U ovom broju donosimo tekst o muslimanima u Austriji. Muslimani su već davno bili na ovim krajevima. Opsada Beča ili Prva bitka kod Beča dogodila se između 27. septembra i 14. oktobra 1529., kada je osmanlijska vojska predvođena sultanom Sulejmanom Veličanstvenim, prodrla najzapadnije u Srednju Europu. Osmanlijska vojska brojila je oko 120.000 vojnika. Ova se bitka u osmanlijskim vojnim izvorima zove "Prva bitka kod Beča", jer se dogodila i "Druga bitka kod Beča" 1683. godine. Osmanlije nisu zauzeli Beč ali jesu znatno oslabili Austriju i još bolje utvrdili svoju vlast u prethodno osvojenim regijama. No ovi događaji zahtjevaju više prostora nego što ovaj članak sad nudi.
Demografija
Islam je najveća vjerska manjina u Austriji sa 4,22% od ukupnog stanovništva u popisu iz 2001. godine, nakon katolika (73,6%), ateista (12%) i protestanata (4,7%). ( Strobel, Anna, Unique Legal Status: Muslims in Austria, Freiburg 2006) Ima oko 338,988 muslimana u Austriji čije stanovništvo broji 8,032,926 osoba.
1971. godine samo 0,3% Austrijske populacije bilo je oficijalno registrovano kao musliman. Čak i 1991, samo 158,776 muslimana su bili popisani u popisu (2%). Udvostručenje muslimana u Austriji u roku od 10 godina se pojašnjava s tim da postoji veća volja muslimana da javno govore o svojoj vjeri, pogotovo oni iz Turske.
96,052 muslimana u Austriji je posjedovalo Austrijsko državljanstvo u zadnjem popisu. Broj naturalizacija se znatno povećao, pogotovo što se tiče Turaka i Bosanaca.
Što se tiče etniciteta, najveća grupa su Turci (134,210), potom Bosanci (96,210). Tokom zadnjih decenija, Arapi su postali znatan dio muslimanske populacije u Austriji, pogotovo iz Egipta. Iz Irana ima oko 6460 osoba, međutim oni su često ateistički ili teško sekularistički nastrojeni. Dalje, eksperti su primjetili povećan broj onih koji su konvertirali u Islam u Austriji.
Islam u svakodnevnom životu
Nije postojala velika kontroverzija po pitanju zakonodavstva i islamske nošnje za žene u Austriji. Žene koje nose hidžab ipak u praksi mogu imati problema u sudjelovanju na radnom tržištu. (Islamische Glaubensgemeinschaft in Österreich (ed.) (2003) Redovno poslodavci naglašavaju da ne mogu da zaposle žene u islamskoj nošnji zbog nedostatka tolerancije kod njihovih mušterija i poslovnih partnera. Klanje životinja na islamski način je bio zabranjen od strane državnih vlasti do 1998., kad je federalni sud presudio da je ovaj način klanja životinja zagarantovan sa slobodom vjere u Austriji. (IHF)
Muslimani u Austriji ne samo da se razlikuju po pitanju zemlje porijekla i vjerske struje, nego se i znatno razlikuju po pitanju intenziteta religioznosti. U totalu, 150 mesdžida postoji danas u Austriji, 60 od toga se nalazi u Beču. Ove vjerske prostorije ispunjavaju također i bitnu socijalnu ulogu. Često su mesdžidi na zabačenim mjestima i starim objektima i zbog toga su slabo vidljivi u javnosti. Ipak, zadnjih godina muslimani su počeli da sve više izlaze iz ovih ‘skrivenih’ mjesta. Primjer jeste gradnja Islamskog centra u Beču u Pelzgasse, ova džamija je pod upravom Turskog Dijaneta. (Abdel-Fattah, Beshir (2004) Drugi primjer jeste gradnja Islamskog Centra u Grazu, ova džamija je pod upravom Islamske Zajednice Bošnjaka u Austriji (IZBA).
Islamsko obrazovanje
Pošto je u Austriji vjersko obrazovanje u javnim školama pravo za sve priznate crkve i vjerske zajednice, tako i Islamsko Vjersko Udruženje u Austriji (IGGIÖ) koristi ovo pravo osnivajujući islamsku vjeronauku u javnim školama. Vlada finansira časove vjeronauke od 1983. Skoriji podatci govore da oko 37.000 djece učestvuju u ovakvim časovima u 2.700 škola širom zemlje. Ima oko 350 učitelja i broj im stalno raste. (Schmied, Martina, Islamische Gemeinschaften als Schulerhalter, in: Religionen unterwegs 1 (2003) Muslimanskoj djeci nije obavezno da dođu u školu kad su muslimanski praznici. Vjeronauka u javnim školama se odvija na Njemačkom jeziku. Cilj časova jeste unapređenje islamskog znanja i podstrek na razmišljanje i diskusiju o pitanjima koja su vezana za islamski identitet i život kao musliman u Austriji.
U početku mnogi učitelji nisu dobro poznavali Njemački jezik i metodu podučavanja, što je često uzrokovalo kritike od strane roditelja i drugog osoblja u školi. Zato je IGGIÖ pokrenuo akademije za vjeronauku. Od 1999. privatna Islamska Vjerska Akademija obučava vjeroučitelje u Beču. Dalje naravno mnoge druge manje organizacije prenose islamsko znanje na narod i pozivaju u vjeru. Neke to rade na način kako ne bi trebalo a neke na ispravan način pozivaju u islam i prenose znanje.
Obrazovanje
Broj muslimana koji su dobro obrazovani raste u Austriji. Ovo je između ostalog zbog poboljšanog samopovjerenja Austrijskih muslimana kroz godine. U mlađoj generaciji broj muslimana sa višim obrazovanjem se povećao i nastala je jedna akademska elita. Ali ipak ova grupa visoko obrazovanih je i dalje manjina među muslimanima u Austriji. (Kessner, Iris, Christen und Muslime – Nachbarn in Deutschland, ein Beitrag zu einer interkulturellen Hermeneutik (Gütersloh 2004), p. 166)
Legalni status do 2015
Legalni status muslimana u Austriji je unikatan u Evropi. (Islamische Glaubensgemeinschaft in Österreich (ed.) (2005)) Dugo godina, kao centar Austrougarskog carstva, Austrija je bila u bliskom kontaktu sa muslimanskom populacijom na Balkanu. Sa tom istorijom, odnosi Austrije sa islamom kao religijom bili su relativno malo problematični kad se uporedi sa ostalim Evropskim državama. Jedan zakon iz 1867. godine garantovao je poštovanje prema svim religijama u Austrougarskom carstvu, davajući muslimanima pravo da osnuju džamije i praktikuju svoju religiju. Neki muslimani su bili zauzeli dobre pozicije u civilnoj službi, prva džamija u Beču bila je izgrađena već 1887. sa pomoću vlade kako bi muslimani vojnici koristili ovu džamiju.
Općenito gledajući, Austrijska vlada daje vjersku slobodu svim zajednicama. Iako je Rimokatoličanstvo najviše zastupljeno među populacijom, država je generalno sekularna. Vjerske organizacije su osnovane Zakonom o priznaju crkvi iz 1874. Ovaj zakon je dao muslimanima razna prava i privilegije, uključujući pravo da organizuju svoju zajednicu i upravljaju njome neovisno kroz gradske savjete, i mogli su da osnuju Islamski Vakuf. Godine 1919. ova prava i privilegije su unapređena sa potpisivanjem ugovora Saint-Germain, u kojem je Austrijska vlada uzela na sebe obavezu da će štititi manjine, također afirmirala je pravo svakog građana da zauzme važne položaje bez obzira na njegovu vjeru ili etničko porijeklo. Ovo je dalje unapređeno 1998. sa Zakonom o Statusu Vjerskih Konfesionalnih Zajednica.
Od 1912. islam je ustavno priznat kao vjera nakon parlamentarne procedure u Gornjem i Donjem Domu. Zakon o Islamu, koji je izdat od strane Cara Franza Josepha I, odnosio se na priznanje sljedbenika islama na Austrijskoj polovini carstva.
Novi zakon 2015. godine
Godine 2015. Austrijska vlada donijela je novi zakon koji je za muslimane manje povoljan nego zakoni iz doba Austrougarske.
Ovaj zakon reguliše organizovanje islamskog života izdvajajući samo muslimansko stanovništvo i ne odnoseći se na ostale vjerske grupe. ‘Zakon o islamu zabranjuje strano finansiranje islamskih organizacija i od svih koji tvrde da predstavljaju muslimane u Austriji ovaj zakon traži da koriste standardiziran prevod značenja Kur’ana.
Od strane pretežno katoličkog stanovništva ovaj zakon nije naišao na velik otpor, katolički biskupi su podržavali ovaj zakon dok ga većina muslimanskih organizacija nije rado prihvatila. A Tursku vrhovnu vjersku ustanovu Dijanet ovaj zakon je uzrujao.
“Mi želimo islam na Austrijski način, a ne jedan koji je dominiran od strane drugih država,” rekao je Sebastian Kurz, dvadesetosmogodišnji konzervativni ministar Vanjskih Poslova – bivši ministar Vansjkih Poslova i Integracije. On je možda Austrijski najpopularniji političar.
Pola miliona muslimana u Austiji predstavljaju oko 6% populacije i oni su većinom Turski gastarbajteri. Mnogi imami su poslani i finansirani od strane Turske državne vjerske krovne organizacije Dijaneta. Mehmet Gormez, Turski reis Dijaneta, rekao je prije nego je zakon prošao proceduru da ‘sa ovim nacrtom vjerske slobode u Austriji se vraćaju stotinu godina unazad’.
Austrijska najveća islamska organizacija IGGIÖ prihvatila je zakon ali omladinski organak je protiv, kao Turska Islamska Unija u Austriji ATIB koja ima upravu nad mnogim mesdžidima i koja je obećala da će se žaliti protiv zakona na Ustavnom Sudu. Također mnoge druge manje organizacije se protive ovom zakonu.
Odnosi nisu vrlo problematični
Iako je vlada rekla da tzv. ‘islamističko militanstvo’ raste i da je oko 170 osoba otišlo na strana ratišta, u Austriji nije bilo nikakvog povezanog nasilja i odnosi sa muslimanskom zajednicom je bio relativno bez problema. Austrija nije kao Francuska zabranila da žene nose nošnju koja pokriva lice. Ali krajnja desnica Stranka Slobode protivila se zakonu tvrdeći da je previše blag. Ova partija ima podršku od oko 25% biračkog tijela, podrška se većinski osnuje na stavovima protiv imigranata i islama. U međuvremenu, vladajuća Socijalistička partija i druge konzervativne partije se bore da zajedno zadrže većinsku vladu.
I kod susjeda Austrije – Njemačke - također rastu anti-islamski sentimenti u vidu sedmičnih okupljanja PEGIDA-e u Dresdenu. Ali ova okupljanja suočila su se sa mnogo većim anti-rasističkim demonstracijama i oštrom kritikom od strane kancelarke Angele Merkel, imajući u vidu progon židova od strane nacista, ona je izjavila da ‘je islam dio Njemačke’.
Austrijska vlada smatra da novi zakon pojačava legalni status muslimana, naprimjer garantujući islamsko dušebrižništvo u bolnicama i u vojsci i čuvajući pravo muslimana da jedu i proizvode hranu shodno islamskim propisima.
Diskriminacija
U Austriji prijetnje i uvredljivi komentari protiv muslimana postali su sve češći. U skorijim godinama povećao se broj kampanja protiv muslimana koje su organizovali desničari. Stručnjaci smatraju da su izbori 1999. okretna tačka kad je Partija za Slobodu (FPÖ) pokrenula populističku kampanju protiv stranaca. (Islamische Glaubensgemeinschaft in Österreich (ed.) (2003))
Partija je kao instrument koristila popularne vrste straha od islama i promovisala je slogane kao ‘zaustavi strano infiltriranje’. Kritičari partije su je optužili da uvodi islamofobiju u politički život i tako zastrašuje strance u Austriji. (Ibid)
Kampanja je pokrenula ogromnu debatu koji se kretao od pitanja u vezi anti-semitizma do rasizma, ne samo o islamofobiji. Od 1999. vođeno je više kampanja kroz masovne medije, intelektualne i kulturne forume, s ciljem da se ocrni slika islama. Također bilo je napada na muslimanske ličnosti i ustanove. U zadnjoj izbornoj kampanji FPÖ je koristio slogan ‘domovina umjesto islama’.
U dnevnom životu muslimani se suočavaju sa diskriminacijom svaki dan. Žene sa mahramom imaju poteškoće da nađu posao. (European Network against Racism (ENAR)) I socijalno prihvatanje mahrame se smanjilo zadnjih godina. (International Helsinki Federation for Human Rights (2005)) Ovo je dostiglo do te mjere da biroi za zapošljavanje nekad smatraju da je mahrama nedostatak kad se traži posao.
Tri izvještaja o rasizmu u Austriji su urađena od strane organizacije ZARA,1999. godine, 2001. i 2002. (Islamische Glaubensgemeinschaft in Österreich (ed.) (2003)) Kad su Paul Zulehner i Hermann Denz pitali Austrijance “Koga ti ne bi želio kao komšiju”, 2001. u jednoj studiji 24,7% Austrijanaca je reklo “muslimana”. Nakon prijašnje studije iz 1999. taj procenat se znači povećao. Jer 1999., znači prije 11 septembra, 9,3% manje od pitanih Austrijanaca je imalo problema sa muslimanima kao komšijama.
Medije vješto koriste neke događaje da prave crnu sliku o muslimanima. Kad se desi neki događaj kojeg označe kao teroristički onda predstavnici islamskih organizacija bivaju pitani za ‘zvanični’ stav. Beate Winkler, direktor u Europskom Centru za Monitoring Rasizma i Ksenofobije u Beču primjetila je da se događajima iz zadnjih godina napravila atmosfera u kojoj se muslimani stalno moraju braniti i pojašnjavati da nisu teroristi. (Ibid) Također mnogo polemike se vodi oko mesdžida i džamija, halal mesa, muslimanskih mezarja itd.
Molimo Allaha sačuva muslimane u Austriji svakog zla i neka je salavat i selam na našeg Poslanika i miljenika, njegovu časnu porodicu i sve ashabe.
(Izvor: euro-islam.info)