Ekološki tefsir, najjednostavnije rečeno, podrazumijeva komentiranje onih ajeta koji direktno ili indirektno govore o ekologiji, prirodi i svemu onome što je za nju vezano. Ukratko ćemo usporediti neke od klasičnih i savremenih komentatora Kur’ana koji se dotiču ove tematike. Bez tradicionalne podloge tumačenja Kur’ana, koja je prvotno sadržana u njemu samom (metoda kojom jedan ajet tumači drugi), hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mišljenja ashaba, tabiina i velikih mufesira, poput Taberija, Ibn Kesira, Kurtubija i drugih, veoma je rizično tumačiti Kur’an. Oni su osnova na koju se vraćaju svi ozbiljni komentatori Kur’ana. Pod savremenom hermeneutikom Kur’ana podrazumijevamo period od nekoliko zadnjih stoljeća, a kao jedan vid orijentira možemo uzeti početak industralizacije koji se desio u osamnaestom stoljeću i napravio veliki zaokret u daljnjem mišljenju i promišljanju cijelog svijeta. Glavna odrednica zbog kojih se ovi tefsiri razlikuju su društveno-historijske okolnosti. U tradicionalnom dobu vladala je teocentrična slika svijeta (u čitavom svijetu, ne samo kod muslimana), dok su savremeni mufesiri pod izazovom modernosti i postmodernosti primorani da odgovaraju na planetarne izazove, među kojim su najvažnija bioetička pitanja.
Međutim, pošto je ekologija relativno mlada znanost, ona u onoj mjeri koja je sad zastupljena i na način na koji je sad propitivana, kao takva nije bila zastupljena u tradicionalnim tefsirima. Razlog za to vrlo je jednostavan, mufesiri tog doba nisu se suočavali sa problemima s kojima se mi danas susrećemo. Niko nije doveo u pitanje nestanak prostranih rijeka i zelenih površina, jer nikad nisu bile ugrožene kao danas. Iako je islam imao osnove za ekologiju i odnos prema prirodi, šira elaboracija njene tematike nije se razvila od strane muslimanskih pravnika, komentatora hadisa i Kur’ana, već pod zapadnim diskursom. Ne želimo obezvrijediti bilo čiji doprinos ovoj temi, ali on još nije spreman da izađe na svjetsku scenu i da pod muslimanskom zastavom riješi svjetske ekološke probleme. Za današnji ekološki diskurs potrebno je identificirati one ajete koji direktno ili indirektno govore o prirodi, sakupiti ih, pronaći komentare tih ajeta iz različitih komentara Kur’ana, klasičnih i savremenih, koncizno odrediti ono što je najvažnije i sabrati na jedno mjesto, te spustiti ih na trenutno stanje i ponuditi najkvalitetnije odgovore.
Klasični tefsiri
• Skraćena verzija Ibn Kesirovog tefsira: Tefsirul-Kur’anil-azim.
Tefsir Ibn Kesira drugi je najznačajniji tefsir u historiji muslimanske misli i nezaobilazno gradivo za daljnje tumačenje Kur’ana. Ovaj tefsir nudi nam osnovna značenja ajeta Kur’ana i vraćanje na njega omogućava nam da izbjegnemo nesuvisla i neprikladna tumačenja. U komentaru 41. ajeta iz sure Er-Rum, 41: “Zbog onoga što ljudi rade pojavio se metež na kopnu i na moru”, Ibn Kesir to dovodi u vezu sa gubitkom usjeva i ljetina. Navodi i hadis u kojem se spominje da je primjena šerijatske kazne na Zemlji bolja od toga da četrdeset jutara pada kiša. Također, spominje i buduće događaje koji će se odvijati sa dolaskom Isa, alejhis-selam, koji se ogledaju u nestanku grijeha i pojavljivanju bereketa u plodovima zemlje. U savremenom kontekstu ovaj se ajet češće dovodi u vezi sa prirodnim nepogodama. Ovaj tefsir općenite je naravi, kao komentar na određeni ajet navode se drugi ajeti, hadisi, poezija i dr., što nam omogućava da ispravno razumijemo značenja Allahovih ajeta u koja spadaju i ekološka pitanja.
• Kurtubijev tefsir Džamiu lil-ahkamil-Kur’an.
Ovaj je tefsir pravne naravi, a kao takav je i nazvan Džamiu lil-ahkamil-Kur’an (Sveobuhvatni tumač Kur’ana sa pravnog aspekta), te nam je s te strane veoma značajan. Mnoga pravna pitanja su do u detalje elaborirana, a kao primjer za to navodimo nabrajanje trideset četiri pravna pitanja o ajetu iz sure El-Bekara, 173: “On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, tek toliko da glad utoli, njemu nije grijeh. Allah zaista prašta i milostiv je.” Ovaj je ajet veoma značajan za ekološku misao, a neke od poruka koje je ovdje prenio imam Kurtubi i dalje su aktualne i propituju se: poput korištenja dlake i vune uginule životinje, svinjske masti, dlake svinje itd. Pored toga, imam Kurtubi navodi jezička značenja riječi te nam i na taj način može biti od pomoći za kompilaciju ekoloških pitanja. Naprimjer, riječ es-sehab označava oblake, koji se provlače i protežu po zraku. Allah je dao da oblaci plove iz jednog u drugo mjesto, neki drže da je to zbog toga što lebde između Zemlje i neba, a ne padaju. U tefsiru je vidno vezivanje ajeta za tevhid koji je vrhovni princip islama, a samim tim i ekologije i forsiran je daleko više u ovoj oblasti nego u nekim drugim savremenim pitanjima. Priroda se opisuje kao Allahova blagodat, a kao jednu od osobina nevjernika navodi poricanje tih blagodati.
• Ibn Džuzejj el-Kilbi i njegov tefsir Et-Teshilu li ulumit-tenzil.
Tefsir Et-Teshilu li ulumit-tenzil (Olakšani komentar Kur’ana) spoj je tradicionalnog i racionalnog tumačenja Kur’ana. Autor nastoji da ostane u duhu tradicionalnih tefsira, ali se ne libi ni da ukazuje na aluzivna značenja. Vidan je i utjecaj malikijskog mezheba, čiji je pripadnik bio i autor, pa tako spominje imama Malika ili potencira određena pitanja koja su specifična za malikijski mezheb, kao što je u komentaru na ajet: “Pitaju te šta im se dozvoljava. Reci: ‘Dozvoljavaju vam se lijepa jela i ono što vam ulove životinje koje ste lovu podučile, onako kako je Allah vas naučio’” (El-Maida, 4). Autor detaljno elaborira riječ el-dževarih (psi i slične životinje za lov). Nije sporno da se psi mogu koristiti za lov, ali postoji razilaženje u pogledu toga da li i ostale životinje mogu loviti, pa da ta ulovljena hrana bude halal. U vezi s tim autor navodi dva stava učenjaka: jedni smatraju da je na ovakav način ulovljena hrana dozvoljena, jer se u hadisima spominju sokolovi, i drugi stav onih koji smatraju da nije dozvoljena jer u ajetu stoji mukellibine – pse koje ste lovu podučili. U komentaru određenih ajeta vidno je i vezivanje poricanja blagodati sa nevjerstvom. Vidno je i autorovo uvažavanje i taksativno navođenje više stavova o jednom ajetu, tako za ajet: “I kada se mora vatrom napune” (Et-Tekvir, 6), spominje tri mišljenja: da se ajet odnosi na spajanje mora, punjenje vatrom kako bi se kažnjavali stanovnici Džehennema i da će mora presušiti.
Savremeno tumačenje prirode
• Sejjid Kutb i njegov tefsir Fi zilalil-Kur’an.
Da ovaj tefsir propituje tematiku koja se veže za prirodu i njene elemente svjedoči nam i Abdulkadir Muhammed Salih u svojoj knjizi Tefsir i mufesiri u savremenom dobu. Naime, kada je opisivao sadržaj ovog tefsira odredivši ga da se u njemu nalaze posebne ilustracije, kao jednu od njih naveo je i ilustracije prizora prirode. U ovom tefsiru primjetna je briga o poremećenom odnosu između Svtoritelja i čovjeka koji se manifestira na prirodi, koju Kutb naziva kraljevstvom. U prvim ajetima sure El-A’la, 1–3: “Hvali ime Gospodara svoga Svevišnjeg, koji sve stvara i čini skladnim, i koji sve s mjerom određuje i nadahnjuje”, izdvojit ćemo jedan od prizora Kutbovog tumačenja: “I sam atom je kompletne harmoničnosti. Između elektrona, protona i neutrona vlada savršena harmonija. On sliči Sunčevom sistemu u harmoničnosti Sunca, zvijezda i satelita u Sunčevom sistemu. I atom zna svoj put, obavlja svoju ulogu isto kao što se vrši uloga i u Sunčevom sistemu.” Mnogo pažnje je Kutb posvetio komentaru ovih ajete gdje je naširoko objašnjavao sklad koji se odvija u prirodi. Zapravo, on je kao komentar ovog ajeta istakao studiju jednog mislioca A. C. Morisona pod nazivom Čovjek nije nastao sam po sebi. Također, komentirajući prve ajete sure El-Beled, referira se na Muhammeda Abduhu koji metaforički uspoređuje rađanje čovjeka sa rađanjem biljke. Komentar je izrečen savremenim naučnim jezikom gdje kaže da dolazak do biljke iz sjemenke počinje s otporom od atmosferskih faktora, isisavanja hrane iz elemenata oko sebe i dr.
• Seid Hosein Nasr i njegovo viđenje prirode.
S. H. Nasr smatra da je čovjekovo odvajanje od Božije prisutnosti glavni razlog za ekološke katastrofe i neizbalansirani odnos između čovjeka i prirode, kao i u bolesti duše koja se otrgnula od Božije prisutnosti. Priroda neće biti čovjekov neprijatelj kojeg treba potčiniti i izrabljivati ako taj isti čovjek svoju dušu odgoji u svjetlu Kur’ana. Priroda će za njega biti integralni dio, koja kao i on veliča i slavi Uzvišenog Boga.
Nasr pravi usporedbu između tradicionalnog muslimana i modernog čovjeka koji razara prirodu, te nam objašnjava krucijalne razlike između njih. Nasr ističe: “Taj zemaljski čovjek, sada apsolutiziran, biće je koje razara prostrane šume u ime neposrednog ekonomskog blagostanja, a da ni za jedan tren ne pomisli na posljedice takvog poduhvata za buduća pokoljenja ljudi ili za ostala stvorenja ovog svijeta.” (Seid Hosein Nasr, Susret čovjeka i prirode – kao što od Zamahšerija uzimamo jezičku građu, a ne uzimamo druga učenja, tako i od Nasra uzimamo ova pitanja jer je dao značajan doprinos za ovu tematiku, a odbacujemo njegove stavove koje su u suprotnosti sa učenjem ehli-sunneta.)
• Naučni tefsir.
Naučni tefsir (et-tefsirul-ilmi) jedna je vrsta racionalnog tumačenja Kur’ana, gdje se pokušava na osnovu naučnih otkrića tumačiti Kur’an. Ovaj metod tumačenja veoma je rizičan, jer se nastoji podrediti kur’anski tekst naučnim činjenicama i otkrićima. Kur’an je prevashodno objavljen kao uputa čovječanstvu, a ne kao naučna knjiga. Ako bi se ajeti tumačili naučnim činjenicama i otkrićima, potrebno je postaviti određene uvjete i ne vaditi kur’anske riječi izvan konteksta zarad takvog tumačenja. (Safvet Halilović, Osnovi tefsira)
Na nekoliko mjesta Uzvišeni u Kur’anu spominje planine. Ovdje ćemo navesti samo neke od ajeta koji o tome govore, a zatim prikazati generalne zaključke dr. Halida el-Ubejdija iz njegove knjige Kur’an i planeta Zemlja. Uzvišeni kaže: “Mi smo po Zemlji nepomične planine razmjestili da ih ona ne potresa” (El-Enbija, 31); “I na njoj nepomične visoke planine postavili” (El-Murselat, 27); “I kada se planine u prah zdrobe” (El-Murselat, 10). Naučne činjenice iz ovakvih i njima sličnih ajeta su sljedeće: planine onemogućavaju da se kopno pokreće horizontalno, planine su dubokih temelja koje, kao što ekser drži dasku, drže kontinente da se ne pokreću, planine su otporne na eroziju i odolijevaju promjenama koje se dešavaju, osnovna uloga planina jeste da čuvaju Zemlju, veoma su teške jer sadrže mnogobrojne metale i dr.
Komentirajući ajet u kojem Uzvišeni kaže: “Zar ne vidiš da Allah polahko pokreće oblake, a onda ih spaja i jedna nad drugima gomila, pa ti vidiš kišu kako iz nje pada” (En-Nur, 43), Mustafa Mlivo navodi kako su meteorolozi zaključili da kišni oblaci kumunolimbusi prolaze kroz tri faze koje su spomenute u ovom ajetu: a) vjetar goni manje dijelove oblaka; b) manji oblaci se spajaju u veće; c) gomilanjem oblaka dolazi do njihovog vertikalnog uzgona, gdje se u hladnijim zonama atmosfere formiraju kišne kapljice i grad, kada postanu teške za uzlaznu struju, one onda padaju. (Mustafa Mlivo, Kur’an ispred nauke i civilizacije)
Dva tefsira na bosanskom jeziku
Izdvojit ćemo dva tefsira domaćih autora i predstaviti na koji su način u njima tretirana ekološka pitanja. Prvi od njih jeste Tefsir Kur’ana časnog: Amme džuz mr. Hajrudina Ahmetovića koji je primjer jednog tradicionalno-savremenog eklektičkog tefsira. Autor je za komentar ajeta koristio mnoštvo tefsira iz kojih je po vlastitom idžtihadu izabrao određene dijelove, te ih rezimirao. Intencija ovog tefsira jeste pružanje osnovnog značenja ajeta i kao takav nije opterećen savremenim temama poput bioetike, ekologije i slično. Mi smo pokušali da dovedemo u vezu ovaj tefsir sa ekologijom te smo primijetili da autor prirodu dovodi u vezi sa osnovnim principom ekologije – tevhidom. Prilikom komentara ajeta sure En-Naziat, 27–28: “Šta je teže: vas ili nebo stvoriti? On ga je sazdao! Svod njegov visoko je digao i usavršio”, autor navedene ajete dovodi u vezu sa tevhidom, odnosno da je Uzvišeni Allah jedini dostojan obožavanja, dok ajete u nastavku također dovodi u vezu sa bitnom odrednicom i sponom čovjeka, prirode i Allaha, a to je zahvalnost na blagodatima koje su spomenute u ajetima istoimene sure: “Poslije toga je Zemlju poravnao, iz nje je vodu i pašnjake izveo, i planine učvrstio, na uživanje vama i stoci vašoj” (30–33). Veoma je zanimljiv autorov zaključak tumačenja ajeta: “I grožđe i povrće, i masline i palme” (Abese, 28–29): “Allah najbolje zna, od sveg voća najbolje i najkorisnije je grožđe, od svih ulja najkorisnije je maslinovo ulje, a od svih plodova najbolje i najkorisnije su datule.” Kao zaključak tumačenja ajeta: “Na uživanje vama i vašoj stoci” (Abese, 32), kaže: “Allah na kraju spomena svih ovih blagodati i uživanja u njima spominje ljude i životinje zajedno. To ukazuje da se ona osoba čija jedina briga na ovom svijetu bude zadovoljavanje svojih prohtjeva i strasti, poistovjećuje sa životinjama.”
Drugi tefsir jeste komentar sure Jasin, dr. Šefika Kurdića. Ovaj komentar je zanimljiv zbog toga što se veliki broj ajeta iz ove sure dovodi u vezu sa ekološkim pitanjima. Autor je pisao slobodnijim stilom i navodio određene naučne činjenice kao što je slučaj sa navođenjem informacija o stogodišnjoj bukvi koja ima pola miliona listova na sebi i koja hvata veliku količinu zagađene materije. Posebno plijeni pažnju prilikom komentara ajeta: “Dokaz im je mrtva zemlja: Mi joj život dajemo i iz nje niče žito koji oni jedu; Mi po njoj stvaramo bašče, palmike i vinograde, i činimo da iz nje izvori izviru – da oni jedu plodove njihove i od onoga što ruke njihove privrijede, pa zašto neće da budu zahvalni?” (33–35) Autor komentira svaku od ovih komponenti navodeći određene informacije. Za mrtvu zemlju kaže da joj je Allah omogućio sve uvjete da bude oživljena: vodu, zrak, gustoću, dovoljnu udaljenost od Sunca, prikladnu temperaturu, rotaciju Zemlje itd. Sva vegetacija održava se istom vodom i zrakom, a opet je raznovrsna i na malom području možemo naići na desetine različitih biljaka. Savršeno funkcioniranje biljnog svijeta mogao je urediti jedino Uzvišeni Allah. Navest ćemo još jedan ajet i dio njegovog komentara. Uzvišeni kaže: “I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnog i Sveznajućeg” (38). Autor kao naučni komentar na ovaj ajet navodi sljedeće: “Sunce se kreće 20 km u sekundi prema sazviježđu Herkula. Sunčev promjer iznosi 1,392 miliona km, volumen mu je 1,3 miliona puta veći od Zemljinog, njegova masa iznosi 333 434 Zemljine mase, a gustoća četvrtinu Zemljine gustoće. Sila teže mu je 28 puta veća nego na površini Zemlje, a kritična ili odvojena brzina 619,4 km u sekundi.”