Ebu Abdullah Muhammed b. Ismail b. Ibrahim b. Mugira b. Berdizbeh b. Ahnef el-Džu’fi el-Buhari bio je mudžtehid, šerijatski pravnik, prvak muhadisa. Berdizbeh je bio Perzijanac, u vjeri svoga naroda i umro je u okrilju svoje vjere (Tarihul-Bagdad, 2/6), a njegov sin Mugira primio je islam, dok za djeda imama Buharija, Ibn Hadžer kaže: “Nisam našao ništa od njegove biografije” (Hedjus-sari, 477). Buhara je grad koji se trenutno nalazi u Uzbekistanu, nedaleko od Semerkanda. Muslimani su osvojili Buharu pod vođstvom Ubejdullah b. Zijada za vrijeme hilafeta Muavije, radijallahu anhu. (Mu’džemul-buldan, 1/150-152) Ismail, otac imama Buharija, bio je poznati učenjak, prenio je hadise od Hammada b. Zejda, imama Malika, a od njega su prenijeli hadise stanovnici Iraka. Imam Ibn Hibban spomenuo ga je u svojoj knjizi Es-Sikat kao pouzdanog prenosioca, a također ga je spomenuo i njegov sin, imam Buhari u svojoj knjizi Et-Tarihul-kebir. (Es-Sikat, 8/98, Et-Tarihul-kebir, 1/342) Pored toga što je bio poznati učenjak, otac imama Buharija, bio je i bogobojazan prenosilac od kojeg se prenosi da je na samrti rekao: “Ne znam da u mom imetku ima ijedan haram dirhem ili sumnjivog porijekla.” (Sijeru a’lamin-nubela, 12/447) Sve ovo govori nam da imam Buhari potječe iz ugledne, učene i bogobojazne porodice, što nam ne ostavlja prostora da se zapitamo od koga je naslijedio sve te osobine.
Njegova sklonost prema znanju pojavila se još dok je bio mali, učeći u mektebu. Imam Mizzi u djelu Tehzibul-kemal, 24/438–440, zabilježio je od Muhammeda b. Jusufa el-Firebrija, a on od Muhammeda b. Ebu Hatima da je rekao: “Upitao sam imama Buharija o njegovom putu traženja znanja, pa mi je rekao: ‘Bio sam nadaren i imao sklonost za pamćenje hadisa dok sam bio još u mektebu.’ Upitao sam ga: ‘Koliko si tada imao godina?’, a on mi je rekao: ‘Deset godina, ili manje. Nakon što sam napustio mekteb razišao sam se sa Dahilijem i drugim učenjacima u nekim pitanjima. Jednog dana dok je Dahili citirao hadise ljudima, rekao je: ‘Sufjan prenosi od Ebu Zubejra od Ibrahima…’ Kada sam to čuo, rekao sam mu: ‘O ti, Ebu Zubejr nije prenio hadise od Ibrahima’, na što me je izgrdio. Rekao sam mu: ‘Ako imaš original, vrati se i pogledaj.’ Otišao je, pogledao u original, zatim izašao i rekao mi: ‘Kako si ono rekao, dječače?’ Rekoh mu: ‘Zubejr je sin Adijja, koji prenosi hadise od Ibrahima.’ Zatim je uzeo pero i ispravio grešku i rekao mi: ‘Istinu si rekao.’” Imama Buharija upitali su: “Koliko si imao godina kada si ga ispravio?” “Imao sam jedanaest godina”, odgovorio je Buhari. Zatim im reče: “Kada sam napunio šesnaest godina, naučio sam napamet knjige Ibn Mubareka i Vekia. Nakon toga sam sa svojom majkom i bratom Ahmedom otputovao u Meku i obavio hadž. Oni su se vratili, a ja sam ostao sakupljajući hadise Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kada sam napunio osamnaest godina, počeo sam pisati Kadajas-sahabeti vet-tabiin i sakupljati njihove govore, a to je bilo za vrijeme Ubejdullaha b. Musaa. Zatim sam počeo pisati djelo Et-Tarih, a to sam učinio u Medini, pored mezara Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i to sam činio pri mjesečini, a nema imena u toj knjizi koje sam spomenuo a da za njega ne znam neku priču ili događaj, ali ga nisam spomenuo bojeći se da djelo ne bude veliko.”
Ebu Bekr el-A’jun rekao je: “Zapisivali smo hadise od Buharija, a na njegovom licu još nije bilo brade.” Upitali su ga koliko je tada Buhari imao godina, a on im reče: “Sedamnaest.” (Tarihu Bagdad, 2/15, Tehzibul-kemal, 24/449)
Ebu Džafer el-Verrak prenosi od imama Buharija da je rekao: “Muhammed b. Sellam rekao mi je: ‘Uzmi sve moje knjige i provjeri hadise u njima. Ako nađeš u njima grešaka, označi ih da ih ne prenosim drugima, pa sam to i uradio.’” Tada je Muhammed b. Selam pored hadisa koje je Buhari ocijenio vjerodostojnim napisao “dječak je njima bio zadovoljan”, a pored slabih hadisa napisao je “njima nije bio zadovoljan dječak”. Kada je bio upitan ko je taj dječak, rekao je: “Onaj kojem nema sličnog u hadisu, Muhammed b. Ismail el-Buhari.” (Tarihu Bagdad, 2/24)
U potrazi za ostavštinom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
Nije bilo grada ili oblasti u islamskom svijetu u kojem se moglo nešto naučiti a da imam Buhari nije u njega otputovao. Prenosi se od njega da je rekao: “Putovao sam u Šam, Egipat, na Arabijski poluotok dva puta, u Basru četiri puta, u Hidžazu sam boravio šest godina, a nebrojano sam puta boravio u Kufi i Bagdadu sa muhadisima Horasana.” (Sijeru a’lamin-nubela, 12/407)
Pamćenje hadisa
Od malena je bio bistar i oštrouman. Uvijek se isticao među svojim vršnjacima. Poznavao je prenosioce hadisa, skrivene mahane hadisa, pa je Allah preko njega i njemu sličnim sačuvao hadis Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Prenosi se od njega da je rekao: “Znam napamet sto hiljada vjerodostojnih hadisa i dvije stotine hiljada slabih hadisa.” (Tehzibul-kemal, 24/461)
Kada je riječ o jačini njegovog znanja i hifza, prenosi se da je došao u Bagdad i kada su za njega čuli učenjaci hadisa, napravili su mu ispit, tako što su uzeli stotinu hadisa, pomiješali lance prenosilaca i metnove, a zatim ih podijelili na desetericu ljudi. Svaki od ove deseterice citirao je Buhariju po deset hadisa, ispreturanih lanaca i tekstova, i na svaki hadis do stotog imam Buhari je rekao: “Ne znam ga, nije mi poznat.” Oni koji su prisustvovali ovom ispitu i nisu znali o čemu se radi, mislili su da je on neznalica. Na kraju se imam Buhari okrenuo prema svakom od ove deseterice i citirao mu tih deset hadisa kako je ispravno, vraćajući svaki metn – tekst hadisa na njegov metn. Ono što je zadivljujuće jeste što je imam Buhari svakom od njih rekao: “Citirao si hadis tako i tako, a ispravno je ovako.” Kada su to vidjeli, stanovnici Bagdada su posvjedočili da je prvak muhadisa svoga vremena. (Tarihu Bagdad, 2/20–21)
Za vrijeme njegovog boravka u Bagdadu sretao se sa ulemom i hadiskim stručnjacima, jer je Bagdad tada bio centar islamskog hilafeta i znanstveni centar. Nekoliko puta se sreo sa Ahmedom b. Hanbelom, koji ga je podsticao da ostane da živi u Bagdadu i korio ga što se vraća u Horasan. (El-Bidaje ven-nihaje, 11/25)
Koliko je bio brižan kada je u pitanju znanje općenito, a hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, posebno, vidi se iz događaja u kojem se navodi da bi preko noći ustajao da zapiše neku faidu (korist) koja bi mu na um došla, i tako bi radio u jednoj noći preko dvadeset puta. (Taglikut-ta’lik, 5/388)
Prenosi se od imama Buharija da je rekao: “Otputovao sam u Belh, pa su učenjaci hadisa od mene tražili da im izdiktiram sve hadise koje sam čuo od svojih šejhova, pa sam im citirao hiljadu hadisa od hiljadu šejhova, a hadise sam sakupio od hiljadu i osam stotina šejhova, a među njima nema nijednog a da nije ekspert u hadisu.” (Hedjus-sari, 479)
Šejhovi imama Buharija
Džafer b. Muhammed el-Kattan rekao je: “Čuo sam imama Buharija da je rekao: ‘Zapisivao sam hadise od hiljadu šejhova, od svakog od njih uzeo sam deset hiljada hadisa i više, i nema hadisa kojeg znam a da za njega ne znam lanac prenosilaca.’” (Tarihu Dimešk, 52/58) Tokom svog putovanja u potrazi za hadisom sreo je preko 1800 šejhova od kojih je zapisivao hadise, o čemu Buhari kaže: “Nisam uzimao hadise osim od onih koji kažu: ‘Djela su sastavni dio imana.’” (Taglikut-ta’lik, 5/389) Među najpoznatijim šejhovima imama Buharija bili su: Ali b. Medini, Ahmed b. Hanbel, Jahja b. Mein, Muhammed b. Jusuf el-Ferejabi, Mekki b. Ibrahim, Muhammed b. Jusuf, Ishak b. Rahuja i drugi.
Učenici imama Buharija
Broj njegovih učenika ne može se nabrojati. Ibn Hadžer navodi da je Buharijev Sahih od njega čulo devedeset hiljada ljudi. (Hedjus-sari, 491.) Najpoznatiji učenici imama Buharija su: Muslim b. Hadždžadž, Tirmizi, Ebu Zur’a er-Razi, Ebu Hatim er-Razi, Muhammed b. Abdullah, Ibn Huzejma, Muhammed b. Nasr el-Mervezi, Salih b. Muhammed, Ebu Bekr b. Ebu Dun’ja. Ebu Ali Salih b. Muhammed Džezera kazuje da je na halki imama Buharija prisustvovalo više od dvadeset hiljada učenika. (Tarihul-islam, 19/257). Savremenici imama Buharija i učenjaci nakon njega, do današnjeg dana govore o Buhariju kao o najvećem hadiskom ekspertu.
Učenjaci o imamu Buhariju
Ahmed b. Hanbel rekao je: “Horasan nije imao učenijeg od Buharija.” (Tabekatul-hanabile, 1/277) Ibn Huzejma, učenik imama Buharija, kaže: “Pod nebeskim svodom nema učenijeg od imama Buharija.” (Hedjus-sari, 485) Ebu Hatim er-Razi, savremenik imama Buharija, rekao je: “Horasan nije upamtio učenijeg od imama Buharija, niti je učeniji od njega došao u Irak.” (Hedjus-sari, 484) Imam Hakim prenosi da je imam Muslim došao kod imama Buharija, poljubio ga u čelo i rekao mu: “Dozvoli mi da ti stope poljubim, o učitelju svih učitelja, prvaku muhadisa, doktoru za poznavanje mahana hadisa!” (Tarihu Bagdad, 13/102)
Djela imama Buharija
Napisao je veliki broj djela, a njegova najpoznatija djela su: El-Džamius-sahih, Edebul-mufred, Et-Tarihul-kebir, Et-Tarihul-sagir, Et-Tefsirul-kebir, El-Musnedul kebir, Ref’ul-jedejni fis-salah, Kitabul-ilel, Kitabul-ešribe, Kiraetun halfel-imami, Kitabud-duafa, Esamis-sahabe, Kitabul-kuna i druga.
Izgled i osobine imama Buharija
Imam Buhari bio je srednjeg rasta, mršav, smeđeg tena, stidan, plemenit, asketa. Dijelio je imetak javno i tajno, a posebno je pomagao tragaoce za znanjem. Darivao im je poklone. Preneseno je od njega da je rekao: “Svakog mjeseca odvajao sam pet stotina dirhema i njima pomagao studente, a ono što je kod Allaha bolje je i vječnije.” (Taglikut-ta’lik, 5/395) Hasan b. Muhammed es-Semerkandi kaže: “Imama Buharija krasile su tri osobine, iako su sve njegove osobine bile pohvalne: malo je govorio, nije žudio za onim što ljudi posjeduju, ostavljao je ono što ga se ne tiče, njegovo je zanimanje bilo znanje.” (Es-Sijeru, 12/448) Prenosi se da je Buhari tokom ramazana svakoga dana učio po jednu hatmu, a da bi za tri dana proučio Kur’an na teravijama. (Es-Sijeru, 12/438) Imam Buhari je rekao: “Nikada nikoga nisam ogovorio otkako sam saznao da su posljedice ogovaranja pogubne.” (Es-Sijeru, 12/441) Firebri kaže: “Vidio sam u snu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je upitao: ‘Kuda si pošao?’, a ja mu rekoh: ‘Kod imama Buharija.’ Na to mi on reče: ‘Poselami ga od mene.’” (Es-Sijeru, 12/443) Čuvao je svoj jezik, birao je riječi kada je govorio, a posebno kada je u pitanju ocjena prenosilaca hadisa, pa se prenosi da bi za čovjeka za kojeg je znao da je bio poznat po laži, rekao “ostavili su njegove hadise”, “sporan je”.
Smrt imama Buharija
Nakon dugog putovanja u potrazi za znanjem, vratio se u svoje rodno mjesto Buharu, gdje je ostao da druge podučava hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Halid b. Ahmed ez-Zuheli, namjesnik Buhare, zatražio je od imama Buharija da dođe kod njega na dvor da podučava njega i njegovu djecu, ili da odredi zaseban termin njima za podučavanje, što je imam Buhari odbio, rekavši: “Ja znanje neću ponižavati, niti ću ga nositi od vrata do vrata. Ako imaš potrebu za znanjem, dođi kod mene u džamiju ili kod kuće. Ako ti se ovo ne sviđa, ti si vladar, možeš mi zabraniti da druge podučavam, ali time ću ja imati opravdanje kod Allaha na Sudnjem danu.”
Namjesnik Buhare naredi imamu Buhariju da napusti Buharu, a on se uputio ka Semerkandu te odsjeo u jednom selu nadomak grada u kojem je imao neke rođake. Ostao je kod njih nekoliko dana, nakon čega se teško razbolio. Čuli su ga kako jedne noći dovi na noćnom namazu: “Gospodaru moj, zemlja mi je postala tijesna, pa me uzmi Sebi.” Od toga nije prošlo ni mjesec dana a on se vratio Allahu, Allah mu se smilovao. (Tarihu Bagdad, 2/33–34)
Imam Zehebi zabilježio je od Tavavisija da je rekao: “Sanjao sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako stoji u društvu svojih ashaba. Nazvao sam mu selam, pa nakon što mi je on odgovorio, upitao sam ga: ‘Koga čekaš, Allahov Poslaniče?’, a on je odgovorio: ‘Čekam Muhammeda b. Ismaila el-Buharija.’ Nakon nekoliko dana saznao sam da je imam Buhari umro i to onog trenutka kada sam ja sanjao taj san.” (Tarihu Bagdad, 2/340)
Imam Buhari umro je u subotu, noć uoči Ramazanskog bajrama, 256. godine po Hidžri. Ukopan je u selu Hartenk u kojem je i preselio, nakon podne-namaza, na dan Bajrama. (Es-Sijeru, 12/467)
Nedžm b. Fudajl kaže: “U snu sam vidio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a imam Buhari je išao za njim. Kada god bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tokom koračanja podigao nogu, imam Buhari bi na to mjesto stavio svoje stopalo.” (Es-Sijeru, 12/405)
Gospodara molimo da se smiluje imamu Buhariju, da nas sastavi sa njim u Firdevsu, u društvu vjerovjesnika, onih koji srcem iskreno i u potpunosti vjeruju, šehida i dobrih ljudi kojima je Allah Svoju milost darovao, a divno li je to društvo! Amin!