U nekoliko kratkih ajeta, koji mogu stati u manje od dva reda, nadnaravno se navode najvažnije biljke što čine osnovni izvor prehrane čovjeka i stoke koju uzgaja. Ovi ajeti svojom preciznošću i sveobuhvatnošću svjedoče neograničenoj moći, ljepoti stvaranja i preciznosti kreiranja našeg Uzvišenog Stvoritelja Allaha. Također, oni potvrđuju da se svi oblici ibadeta upućuju isključivo Njemu, da je On jedini Stvoritelj i jedno jedino Apsolutno Božanstvo iznad svih stvorenja. Uzvišeni kaže: “Neka čovjek pogleda u hranu svoju; Mi obilno kišu prolivamo, zatim zemlju pukotinama rasijecamo i činimo da iz nje žito izrasta, i grožđe i povrće, i masline i palme, i bašče guste, i voće i pića, na uživanje vama i stoci vašoj.” (Abese, 24–32)
U ovim ajetima govori se o važnosti hrane u svakodnevnom životu. Hrana je izvor potrebne energije za različite procese unutar ljudskog tijela, a koji su neophodni za razvoj ćelija i tkiva u različitim razvojnim fazama, te obnavljanje mrtvih ćelija nakon što se upotpuni proces razvoja tijela, pored toga što je hrana potrebna radi održavanja temperature tijela. Čovjeku je potrebno da kroz hranu unosi ugljikohidrate, proteine, ulja i masti. Uzvišeni Allah podario nam je biljke koje su sposobne da proizvode ugljikohidrate koji su potrebni čovjeku i biljojedima iz reda životinja. Također, biljke mogu proizvesti nekoliko proteina, ulja i masti, a sve to se odvija kroz nadnaravne procese koji svjedoče Allahovoj moći u Njegovim stvorenjima.
Sura Abese u devet kratkih ajeta, koji mogu stati u manje od dva reda, izlaže nazive najvažnijih biljaka koje čini osnovu ishrane čovjeka i stoke. U ovako malom broju riječi precizno je nabrojana sva hrana koja je potrebna čovjeku i stoci koju posjeduje.
U vezi s tim, Uzvišeni je životinji podario sposobnost da pretvori hranu koju konzumira u čitav niz različitih proteina koji su potrebni insanu i hajvanu, sve to kroz kompleksne operacije koje svjedoče da je Allah jedini stvoritelj. U navedenim časnim ajetima Uzvišeni Allah govori o “putu” ljudske hrane, kroz faze, kako bi čovjek promatrao svaku razmišljajući o tome da li je on imao ikakvog udjela u tome, da li on upravlja tim procesima. Ruka koja ga je dovela u život i precizno ispisala dijelove njegove priče ista je koja je stvorila njegovu hranu i precizno zacrtala njen “put”.
“Neka čovjek pogleda u hranu svoju...” – u ono što mu je najbliže, ono što mu je svakodnevno na raspolaganju i što mu je najpotrebnije. Neka pogleda u ono što je svaki dan prisutno u njegovom životu i stalno mu pred očima prolazi. To je nadnaravnost kao što je nadnaravno njegovo stvaranje, začetak i svaki njegov korak koji je stvoren svemoćnim dodirom.
“Mi obilno kišu prolivamo...” – a prolijevanje kiše je fenomen koji svaki čovjek bilo gdje na licu Zemlje poznaje, ma koliko znao ili života iskusio. Ovo je fenomen kojim se obraća svakom čovjeku. Ovo je početak priče o hrani: “Mi obilno kišu prolivamo...” Niko ne može tvrditi da je kreirao ovu vodu u bilo kojem njenom obliku, ili u bilo kojem datumu njenog nastajanja, niti da je on “obilno proliva” kako bi “put” hrane krenuo od ovog koraka.
“Zatim zemlju pukotinama rasijecamo...” – što je druga faza nakon spuštanja vode, koja je također pogodna da na nju ukazuje jednostavnom čovjeku koji vidi vodu kako se proliva snagom mimo njegove, upravljanjem mimo njegovog, a zatim je gleda kako zemlju rasijeca i prolazi kroz tlo, ili gleda travu kako rasijeca lice Zemlje rastući kroz pukotine voljom Stvoritelja i dižući glavu ka nebu; što je nadnaravnost koju vidi svako ko posmatra kako trava kroz zemlju proviri i osjeća da iza toga stoji skrivena snaga koja je duboko u svakoj tanušnoj travki.
“I činimo da iz nje žito izrasta...” – što podrazumijeva sve vrste žitarica koje čovjek konzumira ili životinja jede.
“I grožđe i povrće...” – obje vrste hrane koje su dobro poznate poštovanom čitaocu.
“I masline i palme, i bašče guste, i voće i pića...” Masline i palme su općepoznate, a bašte guste pune stabala što obilno voće nose koje su okružene ogradom što ih štiti, vjerujemo, dobro su poznate stanovnicima ovog podneblja. Obilno voće što je plod gustih bašta, poput porodice dudovki (dudovke Moraceae – često zvani porodica dudova ili porodica smokvi — porodica su cvjetnica koja obuhvata 38 rodova i preko 1.100 vrsta) – što obuhvata smokvu, sikomoru (magareća smokva (sikomora, lat. Ficus sycomorus), vrsta korisnog drveta iz porodice dudovki raširenog po sjevernoj Africi i istočnom Mediteranu. Naraste do dvadeset ili trideset metara visine, veoma je razgranato, a stablo je kratko), šumsko voće, jabuku, krušku, dunju i sl. – porodica Rosaceae (porodica ruža, srednje veličine među cvjetnicama, koja obuhvata oko 2.830 vrsta u 95 rodova) – što obuhvata kajsiju, breskvu, šljivu, trešnju i sl.; porodica rutovke (rutovke, Rutaceae), biljna porodica iz reda sapindolike (Sapindales). Najvažniji rod je rutvica – Ruta po kojem je cijela porodica dobila ime) i dr. U 31. ajetu navodi se izraz “abbā” (koji B. Korkut prevodi kao “piće”, što je jedno od tumačenja), a koji podrazumijeva sve što stoka jede: trava i druge vrste biljaka, bez obzira bile sirove ili suhe.
Ovo je priča o hrani koju čovjek uživa a da nije ni prstom pomakao, niti je imao uloge u bilo kojoj fazi: “Uživanje vama i stoci vašoj”, sve dok ne otkuca čas uživanju koje je Allah odredio, kao što je odredio život. Nakon toga dolazi nešto što će zamijeniti uživanje, nešto o čemu bi čovjek trebao razmisliti prije nego što dođe: “A kada dođe glas zaglušujući – na Dan kada će čovjek od brata svoga pobjeći, i od majke svoje i od oca svoga, i od druge svoje i od sinova svojih – toga Dana će se svaki čovjek samo o sebi brinuti, neka lica bit će toga Dana blistava, nasmijana, radosna; a na nekim licima toga Dana bit će prašina, tama će ih prekrivati, to će nevjernici – razvratnici biti.” (Abese, 33–42)
U suri Abese u devet kratkih ajeta, koji mogu stati u manje od dva reda, prikazane su najvažnije biljke koje čine osnovu čovjekove ishrane, kao i ishrane njegove stoke. Ovaj precizni popis onoga što je čovjeku i njegovoj stoci potrebno u nekoliko riječi dokaz je da nije moguće da časni Kur’an bude ljudsko djelo, nego je to Božiji govor. Također, dokaz je počasti date iskrenom robu koji tu počasti primi kroz poslanicu, našem poslaniku i miljeniku Muhammmedu, sallallahu alejhi ve sellem.
Autor: Dr. Alija es-Sallabi
Pripremio: Muaz Smajlović