Izraelska okupacija, u kontekstu demografske borbe protiv Palestinaca, uspjela je izvojevati prevagu u bitki za natalitet unutar takozvane zelene linije (palestinska područja okupirana 1947. godine) po prvi put od 1960. godine.
Podaci izraelskog Državnog zavoda za statistiku ukazuju na to da je početkom 2020. godine natalitet jevrejskog stanovništva premašio stopu od 3,05 djeteta uz kontinuirani pad nataliteta palestinskog stanovništva, koji se zaustavio na stopi od 3,04 djeteta.
Jevreji su oduvijek bili opsjednuti demografijom i to u svim dijelovima Palestine, jer interne procjene ukazuju na izjednačenost stanovništva, 6,72 miliona Jevreja u odnosu na 6,6 miliona Palestinaca.
Sve jevrejske vlade objavile su rat pozitivnom palestinskom natalitetu na području takozvane zelene linije, jer su žene Palestinke rađale devetero djece šezdesetih godina prošlog vijeka, a žene Jevrejke 2,2 djeteta, iako su u posljednjoj deceniji dobijale službenu vladinu podršku i podršku da se rađanje udvostruči.
Demografska borba
Ahmed eš-Šejh, generalni direktor "El-Dželila", društva za zdravstvena i društvena istraživanja, rekao je da je u posljednjoj deceniji primjetan pad stope rađanja u palestinskim porodicama, ističući da je razlog za to rasistička politika i demografski rat, koji su jevrejske institucije pokrenule protiv Palestinaca na području takozvane zelene linije oduzimajući im zemljište za izgradnju i stanovanje, kako bi se održala superiornost jevrejskog stanovništva unutar takozvane zelene linije, u kojoj živi gotovo dva miliona Palestinaca s narodom okupiranog Jerusalema. Također, on smatra da demografski rat na području takozvane zelene linije nije završen iako se stječe takav utisak. Istina je da Jevreji vode demografski rat i da su uspjeli prisiliti palestinske porodice na rađanje u prosjeku troje djece, dok jevrejska porodica u prosjeku ima četvero djece. Međutim, oni i dalje žive u demografskim brigama zbog jednakog broja ukupnog jevrejskog i palestinskog stanovništva u historijskim granicama države Palestine.
Borba za natalitet
Jevrejska politika imala je za cilj osiromašiti Palestince, jer statistike Izraelskog nacionalnog zavoda za socijalno osiguranje pokazuju da 50% palestinskih porodica živi ispod granice siromaštva, a oko 60% djece i mladih je siromašno, dok je stopa nezaposlenosti među radnom palestinskom snagom dostigla 7%, a 13% palestinskih porodica nije u mogućnosti da podmiri svoje mjesečne potrebe, a druge u procentu od 34% ne uspijevaju pokriti neke od tih potreba.
Nizak društveno-ekonomski status Palestinaca unutar "zelene linije" potaknuo je Palestinke da izađu na tržište rada kako bi pomogle svojim muževima i kako bi se osigurao pristojan život i budućnost za djecu tako što će im se omogućiti akademsko obrazovanje, što je također doprinijelo smanjenju rađanja.
Šerif Muhammed Džabir, istraživač islamskih studija, u vezi sa navodima da smanjenje broja djece povećava njihove šanse za veći uspjeh, rekao je da je to "obmana i iluzija koja je neodrživa u stvarnosti", a na svojoj Facebook stranici dodao je: "Generacija naših očeva živjela je u teškom siromaštvu. Mislim na one koji su rođeni četrdesetih, pedesetih i šezdesetih godina, a većina ih je živjela u porodicama sa sedmero do četrnaestero braće i sestara. I uprkos tome, ako bismo željeli uporediti moralne vrijednosti i odgoj, nijedna razumna osoba koja posmatra naše društvo ne sumnja da su upravo oni imali uzvišenije moralne vrijednosti i snažniji odgoj, za razliku od naše generacije, među kojom su se rasprostranile mizerne zanimacije, pomanjkanje kulture, droge i ubistva."
U kontekstu tajnog rata za natalitet, posmatrači kažu da su Jevreji stimulirali -- pod izgovorom osnaživanja položaja žene -- izlazak Palestinki na tržište rada, u području koje pripada takozvanoj zelenoj liniji. Također obrazovanje i studiranje ugrožava rani brak i formiranje velikih porodica, kao što je to bio slučaj do devedesetih godina prošlog vijeka.
Ključna faza
Vraćajući se na razloge koji su nagnali palestinsku porodicu unutar takozvane zelene linije da kontrolira i smanji rađanje na dvoje ili troje djece, Šerif Muhammed Džabir kaže da se kroz "rasističko zakonodavstvo" diskriminiraju žene Palestinke. Ukoliko su zaposlene, smanje im se ili potpuno ukinu nadoknade tokom i nakon trudnoće, nemaju zdravstveno osiguranje i dječiji dodatak, te su vrlo male mogućnosti da oženjeni i udate dobiju stan ili dozvolu za izgradnju stambenog objekta.
Prevaga u borbi
Profesor Halid Ebu Asba, direktor Instituta za društvena i naučna istraživanja "El-Mesar", smatra da je politika jevrejskih vlada doprinijela padu stope rađanja kod Palestinki, dok su jevrejske žene kontinuirano stimulirane na rađanje djece.
Osim jevrejske politike, Ebu Asba je dodatno objasnio da postoje mnogi unutrašnji faktori u arapskom društvu koji su doprinijeli padu nataliteta kod Arapkinja, podsjećajući na društveno-kulturološke promjene i transformaciju iz tradicionalno-zemljoradničkog društva, koje se oslanja na snagu porodice i broj njenih članova, u moderno društvo koje preferira kvalitet nauštrb brojnosti.
Unutrašnji faktori su, prema Ebu Asbi, mač sa dvije oštrice, jer je povećanje nivoa obrazovanja žena Arapkinja doprinijelo smanjenju fenomena ranog stupanja u brak.
Isto tako i ohrabrivanje žena da se uključe na tržište rada, gdje je postotak radnika žena Arapkinja 36% u odnosu na 75% Jevrejki, doprinijelo je smanjenju rađanja kod palestinskih žena. Jevrejske institucije ne omogućavaju zapošljavanje u mjestima sa arapskim stanovništvom i na taj način prisiljavaju Palestinke da satima putuju na posao i pribjegavaju kontroli rađanja zbog teškoće odgoja djece.
Izvor: El-Džezira