Menu

Pjevanje, muzički instrumenti i klasici hanefijske pravne škole

Tema Ostale temeČitanje 14 minuta

Na početku bih htio naglasiti da ovo nije nikakva fetva, niti lični stav, kao što nije odgovor bilo kojem pojedincu ili ustanovi, koji su zauzeli određen stav o pitanju koje ovdje tretiramo, već samo pregled klasičnih djela hanefijske pravne škole i poglavlja u kojem su naši klasici velikani govorili o ovom pitanju.

Cilj ovoga teksta jeste da ukaže na to kako je “iskušenje” slušanja pjesama bez muzike i onih koje se izvode uz pratnju muzičkih instrumenata, kao što je sam imam Ebu Hanifa, rahimehullah, isto nazvao ovim terminom, koje se u današnje vrijeme predstavlja kao općeprihvaćena praksa, tradicija i pomoćno sredstvo u pozivanju Allahovoj vjeri. U vremenu kada nas sa svih strana okružuju razna iskušenja, kada ni naši domovi nisu ostali pošteđeni, kada se plašimo za sebe, za svoje porodice i kada se svim snagama borimo da budemo dostojni nosioci žeravice vjere, upravo u ovakvom vremenu nameću se neki stavovi koji dovode u pitanje zabranjenost muzike i muzičkih instrumenata, koji su zabranjenim okarakterisani jasnim šerijatskim tekstovima, što je detaljno pojašnjeno u pravnim djelima hanefijskih, a i svih ostalih klasičnih i savremenih pravnika, stoga upotrebu muzičkih instrumenata i slušanje muzike treba zabranjivati samim šerijatskim intencijama i pravilom preventive.


Ostatak teksta dostupan samo za pretplatnike