Određeni pojmovi najbolje se mogu spoznati navođenjem primjera koji su usko vezani za čovjeka, a posebno onih koji su svakodnevni. Svima je i više nego očigledno i poznato da se održavanjem fizičke higijene čuva zdravlje, da se osjeća prijatan miris, a time i pristup prema okolici. To je sasvim normalna stvar koja je prirodno urođena kod svakog čovjeka. Isti je slučaj i sa mentalnom higijenom, s tim da je ona na neki način apstraktna. Ljudi ne vode računa o mentalnoj higijeni jer njene posljedice nisu odmah vidljive. Kada uprljate svoje tijelo, to odmah vidite, kada se duži vremenski period ne kupate, ne čistite, to drugi ljudi itekako osjete. Ali, kada dugo vremna ne čitate, ne slušate korisne stvari, ne družite se sa kvalitetnim osobama, to ne možemo da primijetimo odmah. Neki to nikad ne primijete, a neki, ipak, dođu "tobe". Ovu temu smo započeli u prethodnom broju, a u ovom broju značajno ćemo je proširiti. Također, nećemo se držati striktno nekog već ustaljenog metodološkog orijentira već ćemo pisati slobodnim jezikom.
Svako ima svoje probleme, kod nekih ljudi naizgled sve izgleda dobro, a unutar njihovog mozga odigrava se drama epskih razmjera. I kada dođe do mentalnih poremećaja kod tih ljudi, pa čak i samoubistva, iako su važili za uglednike svog naroda i osobe s kojima bi se drugi ljudi mijenjali za život, ljudi ostanu začuđeni kada dobiju informaciju da se jedan takav čin desio. Prema tome, mentalna higijena i prevencija mentalnog zdravlja važan su faktor čovjekovog života.
Pažljiv odabir društva
Veliki uticaj na čovjekovo mentalno zdravlje imaju ljudi i društvo u kojem živi. Svaka osoba mora imati nekoga s kim će se družiti, u najmanju ruku uže članove porodice. Uzvišeni Allah kaže: "O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas je stvorio od jedne osobe, od koje je njen par stvorio, a od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. Bojte se Allaha, čijim imenom jedni druge molite, i čuvajte rodbinske veze. Allah vas, doista, nadzire."
Jedan od hadisa u tom kontekstu jeste: "Čovjek je na vjeri svog (prisnog) prijatelja, pa zato pazite s kim se družite." (Ebu Davud i Tirmizi, hasen)
Riječ halil -- prisni prijatelj, koja je upotrijebljena u ovom hadisu, odnosi se samo na jednog ili eventualno dvojicu bliskih prijatelja. Uzvišeni Allah je za prisne prijatelje uzeo poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i poslanika Ibrahima, alejhis-selam. To su oni prijatelji s kojima se konstantno družimo, koji znaju i najmanje čovjekove tajne, zbog kojih bismo u toku dana i u bilo koje doba noći bili spremni da sve uradimo za njih. Dovoljno je posmatrati tog prijatelja ili tu dvojicu prijatelja i komotno se može zaključiti kakva je osoba koja se s njima druži.
Nećemo se upuštati u neka slobodna tumačenja hadisa, ali ćemo konstatirati neka realna viđenja, kako u prijašnjim generacijama, tako i sad. Može se desiti da osoba baš i nema prisnog prijatelja (tj. najboljeg prijatelja -- ljudsko biće) ili je druženje s tim prijateljem znatno umanjeno u odnosu na neka druga prijateljstva. Takve osobe imaju nešto drugo što liči na prijateljstvo, ali nije čovjek. Navodi se kako bi u prijašnjim generacijama bilo pobožnjaka i učenjaka koji se ne bi družili sa ljudima i kao opravdanje za to navodili su da se druže sa ashabima, tj. čitali su iz knjiga o njima i uživali u tome. Bilo je i onih kojima su Kur'an i određena nauka bili najbolji prijatelji, što zasigurno postoji i danas. U današnjoj percepciji kod mnogih ljudi mobitel je taj halil -- prisni prijatelj. Najviše vremena provode s mobitelom, a ono što prate na mobitelu, to je zapravo slika njihovog stanja.
Sve navedeno povezano je s mentalnom higijenom ili s mentalnim zdravljem, tj. koga biramo za svog prijatelja, koga puštamo u svoje društvo, taj će i imati velikog uticaja na naše mentalno zdravlje. Ako pored sebe imamo osobu koja se stalno žali, koja je veliki pesimista, za očekivati je da i mi tako gledamo na svijet, osim ako je ne izbacimo iz svog života pa uvidimo koliko su stvari zapravo drugačije i osjetimo jedno veliko olakšanje. Na tragu toga, dobro trebamo paziti kome dajemo svoje vrijeme. Pažljivo odabrani prijatelji može značiti i dobro mentalno zdravlje.
Svijet informacija
Vratimo se unazad 200 godina, kada nije bilo ni televizije ni sličnih uređaja za prenošenje informacija. Vijesti su se prenosile s usta na usta, na trgovima, na pijacama i slično. Tada su se ljudi više posjećivali, sijelili, prijateljstva su bila snažnija i slično. Ako se pak vratimo i nekoliko desetina godina unazad kada je i postojala televizija, ali nije bilo interneta, ljudi su opet bili bliže (srčano) jedni drugima. Ljudske misli okupirale su se samo najbitnijim informacijama ili vijestima od kulturnog, globalnog ili sportskog značaja. Trenutno stanje, u kojem se kao vrijednost predstavlja brzi dolazak do informacije, ljudi su bliži jedni drugima s aspekta komunikacije, ali srčano su slabije povezani s istim tim ljudima.
Koja je poveznica između poređenja ovih stanja s mentalnim zdravljem? Kada su ljudi srčano bili bliže jedni drugima, oni su se družili, pričali, razgovarali, tražili utjehu jedni u drugima, što ima veliki uticaj na mentalno zdravlje. U kontekstu mentalne higijene mogli bismo reći da je to mentalna prevencija. Danas, kada informacije kruže velikom brzinom, i tačne i netačne, teško je uhvatiti ritam koji će nam biti vodilja ka zdravom rasuđivanju i snalaženju u takvom svijetu. Nama je u ovom poglavlju cilj da ukažemo na pogubnost nebitnih i za mozak pogubnih informacija.
Danas nam se na televiziji, internetu ili na živim pozornicama nudi sadržaj koji je krajnje nemoralan i štetan za čovjekovo mentalno zdravlje. Moglo bi se štošta reći o takvim osobama, ali da to upakujemo u rečenicu da su oni (ne)kulturno dno koje je posljedica zapadne liberalne misli i pomjeranja granica slobode, a cilj je da se šire narodne mase jeftino zabave i hipnotiziraju, te tako odvrate od elementarnih životnih problema. Pritom moćnici halapljivo grabe dunjalučka dobra, a većinsko stanovništvo osiromašuje, međutim tu su te jeftine zabave koje ih okupiraju.
Slično je i sa školom i znanjem koje tamo usvajamo, ali ne naravno u tolikoj mjeri, s tim da je razlika što školu svako dijete mora proći, a ovo se može ugasiti jednim pritiskom na gumb. Većina toga su detalji, mnoge nebitne informacije koje odvlače djetetovu pažnju od onoga šta je suština života i svega ono što će prolaziti kroz život. Škola "proizvodi" djecu koja su puna informacija, a koja se ne znaju nositi sa životnim kušnjama, osim ako ih neko drugi nauči tome. Da ne ostavljam prostora nikom ko bi želio izvući iz konteksta ovaj govor i negativno ga predstaviti, želim reći da se dijete treba obrazovati, ali da današnje obrazovanje itekako treba reformisati i preispitati.
Uzvišeni Allah kaže: "O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onog što ste učinili pokajete." (El-Hudžurat, 6)
Pored toga što moramo prebirati tačne od netačnih informacija, moramo i prebirati između nebitnih i bitnih informacija. Ali, nažalost, ovih nebitnih je mnogo više. Ako bismo išli i dalje analizirali šta je to potrebno i bitno za naš život, mogli bismo slobodno kazati da između bitnih informacija opet možemo napraviti jednu podjelu na one koje utječu na naš život i one koje nemaju veze s njima. I doista je malo informacija koje su nam potrebne u životu, ali kao da smo se obavezali da moramo sve ispratiti i sve znati. Razumljivo je da postoje plaćeni savjetnici za bitne ljude na funkcijama koji prate sve što se dešava, čitaju i na osnovu toga donose savjete, ali nije razumljivo da je većina ljudi sama sebi "dodijelila" ovakve zadatke, te beskorisno provode većinu svog vremena.
Prve generacije muslimana u našim očima često predstavljaju nedostižnu vrijednost, što je u velikoj mjeri i tačno. Ako bismo napravili analizu zašto je to tako, pored bereketa koji im je Allah dao i bliskosti Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ili ashabima, možemo zaključiti da su se oni fokusirali na ono što su željeli postići. Upravo zbog ovoga o čemu smo pisali (mnoštva informacija) teško je imati fokus na onome što želimo postići. Za to trebaju velike ambicije, ali i realnost -- utrošeno vrijeme da bi se to postiglo.
Izvještavanje o mentalnom zdravlju
S jednog drugog aspekta željeli bismo naznačiti kako je pogubno pogrešno i nepromišljeno medijsko izvještavanje o mentalno oboljelim osobama, posebno o izvršenju samoubistva.
U Sarajevu je 2019. godine objavljena publikacija pod nazivom Etičko izvještavanje o mentalnom zdravlju. Iznijet ćemo neka zapažanja iz ove knjige i prenijeti ih u sljedećim redovima. Navodi se da novinari često ne razumiju šta je to mentalno zdravlje ili ne definišu mentalnu bolest onako kako je to potrebno uraditi, tako da se prema analizama članaka može doći do zaključaka da se na sljedeći način izvještava o mentalnom zdravlju: bombastični, senzacionalistički naslovi, šokantne, neprimjerene fotografije, otkrivanje identiteta, pozivanje na prošle i slične događaje, impulsivne i sugestivne poruke, navođenje netačnih podataka i izvlačenje stvari iz konteksta.
Prilikom izvještavanja o mentalnom zdravlju treba biti oprezan u korištenju terminologije, da se ne ugrožavaju osobe koje imaju problema sa mentalnim zdravljem i da im se dodatno ne otežava. Kada se to poredi s drugim oblicima bolesti, može se doći do sljedećih konstatacija: "Dok osoba može dobiti upalu pluća, bolovati od ciroze jetre, imati slomljenu nogu; ona je mentalno bolesna. Mentalna bolest postaje glavni status individue i ometa svaki aspekt njenog bića u svijetu. Osoba je definirana poremećajem: prenoseći i ponovno jačajući stigmatizirajuće i stereotipne slike."
Oni koji su čitali roman Jadi mladog Vertera i znaju sadržaj romana, mogu to uporediti sa medijskim izvještajima o suicidu. Naime, kada se samoubistvo predstavi kao neka stvar u trendu, kada se upakuje i opiše na način da je to na nekin način "prihvatljivo", onda se i njihov broj poveća.
Kako u prošlom broju, tako i u ovom navodimo primjer samoubistva, međutim to je krajnje negativan čin mentalnog zdravlja. Mnogo toga je vezano za mentalno zdravlje ili za mentalnu higijenu, a mnogo toga se može riješiti samo s razgovorom, prijateljskim susretima, osloncem na drugog, a najveći oslonac je Uzvišeni Allah.
Mnogi ljudi saznaju o mentalnom zdravlju preko medija, a očito je da se ova tematika treba proučavati i u institucijama jer nam logika govori da ono što je ugroženo, što treba ispravljati, da tome treba posvetiti i posebnu pažnju. U tom kontekstu je i mentalna higijena, ali i prevencija veoma važna, kako na individualnom, tako i na kolektivnom i institucionalnom nivou. Ako pak mi nismo zahvaćeni mentalnim bolestima i redovno održavamo mentalnu higijenu, pomozimo drugima da i njima bude lakše.
Također, ne bi se trebao steći dojam da čovjek mentalno zdravlje ili mentalnu bolest negira, da to smatra beskorisnim ili da se srami iskazati svoja osjećanja. Mentalna bolest ne mora nužno značiti i ludilo, samoubistvo ili neki teži oblik mentalnog oboljenja, već da shvati da je mentalno zdravlje ili mentalna higijena sastavni dio čovjekovog života na koji treba paziti i usavršavati. Možda je upravo posljedica medijskog izvještavanja ili slike koja se stvorila u društvu o mentalnom zdravlju jedan veliki problem koji treba rješavati isto kao što treba rješavati i probleme mentalnih bolesti. Jer, vidno je da se neke osobe stide o tome razgovarati, a u dubini svoje duše pate i imaju mentalnih problema.
Ali, ono oko čega ne smije biti nikakvog spora jeste da čovjek mora održavati svoju mentalnu higijenu, kako bi njegov duh ostao zdrav i spreman da savlađuje sve životne prepreke i izazove.
Zaključci i savjeti
Na kraju bismo mogli uputiti konkretne savjete:
• Dobro pazite s kim se družite i s kim provodite vrijeme (sami sebi ste najbitniji jer ćete odgovarati za život na ovom svijetu, a ako vam neko uprlja vaš život, odgovornost je na vama jer ste tu osobu pustili u svoj život).
• Dobro provjeravajte informacije koje do vas dolaze (kako ne biste donijeli određene zaključke koji su netačni i koji imaju uticaja na druge osobe).
• Dobro pazite šta čitate jer to utiče na vaše mentalno zdravlje (negativne i pesimistične vijesti, pa i one nebitne mogu poremetiti sklad i harmoniju vašeg života, isto je i sa gledanjem sadržaja).
• Kada drugima nešto prenosite, prepričavate ili izvještavate, pazite da to ne utiče negativno na druge ljude (što može imati i ahiretsku posljedicu po vas same).