Iskrenost u životu prve generacije muslimana (treći dio)

Učenjaci iz prve generacije muslimana odlikovali su se plemenitim osobinama i vrlinama, o kojima smo, navodeći njihove vrijedne izreke, govorili u prethodna dva broja, a u ovom broju nastavljamo se družiti sa velikanima tog vremena i upoznavati se sa njihovim vrlinama.

● Ibn Abbasa, radijallahu anhu, kazuje: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedio je na zemlji, jeo na podu, muzao devu i odazivao se na pozivnicu roba.” (Vidjeti: Ibn Ebu Dun’ja, El-Ihlas ven-nijjeh, 143)

● Hasan el-Basri rekao je o velikanima: “Nekada bi kod nekog od njih došli gosti na konak, a zatim bi on klanjao dug noćni namaz a da oni za to ne bi znali.” (Vidjeti: Ibn Ebu Dun’ja, El-Ihlas ven-nijjeh, 65)

● Muhammed b. Abdullah ez-Zerrad pripovijeda: “Dešavalo se da Hassan b. Ebu Sinan kupi cijelu porodicu robova i oslobodi ih, a da oni ne znaju da ih je on oslobodio.” (Vidjeti: Ibn Ebu Dun’ja, El-Ihlas ven-nijjeh, 65)

● Mejmun b. Mihran pripovijeda: “Jednom prilikom Omer b. Abdulaziz držao je govor, a kod njega bijaše skupina njegove braće po vjeri. Govor bijaše kvalitetan i poučan, što jednog od prisutnih nagna na plač. Kada ga Omer vidje kako plače, prestade govoriti, na što mu ja rekoh: ‘O vladaru pravovjernih, nastavi!’, a on odgovori: ‘Bježi od mene! Doista govor može biti fitna. Vjerniku su djela preča od riječi.’” (Vidjeti: Ibn Ebu Dun’ja, El-Ihlas ven-nijjeh, 69)

● Halil b. Ahmed el-Ferahidi dovio je: “O Allahu, učini me kod Sebe jednim od najboljih stvorenja, učini me u mojim očima jednim od najgorih stvorenja, a učini me u očima ljudi od prosječnih stvorenja.” (Vidjeti: Ibn Ebu Dun’ja, Et-Tevadu vel-humul, 46)

Halil b. Ahmed el-Ferahidi el-Basri bio je veliki učenjak arapskog jezika, osnivač arapske prozodije i metrike, i autor prvog arapskog rječnika. Bio je prvak u znanostima arapskog jezika, pobožan, skroman, ponizan, velikan. Prenosi se da je molio Allaha da mu podari znanje koje nije podario nikome prije njega, pa je zatim postavio temelje arapske prozodije. Ibn Hibban ga je ocijenio kao vjerodostojnog prenosioca hadisa. Bio je asketa i pobožnjak. Živio je u jednoj dotrajaloj kući koja nije vrijedila ni dvije pare, dok su njegovi učenici dobijali velike svote novca na osnovu znanja koje su od njega stjecali. Puno je recitirao distih: “Kad za riznicama u potrebi budeš, od dobrih djela bolje opskrbe nećeš naći.” Bio je izuzetno inteligentan. Rođen je 100. godine po Hidžri, a umro je 160. i neke. Ejjub b. Mutevekkil o njemu je rekao: “Kada bi Halil nekome donio neku korist ne bi mu stavio do znanja da mu je nečim koristio, ali, ako bi se on od nekoga okoristio, to bi mu stavio do znanja.” Zehebi kaže: “Danas ljudi postupaju suprotno tome.” (Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela, 7/97)

● Muhammed b. Alaa rekao je: “Brate moj, ko zavoli Allaha, taj zavoli da ga ne poznaju ljudi.” (Vidjeti: Ibn Ebu Dun’ja, Et-Tevadu vel-humul, 64)

Muhammed b. Ala b. Kurejb el-Hemedani bio je hafiz hadisa, pouzdan, imam, šejh muhadisa. Musa b. Ishak rekao je: “Čuo sam od Ebu Kurejba sto hiljada hadisa.” Umro je 248. godine po Hidžri. (Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela, 11/396)

● Lejs je rekao o Ebu Aliji: “Kada bi kod njega sjela više od tri čovjeka, otišao bi.” (Vidjeti: Ibn Ebu Dun’ja, Et-Tevadu vel-humul, 73)

Ebu Alija, Refi’ b. Mihran er-Rijahi el-Basri bio je imam, hafiz kiraeta i hadisa, mufesir, velikan. Bio je mladić za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a islam je primio za vrijeme Ebu Bekra. Uzeo je kiraete od Ubejja b. Ka‘ba, Zejda b. Sabita i Abdullaha b. Abbasa, a neki kažu i od Omera. Ebu Alija pripovijeda: “Ibn Abbas bi me podizao na krevet dok su Kurejšije bili niže od nivoa kreveta, pa bi me gledali čudno, na što bi im Ibn Abbas rekao: ‘Ovako znanje povećava počast i čini da robovi sjede na prijestoljima.’” Ebu Bekr b. Ebu Davud rekao je: “Poslije Ibn Abbasa niko nije bolje poznavao Kur’an od Ebu Alije, a poslije njega je Seid b. Džubejr.” Vjerodostojnim prenosiocem ocijenili su ga Ebu Zura i Ebu Hatim. (Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela, 5/117)

● Umejr b. Abdulmelik el-Kinani pripovijeda: “Jedan je čovjek bio u društvu Ibn Muhajriza na putovanju, pa kada htjedoše da se rastanu, čovjek mu reče: ‘Oporuči mi nešto.’ Ibn Muhajriz mu reče: ‘Ako možeš da znaš, a da ne budeš poznat, da ideš (kod učenjaka), a da se ne dolazi tebi i da pitaš a da ne budeš pitan – učini tako.’” (Vidjeti: Ibn Ebu Dun’ja, Et-Tevadu vel-humul, 80)

● Sufjana es-Sevri rekao je: “Mrzili su dvije stvari koje izazivaju reputaciju: elitnu odjeću, koja privlači poglede i kojom se postaje poznat, i ružnu odjeću zbog koje će biti potcjenjivan, a njegova vjera ponižena (u očima ljudi).” (Vidjeti: Ibn Ebu Dun’ja, Et-Tevadu vel-humul, 88)

● Ibn Omer je vidio ružnu i prezrenu odjeću na svom sinu, pa mu reče: “Nemoj ovo oblačiti, jer je to odjeća reputacije.” (Vidjeti: Ibn Ebu Dun’ja, Et-Tevadu vel-humul, 90)

● Katada je rekao: “Kome budu dati imetak, ili ljepota, ili lijepa odjeća, ili znanje, a zatim ne bude skroman i ponizan – to će mu se obiti o glavu na Sudnjem danu.” (Vidjeti: Ibn Ebu Dun’ja, Et-Tevadu vel-humul, 119)

● Mudžahid b. Džebr kaže: “Bio sam sa Abdullahom b. Omerom na hadžu da bih ga služio, ali je on služio mene.” (Vidjeti: Musannefu Abdirrezzak, 5/157)

● Jednom prilikom Hasan el-Basri, Junus b. Ubejd i Ejjub es-Sihtijani izađoše da se podsjećaju na poniznost, pa im Hasan reče: “Znate li šta je poniznost? To je da, kada izađeš iz kuće, svakog muslimana kojeg sretneš smatraš boljim od sebe.” (Vidjeti: Ibn Ebu Dun’ja, Et-Tevadu vel-humul, 152)

● Ummu Afif je rekla: “Vidjela sam Aliju, radijallahu anhu, ogrnutog crvenim ogrtačem koji nose hamali, a na njemu bijela zakrpa.” (Vidjeti: Ibn Ebu Dun’ja, Et-Tevadu vel-humul, 174)

● Sa‘da b. Hasan et-Temimi rekao je: “Abdurrahman b. Avf ne bi se razlikovao od svojih robova zbog svoje skromnosti u oblačenju.” (Vidjeti: Ibn Ebu Dun’ja, Et-Tevadu vel-humul, 185)

● Fudajl b. Ijad rekao je: “Selman el-Farisi viđen je kako nosi džube od vune, pa ga neko upita: ‘Zašto ne obučeš nešto prijatnije?’, na šta on odgovori: ‘Ja sam rob i oblačim se kao rob. Kada budem oslobođen, obući ću odjeću koja nikada neće dotrajati.’” (Vidjeti: Ibn Ebu Dun’ja, Et-Tevadu vel-humul, 188)

● Enesa b. Malik kazuje: “Ebu Bekr bi nam dr‍žao hutbu u toku koje bi spomenuo početak stvaranja čovjeka tako da nam se zgadi. Rekao bi: ‘Čovjek je dva puta prošao tamo gdje prolazi mokraća.’’ (Vidjeti: Ibn Ebu Dun’ja, Et-Tevadu vel-humul, 250)

● Ibn Hibban kaže: “Dvije su vrste poniznosti: pohvalna i pokuđena. Pohvalna poniznost predstavlja ostavljanje uzdizanja nad Allahovim robovima i njihovog potcjenjivanja, a pokuđena poniznost jeste poniznost čovjeka prema bogatašu iz želje za njegovim dunjalukom. Razuman čovjek kloni se pokuđene poniznosti u svim situacijama, a ne odvaja se od pohvalne poniznosti ni u kojem slučaju.” (Vidjeti: Ibn Hibban el-Busti, Revdatul-ukala ve nuzhetul-fudala, 59)

Ebu Hatim, Muhammed b. Hibban b. Ahmed el-Busti ed-Darimi et-Temimi bio je imam, velikan, hafiz hadisa i kiraeta, šejh Horasana, autor brojnih vrijednih djela. Bio ja kadija Semerkanda neko vrijeme i spada u velike muhadise, islamske pravnike i lingviste, a uz to je poznavao astronomiju, medicinu i druge nauke. Autor je djela El-Musnedus-sahih, poznatog kao Sahih Ibn Hibbana. Podučio je stanovnike Semerkanda islamskim propisima. Hakim kaže: “Bio je jedna od posuda znanja u fikhu, jeziku, hadisu i vazu, i spada u velike umove čovječanstva.” (Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela, 12/183)

●

● Jahja b. Halid el-Bermeki rekao je: “Kada plemenit čovjek stekne znanje – postaje ponizan, a kada prezren čovjek stekne znanje – uzoholi se.” (Vidjeti: Ibn Hibban el-Busti, Revdatul-ukala ve nuzhetul-fudala, 61)

● Jednom prilikom neki je čovjek ušao u javno kupatilo, dok je tamo boravio Jezid b. Ebu Habib, koji bijaše crnac, pa mu jedan čovjek reče: “Crni, operi mi glavu.” On ustade, stegnu ogrtač i opra mu glavu i istrlja tijelo. Kada završi, ovaj mu čovjek reče: “Da Allah poveća broj crnaca kao što si ti”, na šta mu Jezid reče: “To ti voliš da ima više ljudi koji će te služiti.” (Vidjeti: Ibn Hibban el-Busti, Revdatul-ukala ve nuzhetul-fudala, 63)

● Jezid b. Ebu Habib el-Misri bio je muftija Egipta i veliki učenjak tog vremena. Allah ga je uzdigao zbog bogobojaznosti, iako je bio crni oslobođeni rob. (Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela, 6/207)

● Sufjan b. Ujejna rekao je: “Kada bi se reklo: ‘Izvedite najbolje ljude iz ovog mjesta’, izašli bi ljudi koje i ne znamo.” (Vidjeti: Ibn Hibban el-Busti, Revdatul-ukala ve nuzhetul-fudala, 61)

● Ibn Hibban je rekao: “Najbolji čovjek je onaj koji je ponizan onda kada može da se uzoholi, kada je skroman onda kada ima uvjeta da to ne bude, i kada je pravedan iako ima snage da bude nepravedan.” (Vidjeti: Ibn Hibban el-Busti, Revdatul-ukala ve nuzhetul-fudala, 62)