Propisani zikr nakon farz-namaza ima značajno mjesto u islamu. Na ovaj zikr podstakao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i preporučio ga, i riječima i postupcima. Mnogi dokazi ukazuju na propisanost zikrullaha nakon što se klanjaju farz-namazi, i to zikrovima koji su sveobuhvatni, najpotpuniji i najkorisniji, koji objedinjuju veličanstvena značenja. Uzvišeni Allah kaže: "I slavi i veličaj Ga noću i poslije obavljanja namaza" (Kaf, 40). Ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao je: "Uzvišeni Gospodar naredio mu je da Ga veliča na kraju svih namaza, i to je značenje riječi Uzvišenog: '... i poslije obavljanja namaza.'" (Sahihul-Buhari, 4852)
Uzvišeni kaže: "A kada namaz završite, Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći, i ležeći na bokovima." (En-Nisa, 103) A u sunnetu je ova kur'anska naredba pojašnjena. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnio je način kako se Allah spominje i zikri nakon farz-namaza. Imam Nevevi, rahimehullah, rekao je: "Učenjaci su se usaglasili u pogledu toga da je preporučen (mustehabb) zikr nakon namaza. Načini kako se zikri navedeni su u mnogim vjerodostojnim hadisima." (El-Ezkar, str. 66)
Hafiz Ibn Redžeb, rahimehullah, spomenuo je da je vrijeme nakon namaza najpritvrđenije za zikr. (Ibn Redžeb, Džamiul-ulumi vel-hikem, komentar 50. hadisa) Učenjaci navode da se mudrost propisivanja zikra nakon namaza (kao što spominju da je isto i mudrost klanjanja pritvrđenih sunneta, koji se klanjaju uz farz-namaze) ogleda u tome da nadomjesti i popravi nedostatke i propuste u namazima svih nas, bilo u samoj formi namaza, njegovim šartovima i ruknovima, bilo u suštini namaza, skrušenosti u namazu, prisutnosti srca i predanosti srcem samo Allahu Uzvišenom. Sve ovo ukazuje nam na značaj i veličinu blagodati zikra nakon namaza, što ćemo dodatno vidjeti i kroz neka od značenja propisanih zikrova, ajeta i sura koje se uče nakon namaza.
Najčešći oblici pogrešnog odnosa prema zikru nakon namaza
• Neki klanjači ne pridaju mu potrebnu pažnju i ne praktikuju ga, nego nakon što se završi farz-namaz, odu iz džamije.
• Neki zikre, ali samo kratko i to onako kako nije propisano i navedeno u sunnetu.
• Neki klanjači žele sebi dobro i ostanu da zikre nakon namaza.
• Ali oni koji praktikuju zikr nakon namaza znaju i počiniti greške prilikom zikra nakon namaza, i to se može sažeti u tri kategorije:
- u formi zikra, i ovo je najčešće,
- u propisanim broju određenog zikra, i ovo je najčešće kod tesbiha.
- u redoslijedu propisanih zikrova, i ovo je pitanje lahko, jer je samo kod prvog zikra obavezan redoslijed, kako ćemo pojasniti.
Zato ćemo u nastavku pojasniti neke od propisa vezanih za zikr nakon namaza, adaba i značenja zikrova, da bismo dodatno upoznali veličinu blagodati i vrijednosti ovog propisa naše divne vjere islama.
Najbolje je zikriti prstima
Najbolje i najpreče je zikriti na prste ruku, i to je bolje i preče od zikra tespihom, digitalnim tespihom i sl., jer je zikr na prste ruku najbliže da će se tako biti iskreno Allahu, najdalje od rijaluka i pretvaranja pred ljudima, pokazujući se pred ljudima da se puno zikri, i zikr na prste ruku je najprije da ćemo u zikru biti srcem prisutni i svjesni šta i koliko zikrimo, za razliku od zikra tespihom gdje se može mislima odlutati i samo mehanički pomjerati bobice tespiha ili pritiskati dugme. Neki učenjaci rekli su da je najpreče zikriti samo prstima desne ruke, zbog njene odlikovanosti obavljanja lijepih i časnih radnji ovom rukom, dok drugi dio učenjaka kaže da se zikri na prste i desne i lijeve ruke. (Fetava Ibni Tejmijje, 22/506; Fetaval-Ledžnetid-daime, 7/105--107; Fetava Ibni Baz, 11/186--187; Fetava Ibni Usejmin, 13/241--243; Bekr Ebu Zejd, La džedide fi ahkamis-salat, str. 52)
U hadisu Abdullaha b. Amra, radijallahu anhu, navodi se: "Vidio sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako, skupljajući prste u šaku, čini tesbih." (Sunenu Ebu Davud, 1502, 5065; Sunenut-Tirmizi, 3410, 3411, 3486; i dr.) U verziji ovog hadisa koji bilježi Ebu Davud, br. 1502, navodi se dodatak: "... desnom rukom." (Ulema ima prigovore u pogledu vjerodostojnosti ovog dodatka; vidi: Fetava Ibni Baz, 11/186-187; Bekr Ebu Zejd, La džedide fi ahkamis-salat, str. 52).
Uzimajući to u obzir, osnova je da se zikr prstima odnosi i na desnu i na lijevu ruku.
Propisani zikrovi nakon farz-namaza
• Estagfirullah! -- Allahu, oprosti mi! Ovim riječima tražimo oprost za grijehe, da nam Allah prekrije grijehe i pređe preko propusta. Istigfar je ovdje krajnje prikladan, jer time se ukazuje na to da klanjač nije upotpunio ibadet prema Gospodaru. Obično namazi klanjača nisu čisti od šejtanskih došaptavanja, razmišljanja o nečemu drugom, da odlutaju misli i zato je propisan istigfar nakon namaza, da bi se nadomjestili i popravili nedostaci u prisutnosti u namazu, skrušenosti i druge propuste u namazu.
• Allahumme, Entes-Selamu ve minkes-selamu, tebarakte, ja Zel-dželali vel-ikram! -- Allahu moj, Ti si Es-Selam i od Tebe je Es-Selam! Blagoslovljen neka si, o Veličanstveni i Plemeniti! Es-Selam je jedno od Allahovih lijepih imena, koje se navodi i u Kur'anu, a znači da je Allah uzvišen od svake mahane, svakog nedostatka i manjkavosti koje su svojstvene stvorenjima. Njegovo uzvišeno Biće, Njegova uzvišena svojstva uzvišena su od svake mahane i nedostatka, Njegove radnje i djela od svakog zla i nepravde. On je Es-Selam istinski, sa svakog aspekta. "Od tebe je Es-Selam", tj. selamet -- spas. Od Tebe se nadamo spasu, ispravnosti i selametu u svakom smislu, a Ti nam ga obilno daruješ i na ovom i onom svijetu. "Tebarekte", tj. blagoslovljen si zbog mnoštva dobra od Tebe i veličanstvenosti Tvoga blagoslova -- bereketa. I ovaj izraz "tebareke" koristi se samo za Allaha, jer samo Njemu Uzvišenom dolikuje. "Ja Zel-dželali vel-ikram", tj. Onaj Koji posjeduje svu plemenitost, uzvišenost i veličanstvenost, Onaj Koji ukazuje plemenitost i počasti vjerovjesnicima i dobrim robovima. I samo On zaslužuje da se veliča i to podrazumjeva El-Dželal, a El-Ikram podrazumijeva da Ga se voli i zahvaljuje Mu. (Ova prva dva zikra zajedno su navedena u hadisu u djelu Sahihu-Muslim, br. 591; i ova dva zikra jedina su koja se trebaju proučiti ovim redoslijedom i da se prouče odmah nakon predaje selama, prije drugih zikrova, na što upućuje hadis u Sahihu-Muslimu, br. 592. Ostali zikrovi koji dolaze poslije nemaju striktno određen redoslijed i mogu se izgovoriti bilo kojim redoslijedom.)
• La ilahe illallahu, vahdehu la šerike leh. Lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šej'in kadir. Allahumme, la mania lima e'atajte, ve la mu'tije lima men'ate. Ve la jenfeu zel-džeddi minkel-džedd! -- Nema istinskog božanstva koje se s pravom obožava osim Allaha, Jedinog, Koji nema saučesnika! Njemu sva vlast i hvala pripadaju i On je Svemoćni. Allahu moj, niko ne može uskratiti ono što Ti daješ, niti iko može dati ono što Ti uskratiš. Bogatog i snažnog od Tebe neće zaštititi niti mu koristiti njegovo bogatstvo i snaga." Na početku se negira postojanje istinskog boga osim Allaha, pa se potvrđuje da je istinski bog samo Allah, onda se to ponovo potvrđuje riječima: "Jedinog", i ponovo se negiraju i odbacuju lažna božanstva, riječima: "Koji nema saučesnika!" Dalje se kaže da samo Njemu pripada vlast nad svime, svim bićima i njihovim osobnostima. Njemu pripada svaka hvala, iz ljubavi kako dolikuje samo Njemu, veličajući Ga zbog uzvišenosti i savršenstva Njegovih svojstava i Njegovog obilnog darivanja. "On je Svemoćni" -- El-Kadir je jedno od Allahovih lijepih imena, koje je spomenuto i u Kur'anu. On je apsolutno svemoćan i svemogući, ništa nije van Njegove moći, Njegova moć je potpuna i apsolutna, tragovi Njegove svemoći ne mogu se pobrojati. "Allahu moj, niko ne može uskratiti ono što Ti daješ, niti iko može dati ono što Ti uskratiš", tj. Allahova volja je apsolutna, ono što On nekome odredi da podari to i bude, kome odredi da uskrati, to i bude uskraćeno. Apsolutno niko to ne može promijeniti. Uzvišeni kaže: "Milost koju Allah podari ljudima -- niko ne može uskratiti, a ono što On uskrati -- niko ne može, poslije Njega, dati; On je Silni i Mudri." (Fatir, 2)
"Bogatog i snažnog od Tebe neće zaštititi niti mu koristiti njegovo bogatstvo i snaga", tj. nikome, pored Allaha, ne koristi njegovo bogatstvo i snaga, nego koriste djela pokornosti Tebi, Gospodaru. Ovo su riječi priznavanja istinske ovisnosti o Allahu Uzvišenom, poniznosti pred Njim i priznavanja Njegove jednoće, da snaga za promjenu, moć, svako dobro i sve dolazi od Njega.
(Hadis u kojem se navodi ovaj zikr bilježi se u djelu Sahihul-Buhari, br. 844, i u djelu Sahihu-Muslim, br. 593.)
• La ilahe illallahu, vahdehu la šerike leh, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šej'in kadir. La havle ve la kuvvete illa billahi, la ilahe illallahu ve la na'budu illa ijjahu lehun-ni'metu ve lehul-fadlu ve lehus-senaul-hasen. La ilahe illallahu muhlisine lehud-dine ve lev kerihel-kafirun! -- Nema istinskog božanstva koje se s pravom obožava osim Allaha, Jedinog, Koji nema saučesnika! Njemu sva vlast i hvala pripadaju i On je Svemoćni. Nema moći ni snage za promjenu stanja osim od Allaha. Nema istinskog božanstva koje se sa pravom obožava osim Allaha. Ne obožavamo nikoga osim Njega. Njemu pripada blagodat, zasluga i lijepa pohvala. Nema istinskog božanstva osim Allaha. Njemu iskreno vjeru ispovijedamo pa makar nevjernicima to bilo mrsko." U tumačenju riječi: "Nema moći ni snage za promjenu stanja osim od Allaha", imam Nevevi kaže: "Ovo su riječi predanosti i prepuštanja Allahu, da ništa ne ovisi od roba, nema snage da sam promijeni stanje i odagna zlo, niti moći da postigne neko dobro, osim ako je to volja Allaha Uzvišenog." (Šerhu-Sahihi-Muslim, 17/30--31)
"Ne obožavamo nikoga osim Njega", tj. samo Njemu usmjeravamo ibadete i svaki vid obožavanja. "Njemu pripada blagodat", od Njega su sve blagodati, vidlijive, kao hrana, piće, dom, odjeća itd., a i one nevidljive, koje svako od nas zna da posjeduje, kao zdravlje, razum, jačina vjere u Allaha i sl. Uzvišeni kaže: "Svaka blagodat koju uživate od Allaha je" (En-Nahl, 53). "... zasluga...", tj. Njemu pripada svaka zasluga zbog obilnog darivanja robova što oni nisu ničim zaslužili. "... i lijepa pohvala...", tj. i Njegovog bića, Njegovih svojstava, lijepih imena, radnji i djela. I pohvala obuhvata da Ga se slavi, hvali i zahvaljuje Mu se. "Njemu iskreno vjeru ispovijedamo": Pod iskrenim ispovijedanjem vjere podrazumijeva se el-ihlas -- da rob ne radi djela osim radi Allaha Uzvišenog. Samo Njega obožavamo i izdvajamo u ibadetu, "pa makar nevjernicima to bilo mrsko", odnosno makar im bilo krivo i mrsko što samo Allaha iskreno obožavamo, što samo Njemu robujemo. (Ovaj zikr se navodi u hadisu koji se bilježi u djelu Sahihu-Muslim, br. 594)
• Subhanallah, elhamdulillah, Allahu ekber! Ovaj zikr najbolje je učiti na jedan od sljedećih načina koji su vjerodostojno preneseni u hadisima. S obzirom na to da postoji više načina učenja ovog zikra, najbolje je učiti nekad na jedan način, a nekad na drugi, čime će se obuhvatiti postupanje po sunnetu u cjelini u pogledu ovog zikra, a i time ćemo srcem biti prisutniji prilikom učenja ovih zikrova.
1. način: Subhanallah 33 puta, elhamdulillah 33 puta, Allahu ekber 33 puta, i to je 99, i da se kaže upotpunjavajući stotinu: La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šej'in kadir. (Sahihu-Muslim, br. 597)
2. način: Subhanallah 33 puta, elhamdulillah 33 puta, Allahu ekber 33 puta, i to je 99. (Sahihul-Buhari, br. 843; Sahihu-Muslim, br. 595)
3. način: Subhanallah 33 puta, elhamdulillah 33 puta, Allahu ekber 34 puta, i to je 100. (Sahihu-Muslim, br. 596).
4. način: Subhanallah 10 puta, elhamdulillah 10 puta, Allahu ekber 10 puta, i to je 30. (Sahihul-Buhari, br. 6329)
5. način: Subhanallah 25 puta, elhamdulillah 25 puta, La ilahe illallah 25 puta, Allahu ekber 25 puta, i to je 100. (Sunenut-Tirmizi, br. 3413, i rekao da je sahih; Sunenun-Nesai, br. 1350; Ahmed, Musned, br. 21702; Albani ga ocijenio vjerodostojnim u Sahihu-Sunenit-Tirmizi, br. 3413.)
Značenje ovog zikra
- SUBHANALLAH: Allah je uzvišen od svega što Mu ne dolikuje i negiramo od Njega sve što mu ne dolikuje, uzvišen od svih mahana, nedostataka i manjkavosti. Slavljen neka je On!
- ELHAMDULILLAH: Njemu pripada sva hvala i zahvala, iz ljubavi kako dolikuje samo Njemu, veličajući Ga zbog uzvišenosti i savršenstva Njegovih svojstva i Njegovih djela i radnji.
- ALLAHU EKBER: On je veći od bilo čega u pogledu Svoga Bića, imena, svojstava i radnji i djela. Ovim riječima potvđuje se Njegov el-kibrijau -- veličina, koje podrazumijeva Njegov el-azamet -- veličanstvenost, pa je el-kibrjau jačeg i potpunijeg značenja od el-azame. Zato namaz počinjemo riječima "Allahu ekber", a ne riječima "Allahu azam", niti se u ovom zikru kaže "Allahu azam", nego "Allahu ekber". Allah nam je preči od bilo čega.
• Proučiti Ajetul-Kursijju, 255. ajet sure El-Bekara. Navodi se u hadisu: "Ko nakon svakog propisanog namaza prouči Ajetul-Kursijju, samo ga smrt sprečava od ulaska u Džennet." (Nesai, Sunenul-kubra, br. 9848; Taberani, El-Kebir, br. 7532; Albani ga ocijenio vjerodostojnim u Silsiletul-ehadisis-Sahiha, br. 972.)
• Proučiti sure El-Ihlas, El-Felek i En-Nas. (Sunenu Ebu Davud, br. 1523; Sunenut-Tirmizi, 2903; Sunenun-Nesai, 3/68; Ahmed, Musned, br. 17826; Albani ga ocijenio vjerodostojnim u Sahihu-Sunenin-Nesai, 3/68.)
Značenje učenja spomenutog ajeta i sura: Ajetul-Kursijja je najveličanstveniji ajet u Kur'anu koji cijeli opisuje Allaha Uzvišenog, Njegovu veličinu, veličanstvenost i savršenstvo, kao što i sura El-Ihlas opisuje samo Allaha: El-Ehad -- Jedan, Es-Samed -- Onaj Koji je jedan, Jedini, On je utočište svakom, Kome se svi usmjeravaju u svojim potrebama, jer je On neovisan od svih i svega, a sve je ovisno o Njemu i Njega potrebno. I onda dolaze sure El-Felek i En-Nas u kojima se opet potvrđuje Allahova potpuna vlast i gospodarstvo, pa se samo od Njega traži zaštita i samo kod Njega traži utočište od svakog zla, jer od Njega, Jedinog, sve zavisi. (Za detaljnije pojašnjenje ovih ajeta i sura vratiti se na tefsire uleme.)
U pogledu dova koje se spominju da se uče na kraju namaza, ulema se razilazi da li se uče na zadnjem sjedenju u namazu ili nakon selama, a bliže je da se dove uče prije selama, na zadnjem sjedenju, a zikrovi nakon selama, a Allah najbolje zna. (Ibnul-Kajjim, Zadul-mead, 1/257, 305; Fetava Ibni Tejmijje, 22/518; Fetava Ibni Baz, 11/197)
Zikrullah u ramazanu
Zikrullahu treba posvetiti posebnu pažnju u mjesecu koji je pred nama, mubarek mjesecu ramazanu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan je: "Koji postači imaju najveću nagradu?", pa je odgovorio: "Oni koji najviše Allaha spominju." (Ahmed, Musned, br. 15614; Taberani, El-Kebir, br. 16812; Albani ga je ocijenio daifom, slabim, Daifut-Tergib vet-terhib, br. 906.)
Iako je ovaj hadis slab, sigurno na osnovu općenitih dokaza možemo reći da je vrednije postiti uz činjenje drugih ibadeta, uključujući zikrullah, i time se ostvaruje i potpunost posta, jer kako postimo sustezajući se od hrane i pića, treba da postimo i sustežući jezike od ružna govora i rada o njemu. U hadisu se navodi: "Ko ne ostavi ružan govor i rad po njemu, pa Allahu nije potrebno ni da ostavlja svoju hranu i piće!" (Sahihul-Buhari, br. 1903)
Ko zaposli jezik korisnim, sačuvat će ga od štetnog. A, uz učenje Kur'ana, zikrullah je najkorisniji govor.
Također, mjesec ramazan je mjesec sabura, strpljivosti. Post objedinjuje sve tri vrste sabura: strpljivost na pokornosti, strpljivost na ostavljanju grijeha i strpljivost na životnim problemima i izazovima. U hadisu se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Post mjeseca sabura i uz to po tri dana u svakom mjesecu je kao postiti cijelo vrijeme (cijeli život)." (Sunenun-Nesai, br. 2408; Ahmed, Musned, br. 7567; Albani ga je ocijenio vjerodostojnim.)
U mjesecu ramazanu je najbolje vrijeme i prilika da se izgradi navika praktikovanja zikra u svim prilikama, posebno onih pritvrđenih, kao što je zikr nakon namaza, jutarnji i večernji zikr, zikr prilikom odlaska na spavanje, prilikom jela i pića, izlaska iz kuće, povratka kući, ulaska i izlaska iz kupatila itd. Ovo je samo jedna od blagodati mjeseca ramazana, pa, uz Allahovu pomoć, iskoristimo ih što više možemo.
Allah Milostivi da podari sigurnosti, bereketa, imana, mira, zdravlja i islama u ramazanu, i nama i našim porodicama i svim muslimanima.
(Izvor: El-Ezkaru bades-salatil-mektubeti mea šerhiha)
Autor: Šejh Abdullah b. Salih el-Fevzan, hafizehullah
Priredio: Adnan Fetić, prof.