovinu noći, ili je klanjao sa ashabima i svojom porodicom koji su se bojali da im ne prođe sehur” (Ebu Davud, hadis sahih, Albani). U zadnjim ramazanskim noćima svome Gospodaru uputite dovu na koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao Aiši, Allah bio zadovoljan njome, a također i svom ummetu. Naime, Aiša ga je upitala: “Allahov Poslaniče, kada bih znala da se nalazim u Noći kadr, koju bih dovu upućivala Allahu u toj noći?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: “Reci: ‘Allāhumme inneke afuvvun kerīmun tuhibbul-afve fa‘fu annī! – Allahu moj, zaista Ti si Onaj koji mnogo prašta i plemenit si, voliš da praštaš pa i meni oprosti!’” (Tirmizi, hadis sahih, Albani). S obzirom na to da nije precizirano u kojoj se noći ramazana nalazi Lejletul-kadr, to vjernike podstiče da se marljivo trude i da ramazanske noći provode u ibadetu i tako postignu nagradu. Pojašnjavajući mudrost razilaženja u tačnom određivanju noći Lejletul-kadr, imam Begavi, rahimehullah, rekao je: “Allah je ostavio nejasnom ovu noć ovome ummetu, kako bismo se potrudili u ibadetu u noćima ramazana, želeći je doživjeti, kao što je skrio čas u petku u kojem se uslišava dova, kao što je skrio ‘srednji namaz’ između pet namaza, Svoje najuzvišenije ime, Svoje zadovoljstvo pojedinim ibadetima, kako bismo ih sve nastojali obavljati, Svoju ljutnju na određene grijehe kako bismo se svih klonili, kao što je skrio čas nastupanja Sudnjeg dana kako bismo se trudili u ibadetima plašeći se njegovog nastupanja.” (Begavi, Tefsir)

Itikaf

Pokušajte se osamiti sami sa sobom i svojim Uzvišenim Gospodarom. Osamite se u itikafu i iskreno Mu se pokajte, zatražite oprost za svoje grijehe: “Zaista je vaš Gospodar stidan i plemenit. Stidi se da vrati prazne ruke Svome robu kada ih u dovi podigne prema Njemu” (Edu Davud, hadis hasen, Albani). Itikaf je bio Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, praksa, koju je upražnjavao u svakom ramazanu sve dok nije preselio svome Gospodaru. Osamljivao se sa samim sobom, radi Allaha, čineći različite oblike ibadeta. Aiša, Allah bio zadovoljan njome, o tome kazuje: “Poslanik je zadnjih deset dana ramazana boravio u džamiji u itikafu sve dok mu Allah nije dušu uzeo, a potom su boravak u itikafu prakticirale njegove supruge" (Buhari i Muslim); “...u godini u kojoj je umro, Poslanik je u itikafu proveo dvadeset zadnjih dana ramazana” (Buhari).

Sadekatul-fitr

U ramazanu postač ima priliku očistiti svoj post od pogreške i bezvrijednog govora davanjem sadakatul-fitra. Davanje sadekatul-fitra predstavlja čišćenje za tijelo, hranu za miskina i saosjećanje sa siromahom. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, propisao je da se sadekatul-fitr daje i za odrasle i za djecu, i za muške i ženske osobe, za roba i slobodnog (Buhari). Musliman udjeljuje sadekatul-fitr za sebe i za one koje je dužan izdržavati, kao što su žena, djeca i rodbina, koja ima pravo na njegovo izdržavanje. Također, ukoliko je žena trudna, mustehab je dati sadekatul-fitr za to još nerođeno dijete.

Bajram

Nemojte lišiti sami sebe radosti velikog islamskog praznika, Ramazanskog bajrama... Nemojte dozvoliti sebi da se ne radujete, kada se svi muslimani raduju na Bajram, zato što su proveli ramazan u pokornosti svome Gospodaru i što su se klonili grijeha, i što su dobra djela “pohranili” za Dan kada će sresti svoga Gospodara: “Postaču pripadaju dvije radosti: radost kada se iftari i radost kada sretne svoga Gospodara” (Buhari). Zašto da dan radosti svih muslimana postača učinite danom svoje žalosti zbog dobrih djela koja ste propustili učiniti i zlatnih prilika za pokajanje i traženje oprosta. Muslimani se raduju i smiju, a vi tugujete i plačete za svojim grijesima i kajete se u vrijeme kada ne koristi i kada je kasno. Uzdignite se! Krenite snažnim i čvrstim koracima prema svome Gospodaru i Njegovom Džennetu, čija je širina kao širina nebesa i Zemlje: “Nastojte da zaslužite oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje” (Alu Imran, 133); “Nadmećite se da u Gospodara svoga zaslužite oprost i Džennet, prostran koliko su nebo i Zemlja prostrani, i pripremljen za one koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju. To je Allahova blagodat koju će dati onome kome On hoće; a u Allaha je blagodat velika” (El-Hadid, 21); “Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si! A ja sam se zaista ogriješio prema sebi!” (El-Enbija, 87).