Stvaranjem Adema, alejhis-selam, vlastitom rukom Uzvišeni Allah ukazao je počast za Njemu posebno biće -- čovjeka. Taj čovjek je svoja prava dobio samim stvaranjem. Prihvativši odgovornost upravljanja nad mjestom gdje radi test (dunjaluk), a gdje će dobiti rezultate u jednoj drugoj dimenziji (Sudnji dan), on je prihvatio da može dobiti nagradu (Džennet) ili kaznu (Džehennem). Taj test sastoji se, između ostalog, i od poštivanja dostojanstva i prava onih s kojima se živi na ovom svijetu. Literatura koja se koristi za izradu tog testa poslana je sa nebesa preko meleka Džibrila, alejhis-selam, pečatnom poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. To je Kur'an i sunnet, koji su osnovni izvori informacija o ljudskim pravima. U nastavku ćemo izdvojiti određene crtice o ljudskim pravima sa aspekta njihove izvornosti, posebno se bazirajući na dva spomenuta izvora: Kur'an i sunnet.
Kur'an
Allahov Govor je bazna tačka od koje počinje bilo koja islamska nauka, norma ili slično tome. Ta formulacija dolazi dodatno do izražaja kada konstatiramo da je Kur'an objavljen čovjeku da po njemu upravlja svijetom i obuzdava vlastite prohtjeve. Kur'an je poput navigacije koja nas vodi ovim svijetom, tako da napravimo balans između dunjaluka i ahireta, između vlastitih pobuda i društvenih nameta, između odgovornosti i privilegija.
U nastavku ćemo navesti ajete koji govore o principima vezanim za ljudska prava. Prvo ćemo navesti ajet koji ističe čovjekovo porijeklo, odnosno stvaranje i umnožavanje ljudske vrste od jedne osobe. To nam govori da smo u toj stvaralačkoj konstelaciji odnosa jednaki, ali se razlikujemo prema prihvatanju Upute i činjenju dobrih djela.
Uzvišeni kaže: "O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas je stvorio od jedne osobe, od koje je njen par stvorio, a od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. Bojte se Allaha, Čijim imenom jedni druge molite, i čuvajte rodbinske veze. Allah vas, doista, nadzire." (En-Nisa, 1)
Kur'an govori o raznim pravilima i principima koji su vezani za ljudska prava. Počast koju je čovjek dobio očituje se u ajetu: "Poklonite se Ademu!" (El-Isra, 61), odnos prema drugim religijama u ajetu: "U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti..." (El-Bekara, 256), potom dostojanstvo i uloga žene: "I jedan od dokaza Njegovih jeste to što vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju" (Er-Rum, 21). Kada je riječ o pravdi, navodimo ajet: "O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka..." (En-Nisa, 135), a o poslovnoj etici navodimo: "Teško onima koji pri mjerenju zakidaju, koji punu mjeru uzimaju kada od drugih kupuju, a kada drugima mjere na litar ili na kantar -- zakidaju" (El-Mutaffifun, 1--3).
Odgovorne funkcije pripadaju onima koji su spomenuti u ajetu: "Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite, da pravično sudite..." (En-Nisa, 58), a o ponašanju u mirnom i ratnom stanju govori ajet: "Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i sve zna, a ako htjednu da te prevare -- pa, tebi je dovoljan Allah" (El-Enfal, 61). (Mudesir Abdurrahim, Ljudska prava u islamskoj tradiciji, u prijevodu Elmine Mušinović)
Sunnet
Sunnet je nezaobilazan izvor za formulisanje ljudskih prava. Kur'an kao Allahov govor jeste na većem stepenu važnosti, ali sunnet koji je izražen drugom formom, ali iz istog izvora jednako je obavezujući za primjenu kao i Kur'an, tj. kada je norma derivirana iz sunneta obaveznog (farz) karaktera. I za ljudska prava važi da sunnet potvrđuje ono o čemu Kur'an govori, detaljnije pojašnjava određene ajete, ali i dolazi sa novim informacijama koje se naslanjaju na kur'anska načela.
Ajeti koje smo naveli u kontekstu ljudskih prava uglavnom su općenitog karaktera, a ovdje ćemo navesti nekoliko hadisa koji govore o određenim kategorijama prema kojima se treba ljudski i dostojanstveno ponašati. (Podsjećam na knjigu Ovo je Muhammed, Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, doktora Hajrudina Ahmetovića, koja veoma iznijansirano opisuje odnos Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prema različitim kategorijama društva.)
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko vjeruje u Allaha i Posljednji dan, neka plemenito postupa prema svome komšiji! Ko vjeruje u Allaha i Posljednji dan, neka plemenito postupa prema svome gostu!" (Buhari, 6018; Muslim, 47)
U drugom hadisu koji prenosi Ebu Musa, radijallahu anhu, navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Oslobađajte zarobljenike, hranite gladne i obilazite bolesnike" (Buhari, 3046). U ovom hadisu spomenute su tri (ugrožene) kategorije i podstiče se na brigu o njima.
Ratna dešavanja također su regulisana hadiskim tekstovima, kao i kategorija zarobljenika koja je od izuzetne važnosti za cjelovito definiranje ljudskih prava. Pored hadiskih zbirki, detaljniji uvid i opis konteksta ratovanja i zarobljenika može se ostvariti čitanjem knjiga koje govore o životopisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Najupečatljiviji i najpoznatiji primjer koji govori o ratnim zarobljenicima i načinu otkupa idolopokloničkih zarobljenika svakako je događaj koji se desio nakon Bitke na Bedru. Zarobljeni nemuslimani uživali su potpuna prava: jeli su istu hranu kao i muslimanska vojska, a prefinjeni odnos prema zarobljenicima znao je rezultirati i njihovim primanjem islama. Jedan od takvih događaja jeste i veličanstveno oslobađanje Meke i human odnos Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prema onima koji su ga primorali da napusti svoje rodno mjesto i da se preseli u Medinu. (Više o ovoj tematici možete čitati u knjigama: Humanitarno -- ratno pravo u islamu, Sulejmana Topoljaka, i Zbornik radova: Islamsko pravo i međunarodno humanitarno pravo u izdanju Fakulteta islamskih nauka.)
U hadisima se posebno potencira odnos između muslimana. Prema svakom čovjeku treba se lijepo ponašati, a ljepota tog ponašanja dobiva na još većem značaju, jer pored toga što su muslimani čitatelji tih hadiskih tekstova, oni zajednički grade i održavaju svoju zajednicu (duhovnu, moralnu, institucionalnu, porodičnu...). Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ne zavidite jedni drugima, nemojte lažno povećavati cijene, ne mrzite se, ne okrećite jedni drugima leđa, nemojte se jedni drugima nadmetati u kupoprodaji i budite, Allahovi robovi, braća. Musliman je brat muslimanu, ne čini mu nasilje, ne laže ga, ne ostavlja ga na cjedilu, ne omalovažava ga. Bogobojaznost je ovdje" -- pa je pokazao na svoja prsa triput. "Dovoljno je zla čovjeku da ponizi svog brata muslimana. Muslimanu su zabranjeni život, čast i imetak drugog muslimana." (Muslim, 2564)
U Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, hutbi na Oproštajnom hadžu sadržano je mnoštvo principa koji konstruišu pravne norme ljudskih prava. Prvi od tih principa slaže se sa prethodno citiranim ajetom, odnosno potvrđuje zaštitu čovjekovog života, imetka i čast u jednom drugom segmentu.
Ovi elementi s aspekta njihove važnosti dovedeni su u kontekst sa značajnim danom i značajnim mjestom: "O ljudi, vaš život, vaš imetak i vaša čast nepovredivi su sve dok se ne sastanete sa vašim Gospodarom baš kao što je nepovrediv ovaj vaš dan, u ovom vašem mjestu, u ovom vašem gradu."
Vrsta krvne osvete koja je bila prisutna u džahilijetskom periodu dokida se: "Krvna osveta iz doba džahilijeta se dokida, a prva dokinuta krvna osveta jeste krvna osveta moga amidže Amira b. Rebia b. Harisa b. Abdulmuttaliba", a uspostavlja se kur'anski princip krvarine: "Ubistvo s predumišljajem kaznit će se odmazdom, dok će ubistvo slično predumišljaju, kamenom ili štapom, stajati počinitelja stotinu deva. Ko zatraži više od toga, on pripada vremenu džahilijeta."
Ova hutba sadrži još elemenata koji se odnose na ljudska prava, a mi ćemo se zadržati samo još na pravima žena: "Oporučujem vam da prema ženama budete pažljivi, jer su one pod vašom vlašću i nije im dopušteno da bilo šta same urade. Allah vam je žene u emanet dao i On vam je dopustio da im se približite. Bojte se Allaha u pogledu vaših žena i prema njima budite pažljivi."
Ostali izvori o ljudskim pravima
Idući dalje metodologijom islamskog prava (usuli-fikh) dolazimo do trećeg i četvrtog izvora, odnosno konsenzusa i analogije, koji se naslanjaju na prethodna dva izvora i pomoću njih formiraju partikularne norme, tj. određuju da li je nešto vadžib, haram, sunnet, mekruh ili mubah. Također i pomoćni izvori metodologije islamskog prava učestvuju u formulaciji ljudskih prava, poput preventivnog djelovanja, općeg interesa i slično. Ali, ono što ćemo mi istaći u ovom radu odnosi se na povelje o ljudskim pravima s posebnim akcentom na Medinsku povelju, a u zasebnom poglavlju navest ćemo ciljeve šerijata i fikhska pravila kao moguće regulatore u uspostavljanju ljudskih prava.
Medinska povelja je najstariji pisani dokument (zadnje verzije islama) koja definiše pravila i principe življenja unutar jednog multikulturalnog društva. Sastoji se od 52 člana i regulirala je odnos unutar Medine, grada/države muslimana, politeista i židova. Ova povelja govori o: odbrani, zakonodavstvu, sudstvu, te ostalim pravima i obavezama građana. Zajednici pripada vladavina prava i njeni principi utemeljeni su na Kur'anu i sunnetu. Tačke ugovora ove povelje posebno regulišu odnose između muslimana i židova, koji su dužni svako za sebe da brane Medinu od mogućih napada i da ne pomažu neprijateljske vojske u borbi protiv jedne od potpisnica ugovora. (Sulejman Topoljak, Ljudska prava i slobode u islamu)
U prošlom stoljeću nastale su povelje o ljudskim pravima, koje su napisali muslimanski autori, naslanjajući se na islamske izvore. Ovom prilikom o njima nećemo ništa pisati (jer smo to učinili u prvom tekstu o ljudskim pravima), ali ćemo ih samo navesti kako bismo osvježili znanje o njima:
• Univerzalna islamska deklaracija o ljudskim pravima;
• Kairska deklaracija o ljudskim pravima;
• Arapska povelja o ljudskim pravima.
Prilikom pozivanja na povelje o ljudskim pravima ne treba izgubiti senzibilitet prema njihovom historijskom okviru. Ponekad su ona refleksija na određenu vrstu ugrožavanja prava omeđenih vremensko-prostornim sklopovima.
Ciljevi šerijata i fikhska pravila
Pet osnovnih vrijednosti koje su zaštićene šerijatom najviše se dotiču zaštite ljudskih prava. Vrijednost vjere, života, potomstva, razuma i imetka jesu vrijednosti koje omogućavaju skladan i normalan život svakog pojedinca. Veličina određene vrijednosti ogleda se u tome kolika je kazna propisana za tu vrijednost. Tako, naprimjer, kazna za bespravno oduzimanje života također je oduzimanje života (ili da porodica oprosti uz krvarinu ili bez nje), a za krađu imetka (kada se za to ispune uslovi) odsijecanje ruke. Vidna je razlika da se za atak na život oduzima život, a za atak na imetak oduzima se ekstremitet s kojim se bespravno oduzima taj imetak. U oba slučaja intencija je ispunjena, ni jedan ni drugi neće imati priliku (ili će biti znatno reducirane kod kradljivca) da opet ugroze nečiji život ili imetak.
Ove vrijednosti naslanjaju se na Kur'an, a sunnet ih detaljnije razrađuje. Ove vrijednosti ostvaruju se na određene načine, pa se tako zaštita vjere ostvaruje kroz tri institucije: islama, imana i ihsana. Život se štiti razmnožavanjem (brakom), konzumacijom jela i pića (unutarnja kategorija), odjećom i stanovanjem (vanjska kategorija), potom zabranom bluda, propisivanjem krivičnih sankcija za ugrožavanje života i slično, u što ulazi i treća vrijednost odnosno zaštita potomstva (najizraženija u valjanom braku). Razum se štiti na način da se zabranjuje sve ono što mu šteti, poput alkohola, a zaštita imovine postiže se uvažavanjem vlasništva svake osobe, zabranom uzurpiranja imovine i sankcionisanjem uzurpiranja. Ako i čast pripojimo ovim vrijednostima, onda se može konstatirati da se ona čuva propisima kao što je neosnovana optužba za blud i sl. (Više u: Ahmed Rejsuni, Ciljevi šerijata: eš-Šatibijeva teorija, u prijevodu Enesa Ljevakovića)
Modus fikhskih pravila djeluje na način da se iz Kur'ana ili sunneta izvedu zaključci koji su kompatibilni da se na osnovu njih definiše više sličnih problema. Uzmimo za primjer jedno fikhsko pravilo: Ono što se ne može obaviti ne isključuje ono što se može obaviti ili Nemoguće ne isključuje moguće. Ako bi se izvršavala legitimna kazna nad osobom slabog zdravstvenog ili fizičkog stanja, učinit će se to u onoj mjeri u kojoj se neće dovoditi u pitanje ugrožavanje njenog života i zdravlja. (Osman Kozlić, Fikhska pravila)
Harizmatični vaz prvog halife muslimana
Inauguracijski govor Ebu Bekra, radijallahu anhu, odražava suštinu ljudskog i dostojanstvenog odnosa vladara prema ljudima nad kojima upravlja, kojim, ako Bog da, najavljujemo i novi tekst o političkim pravima: "Ljudi! Meni je povjerena uprava nad vama, a ja nisam najbolji od vas! U svakom slučaju, ako budem radio dobro, pomažite mi, a ako ne budem, ispravljajte me! Iskrenost je povjerenje, a laž pronevjerenje. Slabi među vama kod mene je jak sve dok mu, ako Bog da, ne vratim njegovo pravo, dok je jaki među vama kod mene slab sve dok od njega, ako Bog da, ne uzmem ono što je on dužan dati! Nijedan narod ne napusti borbu na Božijem putu a da ga Allah ne odvede u poniženje, i nikada se u jednom narodu ne raširi razvrat a da ga Allah ne zapljusne nevoljama. Pokoravajte mi se dotle dok se ja budem pokoravao Allahu i Njegovu Poslaniku, a ako im budem nepokoran, tad mi se niste dužni pokoravati. Sad pristupite molitvi, Bog vam se smilovao!" (Ibn Hišam, Poslanikov životopis, u prijevodu Mustafe Prljače)