Menu

Čurekot – blagoslovljeno zrno

Tema Islam i naukaČitanje 13 minuta

Čurekotovo ulje kroz historiju

Čurekot, crni kim, Nigella sativa, i još preko dvadeset naziva odnosi se na biljku koja se kao čudotvorni, iako danas pomalo zaboravljeni, lijek koristi već više od tri hiljade godina. Čurekot je spomenut u Bibliji pod nazivom crni kumin. Iako ne pripada istoj porodici biljaka, te je naziv crni kumin pogrešan, on se i danas koristi na njemačkom govornom području, gdje se za čurekot upotrebljava izraz Schwarzkümmel – crni kumin.


Ulje čurekota pronađeno je u Tutankamonovoj grobnici, što ukazuje na činjenicu da se koristilo i prije više od tri hiljade godina. Također je zabilježeno da su egipatske kraljice Nefretiti i Kleopatra uživale u koristima ulja čurekota. Potječe s Mediterana, kasnije je kultiviran u drugim dijelovima svijeta pa je poznat pod različitim imenima: engleski – black cumin, hindu – kalounji, arapski – habbatul barakah (seed of blessing), turski - çörekotu, ruski – чернушка i tako dalje. Koristili su ga drevni Grci, a bio i sastavni dio preparata drevne indijske i kineske medicine. (https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2583426/#R98)

Prema znanstvenicima i arheolozima Danielu Zohary i Mariji Hopf, najraniji dokazi o kultivaciji ove biljke potječu iz drevnog Egipta gdje su je faraoni koristili za “zagrobni život” i očuvanje njihovih mumificiranih tijela. Najraniji pisani dokazi o biljci Nigella sativa potječu iz Starog zavjeta (Isaiah 28:25,27). U Starom zavjetu hebrejska riječ “ketsah” odnosi se na biljku Nigella sativa, a prema Zohary i Hopf, biljka se koristila i kao začin i poboljšivač okusa hrane. (Zohary D, Hopf M., Domestication of Plants in the Old World. Oxford University Press); 2001. )

Korist ove biljke opisao je i poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: “Čurekot sadrži lijek za svaku bolest, osim za smrt.” (Buhari i Muslim) Ovaj hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zaslužan je za ogromnu popularnost čurekota u islamskom svijetu, koji još nazivaju – blagoslovljeno zrno.

Hipokrat, otac moderne medicine, u svojim zapisima piše o djelotvornosti ove biljke u liječenju probavnih smetnji. Pored toga, na Orijentu se čurekot već hiljadama godina koristi za liječenje alergija i upala. Najčešće se upotrebljava kod astme, bronhitisa i neurodermatitisa. U antičkoj Grčkoj čurekot je bio poznat kao sredstvo za jačanje pri fizičkoj i psihičkoj slabosti bolesnika. U našim krajevima dugo je korištena tinktura čurekotovog ulja za liječenje nadimanja, bolesti želuca, pluća, jetre i mnogo više. Tek kroz modernu high-tech medicinu ulje čurekota pada u zaborav.

U Evropi ova biljka dobija veliku popularnost u srednjem vijeku, nakon što je 1031. godine izašla zbirka filozofa i liječnika Ibn Sine (poznatijeg pod latinskim imenom Avicenna) pod naslovom Knjiga za liječenje duše. Medicinski dio zbirke Canon medicinae je za 11. stoljeće bio od enormne važnosti za utemeljenje medicine kao nauke, i slovio je za najvažniji udžbenik na medicinskim fakultetima Evrope narednih pet stotina godina. Ibn Sina, pored ostalog, opisuje izvanredno djelovanje čurekota za održavanje zdravlja. Pored toga, knjiga sadrži mnogobrojne savjete i recepte, koje egipatski liječnici i danas rado preporučuju svojim pacijentima. (https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2583426/#R98)

Proizvodnja čurekotovog ulja i skladištenje – osnova za kvalitetu

Nigella sativa je jednogodišnja biljka cvjetnica, porijeklom iz južne i jugozapadne Azije. Naraste 20–30 cm, cvjetovi su nježni, blijedoplave i bijele boje, s pet do deset latica. Plod je velik s kapsulama od kojih svaka sadrži brojne sjemenke. Sjeme se koristi kao začin umjesto izvornog crnog kumina.

Biljna porodica u koju spada i čurekot broji još preko dvadeset srodnih vrsta kao što su Nigella hispanica, Nigella arvensis, Nigella damascena itd. Zanimljivo je da su sjemena skoro svih ovih vrsta “blizanci” po izgledu (skoro 100% identična), ali “stranci” po svojstvima. Iako su sve ove vrste istog izgleda, pozitivni zdravstveni efekti dokazani su samo za Nigella sativu. Dvije vrste iz spomenute porodice čak su i otrovne, stoga je neophodna kontrolirana kupoprodaja sjemena. (https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3642442/)

Sjeme koje se koristi za cijeđenje čurekotovog ulja u velikim količinama obično potječe iz Egipta, Sirije, Indije, Pakistana ili Etiopije i isporučuje se u vrećama, u većini slučajeva s neprikladnim oznakama, stoga je nemoguće ustanoviti golim okom o kojoj se vrsti sjemena radi. Kupac ili prerađivač sjemena može biti siguran da ima u ruci čisto sjeme pravog čurekota jedino putem biohemijskih ili mikroskopskih analiza. Ovdje treba istaći da se ne radi o zdravstvenoj kontroli koju bi svaki proizvod morao proći. Svaka greška u analizi originalnosti sjemena (ako je proizvođači ulja ili preprodavači sjemena uopće rade) može ostaviti negativne posljedice na zdravlje potrošača. Stoga svaka isporuka sjemena iz kojeg se cijedi Nigellus brižno se ispituje priznatom znanstvenom mikroskopskom metodom objavljenom 2011. godine u renomiranom znanstvenom časopisu International journal of plant sciences (Int. J. Plant Sci. 172(2):267–284. 2011.).

Čurekotovo ulje proizvodi se putem tzv. hladnog cijeđenja, te ne podliježe nikakvim doradama. Za proces hladnog cijeđenja ulja iz sjemena čurekota koristi se presa “KK 8F Universal” njemačkog proizvođača Screw-press GmbH, koja zadovoljava zdravstvene i ekonomske standarde EU tržišta, na kojem se proizvodi. Boce se neposredno nakon punjenja zatvaraju hermetički pomoću čepova sa sigurnosnim navojima, u svrhu zaštite ulja od oksidacije. Moguće prerade odnose se na filtriranje ulja, dodavanje aroma ili drugih supstanci. Razlozi zbog kojih se čurekotovo ulje ne prerađuje su prije svega moguće neželjeno djelovanje bilo kakvog dodanog sastojka. Naime, tradicionalno isprobana metoda hladnog cijeđenja ulja bez dodatnih prerada već stoljećima pokazuje izuzetno dobre efekte. Osim toga, postoje razne recepture sa čurekotom: u nekima se koristi pretežno sjeme čurekota, dok se u drugima pretežno koristi ulje cijeđeno iz čurekotovog sjemena. Procesom filtracije se ostaci sjemena, koje nikada nije moguće potpuno iscijediti, odvajaju od ulja. Samim odvajanjem ostataka sjemena od ulja odvaja se i jedan dio njegovih korisnih dijelova (npr. vlaknaste supstance koje su izuzetno korisne za probavu i uravnoteženu apsorpciju hrane u probavnim organima). Iz navedenih ulje čurekota se ne filtrira te je preporučljivo lagano mućkanje prije svake upotrebe, jer se time talog ponovo miješa sa uljem i upotpunjava spektar korisnih djelovanja.

Bitno je napomenuti da, ukoliko proizvođač vrši cijeđenje ulja na visokim temperaturama, pogrešnim pakovanjem ili lošim skladištenjem, ulje će promijeniti svoja svojstva i izgubiti na kvaliteti, te postati potpuno nepreporučljivo za konzumiranje. Cijeđenju ulja na visokim temperaturama proizvođači obično pribjegavaju iz činjenice što je taj proces puno jeftiniji i skraćuje vrijeme dobivanja ulja iz sjemena. Stoga je čurekotovo ulje dobiveno hladnim prešanjem kontrolirane kvalitete, jedinstvenog okusa, ali i cijene. Isto tako, čurekotovo sjeme, koje je nepravilno skladišteno, može vrlo lahko zahvatiti plijesan. Ulje dobiveno iz ovakvog sjemena sadrži tzv. aflatoksin, koji je veoma štetan i razara jetru.

Druga opasnost dolazi od nepravilnog skladištenja ulja. Radi se, naime, o svojstvu čurekotovog ulja da brzo oksidira. Prilikom oksidacije nezasićene masne kiseline, inače vrlo korisni sastojci (antioksidansi), prelaze u zasićene masne kiseline, sastojak ne baš preporučljiv u većim količinama. Time čurekotovo ulje gubi jednu od svojih glavnih pozitivnih karakteristika i pretvara se djelimično u nešto što je u većim količinama nepoželjno našem organizmu. Uzroci oksidacije čurekotovog ulja su: visoka temperatura prilikom cijeđenja, često prelijevanje ulja prilikom proizvodnje, dugoročno skladištenje u nehermetički zatvorenim posudama i posudama od materijala koji pospješuju oksidaciju, te skladištenje na visokim temperaturama.

Isto tako, samo sjeme čurekota mijenja biološki sastav u ovisnosti od klimatskih uvjeta pod kojima je biljka čurekota uzgajana. Za sada je praktično potvrđena učinkovitost sirijskog, egipatskog, pakistanskog i indijskog sjemena, a postoje indicije da je etiopijsko sjeme, koje daje prilično gorko ulje, također efikasno. Nažalost, u današnje vrijeme ne možete biti sigurni da je sjeme naručeno iz Egipta – stvarno egipatsko sjeme. Neki dostavljači, zbog prevelike potražnje za egipatskim sjemenom, nabavljaju jeftinije sjeme iz Etiopije i prodaju ga kao egipatsko. Ovo možda nije ni bitno ukoliko dobijete stvarno čurekotovo sjeme, a ne neku srodnu, nekorisnu vrstu, jer razlike u efektu egipatskog i etiopijskog sjemena nisu znanstveno potvrđene. U literaturi je moguće naći samo podatke, koji ukazuju na nezadovoljavajući efekat sjemena iz hladnijih regiona (Njemačka, Austrija, Poljska itd.).

Skladištenje čurekotovog ulja, kao i drugih namirnica u plastičnim posudama na niskim temperaturama, nije preporučljivo. Mnoge vrste plastičnih posuda ispuštaju pri niskim temperaturama supstance slične hormonima koje se ugrađuju u metabolizam, kao npr. bisfenol A. Neke teorije govore čak i o tome da su ove supstance uzrok sve ranijem spolnom sazrijevanju djevojčica, kao i razvoju muškaraca s mnogim ženskim osobinama i manjkom spermija, te pretilosti i hiperaktivnosti. (Int. J. Plant Sci. 172(2):267–284. 2011.)

Sastav čurekotovog ulja i učinci na zdravlje

Ljekovita svojstva koja se tradicionalno pripisuju čurekotovom ulju, biomedicinske znanosti počele su dokazivati tek od 1964. godine. Do danas je objavljeno preko sedam stotina studija i recenziranih istraživanja koja dokazuju njegovu djelotvornost za zdravlje ljudi. Dakle, ono što je poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao prije više od hiljadu i četiti stotine godina, znanost dokazuje unatrag pedeset godina.

Rezimirano, čurekotovo ulje ima djelotvoran učinak na preko četrdeset zdravstvenih stanja, te dokazano više od osamnaest farmakoloških različitih djelovanja. Čurekotovo ulje djeluje:

• kao analgetik (lijek protiv bolova),

• antibakterijski,

• protuupalno,

• protiv ulceroznog kolitisa,

• protukolinergično,

• lijek protiv gljivica,

• lijek protiv povišenog krvnog pritiska,

• antioksidant,

• protiv astme,

• antivirusno,

• kao bronhodilatator,

• lijek koji inhibira glukoneogenezu (protiv dijabetesa),

• lijek koji štiti jetru,

• lijek protiv niskog pritiska,

• za sintezu inzulina,

• kao antagonist leukocita,

• kao zaštitnik bubrega,

• kao tumor nekrotizirajući čimbenik – alfa inhibitor.

Ovih osamnaest farmakoloških djelovanja samo su podskup daleko širem broju korisnih svojstava unutar ovog crnog sjemena. Iako je nevjerojatno da ovo sjeme ima sposobnost da se pozitivno modulira unutar toliko različitih bioloških puteva, to je zapravo vrlo česta pojava među tradicionalnim biljnim lijekovima.

Projekt koji unatrag deset godina vodi eminentni znanstvenik Sayer Ji, koji je svoj životni vijek posvetio izučavanju ljekovitosti čurekota, pokazao je da postoji preko 1.600 prirodnih komponenti unutar čurekota koje pozitivno djeluju na ljudsko zdravlje. Također, ističe Sayer, postoji preko 10.000 ostalih supstanci koje se istražuju, s desetinama hiljada studija koje potkrepljuju njihov medicinski značaj. (Pogledati MEDLINE, preko 600.000 studija povezanih sa alternativnom medicinom).

Ulje koje se dobije iz sjemena čurekota obiluje linoleinskom kiselinom, timokinonom, nigellonom (dithymoquinone), melantinomom, nigillinom, damasceninom i taninom. Melantin i nigillin su otrovni u većim dozama, pa se čurekot u obliku začina mora koristiti u umjerenim količinama. Detaljnom analizom čurekotovog ulja otkriveno je da ono sadrži i beta sitosterol, miristinsku, palmitinsku, stearinsku, oleinsku, linolnu, linolensku, folnu i arahidonsku kiselinu. Osim toga obiluje proteinima, vitaminima B1, B2, B6, C i E, kalcijem, željezom, bakrom, cinkom i fosforom.

Hemijski sastav aktivnih spojeva pronađenih u ekstraktu sjemena čurekota

Hemijski sastav čurekotovog ulja i sjemena uveliko se razlikuje. Sjeme čurekota sadrži aminokiseline, proteine, ugljikohidrate, fiksna i ispariva ulja, alkaloide, saponine i mnoge druge komponente. No, tekućinskom hromatografijom ulja dobivenog iz sjemena čurekota otkrivene su četiri glavne komponente. To su timokinon, carvacrol, tanetol i 4-terpineol, koji imaju nevjerovatna svojstva čistača radikala. Timokinon (TQ) je prvi put otkrio Dahahani 1963. godine, koji je otkrio da je ovaj spoj hlapljiv, zajedno sa njegovim analognim spojevima timol (II), te timokinon dimer zvani mitimokinon (TQ2, III). Ghoshes (sa drugim istraživačima) je 1999. godine otkrio da se koncentracija timokinona i timodidrokinona (zove se još i nigellon) razlikuje ovisno o načinu skladištenja ulja. (https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2583426/).

Timokinon posjeduje antioksidativna, protuupalna svojstva, sposobnost da inhibira rast tumorskih stanica i štiti našu jetru (hepatoprotektivna uloga). Sve detalje o ovim svojstvima, metodama istraživanja možete pronaći na linku https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4387230/.

Upravo radi ovih svojstava čurekotovo sjeme i ulje koristi se kao dodatak i pomoć za liječenje cijelog niza bolesti. U sljedećem članku donosimo pregled i detalje djelovanja na mnoge bolesti, kako bismo se uvjerili da je čurekotovo ulje zaista lijek za sve bolesti, osim smrti, shodno riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Nastavit će se…