Menu

Kako postići balans pH u organizmu?

Pripremila Nurmina Strika
Tema Naše zdravljeČitanje 3 minute

Medicinska zajednica, kao i javnost uopće, posljednjih se nekoliko godina susreću sa dilemom i oprečnim mišljenjem u vezi sa alternativnim konceptom liječenja i izlječenja najzloćudnijih oboljenja, poput raka, baziranih na ovoj teoriji. Naravno, namjera članka nije stati niti u korist jednog stava, već samo čitateljstvo upoznati i sa ovim metodama i stavovima, koje su dale izvanredne rezultate u momentima kad zvanična medicina i nema tako povoljnu prognozu. U posljednjih nekoliko godina veliku je prašinu, bez sumnje, podigao slavni italijanski liječnik, internista i onkolog, dr. Tullio Simoncini koji je, zbog ovakvog pristupa pacijentima sa rakom, ušao u pravi rat sa farmaceutskim kućama i medicinskom zajednicom i ekskomuniciran je iz liječničke komore, ali nije odustao od svoje teorije o liječenju i izlječenju raka. I mada je postigao impresivne rezultate, medicinska zajednica pokušala ga je prikazati kao još jednog šarlatana. Postavlja se, naravno, pitanje, zašto bi tako ugledan i priznat specijalista u oblasti onkologije radije pristao na gubitak titule nego odustao od svoje teorije, ukoliko nije više nego ubijeđen u njezinu ispravnost? Nedavno, jedna od najpoznatijih književnica iz našeg susjedstva, koristeći metode slične Simoncijevim, uspjela je za manje od mjesec dana uspješno izliječiti rak u terminalnoj fazi. Sve to nagnalo me da pomalo odškrinemo vrata ove teme i krenemo u malo, ali napose objektivno istraživanje.

U nekom od prošlih brojeva El-Asra govorili smo o pH vrijednosti u organizmu, pa ćemo se samo malo podsjetiti.

Dakle, što je pH uopće i što je zapravo pH našeg tijela? Pojam pH dolazi od engleskog izraza Power Hydrogen i odnosi se na mjerenje koncentracije vodikovih jona. Kiselo ili alkalno stanje mjeri se pH skalom od 0 do 14, gdje je 7 neutralna zona. Od 0 do 7 je kiselo, a od 7 do 14 alkalno područje. Kod zdravog pojedinca pH krvi je između 7,40 i 7,45.

Koliko smo onda mi zapravo kiseli? Iako vam možda ime Otto Heinrich Warburg ne znači mnogo, sigurna sam da ste se susreli sa njegovom teorijom za koju je još 1931. godine primio Nobelovu nagradu za pronalazak osnovnog uzroka raka. Naime, dr. Warburg otkrio je da je rak rezultat antifiziološkog načina života, dakle konzumacijom pretežno hrane koja zakiseljuje i fizičkom neaktivnošću, ljudsko tijelo stvara kiselu sredinu slabo opskrbljenu kisikom. Stanična kiselost istiskuje kisik, a pomanjkanje kisika u stanicama stvara kiselu sredinu. Dr. Warburg je rekao: “Oduzmete li zdravoj stanici 35% njezinog kisika, možete je pretvoriti u stanicu raka za samo dva dana.” Dakle, ako imate previsoku kiselost, po automatizmu će vam nedostajati kisika u organizmu, ili ako vam nedostaje kisika, imat ćete zakiseljen organizam.

“Sve normalne stanice imaju apsolutnu potrebu za kisikom, ali tumorske stanice mogu živjeti bez njega. To je pravilo bez iznimke!” Za ovu svoju hipotezu dr. Warburg je primio Nobelovu nagradu za medicinu još davne 1931. godine. Na temelju ove tvrdnje, kao i mnogih drugih istraživanja, krenula su alternativna liječenja i izlječenja raka jednostavnim i svima dostupnim tvarima poput natrijevog hidrogenkarbonata, odnosno natrijevog bikarbonata, a nama svima poznatog pod imenom soda bikarbona, medicinska naravno, bez aluminija.

Opširnije i detaljnije o ovoj temi govorit ćemo u narednom broju.