Fenomen kvaziučenjaka

Huzejfe, radijellahu anhu, rekao je: "Fetve ne izdaje izuzev jedan od trojice: onaj koji poznaje derogirane i derogirajuće ajete u Kur'anu, vladar koji nema drugog izlaza, i opterećeni budala." Nakon što je prenio ovu predaju, Ibn Sirin, rahimehullah, rekao je: "Što se mene tiče, ja nisam nijedan od prve dvojice, pa ne bih volio da budem treći." (Pogledati: '’Džami'u bejanil-ilmi ve fadlih'’ od Ibnu Abdil-Berra) Imam Ibn Hazm el-Endelusi, rahimehullah, rekao je: "Nema veće štete za znanje i njegove nosioce od onih koji su se među njih uvukli, a njima ne pripadaju. Oni su neznalice, a misle da nešto znaju, i čine nered a misle da popravljaju situaciju." (Pogledati: '’Ahlak ve sijer'’, str. 67, od Ibnu Hazma)  

Zahvala pripada Uzvišenom Allahu koji sve precizno stvara i odabire, koji je uzvišen od onoga što Mu neznalice pripisuju, koji je Svoje poslanice povjerio najodabranijim od ljudi, i svakome od njih naredio da po znanju pravedno sudi. Donosimo najpotpuniji salavat i selam na Allahovog miljenika i poslanika, koji je rekao: "...doista su učenjaci nasljednici vjerovjesnika", na njegovu časnu porodicu i sve ashabe bez izuzetka, i sve one koji koračaju svjetlom znanja i klone se tame neznanja do zadnjeg sunčevog zalaska.

Iako je Uzvišeni Allah počastio islamski ummet mnogim odlikama i odabrao ga nad svim ostalim narodima, nažalost u današnjem vremenu ovaj ummet prolazi kroz žalosno i teško stanje koje karakterizira potlačenost, slabost, razjedinjenost, neizvršavanje Allahovih naredbi i klonjenje zabrana, te ustrajno javno i tajno griješenje većine njegovih sljedbenika. Povrh svega toga, ono što ovo stanje čini još težim i opasnijim jeste pojava ljudi koji se lažno deklariraju kao učenjaci i poznavaoci šerijatskog znanja. Ovi kvaziučenjaci izjavljuju i tvrde da poznaju šerijat i stoga su sebi dali za pravo da tumače vjeru, što ni u kojem slučaju nije dozvoljeno izuzev onima koje je Uzvišeni Allah počastio čistim šerijatskim znanjem, iz čistih izvora ove plemenite vjere. Naime, ovi kvaziučenjaci dali su sebi za pravo da, shodno svome razumijevanju i nahođenju, tumače vjerske propise, odnosno razna šerijatsko-pravna pitanja u vjeri, na osnovu čega izriču brojne propise tvrdeći da su istinski borci na putu uzdizanja Istine. Dakle, u današnjem društvu na jednoj strani postoji velika skupina ljudi kojima je povjeren emanet prenošenja vjere, a koji toga nisu dostojni, jer kako da odgajaju druge kad i sami nisu odgojeni, pa tako odvode ljude u razne zablude, a i sami u njima odavno plove. Preuzeli su velike emanete na svoja leđa i neka znaju da će za to odgovarati pred Uzvišenim Allahom, dželle šanuhu, na Sudnjem danu, stoga neka pripreme adekvatne odgovore. Kaže Uzvišeni Allah: "Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! – A Allah doista sve čuje i vidi."(Prijevod značenja En-Nisa, 58.) Istovremeno,pored nametnutih '’vjerskih autoriteta’’, na drugoj strani rasprostranjena je jedna veoma loša i opasna pojava, a to je pojava ljudi koji su umislili da istinski poznaju šerijat i dali sebi za pravo da ga i tumače raznim načinima, a njima samima je dobro jasno, a pogotovo onima koji ih poznaju, da takvi nisu dostojni i sposobni za tako veliku odgovornost. Ono što dolijeva ulje na vatru jeste što se takvi deklariraju kao istinski sljedbenici Kur'ana i sunneta, svoj pravac definiraju Pravim putem, a sve neistomišljenike nazivaju raznim nadimcima. Sve ovo dovelo je do zbunjenosti i nejasnoća među istinskim tragaocima za Allahovim zadovoljstvom i Istinom. Međutim, ova skupina ljudi, želeći da uzvise Kur'an i sunnet, nije ni svjesna da svojim neznanjem učestvuje u njihovom rušenju. U vezi s tim, neophodno je istaknuti da ćemo puštanjem ovakvih ljudi da svjesno ili nesvjesno ruše Allahovu vjeru, posljedice snositi svi. Stoga je obaveza na vrijeme upozoriti na sve negativne pojave tražeći u tome Allahov, dželle šanuhu, spas.

Opasnost govora o vjeri Uzvišenog Allaha bez znanja

Uzvišeni Allah među najveće i najopasnije grijehe svrstao je govor o Sebi, dželle šanuhu, bez znanja: "Reci: 'Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijehe, i neopravdanu primjenu sile, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono što ne znate.'" (Prijevod značenja El-E'araf, 33.) Imam Ibnul-Kajjim, rahimehullah, u svome djelu '’Medaridžus-salikin'’ (1/372), komentirajući ovaj ajet, rekao je: "Što se tiče govora o Allahu bez znanja, to je najstrožije zabranjeno i najveći grijeh kod Allaha, i iz tog razloga, prilikom navođenja zabrana, spomenut je na četvrtom mjestu. Izuzimanje iz ove zabrane nije dozvoljeno ni u kojem slučaju, nego zabranjenost ostaje na snazi u svakom stanju i situaciji. Zabrana govora o Allahu bez znanja nije kao zabrana strvine, krvi i svinjskog mesa, koji bivaju u određenim situacijama dozvoljeni, jer se zabrane dijele na dvije vrste:

1)

2)

Uzvišeni Allah, govoreći o zabranama u osnovi, kaže: "Reci: 'Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni...", zatim je prešao na ono što je veći grijeh od ovoga: "…i grijehe, i neopravdanu primjenu sile...", da bi zatim naveo ono što je veći grijeh od ovoga: "…i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije...", nakon čega je naveo ono što je još veći grijeh od ovoga: "…i da o Allahu govorite ono što ne znate", tako da je ovo najstrožija od svih zabrana kod Allaha, a ujedno i najveći grijeh, jer za sobom povlači iznošenje laži na Uzvišenog Allaha, pripisivanje Allahu onoga što Mu ne dolikuje, mijenjanje Njegove vjere, negiranje onoga što je potvrdio i potvrđivanje onoga što je negirao, smatranje ispravnim onoga što je Allah učinio neispravnim i smatranje neispravnim onoga što je On učinio ispravnim, iskazivanje mržnje i neprijateljstva prema onome koga On voli i prijateljevanje sa onima kojima je On iskazao neprijateljstvo, ljubav prema onima koje Allah mrzi i mržnja onih koje On voli, i da Mu se pripisuje ono što Mu ne dolikuje, bez obzira bilo to vezano za Njegovo biće, svojstva, riječi i djela. Ova zabrana je najpotvrđenija zabrana, najveći grijeh, to je osnova širka i kufra, i na tome su sagrađene novotarije i zablude. Osnova svake zabludjele novotarije u vjeri vraća se na govor o Allahu bez znanja. Kaže Uzvišeni Allah: "I ne govorite neistine jezicima svojim: 'Ovo je dopušteno, a ovo je zabranjeno', da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine – neće uspjeti." (Prijevod značenja En-Nehl, 116.) Imam Šenkiti, rahimehullah, u '’Edvaul-bejan'’ (3/455) kaže: "Ispravni prethodnici (selefus-salih), Allah bio s njima zadovoljan, izbjegavali su riječi '’ovo je halal'’ i ‘'ovo je haram’' strahujući od ovog ajeta." Bilježi imam Darimi u '’Sunenu' ‘(184) od E'ameša da je rekao: "Nisam čuo da je Ibrahim (tj. Nehai) ikada rekao da je nešto halal ili haram, nego je imao običaj da kaže '’prezirali bi to'’ i '’smatrali su to pohvalnim'". Kaže Uzvišeni Allah, dželle dželaluh: "Na Sudnjem danu vidjet ćeš pocrnjela lica onih koji su o Allahu laži govorili." (Prijevod značenja Ez-Zumer, 60.) Šejh Abdul-Kerim el-Hudajr, hafizehullah, kaže: "Najpreči koji ulaze pod značenje ovog ajeta su oni koji daju odgovore o šerijatskim pitanjima i govore o Allahu bez znanja." (Pogledati: '’Šerhu durusul-muhimme li ammetil-umme'’, str. 94.) Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati." (Prijevod značenja El-Isra, 36.) Šejh Abdur-Rahman es-S'adi, rahimehullah, u svome tefsiru (2/920) kaže: "Tj. ne slijedi ono o čemu nemaš znanja, nego dobro utvrdi i provjeri ono što govoriš i radiš." Kaže Uzvišeni Allah: "...i ne slijedite šejtanove stope, jer vam je on neprijatelj očevidni! On vas navraća na grijeh i razvrat i na to da o Allahu govorite ono što ne znate" (prijevod značenja El-Bekare, 168-169); "Zar o Allahu da govorite ono što ne znate?" (prijevod značenja El-E'araf, 28).

Ispravne generacije izbjegavale su neutemeljeno govoriti o Allahovoj vjeri

Ebu Bekr es-Siddik, radijallahu anhu, rekao je: "Koje će me nebo prekriti i koja će me zemlja sakriti ako bez znanja kažem nešto o Allahovoj Knjizi!?"(Pogledati: '’Džami'u bejanil-ilmi ve fadlih'’ 2/41 od Ibnu Abdil-Berra)

Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, rekao je: "Doista je lud onaj koji odgovara na svako pitanje koje mu se postavi." (Pogledati isti izvor: 2/48)

Abdur-Rahman ibn Ebi Lejla, rahimehullah, rekao je: "Zatekao sam stotinu i dvadeset ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u mesdžidu, i niko od njih nije držao predavanje niti je odgovarao na pitanja a da nije poželio da ga je neko drugi zamijenio." (Pogledati isti izvor: 2/273)

Huzejfe, radijellahu anhu, rekao je: "Fetve ne izdaje izuzev jedan od trojice: onaj koji poznaje derogirane i derogirajuće ajete u Kur'anu, vladar koji nema drugog izlaza, i opterećeni budala." Nakon što je prenio ovu predaju, Ibn Sirin, rahimehullah, rekao je: "Što se mene tiče, ja nisam nijedan od prve dvojice, pa ne bih volio da budem treći." (Pogledaj isti izvor: 2/278).

Abdul-Melik ibn Ebi Sulejman rekao je: ''Upitan je Seid ibn Džubejr o nečemu pa je rekao: 'Ne znam!', a zatim je rekao: 'Teško se onome koji za ono što ne zna kaže da zna!'" (Pogledati isti izvor: 2/43)

Kasim ibn Muhammed, rahimehullah, rekao je: "Tako mi Uzvišenog Allaha, draže mi je da mi jezik bude presječen nego da govorim o onome o čemu nemam znanja." (Pogledati isti izvor: 2/44)

Abdur-Rahman ibn Mehdi, rahimehullah, rekao je: "Bili smo kod imama Malika ibn Enesa kada mu je došao neki čovjek i rekao mu: 'O Ebu Abdullah! Došao sam ti iz mjesta udaljenog šest mjeseci putovanja. Moj narod zadužio me da ti postavim pitanje!' Malik je rekao: 'Pitaj!' Nakon postavljenog pitanja, rekao je: 'Ne znam', pa je čovjek ostao zaprepašten, kao da je došao kod onoga koji sve poznaje. Zatim je upitao: 'Pa šta onda da kažem svome narodu kada se vratim?' Imam Malik rekao je: 'Reci im: Malik je rekao da ne zna!'" (Pogledati isti izvor: 2/45).

Jahja ibnu Sellam, rahimehullah, rekao je: "Onome koji ne poznaje razilaženja islamskih učenjaka nije preporučeno da odgovara na pitanja o vjeri, niti je onome koji ne poznaje mišljenja islamskih učenjaka dozvoljeno da govori: 'Ovo mišljenje mi je draže!'" (Pogledati isti izvor: 2/30)

Seid ibn Ebi Urube, rahimehullah, rekao je: "Ne smatrajte učenjakom onoga ko ne poznaje razilaženja islamskih učenjaka." (Pogledati isti izvor: 2/27)

Ata', rahimehullah, rekao je: "Nikome nije dozvoljeno da odgovara na pitanja o vjeri sve dok ne bude poznavao razilaženja islamskih učenjaka, jer ako ne bude poznavao, odbacit će znanje ispravnije od onoga koje on zastupa." (Pogledati isti izvor: 2/28)

Ejjub es-Sehtijani, rahimehullah, rekao je: "Najsmjeliji u izdavanju fetvi su ljudi najmanjeg znanja o razilaženjima islamskih učenjaka, a najsuzdržljiviji u izdavanju fetvi su ljudi najznaniji o razilaženjima islamskih učenjaka." (Pogledati isti izvor: 2/28)

Prethodne izreke učenjaka eksplicitno ukazuju na opasnost govora o Allahu, dželle šanuhu, i Njegovoj vjeri bez znanja, čime su danas iskušani mnogi muslimani. Nerijetka je pojava da imamo priliku slušati hutbe i predavanja, čitati tekstove i odlomke, od određenih govornika i autora koji su poznati po nedostatku šerijatskog znanja, a mnogi od njih nikada u životu nisu vidjeli nijednog islamskog učenjaka, a kamoli da su povili svoja koljena pred njima i stjecali znanje. Ovi kvaziučenjaci u svojim usmenim i pismenim izlaganjima citiraju kur'ansko-hadiske tekstove i mišljenja i izjave islamskih učenjaka i onda ih bez jasnog i ispravnog razumijevanja tumače shodno svojim porivima. Među njima ima i onih koji su priučeni, odnosno možda su naučili nešto malo od Allahove vjere i sreli nekog od islamskih učenjaka, pa se stavljaju ili bivaju dizani na stepen velikih islamskih učenjaka, od kojih su veoma daleko i u znanju i u ispravnom shvatanju stvarnosti u kojoj se nalaze. Stanje u kojem se trenutno nalazimo najbolje nam pojašnjava hadis koji su zabilježili imami Buhari (100) i Muslim (2673) od Abdullaha ibn Amra ibnul-Asa, radijallahu anhuma, u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Doista Allah neće uzeti znanje od ljudi tako što će ga uzdignuti od njih, nego će uzeti znanje uzimajući učene ljude sve dok ne ostane učenjaka. Tada će ljudi za predvodnike uzeti neznalice, koji će biti pitani, pa će odgovarati bez znanja i otići tako u zabludu odvodeći i druge sa sobom." Od Ebu Umejje el-Džumehija, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Jedan od predznaka Sudnjeg dana jeste da se znanje traži kod malih." Hadis bilježe imam Ibnul-Mubarek u ''Zuhdu'' (61), Taberani u ''Mu'džemul-kebiru’' (22/361) i drugi. (Iako u lancu prenosilaca ima slabosti, hadis je hasenom – dobrim ocijenio šejh Albani, rahimehullah, radi drugih predaja koje ga podupiru. Pogledati: ''Silsiletus-sahiha'', 2/194)

Omer ibnul-Hattab, radijallahu anhu, rekao je: "Doista će ljudi biti u dobru sve dok im znanje bude dolazilo od velikih." Isto se prenosi i od Abdullaha ibn Mes'uda, radijallahu anhu. (Pogledati: ''Džami'u bejanil-ilmi ve fadlih'', 1/498 od Ibn Abdil-Berra)

Jedan dio islamskih učenjaka smatra da se u ovom hadisu pod ''malima'' podrazumijevaju neznalice kojima se postavljaju šerijatsko-pravna pitanja, jer učenjak je veliki koliko god imao godina, a neznalica je mali pa makar bio i starac. Dokaz za to su Abdullah ibn Abbas, Muaz ibn Džebel, i Attab ibn Usejd, radijallahu anhum, koji su odgovarali na fetve i prenosili znanje drugima iako su bili mladi. (Pogledati: ''Džami'u bejanil-ilmi ve fadlih'', 1/499-500, od Ibn Abdil-Berra)

Kada je imam Sufjan es-Sevri bio upitan o onima koji počnu da govore o vjeri prije nego se osposobe za to, rekao je: "Brod koji se pretrpa putnicima mora potonuti." (Pogledati: ''Muhaddisul-fasil'', str. 560, od Ramehurmuzija)

Imam Katade es-Sedusi, rahimehullah, rekao je: "Ko bude govorio prije vremena bit će i osramoćen prije vremena." (Pogledaj: ''El-Džami'u li ahlakir-ravi'', 1/322, od Hatiba el-Bagdadija)

Imam Šafija, rahimehullah, rekao je: "Onaj koji počne poučavati prije vremena propustit će (da stekne) mnogo znanja." (Pogledati: ''Sifetus-safve'', 2/252, od Ibnul-Dževzija)

Imam Ibn Hazm el-Endelusi, rahimehullah, rekao je: "Nema veće štete za znanje i njegove nosioce od onih koji su se među njih uvukli, a njima ne pripadaju. Oni su neznalice, a misle da nešto znaju, i čine nered a misle da popravljaju situaciju." (Pogledati: '’Ahlak ve sijer'’, str. 67, od Ibnu Hazma)

Imam Gazali, rahimehullah, rekao je: "Kada bi ušutio onaj koji ne zna, nestalo bi razilaženja." (Pogledati: '’Et-Talum'’, str. 3, od Bekr Ebu Zejda)

Hafiz Ibn Hadžer, rahimehullah, rekao je: "Kada čovjek govori o onome što mu nije struka, dođe upravo sa ovim čudnim stavovima." (Pogledati: ''Fethul-Bari'', 3/584, od Ibn Hadžera)

Šejh Bekr b. Abdullah Ebu Zejd, rahimehullah, rekao je: "Donošenje zabrana radi vjerskih koristi preče je od donošenja zabrana radi koristi imetaka i tijela. Obaveza je staviti zabranu i spriječiti svakog gubitnika od njegovog djelovanja radi opće koristi zajednice. Onoga koji glumi da je učenjak i učenjaka koji je pokvaren, obaveza je spriječiti da izdaju fetve radi vjerskih koristi. Onoga koji glumi da je doktor obaveza je spriječiti radi zdravstvenih koristi zajednice. Onoga koji glumi da je inžinjer obaveza je spriječiti radi koristi gradova i država." (Pogledati: ''Et-Talum'', str. 7-8, od Bekra Ebu Zejda)

Kako je divan primjer koji je ovdje naveo šejh Bekr Ebu Zejd, rahimehullah, jer doista nećemo naći da se neko usudi govoriti o medicini i propisivati lijekove i terapije samim čitanjem iz knjiga ili općom naobrazbom, zato što greške u tome povlače za sobom kazne na dunjaluku, ali kada je u pitanju govor o Allahovoj vjeri, svako sebi daje za pravo da je tumači i komentira, bez prethodnog studiranja i detaljnog izučavanja temelja ove vjere, Kur'ana, sunneta, i konsenzusa islamskih učenjaka, i svega što je neophodno za ispravno razumijevanje tih temelja, kao: arapski jezik, fikh, usuli-fikh, terminologiju hadisa i tefsira i sl.

Svim muslimanima općenito savjetujemo da dobro pripaze na svoju vjeru i na to od koga je uzimaju, jer je vjera koju slijede najvrednije što posjeduju, i pozivamo ih da ne pridaju pažnju onima koji su sebi dali za pravo da podučavaju islamu bez dovoljnog poznavanja šerijatskih znanosti, da od takvih ne uzimaju vjeru niti da ih pitaju za njene propise. Vjeru je obaveza uzimati od islamskih učenjaka i od onih koji su dostigli veliki stepen u traženju znanja, a ne od džahila (neznalica), pogotovo ne od neznalica koji su sebi umislili da nešto poznaju, jer su takvi dvostruke neznalice.

Kaže Uzvišeni Allah: "Pitajte učene ako ne znate" (prijevod značenja El-Enbija, 7); "Reci: Zar su isti oni koji znaju i koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!" (prijevod značenja Ez-Zumer, 9); "A Allaha se doista boje od robova Njegovih – učeni." (prijevod značenja Fatir, 28); "Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega – a i meleki i učeni..." (prijevod značenja Ali Imran, 18); "Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje" (prijevod značenja El-Mudžadele, 11.); "On je Milostivi pa upitaj o Njemu onoga koji zna" (prijevod značenja El-Furkan, 59), i mnogi drugi ajeti u kojima se ističe vrijednost znanja.

Bilježe Ahmed u ''Musnedu'' (21715), Ebu Davud (3643), Tirmizi (2682), Ibn Madže (223) u ''Sunenima'', Ibn Hibban u ''Sahihu'' (88), i drugi od Ebu Derda'a, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Doista je prednost učenjaka nad pobožnjakom kao prednost punog mjeseca nad ostalim zvijezdama. I doista su učenjaci nasljednici vjerovjesnika, a vjerovjesnici doista nisu ostavili u nasljedstvo ni dinare ni dirheme, nego su ostavili znanje, pa ko uzme znanje, uzeo je veliki udio u nasljedstvu." (Hadis je hasen – dobar iako u senedu ima određene slabosti, ali su ga vjerodostojnim ocijenili Ibnul-Mulekkin i Hejsemi, a dobrim Hamza Kinani, Ibnul-Dževzi, Zejle'i, Ibn Hadžer, Sehavi, Albani, Abdul-Muhsin Abbad, i drugi. Pogledati: '’Bedrul-munir'’, 7/587, '’Medžme'u-zevaid'’, 1/335, '’Illelul-mutenahije'’, 1/79, '’Tahridžu asar fi tefsir Zamahšeri'’, 3/9, '’Fethul-Bari'’, 1/160, '’Mekasidul-hasene'’, br. 703, '’Sahihul-džami'a'’, br. 6297, i '’Šezeratu fi talebil-ilmi we ehlihi'’ str. 10)

Halil ibn Ahmed, rahimehullah, rekao je: "Postoje četiri vrste ljudi:

1)

2)

3)

4)

Savjetujemo muslimanima da vjeru uzimaju iz Kur'ana i sunneta, i da je shvataju onako kako su je shvatile prve generacije ovog ummeta i ispravni, pouzdani, učenjaci kroz sve generacije pa do današnjeg dana. Od današnjih pouzdanih učenjaka izdvajamo sljedeće: Muhammed b. Ibrahim Alu Šejh, Abdur-Rahman es-S'adi, Muhammed Emin eš-Šenkiti, Abdul-Aziz b. Abdullah b. Baz, Muhammed Nasiruddin el-Albani, Muhammed b. Salih el-Usejmin, Abdullah b. Humejd, Abdur-Rezzak Afifi, Hammad el-Ensari, Abdul-Kadir el-Arnaut, Bekr b. Abdullah Ebu Zejd, Abdullah b. Džibrin, Abdullah b. Gudejan, Salih b. Fevzan el-Fevzan, Abdul-Aziz Alu Šejh, Abdullah b. Akil, Abdullah b. Muhammed el-Gunejman, Abdur-Rahman el-Berrak, Abdul-Muhsin Abbad, Abdullah el-Mutlak, Abdul-Kerim el-Hudajr, Abdul-Aziz er-Radžihi, Abdullah b. Salih el-Fevzan, Abdur-Rahman el-Mahmud, Abdullah es-S'ad, Muhammed Muhtar eš-Šenkiti, Nasir el-Umer, Sulejman el-Ulavan, Jahja b. Abdul-Aziz el-Jahja, S'ad eš-Šesri, Halid el-Mušejkih, Halid el-Muslih, Abdul-Aziz et-Tarifi, Jusuf el-Gafis, Abdullah es-Sulemi, i mnogi drugi. Preporučujemo svima da se vraćaju na stavove i djela ovih i njima sličnih učenjaka, jer je njihovo znanje sigurno i pouzdano, a u isto vrijeme rašireno i olakšano. Allah najbolje zna i neka je najpotpuniji salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve plemenite ashabe.