Republika Filipini je otočna država u Jugoistočnoj Aziji i smještena je u zapadnom dijelu Tihog okeana. Od ukupno oko 7.100 otoka, stalno je nastanjeno samo oko 860. Na jedanaest najvećih otoka, koji zauzimaju 95% ukupne površine državnog teritorija, živi velika većina stanovništva. Ova nacija, koja broji više od stotinu miliona, ljudi ima i značajnu muslimansku manjinu. Interesuje nas kakva je demografska slika ove zemlje i njena povijest i stanje muslimana u njoj.
Demografska slika
“Značajan dio filipinskog stanovništva ispovijeda islam. Prve zvanične statističke pokazatelje o brojnosti muslimanske populacije na ovom području imamo iz rezultata popisa 1903. godine koji je izvršen nakon pacifikacije od strane Amerikanaca. Od 7.635.426 stanovnika, koliko ih je tada živjelo na Filipinima, njih 277.547 klasificirano je kao muslimani. I kasnijim popisima podaci o vjerskoj pripadnosti bili su sastavni dio zvaničnih statistika. Podaci na lokalnom nivou nisu nam dostupni, ali za 1918. godinu, kad je ponovo izvršen popis, imamo fragmente koji daju uvid u vjersku strukturu stanovništva ostrva Mindanao gdje, inače, živi najveći broj muslimana na Filipinima. Prema rezultatima ovog popisa, od 10.314.310 stanovnika, kao muslimani se izjasnilo 443.037 osoba. Inače, ostrvo Mindanao prvobitno je imalo muslimansku većinu u ukupnom stanovništvu. Pacifikacijom područja 1903. godine od strane Amerikanaca, ovo područje, zbog niske stope naseljenosti, postaje atraktivan cilj za doseljavanje hrišćanskih Filipinaca. Naseljavanje ovog elementa dirigirano je od strane vlasti, tako da je za svega nekoliko decenija muslimansko stanovništvo postalo manjina. Brzi rast stanovništva Filipina uspješno je pratio i brzi priraštaj muslimana koji su od 1948. do 2000. godine, sudeći prema zvaničnim statistikama, čak uspjeli da donekle poprave udio u ukupnoj populaciji. Fragmenti iz rezultata popisa stanovništva 2000. godine prvi su koji nude kvalitetniju sliku demografskog razmještaja muslimana po manjim administrativnim jedinicama. Usporedbe vjerske strukture stanovništva sa podacima vezanim za etničke grupe, koje tradicionalno ispovijedaju islam i njihovom regionalnom distribucijom, daju mjesta pretpostavkama da je stvarni broj muslimana na Filipinima zaista veći nego kako se zvanično prikazuje. Varijacije u samoj identifikaciji islama i tradicionalna muslimanska etnička pripadnost najizraženije su u područjima gdje muslimani čine manjinsko stanovništvo. Nije isključeno da mnogi stvarni muslimani, zbog neatraktivnosti pripadnosti islamu u ovoj zemlji, uglavnom, baziranoj na konfliktu države protiv Bangsamoro (muslimanskih) pobunjenika, nisu prikazali stvarnu vjersku pripadnost. Procjene koje su objavili iz filipinskog Biroa za muslimanska pitanja donekle potvrđuju navedene pretpostavke, otvarajući čak pitanja da li su svi stvarni muslimani uopće i prikazali stvarnu etničku pripadnost. Prema ovom izvještaju, muslimani u ukupnom stanovništvu Filipina imaju udio od blizu 11%. (Svjetski almanah demografske istorije muslimana, str. 103–105)
Druge procjene kažu da muslimana ima u ovoj zemlji 5,6%, što je blizu šest miliona muslimana na ukupnu populaciju od preko 105 miliona (CIA Factbook, 2018). Moguće je da je stvarni procenat negdje između 11% i 5,6% uzimajući u obzir mnoge pritiske s kojim se muslimani susreću u ovoj državi zbog kojih se ne izjasne kao muslimani.
Rimokatolička religija je dominantna i na Filipinima živi najveća kršćanska zajednica, s procjenama da oko 80% stanovništva pripada toj vjeri. Zemlja ima značajnu špansku katoličku tradiciju, koja je stečena od španskih svećenika ili redovnika.
Muslimani čine oko dvadeset posto stanovništva otoka Mindanao, oko pet miliona od dvadeset pet miliona ljudi na Mindanau. Muslimani su većinsko stanovništvo u Autonomnoj regiji Muslimanski Mindanao gdje živi i većina filipinskih muslimana.
Povijest
Nakon prvih stanovnika, stanovnika plemena Aeta, sa azijskih kopnenih teritorija došli su takozvani Protomalajci prije otprilike 6.000 godina. To su pomorci koji su preko Tajvana naseljavali obale Filipina i Indonezije. Oni su došli s načinom života koji je bio karakterističan za mlađe kameno doba poput poljoprivrede i novog oruđa. Također su potisnuli Aete u više predjele. Oko tri stotine godine prije nove ere Deuteromalejci dolaze na obale Filipina u velikim brodovima. Oni su se bavili obradom metala i tkanjem i to je značilo kraj kamenog doba. Društveni poredak bio je sličan hijerarhiji na brodu, tako da se još uvijek jedna seoska zajednica na Filipinima zove “barangaj” (brod na vesla koji su od davnina koristili).
Kolonijalno doba
Godine 1521. Portugalac Magellan stigao je na otok Samar, tad je plovio pod španskom zastavom. On je istražio ovu regiju i mnoge otoke u njoj pokrštavajući usput domoroce i tako je zapadni svijet saznao za postojanje ovih otoka. Za vrijeme kralja Filipa II otoci Visajas su zauzeti i nazvati Las Islas Felipinas, i s ovim je označena španska kolonijalna vladavina koja je trajala 333 godine. Ova kolonija bila je izvor prihoda za Španiju, iz nje su razne robe nekoliko puta godišnje brodovima išle u druge dijelove svijeta. Na otoke su dolazili misionari i državni službenici, a nepravedni oblici ekonomske politike uveliko su se proširili i ostavili duboke tragove na društvo.
Američka okupacija
U špansko-američkom ratu 1898. Filipini su pali pod vlast Amerikanaca. U junu 1898. godine proglašena je nezavisnost Filipina, ali to ipak nije bila potpuna nezavisnost. Amerikanac je bio civilni guverner Filipina, pod njegovom upravom Amerikanci su ulagali u infrastrukturu i obrazovanje. Filipinci su dobili postepeno autonomiju na regionalnom nivou, a nakon toga 1935. i djelimičnu državnu autonomiju. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Japanci su zauzeli Filipine 1942. godine i proglasili ovu zemlju Filipinskom republikom. Amerikanci su 1944. ponovo osvojili Filipine, a Japanci su 1945. kapitulirali.
Nezavisnost
Ubrzo nakon Drugog svjetskog rata proglašena je nezavisnost. U narednim decenijama bilo je mnogo diktature, korupcije, nepotizma i siromaštva. Neki predsjednici su se trudili da poboljšaju stanje, a neki su uveliko doprinosili pogoršanju stanja. Iako su Filipini demokratski uređeno društvo, od 1965. do 1986. autoritarno je vladao Ferdinand Marcos, a kasnije Joseph Estrada također prakticirao isti oblik vladavine, ali je svrgnut. Godine 2016. Rodrigo Duterte postao je predsjednik.
Islam je najstarija monoteistička religija na Filipinima. Islam je na ova područja došao u 13. vijeku kad su muslimani trgovci došli iz Perzijskog zaljeva, Južne Indije i nekih sultanata Malajskog arhipela. Većina muslimana živi na Mindanao, Palavan i Sulu arhipelu. To područje poznato je kao Bangsamoro ili regija Maura. Mauri je španski naziv za muslimane. Neki su se doselili u druga urbana i ruralna područja države. Većina muslimana na Filipinima su sunije šafijskog mezheba. Na Filipinima postoji i mala populacija pripadnika sekte ahmedije.
Na južne otoke Filipina islam je došao preko interakcije Mindanao i Sulu regija sa ostalim indonezijskim i malajskim otocima i Borneom. Nakon trgovaca došli su muslimanski misionari na kraju 14. i početkom 15. vijeka. Oni su radili na formiranju sultanata i osvajanjima u Mindanao i Sulu regijama. (Nicholas Tarling (1998). Nations and States in Southeast Asia. Cambridge University Press. pp. 21–22)
Godine 1380. Karim el-Mahdum bio je prvi arapski trgovac koji je stigao na Sulu arhipel na Filipinima i on je preko trgovine proširio islam u raznim regijama na otoku. Također su 1390. princ Radža Baguinda i njegovi sljedbenici propovijedali islam na ostrvima. Džamija Šejh Karim el-Mahdum prva je džamija koja je sagrađena na Filipinima u Mindanaou u 14. vijeku.
Ljudi koji su prešli na islam bili su poznati kao Mauri. Muslimanska osvajanja su dostigla bila do Kraljevine Tondo od koje je nastala Brunejska država po imenu Kraljevina Manila. Muslimanski sultanati širili su se u centralnim Filipinima u 16. vijeku kad je španska flota došla na Filipine. Špansko osvajanje tokom 16. vijeka dovelo je do toga da je rimokatolička religija postala dominantna na Filipinima, a islam je postao manjinska religija. (Peter G. Gowing (1975), Moros and Khaek: the Position of Muslim Minorities in the Philippines and Thailand, Southeast Asian Affairs, Thomson Publishing (Reprinted in 2004), pp. 27–40)
Izazovi
Vijekovima su muslimani na Filipinima suočeni s pokušajima drugih da njima vladaju. Ovo naravno proizvodi pobunu čiji se intenzitet mijenja s vremena na vrijeme. Pozivi na više autonomije ili nezavisnost regije gdje su muslimani većina nisu rijetki. Nažalost nekad dođe i do napada ekstremista. Ovakvi napadi prvenstveno štete muslimanima te zemlje, jer ta njihova nastojanja da sačuvaju svoju kulturu i identitet budu ocrnjena takvim nasiljem. Oni se i suočavaju sa migracijom nemuslimana u njihovo područje koje je već siromašno i zapostavljeno od centralne vlade.
Globalna islamofobija ima utjecaj i na javno mnijenje na Filipinima i na jačanje desničarskih stranki i pokreta. Također, pogrešno tumačenje islama stvara probleme na terenu. Nekolicina pojedinaca može pokvariti napore velikog broja muslimana koji se trude da poprave svoje stanje. Na Filipinima djeluju organizacije koje nastoje očuvati identitet muslimana i pozitivno utjecati na razvoj društva: Nacionalna komisija filipinskih muslimana. (huffpost.com, Muslims Of Phillipines: Struggling For Dignity, Freedom And Equality)
Molimo Allaha da sačuva muslimane na Filipinima i podari im prosperitet na svakom polju, i sačuva njih i cijeli ummet od spletki spletkaroša!