Uzvišeni i Plemeniti Allah kaže:
A kada Musa reče momku svome: 'Sve ću ići dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, ili ću dugo, dugo ići.' I kad njih dvojica stigoše do mjesta na kome se ona sastaju, zaboraviše na ribu svoju, pa ona u more kliznu. A kada se udaljiše, Musa reče momku svome: 'Daj nam užinu našu, jer smo se od ovog našeg putovanja umorili.' 'Vidi!', reče on, 'kad smo se kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu -- sam šejtan je učinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem -- mora da je ona skliznula u more; baš čudnovato!' 'E, to je ono što tražimo!' reče Musa, i njih dvojica se vratiše putem kojim su bili došli, i nađoše jednog Našeg roba kome smo milost Našu darovali i onome što samo Mi znamo naučili. 'Mogu li da te pratim', upita ga Musa, 'ali da me poučiš onome čemu si ti ispravno poučen?' 'Ti sigurno nećeš moći sa mnom izdržati', reče onaj, 'a i kako bi izdržao ono o čemu ništa ne znaš?' 'Vidjet ćeš da ću strpljiv biti, ako Bog da', reče Musa, 'i da ti se neću ni u čemu protiviti.' 'Ako ćeš me već pratiti', reče onaj, 'onda me ni o čemu ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kažem!' I njih dvojica krenuše. I kad se u lađu ukrcaše, onaj je probuši. 'Zar je probuši da potopiš one koji na njoj plove? Učinio si, doista, nešto vrlo krupno!' 'Ne rekoh li ja', reče onaj, 'da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?' 'Ne karaj me što sam zaboravio', reče, 'i ne čini mi poteškoće u ovome poslu mome!' I njih dvojica krenuše. I kad sretoše jednog dječaka pa ga onaj ubi, Musa reče: 'Što ubi dijete bezgrješno, koje nije nikoga ubilo! Učinio si, zaista, nešto vrlo ružno!' 'Ne rekoh li ja tebi', reče onaj, 'da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?' 'Ako te i poslije ovoga za bilo šta upitam', reče, 'onda se nemoj sa mnom družiti. Eto sam ti se opravdao!' I njih dvojica krenuše; i kad dođoše do jednog grada, zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica naiđoše na jedan zid koji tek što se nije srušio, pa ga onaj prezida i ispravi. 'Mogao si', reče Musa, 'uzeti za to nagradu.' 'Sada se rastajemo ja i ti!', reče onaj, 'pa da ti objasnim zbog čega se nisi mogao strpjeti.' 'Što se one lađe tiče, ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je oštetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao; što se onoga dječaka tiče, roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti, a mi želimo da im Gospodar njihov, mjesto njega, da boljeg i čestitijeg od njega, i milostivijeg; a što se onoga zida tiče, on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov bio je dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po svome rasuđivanju. Eto to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje!'
(El-Kehf, 60--82)
Prva korist: Ovim kazivanjem ukazuje se na vrijednost znanja, propisanost putovanja radi stjecanja znanja, i na to da se znanje ubraja u najvažnije stvari. Musa, alejhis-selam, krenuo je na put i prešao ogromnu razdaljinu upravo radi traženja znanja, na tom se putu umorio, dok je u isto vrijeme ostavio podučavanje i upućivanje Benu Israila, i nad tim prednost dao i odabrao putovanje radi povećanja znanja.
Druga korist: U traganju za znanjem prednost se daje onomešto je važnije, jer je povećanje vlastitog znanja čovjeku važnije od podučavanja, i zato čovjek prvo treba sam naučiti, kako bi druge mogao podučavati.
Treća korist: Dozvoljeno je sebi uzeti pomoćnika ili poslugu, kako na putovanju tako i kod kuće, kako bi brinuo po poputnini i ostalom, kako je učinio i Musa, alejhis-selam.
Četvrta korist: Putnik koji traga za znanjem, koji putuje radi borbe na Allahovom putu, ili zbog činjenja nekog drugog djela pokornosti, treba da svoje saputnike obavijesti o tome gdje namjerava putovati, jer u otkrivanju cilja putovanja postoje brojne koristi, kao što je priprema potrebne poputnine, poticanje drugih na ovaj vrijedni ibadet (raganja za znanjem, radi riječi Musaa, alejhis-selam: "A kad Musa reče pomoćniku svom: 'Sve ću ići dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, ili ću dugo, dugo ići.'" (El-Kehf, 60)
Međutim, kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo u Pohod na Tebuk, obznanio je ljudima svoju namjeru, mada je prije toga u većini slučajeva, kada bi htio krenuti u vojni pohod, skrivao svoju namjeru, dakle, postupao je na oba načina, zavisno od toga šta je u datom trenutku bilo korisnije.
Peta korist: Zlo i njegovi uzroci pripisuju se šejtanu, a isto tako i manjkavosti, radi riječi Musaovog pratioca: "Sâm šejtan je učinio da je zaboravim." (El-Kehf, 63)
Šesta korist: Dozvoljeno je da čovjek iskaže šta osjeća, tj. da osjeća umor, glad ili žeđ, pod uvjetom da to ne iskazuje sa ogorčenjem, i da je istina. Na to ukazuju Musaove riječi: "...jer smo se od ovog našeg putovanja umorili." (El-Kehf, 62)
Sedma korist: Čovjek treba odabrati za svoga pomoćnika ili radnika osobu koja je pametna, oštroumna i pronicljiva, kako bi bio u stanju ostvariti svoj cilj.
Osma korist: Pohvalno je da čovjek svoga pomoćnika ili radnika nahrani onom hranom koju i sam jede, jer se to može razumjeti iz Musaovih riječi: "Daj nam užinu našu" (El-Kehf, 62).
Deveta korist: Allah pomaže Svom robu srazmjerno tome u kolikoj mjeri rob izvršava Njegove naredbe.
Deseta korist: Allahov rob Hidr kojeg je Musa, alejhis-selam, susreo nije bio vjerovjesnik, već dobri, učeni i nadahnuti rob, jer ga je Allah posebno spomenuo po osobini znanja, pobožnosti i drugim lijepim svojstvima, a uz njih nije spomenuo da je bio vjerovjesnik ili poslanik. Što se tiče njegovih riječi na kraju kazivanja: "Sve to ja nisam uradio po svom rasuđivanju" (El-Kehf, 82), one ne ukazuju na to da je on bio vjerovjesnik, već ukazuju na nadahnuće i inspirisanost istinom, a ovo se događa i onima koji nisu vjerovjesnici. Uzvišeni je rekao: "Gospodar tvoj pčelu je nadahnuo" (En-Nahl, 68); "I Mi nadahnusmo Musaovu majku" (El-Kasas, 7).
Jedanaesta korist: Dvije su vrste znanje kojem Allah podučava roba: stečeno znanje, koje rob postiže traženjem i ulaganjem truda, i posebno božansko znanje, koje Allah poklanja onome koga On želi darovati između Svojih robova, radi Njegovih riječi: "I onom što samo Mi znamo naučili" (El-Kehf, 65). Hidru je data ova posebna vrsta znanja.
Dvanaesta korist: Preporučeno je ljubazno i učtivo obraćati se učitelju, na što ukazuju riječi Musa, alejhis-selam: "Mogu li da te pratim", upita ga Musa, "ali da me poučiš onome čemu si ti ispravno poučen?" (El-Kehf, 66). Musa, alejhis-selam, učtivo se i s uvažavanjem obratio Hidru, jasno izražavajući svoju potrebu za učiteljem i da od njega želi da uči, žudeći za znanjem koje je bilo podareno Hidru. Ovo je svakako suprotno stanju oholih i neodgojenih, koji ne pokazuju nikakvu potrebu za znanjem svojih učitelja. A za onoga ko želi učiti, nema ništa korisnije od toga da pokaže svoju želju za znanjem učitelja i da mu bude zahvalan na njegovom podučavanju.
Trinaesta korist: Skromnost i poniznost onoga ko se nalazi na većem stepenu, jer Musa, alejhis-selam, bez imalo sumnje, bio je odlikovaniji i vredniji od Hidra.
Četrnaesta korist: Onaj ko je na većem stepenu znanja i vrijednosti može učiti od onoga ko je na nižen stepenu znanja od njega, jer se Musa, alejhis-selam, ubraja u najodabranije poslanike -- ulul-azmi miner-rusul, koje je Allah posebno odlikovao, darujući im znanje koja nije darovao nikome mimo njih. Međutim, u ovom posebnom znanju, Hidr je bio odlikovan znanjem koje nije bilo dato Musau, alejhis-selama, pa je zato Musa, alejhis-selam, uporno nastojao da to od njega nauči.
Petnaesta korist: Posebna obaveza je znanje, a i sve druge blagodati pripisati Allahovoj dobroti i milosti, i to priznati, i Allahu na tome svemu zahvalan biti, radi Njegovih riječi: "Da me poučiš onome čemu si ti ispravno (od Allaha) poučen?" (El-Kehf, 66)
Šesnaesta korist: Korisno znanje je ono znanje koje usmjerava ka dobru. Otuda, svako znanje koje ispravno upućuje na put dobra, a upozorava na put zla, ili na sredstva koja njemu vode, također se smatra korisnim znanjem. S druge strane, sve mimo ovoga može biti ono što šteti, ili ono u čemu nema nikakve koristi, radi Njegovih riječi: "Da me poučiš onome čemu si ti ispravno (od Allaha) poučen?" (El-Kehf, 66)
Sedamnaesta korist: Onaj ko nema strpljenja da se druži sa učenima, niti snage da bude ustrajan na putu učenja, takav se ne smatra onim ko je spreman da primi i nosi znanje. Onaj ko nema strpljenja nije u stanju spoznati znanje, dok će onaj ko pokaže strpljivost na tom putu postići sve ono čemu teži. Otuda je Hidr, upozoravao Musaa, alejhis-selam, da neće biti u stanju strpjeti se na njegovom posebnom znanju.
Osamnaesta korist: Ono što zasigurno pomaže u strpljivosti na određenim stvarima jeste da rob svojim znanjem obuhvati i spozna njihovu korist, plodove i rezultate, jer onaj ko ne poznaje nabrojane stvari, veoma teško će se strpjeti: "A i kako bi izdržao ono o čemu ništa ne znaš?" (El-Kehf, 68)
Devetnaesta korist: Preporučeno je ne požurivati i sve dobro provjeriti, i ishitreno ne donositi stav o nečemu, prije nego što se sazna šta se s tim namjerava, i koji je cilj i svrha toga.
Dvadeseta korist: Propisano je da sve događaje koje očekujemo u budućnosti vezujemo za Allahovu volju, radi riječi Musa, alejhis-selam: "Vidjet ćeš da ću strpljiv biti, ako Bog da!", reče Musa, "i da ti se neću ni u čemu protiviti." (El-Kehf, 69) Također, čvrsta odluka da se nešto uradi nije isto kao i izvršenje te odluke, jer je Musa, alejhis-selam, donio čvrstu odluku da će se strpjeti, ali nije to učinio.
Dvadeset prva korist: Ako učitelj smatra da je korist u tome da učenika obavijesti da ne postavlja pitanja o pojedinim stvarima, sve dok ga učitelj sam o njima ne obavijesti, tako će i postupati, posebno u situaciji kada je razumijevanje učenika slabo, ili kad mu učitelj zabrani nepotrebno detaljisanje, ili pitanja koja nisu vezana za samu temu.
Dvadeset druga korist: Dozvoljeno je putovati morem, pod uvjetom da u tome nema nikakve opasnosti.
Dvadeset treća korist: Nije grešan onaj ko nešto zaboravi, bilo to u pogledu Allahovog prava ili prava Njegovih robova, osim ako je to vezano za uništenje imetka, onda je obaveza nadomjestiti, pa makar se radilo i o onome ko je zaboravio, radi Musaovih riječi: "Reče: Ne zamjeraj mi što sam zaboravio." (El-Kehf, 73)
Dvadeset četvrta korist: Allahov rob trebao bi da u svom ponašanju i ophođenju prema ljudima uzme za princip praštanje, i ono što godi njihovim dušama. Nikako ih ne treba opterećivati onim što nisu u stanju izvršiti, ili im otežavati i poteškoće činiti, jer sve to vodi ka udaljavanju, već od njih treba prihvatiti ono što su u stanju uraditi, pa će i njemu samom biti lakše.
Dvadeset peta korist: Stvari i događaji se posmatraju i procjenjuju prema njihovoj vanjštini, te se za spoljašnost i vanjštinu vezuju šerijatski propisi u svakoj stvari. Tako je Musa, alejhis-selam, ukorio Hidra zbog bušenja lađe i ubistva dječaka, shodno njihovom općenitom propisu, i on se nije osvrtao na dogovor koji su postigli on i Hidr, da ga neće ništa pitati, niti mu se suprotstavljati, sve dok mu Hidr prvi sam to ne kaže.
Dvadeset šesta korist: Ovdje do izražaja dolazi i poznato šerijatsko pravilo da je dozvoljeno veće zlo spriječiti činjenjem manjeg zla, i da se daje prednost očuvanju veće koristi nad gubitkom manje koristi. Otuda, jer je ubistvo maloljetnog dječaka zlo, ali je njegov ostanak u životu do punoljetstva i opasnost da zavede i odvrati svoje roditelje od njihove vjere veće zlo. S druge strane, u odnosu na ostanak dječaka u životu, pa makar to stanje izgledalo kao dobro, ostanak njegovih roditelja u njihovoj vjeri veće je dobro od toga. Iz tog razloga ga je Hidr i ubio, kada ga je Allah nadahnuo istinskim činjenicama, te je njegovo unutarnje nadahnuće bilo poput jasnih i očiglednih dokaza u pogledu drugih ljudi.
Dvadeset sedma korist: Ovdje nalazimo i drugo veliko šerijatsko pravilo, a to je: Dozvoljeno je i bez dopuštenja vlasnika da čovjek radi i djeluju u imovini drugog čovjeka ako se radi o pribavljanju koristi ili otklanjanju štete, pa makar to zahtijevalo i uništenje dijela imovine. Hidr je probušio lađu kako bi je oštetio, i tako je sačuvao od otimačine nepravednog vladara. U ova dva šerijatska pravila nalaze se mnogobrojne koristi koje je teško i pobrojati.
Dvadeset osma korist: Dozvoljeno je raditi na moru, kao što je dozvoljeno raditi na kopnu, radi Hidrovih riječi: "...koji rade na moru." (El-Kehf, 79)
Dvadeset deveta korist: Siromah ponekad može imati nešto imetka, koji ne dostiže dovoljnu količinu, ali taj imetak ne izvodi ga iz okvira siromaštva, jer nas je Uzvišeni Allah obavijestio da su ti siromasi posjedovali lađu: "Što se one lađe tiče, ona ja pripadala siromasima koji rade na moru." (El-Kehf, 79)
Trideseta korist: Ubistvo se smatra jednim od najvećih grijeha. "Zašto ubi dijete bezgriješno, koje nikoga nije ubilo! Učinio si, zaista, nešto vrlo ružno." (El-Kehf, 74)
Trideset prva korist: Pogubljenje ubice propisom odmazde -- kisasa, nije neprihvatljivo niti neispravno, radi Musaovih riječi: "Zašto ubi dijete bezgrješno, koje nije nikoga ubilo!" (El-Kehf, 74)
Trideset druga korist: Dobrog i čestitog roba Allah čuva u pogledu njega samog, a i u njegovoj samoj porodici, pa i svemu drugome što je vezano za njega, na što ukazuju Hidrove riječi: "Otac njihov je bio dobar čovjek." (El-Kehf, 82) Također, služiti dobrim i čestitim ljudima, djelovati i raditi u njihovu korist vrednije je nego raditi za druge, jer je Hidr svoj rad na popravljanju zida obrazložio riječima: "Otac njihov je bio dobar čovjek." (El-Kehf, 82)
Trideset treća korist: Pohvalno je lijepo se ophoditi prema Allahu, pa čak i u izražavanju, jer je Hidr oštećenje lađe pripisao sebi rekavši: "I ja sam je oštetio" (El-Kehf, 79), a kad je u pitanju dobro, on ga je pripisao Allahu, rekavši: "I Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje" (El-Kehf, 82). Isto tako, Ibrahim, alejhis-selam, rekao je: "...i koji me, kad se razbolim, liječi" (Eš-Šuara, 80). Također, džinni su kazali: "I mi ne znamo da li se onima na Zemlji želi zlo ili im Gospodar njihov želi dobro." (El-Džinn, 10) A, sve se događa isključivo Allahovom voljom i određenjem.
Trideset četvrta korist: Allahov rob ne bi trebao ni u kom slučaju da napušta svoga prijatelja, i njegovo društvo, već mu treba ostati vjeran, sve dokle god se u tome može strpjeti. Također, međusobno slaganje i razumijevanje saputnika na putovanju ili partnera u nekom poslu, u stvarima koje nisu zabranjene, očigledan je poziv za nastavak druženja i uzrok njegovog trajanja. S druge strane nedostatak slaganja i razumijevanja često uzrokuje prekidanje druženja i prijateljstva.
Trideset peta korist: Radnje i postupci koje je izvršio Hidr ubrajaju se u apsolutno Allahovo određenje -- kader, koje je Allah odredio da se dogodi na rukama ovog dobrog roba, kako bi se drugi ljudi time usmjerili da prepoznaju Allahovu neizmjernu blagost i mudrost u onome što je odredio. Također, Uzvišeni Svojim robovima ponekad određuje stvari koje su njima veoma neugodne i mrske, ali se u njima nalazi korist za njihovu vjeru, na što se ukazuje u kazivanju o dječaku, ili korist za njihov dunjaluk, na što se ukazuje u kazivanju o lađi. Uzvišeni Allah time nam pokazuje primjer Svoje blagosti i plemenitosti kako bismo Ga spoznali i upoznali, i kako bismo bili zadovoljni istinskim zadovoljstvom kada nam On svojim kaderom odredi ono što preziremo i mrzimo.
Iz tefsira Tejsirul-Kerimir-Rahman, šejha Abdurrahmana es-Sa'dija, rahimehullah