Huzejfa, radijallahu anhu, kazivao je: "Akib i Sejjid, dvojica prvaka Nedžrana, došli su Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, s namjerom da se oni i on međusobno prokunu, ali jedan od njih dvojice reče svome saputniku: 'Nemoj to činiti, jer, tako mi Allaha, ako je on vjerovjesnik, a pristupi uzajamnom proklinjanju s nama, nećemo se spasiti ni mi ni naše potomstvo poslije nas!'
Kada su došli, rekli su mu: 'Dat ćemo ti ono što si tražio od nas, a ti pošalji s nama povjerljiva čovjeka. Ne šalji s nama nikog drugog do povjerljivog čovjeka!'
Na to im je Poslanik rekao: 'Uistinu, poslat ću s vama povjerljivog, istinski povjerljivog čovjeka!' Drugovi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pogledaše prema njemu sa zanimanjem za tu počast, a on reče: 'Ustani Ebu Ubejda, sine Džerrahov!' Kada je ustao, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Ovo je povjerenik moga ummeta!'" (Hadis su zabilježili: Buhari, br. 4380; Muslim, br. 2419, u nešto drugačijoj formi; Ibn Ebu Šejba, br. 37018; Bezzar, br. 1920; Tahavi, Šerhu Muškilil-asar, br. 3895; i drugi.)
Prenosilac hadisa
Huzejfa b. Jeman b. Džabir el-Abesi, radijallahu anhuma, zajedno sa svojim ocem primio je islam, pa su htjeli odmah učestvovati u Bitki na Bedru, ali su ih mnogobošci spriječili u tome, ali su učestvovali u Bitki na Uhudu u kojoj je njegov otac i poginuo.
Huzejfa, radijallahu anhu, prenio je mnogo hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Rekao je: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pričao mi je sve što je bilo i što će biti do Sudnjega dana."
Za njega se govorilo da je vlasnik tajne, jer mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, po povratku iz Bitke na Tebuku povjerio imena licemjera koji su mu htjeli nauditi. Huzejfa je učestvovao u Bitki na hendeku, a zatim i u svim bitkama nakon nje, kao i u bitkama za oslobođenje Iraka. Omer ga je postavio za namjesnika Medaina u kojem je i ostao sve do svoje smrti 36. h. g. Allah bio zadovoljan njime!
Tema hadisa
Hadis govori o odlici, posebnoj osobini plemenitog ashaba Ebu Ubejde b. Džerraha, radijallahu anhu. Njegovo ime je Amir b. Abdullah b. Džerrah b. Hilal b. Ehjeb b. Dabeh b. Haris b. Fihr. U porijeklu se susreće s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, kod pretka Fihra. Majci mu je bilo ime Umejma bint Ganem. Rođen je četrdeset godina prije Hidžre. Bio je među prvim muslimanima, jer je odmah drugi dan, nakon primanja islama Ebu Bekra, Ebu Ubejda posredstvom Ebu Bekra primio islam. Jedan je od deseterice koji su obradovani Džennetom.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mnogo ga je volio. Prenosi se od Abdullaha b. Šekika, rahimehullah, da je upitao Aišu, radijallahu anha: "Koji je to ashab bio najdraži Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem?", a ona je odgovorila: "Ebu Bekr." Upitao je: "A ko nakon njega?" "Omer", odgovorila je Aiša. "A ko nakon njega?", upitao je ponovo, a Aiša, radijallahu anha, odgovorila je: "Ebu Ubejda b. Džerrah." Upitao je: "A ko nakon njega?", a ona nije odgovorila. (Tirmizi, br. 3657; Tahavi, Muškilul-asar, br. 5306. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim kao i Šuajb el-Arnaut.)
Ebu Ubejdu su krasile brojne odlike. Učestvovao je s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u svim bitkama. Bio je lijepog ponašanja, skroman i blag, stidljiv, ali odlučan kada bi to situacija zahtijevala.
Bio je visok, mršav, lijepog lica, rijetke brade. Nije imao prednje sjekutiće, jer su mu ispali kada je svojim zubima izvadio dvije halke s kacige Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje su mu se na Uhudu zabile u obraz.
Umro je 18. h. g. od poznate kuge Amvas, u svojoj 58. godini života. Allah bio zadovoljan njime!
Komentar hadisa
U ovom hadisu Huzejfa, radijallahu anhu, spominje dolazak dvojice ljudi po imenu Akib i Sejjid iz plemena Nedžran do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Nedžran je velika pokrajina udaljena od Meke sedam dana hoda u pravcu Jemena. Izaslanici iz Nedžrana dolazili su Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i u Meki i u Medini.
Akib i Sejjid bili su predvodnici svoga naroda. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sklopio je s njima primirje, uz nadoknadu od dvije hiljade ogrtača (odjeće) i uz svaki ogrtač po jednu oku srebra, s tim da polovicu toga isplate u mjesecu redžebu, a drugu polovicu u mjesecu saferu. To se podrazumijeva pod njihovim riječima: "Dat ćemo ti ono što si tražio od nas" koje su rekli nakon što su odustali od proklinjanja.
Krenuli su Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, s ciljem da se proklinju s njim, odnosno da zatraže od njega da on prizove na sebe Allahovo prokletstvo ako laže da je Allahov poslanik, a oni će prizvati na sebe Allahovo prokletstvo ako Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, istinu govori. Ali su odustali od uzajamnog proklinjanja zbog svoje nesigurnosti i pristali na uvjet koji je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postavio u cilju sklapanja primirja.
Akib i Sejjid tražili su povjerljiva čovjeka od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi preuzeo imovinu na koju su se obavezali sporazumom dati.
Ibn Sa'd navodi da su se Akib i Sejjid kasnije ponovo vratili Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i primili islam.
Poruke hadisa
• U hadisu se navodi posebna i velika odlika Ebu Ubejde b. Džerraha, radijallahu anhu -- Poslanik ga je nazvao povjerenikom ovoga ummeta, tj. najpovjerljivijom osobom iz ovoga ummeta. Ebu Hafs b. Šahin, rahimehullahu teala, kaže: "U ovoj odlici izdvaja se od svih Ebu Ubejda b. Džerrah."
• Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da će poslati povjerljivog čovjeka, svaki ashab pogledao je prema njemu priželjkujući da Poslanik izgovori njegovo ime, što ukazuje na to da je povjerljivost bila izuzetno cijenjena osobina.
• Islamski učenjaci navode da je ova osobina povjerenja najviše od svih ashaba bila izražena kod Ebu Ubejde, pa ga je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izdvojio po njoj. A jasno se iz hadisa uviđa, što je i za očekivati, da je sve ashabe krasila osobina povjerenja. To nam poručuje da pravi, istinski vjernik mora biti od povjerenja. Uzvišeni Allah rekao je: "O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i međusobno povjerenje ne izigravajte, a vi dobro znate!" (El-Enfal, 27). Jedna od osobina vjernika koji će naslijediti Džennet, jeste i ispunjavanje emaneta, vođenje brige o povjerenim im stvarima. Uzvišeni Allah kaže: "...i koji o povjerenim im emanetima i obavezama svojim brigu brinu" (El-Mu'minun, 8), da bi zatim rekao: "...oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti" (El-Mu'minun, 10--11). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Nema imana onaj koji nema emaneta." (Ahmed, Ibn Hibban, Ebu Ja'la, Taberani, El-Evsat, Bejheki. Šuajb el-Arnaut ocijenio je hadis dobrim, dok ga je šejh Albani ocijenio vjerodostojnim u djelu Sahihul-džami, br. 7179.) Također, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Tri su znaka licemjera: kada govori, laže; kada obeća, ne ispuni; i kada preuzme emanet, pronevjeri ga." (Buhari, br. 33; Muslim, br. 107)
• Svi navedeni hadisi ukazuju nam koliko je bitna osobina emaneta, povjerenja, i koliko bismo je trebali izgrađivati kod sebe. U protivnom, možemo očekivati Kijamet. U vjerodostojnom hadisu kaže se: "Kada se zapostavi emanet, očekuj Sudnji dan." (Buhari, br. 6496)
• Ono što nam pomaže u izgradnji emaneta, povjerenja i njegova očuvanja jeste sljedeće:
- Prisjeti se odgovornosti koju si ponio i da ćeš na Sudnjem danu stajati pred Uzvišenim Allahom i biti pitan za tu odgovornost.
- Odgajaj se i navikavaj da obaveze koje preuzimaš savjesno ispunjavaš. Shvati da one moraju imati veliki značaj kod tebe.
- Prisjećaj se svih koristi koje ostvaruju povjerljive osobe, prije svega Allahove ljubavi, a zatim i ljubavi i poštivanja svih ljudi.
- Također se prisjećaj pogubnih posljedica pronevjere emaneta, od kojih je na prvom mjestu postepeno gubljenje imana i nastanjivanje licemjerstva u srcu osobe koja se poigrava sa emanetom.
- Nastoj da mnogo čitaš životopis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovih ashaba i prvih generacija, i kako su se oni odnosili prema emanetu i preuzetim obavezama.
- Budi ubijeđen da se tebi vraća korist ukoliko budeš povjerljiva osoba, i tebe će koštati poigravanje sa tuđim emanetima.
• Iz hadisa se zaključuje da jedan narod kada sarađuje s drugim narodom, šalje mu između sebe najistinitijeg čovjeka, najpovjerljivijeg, najpravednijeg, najučenijeg i onoga koji se najljepše ophodi s drugima. Sve te osobine bile su prisutne kod Ebu Ubejde, radijallahu anhu, i zato je Omer, radijallahu anhu, kada je rekao svojim sabesjednicima: "Poželite nešto", na kraju on rekao: "Što se tiče mene, ja bih poželio jednu kuću punu ljudi poput Ebu Ubejde b. Džerraha."
• Iz hadisa se zaključuje da u činu proklinjanja učestvuju najbolji i najučeniji ljudi.
• Kaže se da je dopušteno proklinjati se uzajamno sa osobom s kojom se u nečemu razilazimo, ukoliko ona i nakon jasnog dokaza uporno ostaje pri svome stavu. Taj su postupak preporučivali Ibn Abbas i Evzai, a dio učenjaka to je i običavao. Ibn Hadžer navodi da je potvrđeno kako onaj koji bi pristupio uzajamnom proklinjanju, a ne bi bio u pravu, ne bi poslije toga živio duže od godinu dana. On navodi i svoj slučaj sa jednom osobom koja je branila bezbožnike, a koja nakon njihovog uzajamnog proklinjanja nije živjela ni dva mjeseca.
• Iz hadisa se može zaključiti da će islamski ummet, kad god bude držao čvrsto do svoje vjere i pozivao njoj ustrajno, uživati ugled među svim narodima, te će im oni dolaziti na noge ponizno. Ali, kada se ostave svoje vjere, izgubit će ugled među drugim narodima, pa će oni kod drugih tražiti pomoć i ponižavati se.
• Iz hadisa se zaključuje da samim priznavanjem islama kao vjere i Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao Allahovog poslanika, čovjek ne postaje musliman, nego to mora očitovati na poznati način i slijediti praktično islamske propise i učenja.
• Dozvoljeno je voditi diskusiju sa sljedbenicima Knjige, a nekada, kada to interesi zahtijevaju, to je i obaveza.