Poučan primjer iz života ashaba Ebu Džendela, radijallahu anhu
Sporazum na Hudejbiji, u mjesecu zul-ka'de, 6. h. g., kojim je sklopljen mir između Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i muslimana sa jedne strane i mušrika Meke s druge strane, predstavljao je najveću pobjedu Allahovog Poslanika, muslimana i islama općenito. Prvi put su priznati kao ravnopravna strana, savremenim političkim rječnikom, postali su subjekt na Arabijskom poluotoku, nakon što su bili objekt na koji su svi bili usmjereni da rade s njima, ili bar pokušaju, šta hoće.
Sporazumom je postignut mir, koji je omogućio sigurnost i slobodu djelovanja. Zato je ovo bila najveća pobjeda, fethun-mubin, blistava, jasna pobjeda, tj. u pogledu ovog sporazuma objavljena je sura El-Feth, što potvrđuju mnogi hadisi.[^1] A Hafiz Ibn Hadžer, rahimehullah, u djelu Fethul-bari, 8/209, potvrđujući sve navedeno, naveo je i predaju koju Seid b. Mensur bilježi, i kaže da je vjerodostojna, od čuvenog tabiina Ša'bija, rahimehullah, da je rekao: "U Allahovim riječima: 'Mi smo ti, zaista, dali da pobijediš pobjedom jasnom.'[^2] misli se na sporazum na Hudejbiji. Allah je Poslaniku oprostio i prošle i buduće grijehe, ashabi su mu dali prisegu, prisega Er-Ridvan, nahranili su se iz palmovika Hajbera (jer je u suri nagoviješteno da će ubrzo osloboditi Hajber i zaplijeniti veliki ratni plijen, što se i desilo za manje od tri mjeseca od sporazuma), Bizantinci su pobijedili Perzijance (što je nagoviješteno u suri Er-Rum, a desilo se u periodu kad je bio sporazum) i muslimani su se radovali Allahovoj pomoći i pobjedi." Štaviše, kako i sama riječ "feth" znači i otvorenje, hafiz Ibn Hadžer navodi da se najveća pobjeda ogledala u otvaranju puteva da se sigurno i slobodno širi islam i da slobodno ljudi ulaze u islam, kao i da dođu u Medinu i upoznaju se sa divnim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, ashabima i islamom, što je i bio primarni cilj poslaničke misije. Sve to dovest će do oslobođenja Meke, konačne pobjede islama i muslimana i proširenje islama na Arabijskom polutoku i šire.
Nije sve kako se čini na prvi pogled
Tokom pregovora, a posebno kada je konačno potpisan sporazum na Hudejbiji, mnogi ashabi su to teško prihvatili. Odredbe sporazuma su ih pogodile, što je izazvalo sumnju i zabrinutost: Da li je ovo zaista dobro za islam i muslimane?! Na prvi pogled, tačke sporazuma su zaista upućivale na to da nisu u korist islama. Ukratko ćemo navesti tačke sporazuma:
• U ime Tebe, Allahu naš!
• Ovo je sporazum o miru koji su sklopili Muhammed, sin Abdullaha, i Suhejl, sin Amra.
• Njih dvojica su se dogovorili o sklapanju mira u trajanju od deset godina, tokom kojih će ljudi biti bezbjedni i neće se međusobno napadati.
• Ko od Muhammedovih ashaba dođe u Meku radi obavljanja hadža ili umre ili tražeći Allahove blagodati, garantira mu se sigurnost života i imetka. A ko od Kurejšija bude došao u Medinu ili prolazio njome putujući za Egipat ili Šam (historijska oblast koja obuhvata okupiranu Palestinu, Siriju, Liban i Jordan), tražeći Allahove blagodati, garantira mu se sigurnost života i imetka.
• Ko od Kurejšija prebjegne Muhammedu, bez dopuštenja svoga staratelja (starješine), bit će vraćen, a ko od Muhammeda dođe Kurejšijama, oni mu ga neće vratiti.
• Obje strane obavezuju se da će se pridržavati sporazuma i da ga neće prekršiti.
• Ko želi sklopiti savez sa Muhammedom, slobodan je to učiniti, a ko želi sklopiti savez sa Kurejšijama, slobodan je to učiniti.
• Ti ćeš se ove godine vratiti i nećeš ući u Meku, a sljedeće godine ti i tvoji ashabi vratit ćete se i mi ćemo vam dopustiti da uđete, moći ćeš ostati tri dana u Meki, ali možete unijeti samo oružje jahača: sablju u koricama.
• Svjedoci potpisivanja primirja su predstavnici muslimana i Kurejšija.[^3]
Ove tačke teško su pale ashabima, čak im se sve to činilo poniženjem, pa i porazom, što ih je poljuljalo, potreslo i pogodilo. Ali, nije sve bilo kako se na prvi pogled činilo, nego upravo suprotno.
Slučaj Ebu Džendela, Suhejlovog sina
A da to ne bude sve, Silni i Mudri Allah stavio ih je na tešku kušnju. Hadis kod Buharije govori o događaju tokom potpisivanja sporazuma na Hudejbiji između dvije strane: „U tom trenutku, dok se sporazum još pisao, polahko je u svojim okovima ušao Ebu Džendel[^4], ibn Suhejl ibn Amr, bježeći iz Mekke kako bi se pridružio muslimanima. 'Muhammede!', rekao je Suhejl, 'ovo je prvi na koga si se ti obavezao da ćeš mi ga vratiti.' Na to je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Nismo još potpisali ugovor.'[^5] 'Boga mi', reče Suhejl, \'s tobom više nikad ni o čemu neću pregovarati!' 'Prelazi ti meni na ugovor!'[^6], rekao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. 'Ja ti ga ne nastavljam.', odgovorio je Suhejl. \'Svakako, pravi ga!\' dodao je Mikrez."[^7]
U citatu kod imama Ahmeda se navodi: „Kad je Ebu Džendel došao u okovima. Suhejl je rekao: \'O Muhammede, sporazum između mene i tebe je postao obavezujući prije dolaska ovog.\' *\'Istinu si rekao\'*, odgovorio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Pa je ustao Suhejl, uhvatio sina Ebu Džendela za rever i počeo ga vući vraćajući ga Kurejšijama."[^8]
U verziji koju bilježi Buhari, dalje se navodi: "Tada je Ebu Džendel iz sveg glasa zavapio: 'O skupino muslimana, zar ću biti vraćen mušricima, a došao sam kao musliman?! Zar ne znate šta sam sve proživio?!' A bio je zbog Allaha kažnjavan teškom kaznom."[^9]
U verziji koju bilježi Ahmed dalje se kaže: "'O skupino muslimana, zar ćete me vratiti sljedbenicima širka, da me stave na kušnju u pogledu moje vjere?!' Tad mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prišao i rekao: 'O Ebu Džendele, strpi se i nadaj se nagradi od Allaha. Doista će Allah tebi i drugim potlačenim muslimanima dati izbavljenje i izlaz. Mi smo sa narodom (mušricima Kurejša) sklopili sporazum, i obavezali se prema njima, a i oni su nama dali obećanje, te mi nećemo pronevjeriti (dogovoreno)."[^10]
Hudejbijski sporazum u očima Omera i drugih ashaba
Nakon ovoga Omer, radijallahu anhu, prišao je Ebu Džendelu i hodajući pored njega, govorio mu je: "Strpi se, Ebu Džendele, doista su oni mušrici, krv jednog od njih je krv psa." Kako je pored Ebu Džendela bio čuvar koji ga je vodio i koji je imao sablju, Omer, radijallahu anhu, rekao je: "Nadao sam se da će uzeti sablju i njome zadati udarac svome ocu i time riješiti ovo pitanje."[^11]
Časni ashab Sehl b. Hunejf el-Evsi el-Ensari el-Bedri, radijallahu anhu, kasnije je kazivao: "Kada je Sehl b. Hunejf došao sa Siffina, otišli smo mu da se raspitamo o situaciji, pa je on rekao: 'Nemojte se pouzdavati samo u svoja mišljenja! (u drugom citatu: „Optužite svoje mišljenje!"). Ja sam se na dan Ebu Džendela[^12] našao u takvoj situaciji da bih odbio naređenje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da sam to ikako mogao učiniti. Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju. Mi nikada nismo stavili naše sablje na ramena zbog nekog događaja koji nam je bio težak a da nas one nisu vodile u poznatu situaciju, sve do tog slučaja. Kad zatvorimo jednu stranu smutnje, sruči se na nas druga strana (poput vode kada prokulja) za koju ne znamo kako bismo joj prišli.'"[^13]
Hafiz Ibn Hadžer, rahimehullah, rekao je: "Sehl b. Hunejf, radijallahu anhu, spomenuo je ono što ih je zadesilo na Hudejbiji, i da su oni taj dan smatrali da treba da nastave s borbom i da se ne slože sa sporazumom. Zatim im je postalo jasno da je najbolje za njih bilo ono što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uradio."[^14]
Izbavljenje za Ebu Džendela i druge potlačene ashabe
Kasnije će se ispostaviti da je uslov na kojem su insistirali sami mušrici, a to je da im se vrati ko god prebjegne od muslimana iz Meke u Medinu, loš po njih same i da se dugoročno pokazao kao negativan za njih. A tome svjedoči kazivanje o Ebu Besiru Utbi b. Esidu es-Sekafiju, radijallahu anhu, koji je pobjegao od mušrika iz Meke, te je došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Nakon toga, mušrici, kako su imali pravo po sporazumu, došli su Poslaniku i tražili da im preda Ebu Besira, što je Poslanik morao uraditi. Ali, Ebu Besir, radijallahu anhu, opet je uspio od njih pobjeći i ponovo doći Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji ga nije mogao primiti, ali mu nije rekao da ide u Meku, čime mu je išaretio da ode negdje mimo Medine. Tada je Ebu Besir, radijallahu anhu, otišao ka obali Crvenog mora, naspram Medine u mjesto El-Iis. Takva situacija nije bila predviđena i regulisana sporazumom, nego samo ako neko dođe u Medinu ili Meku. Tako se oko Ebu Besira, radijallahu anhu, okupila skupina ashaba, neki spominju da ih je bilo 70[^15], a neki spominju 300 ashaba[^16]. Njima se uspio pridružiti i Ebu Džendel, radijallahu anhu. Odatle su oni presretali mušričke karavane, plijenili robu i suprotstavljali se mušricima, pa su mušrici bili prisiljeni poslati delegaciju Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, tražeći da ih spriječi i odvrati od njihovih postupaka. Pošto to nije bilo regulisano sporazumom, Poslanik to nije mogao uraditi osim da budu u Medini. Na kraju su mušrici uvidjeli da je za njih korisno da odustanu od ovog uslova u sporazumu i čak su zamolili Poslanika da prihvati da se odustane od ove tačke sporazuma i da pozove da svi dođu kod njega u Medinu i da ih sve primi, i tako spriječi dalje napade na kurejšijske karavane.
To je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i uradio. Dao je napisati pismo Ebu Besiru i Ebu Džendelu, radijallahu anhuma, u kojem im je naredio da mu dođu sa svim muslimanima muhadžirima koji su s njima. U međuvremenu se Ebu Besir razbolio i kada im je Poslanikovo pismo došlo, bio je na samrti i umro je čitajući Poslanikovo pismo, ne vidjevši više Poslanika na ovom svijetu. Na mjestu na kojem je preselio, ashabi su ga i ukopali. Tada su Ebu Džendel, radijallahu anhu, i ostali ashabi došli u Medinu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, gdje se Ebu Džendel pridružio i rođenom bratu Abdullahu koji je bio odavno u Medini. Time se ispunilo ono što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao i obećao Ebu Džendelu: "Strpi se i nadaj se nagradi (od Allaha). Doista će Allah tebi i drugim potlačenim muslimanima (u Mekki), dati izbavljenje i izlaz."[^17]
Pouke i poruke iz kazivanja o Ebu Džendelu
• Svako dobro je u onome što je Uzvišeni Allah odredio i naredio. Istinski pokazatelj ispravnog vjerovanja i sama srž vjerovanja jeste pouzdanje u Uzvišenog Allaha. U svemu onome što nam je naš Gospodar propisao Svojim kosmičkim htijenjem da nam se desi ili propisao Svojom šerijatskom voljom kao naredbe ili zabrane, nalazi se sušto dobro za nas i u to treba da budemo čvrsto ubijeđeni, iako nam se činilo da to možda nije tako. Uzvišeni Gospodar kaže: "A onima koji su se Allaha bojali i grijeha klonili reći će se: 'Šta je objavljivao Gospodar vaš?' 'Dobro!', odgovorit će. Oni koji čine dobra djela imat će već na dunjaluku lijepu nagradu, a ahiret je, sigurno, još bolji. O kako će divno biti boravište onih koji su se Allaha bojali: dženneti Adna u koje će ući, gdje rijeke teku, i gdje će sve što zažele imati. Tako će Allah one koji Ga se budu bojali nagraditi."[^18]; "Allah vam je učinio Zemlju staništem, a nebo zdanjem, i oblikovao vas, pa je obličja vaša lijepim učinio, i lijepom hranom i pićem vas opskrbio. To je Allah, Gospodar vaš, i neka je uzvišen Allah, Gospodar svjetova!"[^19]; "O ljudi, već vam je stigla Opomena od Gospodara vašega, i lijek za vaša srca, i uputa i milost vjernicima."[^20]
• Živimo po pravilu: Uzvišeni Allah zna, a mi ne znamo. Ovaj događaj na upečatljiv način pokazuje da mi vrlo malo znamo, onoliko koliko nam je Uzvišeni dao znanja. A Allah Svevišnji je Sveznajući, Najmudriji, Silni. Uzvišeni kaže: "Možda nešto ne volite, a to je dobro po vas; možda nešto volite, a to je zlo po vas! Allah zna, a vi ne znate."[^21] Predajmo se Gospodaru, Uzvišenom, u Njega se pouzdajmo, On zna, a mi ne znamo. On nam želi samo dobro. U tom kontekstu Sehl b. Hunejf, radijallahu anhu, godinama kasnije, prisjećajući se dana Ebu Džendela, sporazuma na Hudejbiji, rekao je: "Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju."
• Strpljivo podnosimo određenje i imajmo lijepo mišljenje o Allahu. Sabur je usko vezan za lijepo mišljenje o našem Gospodaru Allahu, da nam želi dobro, da ono što je dao ima svoju mudrost. A najljepšu terminološku definiciju sabura dao je Imam Ibnul-Kajjim, rahimehullah: "Sabur je da savladaš dušu kada je uznemirena i ljuta, i da suzdržiš jezik da se drugima žali i jadikuje, i da spriječiš tijelo da čini ono što ne treba."[^22]
Allahov poslanik Jakub, alejhis-selam, pokazao je visok stepen sabura i imao je lijepo mišljenje o svome Gospodaru kada su ga sinovi, nakon onog što su uradili sa njegovim sinom i svojim bratom Jusufom, opet iznevjerili i u pogledu njihovog drugog brata Benjamina: "'Nije tako', reče Jakub, 'u dušama vašim ponikla je zla misao, a lijepa je strpljivost. Nadam se da će mi ih Allah sve vratiti; uistinu je On Sveznajući i Mudri.'"[^23]; "Mi ćemo vas u iskušenje dovoditi, malo strahom i gladovanjem, te gubljenjem imetka, života i ljetine. A ti obraduj strpljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: 'Mi smo, doista, Allahovi i Njemu ćemo se, sigurno, vratiti.' To su oni kojima pripadaju blagoslovi od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravom putu."[^24]
• Sabur je neodvojiv od bogobojaznosti. Uzvišeni Allah u više ajeta zajedno sa saburom spomenuo je takvaluk -- bogobojaznost, ukazujući nam da oni zajedno donese divne plodove i da su temelj pobjede i uspjeha. Uzvišeni kaže: "Ako vas zadesi kakvo dobro, to ih ozlojedi; a zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se. Ako se budete strpjeli i bogobojazni bili, njihovo lukavstvo vam nimalo neće nauditi. A Allah, doista, sve što oni rade obuhvata."[^25]; "Ako budete strpljivi i Allaha se bojali, to, doista, u istinske postupke spada."[^26]. Bogobojazbost je u svojoj srži pokornost Allahu u onome što je naredio i zabranio, a od toga je neodvojiva pokornost Njegovom Poslaniku. Uzvišeni kaže: "Ko se pokori Poslaniku, pokorio se i Allahu, a ko se okrene, pa Mi te nismo poslali da im čuvar budeš."[^27]
Zato je divna uputa nama svima u Njegovim riječima: "I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite strpljivi, a Allah je, zaista, uz strpljive."[^28]
Tako nas i ovaj događaj uči -- pokorili su se Allahu i Njegovom Poslaniku, ostali složni i strpjeli su se, pa su uspjeli, Allah ih je sačuvao, pomogao, podario im izlaz, izbavljenje i konačnu pobjedu. Kako se divno nižu ajeti u suri Et-Talak u pogledu divnih plodova bogobojaznosti: "... a onome koji se Allaha boji, On će izlaz dati. I opskrbit će ga odakle se i ne nada..."[^29], a u 4. ajetu: "... a onome ko se Allaha boji, On će u svemu lahkoću dati"[^30], pa se u 5. ajetu kaže: "... a onome ko se bude Allaha bojao, On će loše postupke pokriti i još mu nagradu uvećati."[^31]
• Uvijek dajmo prednost Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, mišljenju ispred našeg mišljenja. Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, mišljenje je istina, objava, uputa i milost, a naša mišljenja su manjkava, ograničena i uvjetovana našim manjkavim znanjem, našim emocijama i doživljajima. Zato je to najljepše rekao Sehl b. Hunejf, radijallahu anhu: "Nemojte se pouzdavati samo u svoja mišljenja!" U trenucima kada imamo svoje mišljenje, treba da prihvatimo Poslanikovo mišljenjem, makar ne razumjeli odmah, makar nam se pričinilo da možda ima nešto bolje, makar nam se činilo teškim. Ono što dolazi od našeg voljenog Poslanika samo je dobro. Njegovi hadisi koji su nam vjerodostojno preneseni, njegov sunnet, sve je to blistavo dobro.
• Nije sve onako kako se čini na prvi pogled. Ne treba brzopleto zaključivati, dopustiti da poneseni emocijama reagujemo i tako uradimo nešto što ne možemo poslije ispraviti ili da tako grdno pogriješimo. Odluke, zaključci trebaju se donositi razborito, smireno i staloženo, uzdajući se u Allaha i tražeći od Njega pomoć i tevfik -- uputu i usmjerenje, povodeći se u tome za ashabima koji su se u ovom teškom času uzdržali i nisu bili brzopleti.
• "One koji se Allaha boje čeka sretan kraj."[^32] I zaista, na kraju je Ebu Džendel dočekao sretan kraj, dočekao je i da njegov otac Suhejl, nakon svega ovoga, nekada starješina mušrika i din-dušmana, primi islam i bude časni musliman i ashab Allahovog Poslanika. Na kraju su zajedno širili islam u Šamu i zajedno su na tom putu preselili, iako od kuge, ali kao šehidi na Allahovom putu, 18. godine po Hidžri u kugi Amvas u blizini Kudsa (Jerusalema).[^33]
Uzvišeni kaže: "Moguće je da ne volite nešto u čemu je Allah veliko dobro dao" (En-Nisa, 19); "Allah će, sigurno, poslije tegobe, olakšanje dati."[^34]
Molimo Allaha, Uzvišenog, Mudrog i Silnog, da pomogne svim muslimanima i muslimankama ma gdje oni bili, i podari im izlaz i izbavljenje iz svake nedaće i nevolje i usreći ih i obraduje na oba svijeta!
[^1]: Vidjeti: Sahihul-Buhari, 4150, 4172; Tahavi, Šerhu-muškilil-asar, 10/233, 14/477, Ibnul-Kajjim, Zadul-mead, 3/275, Ibn Kesir, Et-Tefsir, 7/328.
[^2]: El-Feth, 1.
[^3]: Tačke sporazuma navedene su pojedinačno u zbirkama hadisa. Vidjeti: Sahihul-Buhari, 2699; Sahihu-Muslim, 1783, 1784; Ahmed, Musned, 18910; Sunenu Ebu Davud, 2766.
[^4]: Pravo ime mu je El-As, ali je bio poznatiji po nadimku Ebu Džendel. Vidjeti: Zehebi, Sijeru-a'lamin-nubela, 1/192.
[^5]: Tj. pružio mu je izlaz da ne primijeni sporazum na njega jer još nije bio potpisan. Vidjeti: Ibn Hadžer, Fethul-bari, 5/695.
[^6]: Jer, sporazum se računa validnim od momenta kad se usmeno dogovori iako još nije napisan. Zato je Poslanik pristao da vrati Suhejlu njegovog sina, kada je Suhejl kategorično ustrajao u zahtjevu. Vidjeti: Ibn Hadžer, Fethul-bari, 5/695.
[^7]: Vidjeti: Sahihul-Buhari, 2731 i 2732.
[^8]: Vidjeti: Ahmed, Musned, 18910. Šu\'ajb El-Arnaut, rahimehullah, je hadis ocjenio hasen -- dobrim.
[^9]: Vidjeti: Sahihul-Buhari, 2731 i 2732.
[^10]: Vidjeti: Ahmed, Musned, 18910. Šu\'ajb El-Arnaut, rahimehullah, je hadis ocjenio hasen -- dobrim.
[^11]: Vidjeti: Ahmed, Musned, 18910. Šu\'ajb El-Arnaut, rahimehullah, je hadis ocjenio hasen -- dobrim.
[^12]: Rekao je Hafiz Ibn Hadžer, rahimehullah, u Fethul-bari, 5/420: „Misli na dan Hudejbije, a pripisao ga je Ebu Džendelu, jer ništa nije više pogodilo muslimane od njegovog slučaja."
[^13]: Vidjeti: Sahihul-Buhari, 3181, 4189; Sahihu Muslim, 1785.
[^14]: Vidjeti: Ibn Hadžer, Fethul-bari, 9/564.
[^15]: Vidjeti: Ibn Ishak, Es-Sire, 3/353.
[^16]: Vidjeti: El-Bejheki, Ed-Delail, 4/173.
[^17]: Vidjeti: Sahihul-Buhari, 2731, 2732; Ahmed, Musned, 18928, 18929; Bejheki, Ed-Delail, 4/172; Ibn Ishak, Es-Sire, 3/352, Tahavi, Šerhu-muškili-asar, hadis br. 61.
[^18]: En-Nahl, 30-31.
[^19]: El-Mu'min, 64.
[^20]: Junus, 57.
[^21]: El-Bekara, 216.
[^22]: Ibnul-Kajjim, Medaridžus-salikin, 2/115.
[^23]: Jusuf, 83.
[^24]: El-Bekara, 155--157.
[^25]: Alu Imran, 120.
[^26]: Alu Imran, 186.
[^27]: En-Nisa, 80.
[^28]: El-Enfal, 46.
[^29]: Et-Talak, 2 i 3.
[^30]: Et-Talak, 4.
[^31]: Et-Talak, 5.
[^32]: El-Kasas, 83.
[^33]: Vidjeti: Zehebi, Sijeru-a'lamin-nubela, 1/192.
[^34]: Et-Talak, 7.