El-Asr - Govori samo dobro ili šuti

Hvala Allahu Koji je čovjeka stvorio u najljepšem obliku i podario mu jezik da njime izražava svoje osjećaje i misli. Jezik je jedna od velikih Allahovih blagodati i jedno od čudesa Njegovog stvaranja. Iako je jezik mali organ po veličini, po pokornosti i griješenju jako je velik. Onoga ko se prepusti jeziku, pa ne vodi računa šta govori, šejtan vodi kuda hoće, dok ga na rub provalije ne dovede i u propast ne gurne. Od zla svog jezika sačuvat će se samo onaj ko ga zauzda uzdom islamskih propisa i pusti da govori samo ono što će mu koristiti i na ovom i na budućem svijetu.

Muaz b. Džebel, radijallahu anhu, prenosi da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo za jezik i rekao: "Čuvaj ovo!" Muaz je upitao: "Allahov Poslaniče, zar ćemo biti obračunavani i za ono što pričamo?", a Poslanik je odgovorio: "Majka te nemala, Muaze, zar će ljudi na licima biti bacani u Vatru osim zbog svojih jezika!", tj. jer su govorili ono što je zabranjeno. (Tirmizi i dr.)

Čovjek svojim riječima i djelima sije dobra ili loša djela čije će plodove požnjeti na Sudnjem danu. Smisao hadisa koji prenosi Muaz jeste da će najviše ljudi u Džehennem ući zbog djela svoga jezika, jer u grijeh govora ulazi i širk, kao i govoriti o Allahu ono što se ne zna, što je opet blisko širku, zatim lažno svjedočenje, klevetanje, laž, ogovaranje, prenošenje tuđih riječi itd.

O pohvalnosti šutnje govori više hadisa.

Nakon što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan: "Ko je najbolji musliman?", odgovorio je: "Onaj od čijeg su jezika i ruku mirni drugi muslimani." (Muttefekun alejhi)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: "Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori dobro ili neka šuti!" (Muttefekun alejhi)

Uzvišeni Allah kaže: "On (čovjek) ne izusti nijednu riječ, a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije." (Kaf, 18)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ko mi garantuje za ono što je između njegovih vilica i ono što je između njegovih nogu, garantujem mu Džennet" (Buhari), tj. ko prema svome jeziku ispuni obavezu, govoreći ono što treba i šuteći o onome što ne smije i ne treba govoriti, i prema svome spolnom organu koristeći ga u dozvoljenom bračnom odnosu, a čuvajući se od zabranjenih stvari -- bluda, Poslanik mu garantuje Džennet.

Ovaj hadis potvrđuje da su iskušenje jezika i spolnog organa dva najveća iskušenja na ovome svijetu. Ko se sačuva njihovog zla, sačuvao se najvećeg zla.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Zaista rob, i ne misleći šta to znači, zna izgovoriti riječ zbog koje će propasti u Džehennem dublje nego što je razdaljina između istoka i zapada." (Muttefekun alejhi)

Čovjeku je, dakle, zabranjeno govoriti ono za šta ne zna da li je lijepo ili ružno. Nevevi, rahimehullah, kaže: "U ovome hadisu podstiče se na čuvanje jezika i zato onaj ko želi nešto reći treba prethodno dobro da razmisli, pa ako vidi da u tome ima koristi, kazat će, a ako ne, onda će se suzdržati od tog govora."

Ebu Derda, radijallahu anhu, rekao je: "Neka ti uši dobro slušaju šta usta govore, jer su ti data dva uha, a jedna usta, kako bi više slušao nego govorio!"

Hasan el-Basri, rahimehullah, rekao je: "Ko ne čuva svoj jezik, ne razumije ni svoju vjeru!"

Ako se zapitaš: "Otkuda i zbog čega se šutnji pridaje toliki značaj?", znaj da razlog leži u tome što je jezik sklon brojnim bolestima: čestom griješenju, laži, ogovaranju, prenošenju tuđih riječi, uobraženosti, licemjerstvu, vulgarnosti, sumnjičenju, pravdanju, prepiranju, hvalisanju, iskrivljivanju, uznemiravanju drugih i sl. Prema tome, jezik se odlikuje brojnim porocima kojima lahko i neprimjetno podlegne, zato što se srcu oslađuju i što na njih šejtan navodi. Onaj ko se navikne da se upušta u navedene poroke, rijetko smogne snage da jezik obuzda i da ga kontroliše, pa da govori, samo, kada želi i da se od govora suzdrži, kada ne želi.

S druge strane, u šutnji je sigurnost zato što odiše pribranošću, dostojanstvom i daje prostora za razmišljanje. Osim toga, šutnja omogućuje da se čovjek posveti spominjanju Allaha i ibadetu i tako oslobodi privrženosti bespotrebnom govoru na ovome svijetu i odgovornosti na Sudnjem danu.

Mi ćemo se posebno osvrnuti na neke poroke jezika kojima je iskušana većina ljudi. Tu prije svega spada: suvišan i nepotreban govor, ogovaranje, prenošenje tuđih riječi i hvaljenje.

Suvišan i nepotreban govor

Vrijeme je čovjekovo najveće bogatstvo! I, kada god traći vrijeme u onome što ga se ne tiče, i ne provodi ga u zarađivanju sevapa za budući svijet, gubi dio svoga najvećeg bogatstva. Zato je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i kazao: "Od ljepote čovjekove vjere (islama) spada i to da ostavi ono što ga se ne tiče." (Tirmizi, Ibn Madža) Ovim hadisom Poslanik nam kazuje da onaj ko lijepo i kako treba ispovijeda islam, ne govori i ne radi ono što ga se ne tiče, već se u svojim riječima i djelima ograničava samo na ono što ga se tiče (tj. ono što je bitno i korisno za njega kod Allaha).

Hasan el-Basri rekao je: "U znake da je Uzvišeni Allah napustio i ostavio nekog roba spada i to što mu je omogućio da se zabavi onim što ga se ne tiče."

U tom smislu Ata b. Ebu Rebbah rekao je: "Oni koji su bili prije vas nisu voljeli da se upuštaju ni u kakav nepotreban govor, jer su sve mimo Allahove Knjige, sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pozivanja na činjenje dobra i odvraćanja od zla, smatrali suvišnim i nepotrebnim govorom. Zato u životu govori samo onda kada moraš i kada ti je potrebno!"

Uzvišeni Allah kaže: "Nema nikakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela čine ili da se uspostavlja sloga među ljudima. A ko to čini iz želje da Allahovu naklonost stekne, Mi ćemo mu, sigurno, veliku nagradu dati." (En-Nisa, 114)

Ogovaranje

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: "Znate li šta je ogovaranje?" Prisutni rekoše: "Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!" "Ogovaranje je da svog brata muslimana spominješ po onome što on ne voli", rekao je on. "A šta ako pri njemu bude ono što spominjemo?", upitaše. "Ako pri njemu bude ono što spominješ, ogovorio si ga, a ako to ne bude pri njemu, potvorio si ga." (Muslim)

Uzvišeni Allah kaže: "I ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrlog brata svoga -- a vama je to odvratno, zato se bojte Allaha. Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je." (El-Hudžurat, 12)

Od najružnijih oblika ogovaranja je indirektno ogovaranje, naprimjer da se pred nekim neko spomene pa da ovaj kaže: "Hvala Allahu Koji nas je sačuvao te i te stvari...", pa na taj način spomenutog kude, a sebe hvale i sl. Drugi će, pak, kada se neko spomene, možda, reći: "Siromah, Allah ga je stavio na veliko iskušenje. Neka Allah i nama i njemu oprosti!", prividno učeći dovu, a smjerajući sasvim nešto drugo.

Onaj koji sluša ogovaranje i sam je u njemu saučesnik i od grijeha se ne može drugačije oprati nego da svojim jezikom osudi ogovaranje, a ako se boji, onda bar srcem. Ako je pak u stanju društvo u kome se neko ogovara napustiti ili onoga ko ogovara riječima prekinuti, dužan je to učiniti.

Onaj ko drugoga ogovara, prije svega mora znati da se ogovarajući drugoga izlaže Allahovoj srdžbi i preziru i da njegova dobra djela odlaze onome koga ogovara, a u slučaju da nema dobrih djela, onda se grijesi onoga koga ogovara njemu prenose. Onaj ko o ovome vodi računa neće dozvoliti da mu se jezik upusti u ogovaranje drugoga. Ako ipak dođe u iskušenje ogovaranja, treba se sjetiti svojih mahana, da se njima pozabavi, da pokuša da ih otkloni i da se postidi, jer pored svojih mahana traga za tuđim.

Onaj ko ogovara drugog istovremeno čini dva grijeha: jedan prema Uzvišenom Allahu, jer čini ono što mu je On zabranio, i drugi prema Njegovom stvorenju. Iskup za prvi grijeh podrazumijeva pokajanje i obraćanje Allahu molbom da mu oprosti, dok iskup za drugi grijeh može biti na dva načina:

• Ako je ogovaranje preneseno onome na čiji je račun to učinjeno, onaj ko ga je ogovorio dužan je da ode do njega i da zatraži od njega halal i da pokaže kajanje za svoj postupak.

• Ako ogovaranje nije doprlo do njegovih ušiju, umjesto da od njega zatraži halal, sada treba moliti za oprost njegovih grijeha, pohvaliti ga i po dobrom spomenuti, pred istim onim pred kojima ga je ogovorio, kako bi i njihova srca očistio.

Prenošenje tuđih riječi s namjerom sijanja razdora među ljudima

Uzvišeni Allah kaže: "...(i ne slušaj) klevetnika, onoga koji tuđe riječi prenosi." (El-Kalem, 11)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "U Džennet neće ući onaj ko prenosi tuđe riječi." (Muslim)

Prenošenje tuđih riječi i njihovo širenje među svijetom s ciljem unošenja nereda, razdora i mržnje, jedna je od najružnijih osobina koju čovjek može imati, jer ono potpiruje smutnju, kida veze, sije mržnju, razbija zajednicu, prijatelje čini neprijateljima i braću strancima. Prenošenje tuđih riječi znači čuti od nekoga da je o nekome nešto ružno rekao, pa požuriti da se toj osobi prenese, naprimjer, riječima: "Taj i taj o tebi priča to i to."

Motivi za prenošenje tuđih riječi najčešće su priželjkivanje zla onome ko je to rekao, a pokazivanje naklonosti prema onome kome se prenosi ili radoznalost i uživanje u pričanju i zadiranju u ono što ga se ne tiče.

Onaj do čijih ušiju dopre prenošenje treba postupiti na sljedeći način:

• Ne povjerovati onome ko ih prenosi, jer taj čin ukazuje na to da je takav nepošten i nepouzdan čovjek.

• Spriječiti onoga ko to čini, posavjetovati ga i ukazati mu na pogubnost toga što radi.

• Da se na njega rasrdi u ime Uzvišenog Allaha, jer vjernik ne može ostati ravnodušan pored onog što ljuti Allaha.

• Da ne pomisli kakvo zlo o svom bratu koji je odsutan, jer su doista neka sumnjičenja grijeh.

• To što se čulo ne smije da navede na uhođenje i traganje za potvrdom rečenog, jer je to zabranjeno.

• Ne pričati o tome nikome, kako na taj način i sam ne bi postao klevetnik i prenosilac tuđih riječi.

Neka se, zato, oni koji imaju oštar jezik pripaze i neka govore samo ono što je dobro za Allahova stvorenja! Za to su im dovoljne Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: "Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori samo dobro ili neka šuti!" (Muttefekun alejhi)

Hasan el-Basri rekao je: "Ko tebi prenosi riječi o drugom, znaj da će ih i drugima prenositi o tebi!"

Nekakav čovjek rekao je drugom: "Taj i taj te u svojim pričama ne prestaje spominjati po zlu", pa mu ovaj reče: "Čuj, ti niti poštuješ društvo čovjeka s kojim si sjedio, jer si nam prenio njegove riječi, a ne poštuješ ni mene, jer si mi o mome bratu otkrio ono što mi nije drago. Ja znam jedino da će nam smrt svima doći, da ćemo svi u kabur otići, da ćemo se svi na Sudnjem danu iskupiti i da će nam svima Uzvišeni Allah, Najpravedniji Sudija, presuditi."