Kur'an je dovoljan dokaz da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov poslanik, ali i pored toga spomenut ćemo neke od dokaza koji to potvrđuju.
Muhammedovo poslanstvo nagoviješteno je u prethodnim knjigama
Jevreji su očekivali dolazak poslanika i u detalje su, iz svojih svetih spisa, znali kako će izgledati, međutim kada se pojavio među Arapima, odbili su da ga slijede osjećajući mržnju i zavist zbog toga što Allah nije poslao poslanika iz njihovog naroda.
Poslanikova supruga Safijja, radijallahu anha, čiji je otac Hujejj bio ugledni medinski jevrej, pripovijeda da je čula svoga amidžu Ebu Jasira kako pita njenog oca: "Je li to on?", a Hujjej odgovori: "Jeste, tako mi Boga!" Ebu Jasir priupita: "U potpunosti si ga prepoznao po osobinama i opisu?" "Da!", reče Hujjej. "Kako ćeš postupiti prema njemu?", opet upita Ebu Jasir. "Tako mi Boga, bit ću mu neprijatelj dok god budem živ!", odgovori Hujjej. (Bejheki, Delailun-nubuvva, 2/403)
Svjedočenja ljudi koji su prihvatili islam
Jedan od eksplicitnih dokaza istinitosti Muhammedovog poslanstva jesu i nepresušne rijeke konvertita u islam, koji su, tragajući za istinom i izučavajući život Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prihvatili islam.
Štaviše, mnogi protivnici islama posvjedočili su našem vjerovjesniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, istinoljubivost. Neki od njih prešli su na islam, a neki to nisu učinili, već su navedenu činjenicu posvjedočili držeći se načela pravednosti. Kada protivnik prizna ispravnost učenja onoga s kim je u sukobu, koji pomno u svojoj zasjedi iščekuje samo jedan trenutak njegove pogreške, to je nesumnjivo veoma snažan dokaz o istinitosti Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.
Mudžize kojima je Allah pomogao Svoga Poslanika
Uzvišeni Allah ne daje natprirodna djela onima koji lažno tvrde da su Božiji poslanici, već tim djelima isključivo pomaže Svoje poslanike kako bi dokazali istinitost svoje misije.
Mnogi islamski učenjaci napisali su djela koja tematski tretiraju mudžize Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Ukupni broj mudžiza koje se spominju u knjigama nadmašuje brojku od hiljadu, poput povećanja hrane, liječenja bolesnih, jecanja panja i dr. Svakako da je najveća mudžiza Kur'an.
Nema sumnje da su sve te mudžize nepobitni dokazi o istinitosti poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, s obzirom na to da nadnaravno i nadljudsko djelo ne može učiniti obično stvorenje. Takva djela dolaze isključivo od Uzvišenog Allaha!
Deset Heraklijevih pitanja
Običaj Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, bio je da šalje pisma vladarima pozivajući ih da prihvate vjeru u jednoga Boga, Allaha, i Sudnji dan, te da je on posljednji poslanik kojeg je Allah Uzvišeni poslao. Jedan od takvih vladara kojima je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao pismo jeste i Heraklije, vladar Bizantije. Kada mu je stiglo pismo, želeći da sazna da li je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iskren, postupio je vrlo mudro primijenivši metod postavljanja pitanja Poslanikovom sunarodnjaku Ebu Sufjanu, koja su mu omogućila da spozna istinitost Vjerovjesnika i njegovog poslanstva.
Nakon što je Heraklije ispitao Ebu Sufjana, koji je tada bio jedan od najvećih neprijatelja islama i muslimana, rekao mu je:
1. "Upitao sam te za njegovo porijeklo, a ti si rekao da je on među vama uglednog porijekla. To je slučaj svih poslanika, oni se pojavljuju među uglednicima svog naroda.
2. Dalje sam te pitao da li je neko od njegovih predaka bio vladar, a ti si izjavio da nije, a da jeste neko od njegovih bio vladar, rekao bih da je on čovjek koji traži vlast predaka.
3. Pitao sam te o njegovim sljedbenicima -- da li ga slijede ljudi od položaja ili siromašni, pa si rekao da ga slijede siromašni; a oni su bili sljedbenici svih poslanika.
4. Pitao sam jeste li ga sumnjičili za laž prije nego što je počeo govoriti ono što sada govori, a ti si odgovorio: 'Ne', pa držim zasigurno kada nije lagao na narod, kako bi sada lagao na Allaha.
5. Pitao sam te da li neko od njegovih sljedbenika napusti njegovu vjeru iz mržnje prema njoj nakon što ju je primio, pa si odgovorio da ne napušta. Tako je vjerovanje kada se njegova slast ulije i ovlada ljudskim srcima.
6. Pitao sam još da li se njihov broj povećava ili smanjuje, a ti si rekao da se povećava. Takav je slučaj sa vjerom dok se ne upotpuni.
7. Pitao sam te da li ratujete s njim pa si potvrdio da ratujete, da je ishod promjenljiv, pa nekad vi pobijedite, a nekad on. Takvi su poslanici, budu iskušavani, ali na kraju pobijede.
8. Pitao sam te da li krši zadanu riječ, a ti si odgovorio da ne krši. Takvi su poslanici, oni ne krše datu riječ.
9. Pitao sam te da li je takvo što govorio neko prije njega, pa si rekao da nije, i zato kažem, da je prije njega neko to već rekao, pomislio bih da se povodi za riječima izrečenim prije njega."
10. Zatim je Heraklije upitao: "A šta vam naređuje?" "Naređuje nam da klanjamo namaz, dajemo zekat, održavamo rodbinske veze i da budemo čedni", odgovori Ebu Sufjan.
Heraklije reče: "Ako je istina ono što kažeš o njemu, on je zaista vjerovjesnik. Znao sam da će se pojaviti, ali nisam mislio da će biti jedan od vas. Da znam da ću moći do njega doći, volio bih se s njim susresti. Da sam uz njega, noge bih mu prao. On će uskoro zavladati ovim tlom pod mojim nogama." (Buhari, br. 4188; Muslim, br. 3322)
Savršenost Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, morala
U najjasnije dokaze istinitosti Muhammedovog poslanstva neizostavno ubrajamo njegove visoke moralne osobine, njegov ahlak, dobroćudnost i njegovu prirodnost. On je bio najljepšeg morala i ponašanja. I prije nego što mu je objavljen Kur'an, Uzvišeni Allah sačuvao ga je svih paganskih običaja i svih mahana podarivši mu najljepše ponašanje, tako da su ga njegovi sunarodnjaci prozvali nadimkom El-Emin (pouzdani, povjerljivi) i Es-Sadik (istinoljubivi), jer su uvidjeli da je povjerljiv, iskren i čedan. Uživao je veliki ugled u svom narodu. Kada bi se ljudi u nečemu razišli, došli bi njemu da im presudi.
Skromnost i lijepo ponašanje -- vrline su kojima je odisalo cijelo njegovo plemenito biće. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sām je obavljao mnoge kućne poslove, muzao bi ovce, popravljao obuću, krpio odjeću i jeo zajedno sa svojim slugom. On je lično odlazio na pijacu i kupovao što mu treba i nije ga bilo stid da u ruci nosi posudu. Rukovao se i sa bogatim i sa siromašnim. Prvi je selam nazivao koga god da je sreo, svejedno radilo se o mlađem ili starijem. Kada god bi ga neko pozvao, odazivao se na poziv i nikada nije omalovažavao hranu na objedu na koji bi bio pozvan. Bio je lijepe naravi, prijatan u društvu, vedra lica, strog, ali odmjeren, skroman, ali i ponosan, darežljiv, ali ne i rasipan. Bio je osjećajan i nježan. Nije zabilježeno da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ikada ikome osvetio zbog uvrede ili nepravde koja je nanesena lično njemu. Također, nije zabilježeno da je ikada udario slugu ili ženu.
Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, porodični život
Osoba koja je lažac možda i može skriti svoju laž u svom izvanporodičnom životu gdje ga niko ne može razotkriti. Međutim, to se ne može kazati i za porodični život uz njegovu suprugu. Tu obično prestaju sve formalnosti i pokazuje se prava slika čovjeka, i obično je supruga najznanija osoba o čovjeku. Iako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, imao više žena, niti od jedne od njih ne prenosi se nešto loše vezano za njegov privatni život. One pripovijedaju o životu kakvim se može opisati samo savršen čovjek!
Nije iskorištavao prilike za prevlast i nadmoć
U određenim situacijama Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je izuzetne prilike da postigne prevlast, nadmoć i da se uzdigne nad ljudima. Međutim, nikada to nije želio učiniti. A da je bio lažac, bez ikakve sumnje iskoristio bi svaku, pa i najmanju ponuđenu priliku.
Francuski orijentalista Emil Dermenghem kaže: "Muhammedu je rođen sin Ibrahim, pa je umro još kao malo dijete. Mnogo je bio tužan zbog njegove smrti. Ukopao ga je vlastitim rukama. Njegova smrt podudarila se sa pomračenjem Sunca, pa su muslimani kazali: 'Desilo se pomračenje zbog Ibrahimove smrti!' Međutim, vidjevši o čemu se radi, iz velikodušnosti, Muhammed je takvu tvrdnju negirao, rekavši: 'Sunce i Mjesec su, doista, dva Allahova znamenja koja se ne pomračuju ni zbog nečije smrti niti zbog nečijeg života...' Riječi poput ovih ne mogu doći iz usta lašca i prevaranta..." (Vidjeti: Emil Dermenghem, Hajatu Muhammedin, str. 318)
Zaštita od svih spletki koje su mu kovane i spas od svih pokušaja atentata
Aiša, radijallahu anha, kazala je: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je svoje ljude koji su ga štitili sve dok nije objavljen ajet: '...a Allah će te od ljudi štititi', pa je tada promolio glavu iz šatora i povikao im: 'O ljudi, idite jer me je Allah stavio pod Svoju zaštitu.'" (Hakim, Mustedrek, vjerodostojan)
Da li bi osoba koja nije bila na istini, u vrijeme kada su nevjernici pokušavali da je ubiju, ovako postupila? Ovakvo što mogla je učiniti isključivo osoba kojoj je pruženo sigurno i pouzdano utočište. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je pouzdanje u Allaha da će ga štititi od svih opasnosti, kako bi u potpunosti mogao dostaviti Njegovu vjeru.
Odricanje od ostvarivanja lične koristi
U argumente o istinitosti Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ubraja se i njegovo odricanje od ostvarivanja ličnih koristi u toku misije. Uzvišeni Allah istakao je ovaj argument u riječima: "Ne tražim ja od vas za ovo nikakvu nagradu i ja ne dodajem preko onog čime me je Allah obavezao" (Sad, 86).
Kada su ovosvjetski ukrasi i život u pitanju, bio je najskromniji čovjek. Nikada nije volio da ga ljudi uzdižu iznad njegovog stepena. Kada bi ulazio, ne bi volio da iko pred njim ustaje. Nije volio da iko stoji iznad njegove glave kao što se činilo sa kraljevima i carevima. Ponekad bi se dešavalo da prođu i po tri mjeseca a da se u kući Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ništa ne skuha: hranili bi se datulama i vodom.
Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, obavještavanje o onome što je bilo nepoznato
U dokaze istinitosti Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ubraja se i njegovo obavještavanje o onome što će se dogoditi u budućnosti. Mnoge ashabe obradovao je Džennetom, pa su umrli sa pravim vjerovanjem, imanom. Za neke ljude kazao je da će biti stanovnici Vatre, pa su oni umrli kao nevjernici. Također, obavijestio je o mnogim malim predznacima Sudnjeg dana koji su se obistinili.
Sve navedene obavijesti o budućnosti obistinile su se nakon njegove smrti, a to se nije moglo znati bez objave. Takvih primjera je mnogo, te ćemo spomenuti samo neke.
O prestanku hilafeta Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Hilafet će nakon mene trajati trideset godina, zatim će postati kraljevstvo." (Ebu Davud, 4646 i 4647; Ahmed 5/221; Hakim 1/71 i 145. Hadis je vjerodostojan.) Upravo tako se i desilo! Halife su vladali 30 godina: Ebu Bekr 2 godine i 3 mjeseca, Omer 10 godina i 6 mjeseci, Osman 12 godina, Alija 4 godine i 9 mjeseci i Hasan, sin Alije, 6 mjeseci -- a potom je nastupila nasljedna monarhija.
U jednom od najtežih trenutaka za muslimane, kada su kopali kanal, kako bi se odbranili od saveza arapskih i jevrejskih plemena, koji je brojio oko 10.000 ljudi, a koji su željeli da unište muslimane, kojih bijaše tek oko 3.000, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, razbijajući jednu veliku stijenu koja im se popriječila, rekao je: "Allahu ekber! Dati su mi ključevi Šama! Tako mi Allaha, ovog trena gledam u njegove crvene dvore!" Zatim je udario drugi put i rekao: "Allahu ekber! Dati su mi ključevi Perzije! I tako mi Allaha, vidim bijeli zamak u Medainu!" A kada je udario treći put, rekao je: "Allahu ekber! Dati su mi ključevi Jemena! Tako mi Allaha, ovog trenutka sa ovoga mjesta vidim vrata Sane!" (Nesai, Sunenul-kubra, 8858, hasen)
U roku od samo nekoliko decenija, sve ovo se obistinilo! Kako? Jer je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bio obaviješten od Sveznajućeg -- Allaha Uzvišenog.