Razlozi nedostatka samopouzdanja kod djece različiti su, a neki od njih jesu sljedeći: dječija tjelesna građa, jer možda je slabije tjelesne građe u odnosu na svoje prijatelje, zatim slab je učenik i dobiva manje ocjene u školi od svojih drugova iz razreda. Nekad se razlogom nedostataka samopouzdanja kod djece smatra primjena pogrešnih odgojnih metoda kod roditelja ili učitelja. Naime, roditelj koji neprestano potcjenjuje sposobnosti svoga djeteta da izvrši zadani zadatak, često izazove nedostatak samopouzdanja kod djeteta, a isto takvo djelovanje ima i roditelj koji ne pridaje pažnju prisutnosti svog djeteta ili njegovim idejama i prijedlozima, zatim roditelj koji se ismijava postupcima svoga djeteta ili djetetu često upućuje kritiku “grubim riječima”.
Samopouzdanje je tražena i vrlo važna osobina kod onih koji žele da imaju utjecaj, uspjeh, da usmjeravaju druge osobe i da budu vođe. Štaviše, to je osobina svakog onog koji obavlja neki posao, kako bi mogao da ga dobro i uspješno završi i uspije u njemu. Samopouzdanje kod djece iskazuje se u njihovoj hrabrosti, traženju i nastojanju da riješe iznenadne probleme, u njihovoj inicijativi za pomoć drugima i ponavljanju pokušaja sve dok ne uspiju u izvršavanju određenog posla ili radnje. Također se ogleda u dječijem pozitivnom kritičkom mišljenju o onome što se oko njega događa, u predlaganju rješenja za to i njegovoj moći da uspješno uradi i izvrši određeni posao. Ovo su osobine djeteta koje ima samopouzdanje, a nasuprot njih su osobine onoga koji nema samopouzdanja. Dijete koje nema samopouzdanja neodlučno je u suočavanju sa događajima, ima strah od suočavanja sa problemima, povlači se kad kod drugih primijeti bol, brzo gubi nadu, zadovoljan je sa stvarnošću, ne žuri za pozitivnim promjenama. Ustvari, mnoga djeca imaju ovaj osjećaj nesposobnosti i neučinkovitosti i taj osjećaj nekada bude stvaran, a nekada imaginaran.
Simptomi nedostatka samopouzdanja kod djeteta
Dijete koje ima nedostatak samopouzdanja izbjegava da učestvuje sa svojim vršnjacima u izvršavanju bilo kojeg zajedničkog zadatka, povučeno je u sebe i sklono je stidu, možda ponekad djeluje nemarno i bezbrižno i ne vodi brigu o savjetima i uputama koje mu daju njegovi roditelji ili učitelj. Ovako se ponaša zbog toga što ono samo sebe vidi kao osobu koja nema nikakvu nadarenost i pati od određenog vida pomanjkanja ličnosti, slabosti i nemoći. Ovo ponašanje psiholozi nazivaju “izbjegavanje” i vrlo je važno obilježje nedostatka samopouzdanja kod djeteta.
Razlozi nedostatka samopouzdanja kod djece
Razlozi nedostatka samopouzdanja kod djece različiti su, a neki od njih jesu sljedeći: dječija tjelesna građa, jer možda je slabije tjelesne građe u odnosu na svoje prijatelje, zatim slab je učenik i dobiva manje ocjene u školi od svojih drugova iz razreda. Nekad se razlogom nedostataka samopouzdanja kod djece smatra primjena pogrešnih odgojnih metoda kod roditelja ili učitelja. Naime, roditelj koji neprestano potcjenjuje sposobnosti svoga djeteta da izvrši zadani zadatak, često izazove nedostatak samopouzdanja kod djeteta, a isto takvo djelovanje ima i roditelj koji ne pridaje pažnju prisutnosti svog djeteta ili njegovim idejama i prijedlozima, zatim roditelj koji se ismijava postupcima svoga djeteta ili djetetu često upućuje kritiku “grubim riječima”. Sve navedeno izaziva nedostatak samopouzdanja kod djeteta.
Pojedini roditelji često svoju djecu porede sa drugom djecom, s namjerom da svoju djecu ohrabre i pruže podršku ili potaknu da dijete uradi nešto što želi, međutim, ovo je često pogrešno i ima kontraefekat, naročito ako svoju djecu porede sa odličnom i uspješnom djecom, a osim toga, ovo također može da izazove mržnju djeteta prema djetetu s kojim ga roditelji porede.
Pretjerano pokazivanje nježnosti i zaštitničko ponašanje roditelja prema djeci često izaziva nedostatak samopouzdanja kod djece, dok podsticanje djeteta da pokuša ostvariti ono što želi rađa osjećaj mogućnosti postizanja uspjeha, a natjecanje i timski rad rađaju osjećaj izazova i tada djetetu raste samopouzdanje.
Poslaničke metode u jačanju samopouzdanja kod djeteta
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nastojao je da jača samopouzdanje kod djece ashaba, radijallahu anhum, tako da je u hadisu rekao: “Jak vjernik bolji je i draži Allahu od slabog vjernika, a u obojici je dobro.” (Muslim, 6945) Isto tako, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dvojici mladića koji su željeli učestvovati u jednom vojnom pohodu, pružio je priliku da u međusobnom hrvanju pokažu svoju fizičku spremnost, snagu, sposobnost i vještinu, i tako pokažu i dokažu da su sposobni za učešće u bitki. Tako je Muazu i Muavezu, dvojici Afrinih sinova, dao priliku za učestvuju u borbi na Uhudu, pa su je zaslužno i dobili i ubili su faraona ovog ummeta – Ebu Džehla. (Buhari, 3141, i Muslim, 4668) Također je svog amidžića Aliju, radijallahu anhu, ostavio u teškom položaju kada mu je naredio da spava na njegovom mjestu u noći Hidžre, čvrsto ubijeđen u njegovu sposobnost, postojanost i čvrstoću. (Ibn Hišam, Siretu Nebevijjetu, str. 483)
Metode jačanja samopouzdanja kod djece
U cilju jačanja samopouzdanja kod djece, potrebno je obratiti pažnju i poduzeti sljedeće:
● Verbalno ohrabrivati djecu, što je pohvalno sve dok ne vodi ka izazivanju oholosti, uzdizanju ili samozadivljenosti. Također, roditelji bi iz svog rječnika trebali izbrisati sve riječi ismijavanja i izrugivanja i izbjegavati sve postupke koji mogu omalovažiti dijete i izazvati negativne posljedice.
● Djeci treba omogućiti i dozvoliti da otvoreno govore o svojim idejama i to je vrlo dobra metoda na putu usađivanja samopouzdanja, naročito ako te ideje naiđu na potporu porodice i realiziraju se.
● Zadavati djeci određene zadatke koje će oni nastojati izvršiti. Ovdje je bitno naglasiti da djeci prvo treba objasniti šta se od njih traži i tek tada ih treba pustiti da samostalno riješe zadate zadatke. Ukoliko djeca ne uspiju riješiti zadato, tada treba s njima razgovarati i naglasiti im da neuspjeh u pokušaju nije neuspjeh u poslu. Izumitelj električne energije nije uspio iz 99 pokušaja i upisan mu je samo jedan uspjeh, onaj u posljednjem pokušaju.
● Neophodno je naglasiti da je temelj samopouzdanja u djetetovom vjerničkom srcu oslanjanje na Allaha, subhanehu ve te‘ala, i da je to najveći i najčvršći oslonac, jer onaj s kime je Allah, onda je s njim sve. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, usađujući povjerenje i pouzdanje u srce malenog ashaba Ibn Abbasa, radijallahu anhu: “O dječače, čuvaj Allaha čuvat će te Allah! Čuvaj Allaha, naći ćeš Ga ispred sebe! Kada moliš, moli Allaha, a kada tražiš pomoć, traži je od Allaha!” (Tirmizi, hadis sahih; Albani, Sahihu džamia, br. 7957)