"I kaži im vijest o onome kome smo dokaze Naše dali, ali koji se od njih udaljio pa ga je šejtan dostigao, i on je zalutao. A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovom svijetu priklonio i za svojom strašću krenuo. Njegov slučaj je kao slučaj psa: ako ga potjeraš, on isplažena jezika dahće, a ako ga se okaniš, on opet dahće. Takvi su ljudi koji Naše dokaze smatraju lažnim; zato kazuj događaje da bi oni razmislili. Loš su primjer ljudi koji ne priznaju Naše dokaze, oni zlo čine sami sebi. Kome Allah ukaže na Pravi put -- bit će na Pravome putu, a koga ostavi u zabludi -- taj će izgubljen biti." (El-A'raf, 175--178)
O kome je objavljen ovaj ajet
Poznati mufesir Ibn Džerir et-Taberi, Allah mu se smilovao, kaže: "Ispravno mišljenje o tome je da je Uzvišeni Allah naredio Svome Poslaniku da ispriča svom narodu vijesti o čovjeku kojem je Allah dao argumente i neporecive dokaze, a to su ajeti, i moguće je da je to bio Bel'am, čovjeka iz plemena Kenan, koji je živio vremenu Musaa, alejhis-selam, ali isto tako i Umejja b. Ebu Salt es-Sekafija, čovjek iz vremena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer ne postoji jasan argument na kojeg se od njih dvojice misli... Ispravno je da se o tome kaže ono što je Allah rekao i da se prihvati očigledno značenje ajeta onako kako je navedeno u objavi od Allaha Uzvišenog." (Tefsirut-Taberi)
Abdurrahman es-Sa'di kaže: "Moguće je da se na pod onim kome je Allah dao Svoje ajete misli na određenu osobu, kojoj se dogodilo ono što je Uzvišeni Allah spomenuo, pa nam je Uzvišeni Allah ispričao ovo kazivanje i pojasnio ga Svojim robovima. Međutim, postoji mogućnost da se ovo kazivanje odnosi na posebnu skupinu ljudi i da obuhvata svakog onog kome je Allah dao Svoje ajete, pa se on od njih odvojio i napustio ih." (Tefsir)
Na šta se odnose Allahove riječi: "...dokaze Naše"
Mufesiri smatraju da se ove riječi odnose na objavljene šerijatske ajete, dokaze tevhida i razumijevanje njegovih argumenata, Allahovo najveličanstvenije ime, data mu je knjiga, pa ju je on napustio, kao što zmija napusti svoju kožu. Postoje i druga mišljenja, a Ibn Džerir et-Taberi smatra da značenje ajeta nije jasno određeno i definirano, zbog nepostojanja čvrstog i potvrđenog argumenta koji ukazuje na određeno značenje. (Tefsiru Ibn Džerir, 10/564--566)
Pouke i poruke iz ovog kazivanja
• Opasnost ostavljanja Allahove knjige
U tumačenju riječi Uzvišenog: "I kaži im vijest o onome kome smo dokaze Naše dali, ali koji se od njih udaljio pa ga je šejtan dostigao, i on je zalutao", Abdurrahman es-Sa'di, Allah mu se smilovao, kaže: "On se udaljio od istinskog znanja o Allahovim ajetima, jer je to znanje koje svoga nosioca odlikuje visokim moralom, lijepim djelima i uzdiže ga do najvećih stepeni i do najuzvišenijih položaja. Ostavio je Allahovu knjigu iza svojih leđa, napustio je plemeniti moral koji ova knjiga naređuje, skinuvši ga sa sebe, onako kako se odjeća skida. Međutim, kada se udaljio od Allahovih ajeta, šejtan ga je sustigao i stao slijediti, tj. nad njim je ovladao, onoga momenta kada je izašao i napustio najsigurniju tvrđavu, pa je tako pao u najniže nizine, zatim ga je gurnuo u griješenje, "i on je zalutao" nakon što je prije toga bio od pravovjernih i razboritih. (Tefsirus-Sa'di).
Huzejfa b. Jeman, radijallahu anhu, kazuje: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Zaista se za vas pribojavam da ne postanete poput čovjeka koji je učio Kur'an, pa kada se na njemu vidjelo njegovo svjetlo i zadovoljstvo, on odbaci islam, zapostavi Kur'an onoliko koliko Allah hoće, povuče se od njega i baci ga iza svojih leđa, zatim požuri ka svome komšiji i optuži ga za nevjerstvo -- kufr.' Upitao sam: 'Ko je od njih dvojice preči da bude nevjernik, potvoreni ili onaj koji ga je potvorio?' 'Onaj koji je potvorio, svakako', odgovorio je Poslanik." (Ebu Ja'la Mosuli, vjerodostojan)
• Opasnost predavanju šejtanskim vesvesama
Uzvišeni kaže: "I kaži im vijest o onome kome smo dokaze Naše dali, ali koji se od njih udaljio pa ga je šejtan dostigao, i on je zalutao."
Ibn Ašur, rahimehullah, kaže: "Nakon što je postao inadžija i prestao raditi po onome ka čemu ga je Allah upućivao, u njegovoj duši pojavila se šejtanska tmina, koja je omogućila šejtanu da njime ovlada i da ga trajno zavede. Otuda, njegovo udaljavanje i napuštanje Allahovih ajeta posljedica je šejtanskih vesvesa, kojima ako se čovjek preda i pokori se, šejtan tada uspijeva da provede svoje spletke i tako ga začara i opsihri, i trajno zavede. Ovdje je upotrijebljen izraz 'slijedio' i 'dostigao', pa je tako postao jedan od zalutalih, koje je zabluda potpuno obuzela." (Tefsiru Ibn Ašur, 9/176)
• Važnost rada po znanju
U tumačenju riječi Uzvišenog: "I kaži im vijest o onome kome smo dokaze Naše dali, ali koji se od njih udaljio pa ga je šejtan dostigao, i on je zalutao", Abdurrahman es-Sa'di, rahimehullah, kaže: "U ovom ajetu je podstrek na rad po znanju, i ukazuje se na to da Allah onoga ko radi po znanju uzdiže i uzvisuje i štiti ga od šejtana. S druge strane, u ovim ajetima je i upozorenje i zastrašivanje od nepostupanja po znanju, i da takvo postupanje čovjeka spušta u najniže nizine i omogućava šejtanu da nad njim ovlada." (Tefsirus-Sa'di, 319)
• Allahovi ajeti vjernika štite i čuvaju
Allah kaže: "I kaži im vijest o onome kome smo dokaze Naše dali, ali koji se od njih udaljio pa ga je šejtan dostigao, i on je zalutao."
Ibn Kajjim, rahimehullah, kaže: "On je bio potpuno zaštićen i sačuvan s Allahovim ajetima, sa svih strana s njima branjen i osiguran od šejtana, koji mu nije mogao nimalo nauditi. Međutim, onog momenta kada se od Allahovih ajeta odvojio, šejtan ga je savladao kao što lav savlada i ulovi svoj plijen, pa je postao jedan od zalutalih, koji postupaju suprotno svome znanju, oni koji poznaju istinu, ali rade suprotno njoj, poput zlih i pokvarenih učenjaka." (Ibn Kajjim, I'lamul-muvekiin, 1/129)
• Ajeti Kur'ani-kerima -- vodič ka uputi
Uzvišeni kaže: "A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovom svijetu priklonio i za svojom strašću krenuo." Ibn Ašur, rahimehullah, kaže: "Riječi Uzvišenog: 'A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti' ukazuju da ti ajeti imaju ulogu da budu uzrok upute, očišćenja, a da je Allah htio njemu uputu i da ga je zaštitio od šejtanskih spletki i njegove smutnje, on se ne bi ni udaljio od njih. U ovome je ibret za upućene, ne bi li spoznali Allahovu blagodat i počast ukazanu njima kada ih je Uzvišeni Allah uputio. Otuda, značenje ajeta je: 'Da smo Mi htjeli, on bi svoja dobra djela još povećao, sa onim što smo mu Mi dali od ajeta, pa bi ga radi njegova znanja Allah uzdigao.'" (Tefsiru Ibn Ašur, 177/9)
• Kako se postiže uzvišen položaj kod Allaha
Uzvišeni kaže: "A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti." Ibn Kajjim, rahimehullah, kaže: "Uzvišen položaj kod Allaha ne postiže se isključivo znanjem, već se postiže slijeđenjem istine, davanjem prednosti njoj, i traganjem za Allahovim zadovoljstvom, jer čovjek koji je naveden u primjeru, ubrajao se u učenjake, i bio je među najučenijim i najznanijim ljudima svoga vremena, ali i pored svega nabrojanog, Allah ga nije uzdigao sa znanjem koje je imao, niti mu je dao da od njega ima bilo kakve koristi." (Ibn Kajjim, I'lamul-muvekiin, 1/129)
• Uzvišen položaj samo se od Allaha traži i moli
Uzvišeni Allah, koga hoće od Svojih robova uzdiže sa znanjem, koje im daje, i slijeđenjem istine, a koga Allah ne uzdigne, njega niko ne može uzdignuti. Zato se častan, plemenit i uzvišen položaj kod Allaha isključivo samo od Njega i traži. Abdullah b. Abbas, radijallahu anhu, kazuje: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na noćnom namazu, između dvije sedžde, govorio je: 'Rabbigfir li, verhamni, vedžburni, verzukni, verfeani! -- Allahu moj, oprosti mi, smiluj mi se, nadomjesti mi, opskrbi me i uzdigni me!'" (Ibn Madža, vjerodostojan)
• Opasnost davanja prednosti prolaznom dunjaluku nad vječnim ahiretom
Uzvišeni kaže: "Ali se on ovom svijetu priklonio." Begavi, Allah mu se smilovao, kaže: "Ovaj ajet je najteži za učenjake, i to zbog toga što nas je Uzvišeni Allah obavijestio da je njemu darovao Svoje brojne ajete, od poznavanja najveličanstvenijeg Allahovog imena, primljenih dova, znanja i mudrosti, pa je njegovo davanje prednosti dunjaluku i slijeđenje strasti, prouzrokovalo i dovelo do promjene Allahovih blagodati prema njemu i njegovim odvajanjem od njih. A da se sam spasi od ove dvije slabosti u stanju je samo onaj koga Allah zaštiti i sačuva." (Tefsiru Begavi) Ka'b b. Malik el-Ensari, Allah bio njime zadovoljan, prenosi od svoga oca, koji je prenio da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ni dva gladna vuka koja upadnu u stado ovaca ne nanesu više štete stadu nego što žudnja za dunjalukom, ugledom i popularnošću nanese štete čovjekovoj vjeri..." (Tirmizi, vjerodostojan)
• Opasnost slijeđenja strasti
Uzvišeni kaže: "I za svojom strašću krenuo." Sa'di, Allah mu se smilovao, kaže: "Također, ajet ukazuje na to da slijeđenje strasti i stremljenje prohtjevima biva glavnim uzrokom poniženja i propasti." (Tefsirus-Sa'di) Uzvišeni Allah kaže: "O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onome svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati." (Sad, 26)
• Onaj ko bude opominjan pa ne prihvati opomenu sliči psu
Uzvišeni kaže: "Pa, primjer njegov je kao primjer psa: ako se okomiš na njega, dahćući plazi jezik, ili ostaviš li ga -- plazeći jezik dahće. To je primjer ljudi koji poriču ajete Naše." (El-A'raf, 176) Begavi, Allah mu se smilovao, kaže: "Rekao je Kutejbi: 'Sve što dahćući plazi jezik, to čini zbog žeđi, osim psa, jer on dahćući plazi jezik i kada trči, i kada se odmara, a i kada je žedan, otuda ga je Uzvišeni Allah naveo kao primjer za onoga ko poriče Allahove ajete. Time se želi reći: Ako ga opominješ, on je i dalje u zabludi, a ako ga i ostaviš, on je i dalje u zabludi, poput psa, ako ga tjeraš, on dahćući plazi jezik, a ako ga i ostaviš u njegovom stanju, on opet dahćući plazi jezik.'" (Tefsirul-Begavi)
• Pazi se da ti ogavna i ružna djela ne postanu navika i adet
Uzvišeni kaže: "Pa, primjer njegov je kao primjer psa: ako se okomiš na njega, dahćući plazi jezik, ili ostaviš li ga -- plazeći jezik dahće." (El-A'raf, 176) Ibn Redžeb, Allah mu se smilovao, pojašnjava: "Cilj ovog primjera je da ukaže na to da onaj koga njegovo znanje ne odvrati od ogavnih djela, ona će mu preći u naviku, a njegovo znanje na njega neće imati nikakvog pozitivnog utjecaja, pa će njegovo stanje biti poput stanja psa. Ovakav je primjer svakog onog koga od ogavnih djela ne odvrati opomena i prijetnja, jer takvom činjenje ogavnih djela postane navika i adet, i on u svakom stanju slijedi isključivo svoje strasti." (Tefsiru Ibn Redžeb)
• Ne dozvoli da te ono što si postigao zavede, jer se uspjeh krije u lijepoj završnici
Bukai, Allah mu se smilovao, pojašnjava: "Niko se ne treba zavaravati onim što mu je od spoznaje i nauke dato, niti s onim što je od pohvala i položaja postigao, jer se uspjeh krije u završnici. Ovo pojašnjavaju riječi Uzvišenog: 'A da smo htjeli, sigurno bismo ga uzdigli njima, međutim on se priklonio zemlji i slijedio strast svoju. Pa, primjer njegov je kao primjer psa' (El-A'raf, 176)." (Bukai, Nazmud-durer) Busr b. Ebu Ertat, Allah bio njime zadovoljan, kazuje: "Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako uči dovu: 'Allahumme ahsin akibetena fil-umuri kulliha, ve edžirna min hizjid-dunja ve azabil-ahire! -- Allahu moj, uljepšaj naše konačnice u svim našim poslovima, i sačuvaj nas od poniženja dunjaluka i ahiretske kazne.' A u drugom rivajetu stoji: 'Ko bude učio ovu dovu, umrijet će prije nego što mu dođe iskušenje.'" (Ahmed, hadis je dobar, međutim, šejh Albani ovu je predaju ocijenio slabom u djelu Silsiletul-ehadisid-daifa, 2907.) Rifaa b. Rafia ez-Zerki, Allah mu se smilovao, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na dan Uhuda učio: "Allahumme tevefena muslimine, ve elhikna bis-salihine, gajre hazaja ve la meftunine! -- Allahu moj, usmrti nas kao muslimane, i proživi nas kao muslimane, pridruži nas čestitima, ne dozvoli da budemo poniženi ili iskušani." (Hakim, vjerodostojan)
• Važnost metode navođenja primjera u pozivanju u vjeru
Muhammed Rešid er-Rida, Allah mu se smilovao, kaže: "Riječi Uzvišenog: 'Zato kazuj događaje da bi oni razmislili' ukazuju na važnu ulogu navođenja primjera u ostavljanju pozitivnog utjecaja i traga na slušaoce, i da to daleko snažnije djeluje od pukog navođenja i redanja samih dokaza i argumenata, kao što ukazuje i na veoma važnu ulogu razmišljanja, koje predstavlja prvu stepenicu ka stjecanju znanja i koračanja ka putu istine." (Tefsiru Muhammed Rešid er-Rida)
• Uputa se traži isključivo od Allaha
Uzvišeni kaže: "Kome Allah ukaže na Pravi put -- bit će na Pravome putu, a koga ostavi u zabludi -- taj će izgubljen biti." (El-A'raf,178) Ibn Ašur, Allah mu se smilovao, kaže: "U ovim ajetima nalazi se obavijest koja se odnosi na upućene i muslimani se podučavaju da se Allahu obraćaju s molbom da im podari uputu i da ih zaštiti od posrtanja u zabludu." (Tefsiru Ibn Ašur)
• Ovisnost o Allahovoj milosti
Uzvišeni kaže: "Kome Allah ukaže na Pravi put -- bit će na Pravome putu, a koga ostavi u zabludi -- taj će izgubljen biti." (El-A'raf, 178) Ibn Tejmijjja, Allah mu se smilovao, pojašnjava: "Robu je neprestano potrebna Allahova pomoć u svakom poslu, i ovisan je o Gospodaru u svim svojim stanjima, nije sam sebi dovoljan ni koliko traje treptaj oka. Koga Allah uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga pravedno u zabludi ostavi, niko ga ne može na Pravi put uputiti. Otuda, ako rob bude nadahnut da Allaha moli za uputu, i od Njega traži pomoć u ibadetu, Allah će ga potpomoći i uputiti, i to će biti uzrok njegove sreće na oba svijeta. Međutim, ako rob bude zaveden pa ne bude Allaha obožavao, i od Njega pomoć tražio, i na Njega se ne bude oslanjao, bit će prepušten sam sebi i svojoj snazi, te će šejtana za zaštitnika uzeti, koji će ga od Pravog puta odvratiti, pa će na oba svijeta nesretan biti." (Medžmuul-fetava) Ebu Bekr Nafia b. Haris, Allah bio njime zadovoljan, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dova nevoljnika je: 'Allahumme rahmetuke erdžu, fela tekilni ila nefsi tarfete ajnin, ve aslih li še'ni kullehu, la ilahe illa ente! -- Allahu moj, Tvojoj milosti se nadam, pa me nemoj prepustiti samome sebi ni koliko je treptaj oka, popravi svako moje stanje, nema drugog istinskog boga osim Tebe!'" (Ebu Davud, vjerodostojan)
• Stalno Allaha moli za uputu i zaštitu od posrnuća u zabludu
Uzvišeni kaže: "Kome Allah ukaže na Pravi put -- bit će na Pravome putu, a koga ostavi u zabludi -- taj će izgubljen biti." (El-A'raf, 178) Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, kaže: "U ovim ajetima nalazi se obavijest o uzvišenom položaju upućenih, i muslimani se usmjeravaju na riječi koje stalno trebaju izgovarati i kojima se Uzvišenom Allahu trebaju obraćati tražeći od Njega uputu i zaštitu od posrtanja u zabludu." (Ibn Tejmijja, Der'u tearudil-akli ven-nakl) Enes b. Malik, Allah bio njime zadovoljan, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često govorio: "Ja mukalibel-kulubi, sebbit kalbi ala dinike! -- O Ti Koji okrećeš ljudska srca, učvsti moje srce u Svojoj vjeri!" Rekao sam: "Allahov Poslaniče, mi u tebe vjerujemo, a i u ono s čim si došao, pa zar se bojiš za nas?" "Da, zaista su srca između dva prsta od prstiju Allaha, i On ih prevrće kako hoće", reče Poslanik. (Tirmizi, vjerodostojan)