Jedna od mudrosti propisavanja ramazanskog posta ogleda se u čovjekovoj spoznaji blagodati kojima ga je obasuo Uzvišeni Allah. Malo je onih koji su svjesni Allahovih blagodati. Mnogi spoznaju blagodati tek onda kad ih izgube. Vrijednost slatkog najbolje se spoznaje kada se okusi nešto gorko, blagodat dana spozna se tek kada se spusti noć... Tako je i sa svim ostalim blagodatima koje se u večini slučajeva spoznaju svojim suprotnostima. Postom se spoznaje vrijednost i blagodat hrane i pića, koje se ne mogu spoznati sve dok tijelo ne okusi gorčinu žeđi i gladi. U vezi s tim od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi se da je rekao: "Moj Gospodar mi je predložio da mi dolinu Mekke ispuni zlatom, pa sam rekao: ‘Ne, Gospodaru! Draže mi je da jedan dan budem gladan, a drugi sit, jer ću, kada ogladnim, Tebe skrušeno moliti i sjećati Te se, a kada budem sit, zahvaljivat ću Ti se i pohvaljivati Te.’”
Dolazi nam dugo očekivani, plemeniti mjesec ramazan. Dočekujemo ga i ove godine, zahvaljujući Allahu što nam je ukazao Svoju milost i pružio priliku za činjenje posebnih ramazanskih ibadeta. U ovom mjesecu Allah nam je podario jedinstvenu priliku da svoje vrijeme ispunimo dobrim djelima i obnovimo svoj iman. Ramazan je sezona ibadeta i posebnog nagrađivanja dobrih djela, stoga nijedan musliman ne smije propustiti ovu zlatnu priliku. Svaki trenutak ramazana jednostavno je dragocjen i stoga ne dozvolimo da nam ovaj plemeniti mjesec prođe u nemaru, spavanju ili lijenosti. Posebnu pažnju treba posvetiti čuvanju posta od svega onoga što ga kvari ili umanjuje njegovu nagradu. Nažalost, stanje mnogih muslimana u ramazanu i izvan ramazana ne razlikuje se mnogo. Mnogi postači svoje dragocjeno vrijeme u ovom plemenitom mjesecu provode beskorisno i uzaludno, gledajući serije i filmove, slušajući muziku, tako da se stječe dojam da je ramazan za njih samo mjesec ostavljanja hrane i pića, a ne mjesec u kojem se duša "ukroćuje" i usmjerava putem činjenja raznovrsnih dobrih djela, poput namaza u džematu u mesdžidu, klanjanja noćnog namaza, učenja Kur’ana, udaljavanja od svega onoga što kvari post, kao što je ogovaranje, prenošenje tuđih riječi, varanje, slušanje muzike, gledanje u ono što je Allah zabranio.
Istinski postač je onaj čiji svi dijelovi tijela "poste", suzdržavaju se od griješenja: jezik posti tako što se suzdržava od laži i ružnog govora, ogovaranja i prenošenja tuđih riječi, stomak posti suzdržavajući se od jela i pića, spolni organ posti suzdržavajući se od intimnog odnosa.
Svaki postač mora voditi računa o svom govoru i djelima. Tako ne smije sebi dozvoliti da izgovara ili radi ono što će pokvariti njegov post. U danima posta muslimam treba govoriti samo lijepe riječi i raditi dobra djela. Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ko ne ostavi loš govor i postupanje po njemu i neznanje, pa Allah nema potrebe za tim da on ostavlja svoje jelo i piće." (El-Buhari, 5710), a u drugom hadisu navodi se: ''Neki postači od svog posta imaju samo glad i žeđ." (Bilježe En-Nesai, Ibn Huzejma, hadis je sahih. Vidjeti: Albani, Sahihu tergib vet-terhib, br. 1083) Isto kao što jelo i piće kvare post isto tako griješenje kvari njegovu nagradu, a onaj ko tako postupa u istom je položaju kao i onaj koji nije postio. Lijepo je to opisao Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, rekavši: "Kada postiš, neka poste i tvoj sluh, pogled i jezik od laži i zabranjenog. Nemoj uznemiravati komšiju, neka se na tebi ogleda smirenost i spokojnost, neka dan u kojem postiš ne bude isti kao dan u kojem ne postiš."
Post i njegovi adabi
Svaki postač mora poznavati adabe – pravila, kojih se mora pridržavati tokom posta, jer u suprotnom od svog posta neće imati ništa drugo osim gladi i žeđi. Obaranje pogleda i izbjegavanje gledanja u sve ono što je Allah zabranio da se gleda, svejedno bilo to u časopisima, na televiziji, ulici. Uzvišeni Allah rekao je: "Reci vjernicima neka obore poglede svoje..." (Prijevod značenja En-Nur, 30) Čuvanje sluha od slušanja svega zabranjenog, kao što je muzika, pjesma, adab je kojeg se postač mora pridržavati, jer će čovjek na Sudnjem danu biti pitan za sve ono što je slušao. Pored, toga bit će pitan i za sve ono što je gledao i o čemu je govorio. Veoma je važno naglasiti kako nema razlike između onoga koji sluša ružne riječi i onoga koji ih izgovara – obojica se smatraju saučesnicima u grijehu. Postač također mora čuvati svoj jezik od svih oblika lošeg govora. U slučaju da mu neko uputi ružne riječi ili ga počne grditi, tada neće odgovarati, iako je to u stanju. U vezi s tim, Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Post je zaštita, i kada jedan od vas bude postio neka ne govori bestidan govor i neka ne viče, a ako ga neko bude psovao ili udarao, neka kaže: ‘Ja postim.’” (El-Buhari, 1805)
Istinski post povećava iman
U postu se ogleda jačina postačevog imana. Postači ostavljaju sve ono što im je inače dozvoljeno iskazujući tako strpljenje u pokornosti svom Gospodaru. Njihove su duše predane izvršavanju Allahovih naredbi i izbjegavanju sopstvenih strasti. Ovo je moguće postići jedino velikim strpljenjem koje je vjernik izgradio slijeđenjem ispravnog pravca i svjesnošću o stalnom Allahovom nadzoru.
Mudrost istinskog posta na individualnoj i kolektivnoj razini
Jedna od mudrosti propisavanja ramazanskog posta ogleda se u čovjekovoj spoznaji blagodati kojima ga je obasuo Uzvišeni Allah. Malo je onih koji su svjesni Allahovih blagodati. Mnogi spoznaju blagodati tek onda kad ih izgube. Vrijednost slatkog najbolje se spoznaje kada se okusi nešto gorko, blagodat dana spozna se tek kada se spusti noć... Tako je i sa svim ostalim blagodatima koje se u večini slučajeva spoznaju svojim suprotnostima. Postom se spoznaje vrijednost i blagodat hrane i pića, koje se ne mogu spoznati sve dok tijelo ne okusi gorčinu žeđi i gladi. U vezi s tim od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi se da je rekao: "Moj Gospodar mi je predložio da mi dolinu Mekke ispuni zlatom, pa sam rekao: ‘Ne, Gospodaru! Draže mi je da jedan dan budem gladan, a drugi sit, jer ću, kada ogladnim, Tebe skrušeno moliti i sjećati Te se, a kada budem sit, zahvaljivat ću Ti se i pohvaljivati Te.’” (Bilježi Et-Tirmizi, koji je rekao da je hasen)
Mudrost propisivanja posta na kolektivnoj razini ogleda se u rješavanju problema siromaštva. Post je praktična opomena višem staležu na postojanje gladnih i siromašnih. Onaj ko je odrastao u blagostanju i izobilju ne može osjetiti samilost i iskazati saosjećanje potrebnima osim ako lično ne osjeti težinu gladi i žeđi. Dakle, postom se u ljudskim srcima pobuđuje čovječnost i samilost prema potrebnim i siromašnim muslimanima, ali istodobno u srcu svakog čovjeka plemeniti principi islama i imana duboko puštaju svoje korijenje.
Post je prilika za natjecanje u dobrim djelima
Ramazan je mjesec koji obiluje dobrim djelima, za koja su predviđene ogromne nagrade. Svaki vjernik treba iskoristiti ovu priliku i otvoriti seharu ramazanskih posebnih ibadeta, poput teravije, obavljanja 'umre, traženja Lajletul-kadra, udjeljivanja sadake, učenja Kur'ana...
Teravih-namaz je potvrđeni sunnet u ramazanu za čije se obavljanje dobija nagrada koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo, rekavši: "Onaj ko klanja u ramazanu vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi, bit će mu oprošteni ranije učinjeni grijesi. " (Bilježi El-Buhari, br. 37)
Teravija je ovako nazvana jer su ljudi u njoj dugo klanjali i kada bi završili četiri rekata, malo bi se odmorili. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je teravih-namaz u mesdžidu, zatim je to prestao činiti bojeći se da Allah ovaj namaz muslimanima ne propiše kao obavezan, da bi nakon njegove smrti, Omer, radijallahu anhu, ponovo oživio ovaj sunnet i naredio da se teravija klanja u džematu iz straha da ne bude zaboravljena. Otuda muškarci ne treba da ostavljaju teravih-namaz tokom cijelog mjeseca i ne trebaju napuštati namaz sve dok imam ne završi vitr-namaz, jer će samo tako dobiti nagradu cjelokupnog noćnog namaza, kako se prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko klanja sa imamom sve dok ne završi, bit će mu upisano kao je klanjao cijelu noć" (Bilježi Et-Tirmizi, hadis je sahih. Vidjeti: Albani, Sahihu ve daifu sunnenut-Tirmizi, br. 806)
Dobro djelo koje donosi veliku nagradu u ramazanu jeste i 'umra, kao što se prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Umra u ramazanu jednaka je hadždžu" (Bilježi Muslim), u drugoj se predaji navodi: "Umra u ramazanu jednaka je hadždžu obavljenom sa mnom" (Bilježi El-Buhari, br. 1764).
Traženje noći Lejletul-kadra jedan je od potvrđenih ibadeta u ovom mjesecu, o čijim nas nagradama obavještava Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: "Ko Lejletul-kadr provede klanjajući, vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi, bit će mu oprošteni prethodno učinjeni grijesi." (Bilježe El-Buhari, br. 1901, i Muslim, br. 1817) Rekao je Uzvišeni: "Noć kadr bolja je od hiljadu drugih mjeseci" (prijevod značenja El-Kadr, 3). U tumačenju ovog ajeta Mudžahid je rekao: "Tj. post, djela i namaz u njoj bolji su nego u hiljadu drugih mjeseci.''
Udjeljivanju sadake treba posvetiti posebnu pažnju u ramazanu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je najdarežljiviji od svih ljudi, a posebno je bio darežljiv u ramazanu. Uzimajući njega za uzor, vjernici će nastojati da što više udjeljuju sadaku u ramazanu čvrsto vjerujući da sadaka ne umanjuje imetak, već ga uvećava.
Ramazan je mjesec Kur’ana i vjernici ovo blagoslovljeno vrijeme trebaju provesti u učenju Kur’ana. Od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi se da je rekao: "Džibril mi je svake godine u ramazanu jedanput učio Kur’an, a ove godine mi je proučio Kur’an dva puta." (Bilježi El-Buhari, br. 3624) Kada bi nastupio ramazan, naši dobri prethodnici otvarali su Allahovu Knjigu i vrijeme provodili u učenju ajeta Milostivog. Učili su Allahovu Knjigu i završavali hatmu svaka tri dana, razmišljajući o Allahovim ajetima i kur’anskim porukama i poukama: "Kako oni ne razmisle o Kur'anu, ili su im na srcima katanci!" (Prijevod značenja Muhammed, 24) Učenjem Kur’ana postač se nada obećanoj nagradi: "Ko prouči jedan harf iz Allahove Knjige imat će nagradu deset dobrih djela. Ne kažem da je elif-lam-mim harf (slovo), već je elif harf, lam je harf i mim je harf." (Bilježi Et-Tirmizi, hadis je sahih. Vidjeti: Albani, Sahihu ve daifu Sunenit-Tirmizi, br. 2910) Društvo plemenitih meleka nagrada je onom vjerniku koji voli, uči i druži se sa Allahovom Knjigom u svakodnevnom životu, a naročito u ramazanskim danima. Neka nam Allahov govor bude svjetlo za kojim ćemo se povoditi i Allahova Knjiga prijatelj s kojim ćemo se što više družiti u ramazanskim danima!
Postimo istinskim postom kojim je Allah zadovoljan, moleći Allaha da primi naš post i robovanje Njemu i da nam budu oprošteni grijesi, a ne da budemo od onih koji će od svog posta imati samo glad i žeđ i kojima će biti uskraćena nagrada, kako je Džibril, alejhis-selam, rekao Poslaniku: "O Muhammede, ko dočeka ramazan i ne bude mu oprošteno, Allah ga je udaljio! Reci: ‘Amin!’, pa je rekao: ‘Amin!’” (Bilježi Ibn Hibban, hadis je sahih, vidjeti komentar Šuajba Arnauta)
Molimo Allaha da nam u ramazanu omili činjenje dobrih djela i da nas pomogne u izvršavanju sve obaveznih i dobrovoljnih ibadeta, koje nam je u njemu propisao, da ostavimo činjenje zabranjenih i sumnjivih djela, kako bismo bili istinski i bogobojazni vjernici!