Borba plemenitim Kur’anom protiv različitih kategorija neprijatelja vjere islama najbolja je i najefikasnija borba. Uzvišeni Allah nazvao je tu borbu “džihaden kebiran”, velikim džihadom: “Zato ne čini nevjernicima ustupke i Kur’anom se svim silama protiv njih bori.” (El-Furkan, 52). Štaviše, Uzvišeni Allah naredio je Svom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da se bori protiv nevjernika tim vidom borbe. Ova se borba realizira navođenjem neoborivih dokaza, opomena, prijetnji, odgovara koji se nalaze u plemenitom Kur’anu.
Borba Kur’anom protiv neprijatelja
Uzvišeni Allah objavljivao je Svom Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme, plemeniti Kur’an u periodu od dvadeset tri godine, shodno božanskoj mudrosti: “Oni koji ne vjeruju govore: ‘Trebalo je da mu Kur’an bude objavljen čitav, i to odjednom!’ A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje učvrstili, i mi ga sve ajet po ajet objavljujemo.” (El-Furkan, 32)
Objavljivanje plemenitog Kur’ana, ajet po ajet, učvrstilo je plemenito poslaničko srce. A jedan od vidova učvršćivanja poslaničkog srca jeste i borba plemenitim Kur’anom. Njegov Gospodar pomogao ga je kur’anskim neoborivim dokazima protiv nevjernika, dvoličnjaka, grješnika, novotara. Plemeniti Kur’ana objavljen je sa najjasnijim i najpotpunijim dokazima.
Kada bi neprijatelji Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, postavljali pitanja na koja nije znao odgovore, Uzvišeni Allah objavio bi Svom Poslaniku savršen odgovor; kada bi mu pokušali ubaciti sumnju, Uzvišeni Allah objavio bi jasan odgovor; kada bi iznijeli neistinu i potvoru, Uzvišeni Allah pojasnio bi i opovrgao neistinu i potvoru; kada bi pokušali da se dogovore sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u svoju korist i da im on popusti u vjeri, Uzvišeni Allah objavio bi ajete koji su pojasnili neispravnost toga, pojasnili bi istinu i prekinuli svaki mogući vid dogovora nauštrb vjere; kada bi iznijeli potvoru na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Uzvišeni Allah objavio bi ajete koji bi branili Poslanika, ukazali na njegovu nevinost od i odgovorili bi onima koji ga uznemiravaju; kada bi se radovali nesreći koja je pogodila Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Uzvišeni Allah objavio bi ajete koji su ga učvršćivali, ulijevali mu duševni smiraj i obećavali mu obilnu nagradu od njegovog Gospodara.
Sve spomenuto može koristiti svakom muslimanu i muslimanki u njihovoj borbi Kur’anom. U plemenitom Kur’anu mogu naći odgovore, pojašnjenja i ohrabrenje za razne nasrtaje neprijatelja islama.
Borba znanjem i dokazom
Borba na Allahovom puta ima različite vidove. Nekad je to borba oružjem i imetkom, nekad znanjem, a najuzvišeniji vid borbe znanjem jeste borba plemenitim Kur’anom. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Borite se protiv idolopoklonika svojim imecima, rukama i jezicima.” (Nesai, hadis je vjerodostojan)
Ka’b b. Malik, jedan od pjesnika, rekao je Božijem Poslaniku, sallallahu alejhi ve selle: “O Božiji Poslaniče! Allah je o pjesništvu objavio ono što je objavio”, na što mu je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista se mu’min bori svojom sabljom i jezikom. Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, kao da ih gađate strijelama.” (Ibn Hibban, hadis je vjerodostojan)
Ali el-Kari, Allah mu se smilovao, rekao je u komentaru hadisa: “Ka’b b. Malik rekao je: ‘Allah je o pjesništvu objavio ono što je objavio’, aludirajući na to da je pjesništvo spomenuto u negativnom u kontekstu i time kao da je želio reći da ubuduće ne treba da se bavi pjesništvom, nakon što je čuo Allahove riječi: ‘A zavedeni slijede pjesnike” (Eš-Šuara, 224). Međutim, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sugerirao mu je da borba riječima utječe na neprijatelja kao što utječu strijele i svojim odgovorom nije ukorio svaki vid pjesništva, već je aludirao na one koji lutaju u dolinama zablude. A mu’mine ne obuhvata taj propis, jer je njihovo pjesništvo jedno od dva načina borbe protiv nevjernika, jezikom ili oružjem. Štaviše, borba jezikom je djelotvornija i bolja. Allahov Poslanik, sallallahi alejhi ve sellem, rekao je: ‘Satira je teža njima od gađanja strijelama’ (Muslim).” (Mirkatul-mefatih)
Isto tako Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsticao je svoga pjesnika Hassana b. Sabita da uzvraća idolopoklonicima pjesništvom. (Buhari)
Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao: “Pojedini oblici džihada, borbe na Allahovom putu, realiziraju se rukom, pojedini srcem, misionarstvom, dokazom, pojašnjenjem, misaom, upravljanjem i zanatom, i obaveza je ono što je u domenu mogućnosti.” (Fetaval-Kubra)
Najuzvišeni džihad
Najuzvišeni i najkorisniji vid džihada jeste džihad znanjem i Kur’anom. I dovoljno je to što ga je Uzvišeni Allah nazvao velikim džihadom, jer on više pomaže islam od oružane borbe, a u svakom od njih je dobro. I svakoj situaciji priliči određeni vid borbe.
Džihad plemenitim Kur’anom je oblik borbe koji može da primijeni samo mali broj ljudi. Zaista plemeniti Kur’an sadrži snagu, moć, djelovanje, pojašnjenje, privlačnost i fascinatne načine izražavanja koji plijene ljudske duše.
Predvodnici Kurejšija bojali su se plemenitog Kur’ana i njegovog utjecaja: “Oni koji ne vjeruju govore: ‘Ne slušajte ovaj Kur’an, nego pravite buku da biste ga nadvikali!’” (Fussilet, 26). Govorili su ove riječi jer su osjećali koliko je jak utjecaj Kur’ana na ljude, što ujedno ukazuje na njihov strah, strepnju i unutrašnji nemir.
Džubejr b. Mut’im, radijallahu anhu, dok je bio idolopoklonik, rekao je: “Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako na akšam-namazu uči suru Et-Tur. Kada je stigao do ajeta: ‘Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! Zar su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni neće da vjeruju. Zar je u njih blago Gospodara tvoga, ili, zar oni vladaju?!’, skoro da mi je srce iskočilo.” (Buhari)
Džubejr b. Mut’im, radijallahu anhu, došao je u Medinu da otkupi mušrike zarobljene u Bitki na Bedru. Iako u to vrijeme nije bio musliman, plemeniti Kur’an djelovao je na njega kada je čuo njegove ajete. Razumio je ajete i Kur’an je dopirao do njega, jer su poznavali arapski jezik i njegove tajne. Rekao je Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao: “Čvrstina vjere postiže se znanjem i borbom na Allahovom putu. I zbog toga postoje dvije vrste borbe. Prva vrsta jeste borba rukom i oružjem, i u njoj mnogi učestvuju. Druga vrsta jeste borba dokazom, što je ujedno borba odabrane skupine sljedbenika Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, imama predvodnika, a to je ujedno bolji vid borbe, zbog njegove velike koristi i mnoštva njegovih neprijatelja. U suri El-Furkan, koja je objavljena u Meki kada oružana borba još nije bila propisana, Uzvišeni Allah kaže: ‘Da hoćemo, u svaki grad bismo poslali nekoga da opominje; zato ne čini nevjernicima ustupke i Kur’anom se svim silama protiv njih bori’ (El-Furkan, 52). Vjernik se plemenitim Kur’anom bori protiv nevjernika, a to je ujedno i najvažniji vid borbe, a na taj način bori se i protiv munafika, dvoličnjaka.” (Miftahu darus-seade)
Borba protiv munafika
Borba protiv dvoličnjaka ostvaruje se znanjem, dokazom i kur’anskim ajetima. A u današnje vrijeme mnogo je pokušaja ubacivanja različitih sumnji u vjeri i dostupna su različita sredstva informisanja. Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, u kontekstu borbe Kur’anom protiv munafika, rekao je: “Munafici nisu se borili protiv muslimana, naprotiv, javno su podržavali i bili uz muslimane, zajedno se uz njih boreći protiv njihovih neprijatelja. Ali, uprkos svemu tome Uzvišeni Allah rekao je: ‘O Vjerovjesniče, bori se protiv nevjernika i licemjera i budi prema njima strog!’ (Et-Tevba, 73). Borba Kur’anom, dokazom i znanjem teža je nevjernicima i licemjerima od borbe sabljama. Zbog toga su iskazivali Kur’anu neprijateljstvo, pokušavali ga utjerivati u laž i ismijavati mu se, pokušavali su da se poigravaju sa njegovim tekstom, međutim nisu uspjeli. Kur’an je svojom nadnaravnošću nadjačao ljudski rod i pokazao njihovu slabost i inat.”