Uzvišeni Allah pripovijeda Svom poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, o poslanicima koji su poslati prije njega kako bi učvrstio njegovo srce i uspokojio njegovu dušu. Govoreći mu o ibadetu ranijih poslanika, o njihovoj ogromnoj strpljivosti i vjeri u Allaha, Uzvišeni Allah želi u njemu probuditi želju i žudnju da se s njima natječe u približavanju Allahu, i usmjeriti ga da strpljivo podnosi uznemiravanja svoga naroda. Mnogo je poslanika o kojima Uzvišeni Allaha govori u Kur'anu, a ovom prilikom izdvojit ćemo kazivanje o Davudu i Sulejmanu, alejhimas-selam, kako bismo izvukli neke koristi i pouke, i primijenili ih u svom životu.
Prva korist: Uzvišeni Allah na početku sure Sad navodi riječi koje su, u formi uvreda, izgovarali poricatelji Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva i nakon toga kaže: "Ti otrpi ono što oni govore i sjeti se roba Našeg, Davuda, čvrstog u vjeri, koji se uvijek Allahu pokajnički obraćao." )Sad, 17) Veličanstvene su Allahove pohvale za ove dvije osobine: snažno srce i tijelo predano pokornosti Allahu, uz stalno pokajanje Njemu. Uz to, ove dvije osobine podrazumijevaju ljubav prema Allahu i Njegovu potpunu spoznaju. Vjerovjesnici su ove dvije osobine posjedovali u potpunosti, a njihovi sljedbenici imali su ih srazmjerno svom slijeđenju vjerovjesnika. To što Allah pohvalno govori o ove dvije osobine ukazuje na to da je cilj pohvale podstrek i bodrenje na poduzimanje svega što je potrebno kako bi se postigli čvrstina, snaga i vraćanje Allahu, i da potaknu Allahovog roba da se mnogo i često pokajnički vraća Allahu i u blagostanju, i u poteškoćama, i u svim drugim stanjima.
Druga korist: Uzvišeni Allah posebnu počast ukazao je Svom poslaniku Davudu, alejhis-selam, podarivši mu lijep i melodičan glas, tako da su čak planine i ptice zajedno s njim slavile i veličale Allaha, a sve to ukazuje na povećanje njegovih deredža, stepeni i visokih položaja. Rekao je Uzvišeni: "Mi smo Davudu od Nas dobro dali: 'O brda, ponavljajte zajedno s njim hvalu, i vi, ptice!'" (Sebe, 10)
Treća korist: U najveće Allahove blagodati ubraja se korisno znanje i poznavanje donošenja presuda i rješavanja parnica među ljudima, kao što Uzvišeni kaže: "I dali smo mu vjerovjesništvo i sposobnost da rasuđuje." (Sad, 20)
Četvrta korist: Kada bi poslanici napravili neki propust, Gospodar bi ih iskušao nečim što će ukloniti sam propust, tako da se na kraju oni vrate u potpunijem stanju od prvobitnog, kao što je bilo sa Davudom i Sulejmanom. To je znak Allahove savršene brige o poslanicima.
Peta korist: Vjerovjesnici su nepogrešivi u pogledu onoga što prenose i dostavljaju od Allaha, pa je zato Allah naredio apsolutnu pokornost poslanicima, jer se cilj poslanstva samo tako može ostvariti. Ponekad bi se i njima dogodila poneka greška i nepravilnost, ali bi ih Uzvišeni Allah iz Svoje dobrote podstaknuo na tevbu, pokajanje, i povratak Njemu.
Šesta korist: Davud, alejhis-selam, većinu svoga vremena provodio bi u mihrabu u pokornosti svome Gospodaru, ali je i jedan dio vremena posvećivao potrebama ljudi, pa je tako potpuno izvršio Allahova prava, a i prava Njegovih robova.
Sedma korist: Prilikom ulaska kod ljudi potrebno je pridržavati se pravila ponašanja -- edeba, a posebno ako su u pitanju vladari i predvodnici. Kada su parničari ušli kod Davuda, na potpuno neubičajen način, ne koristeći vrata, on se uplašio i to mu je teško palo, i smatrao je to apsolutno nedoličnim: "A da li je do tebe doprla vijest o parničarima kada su preko zida hrama prešli, kad su Davudu upali, pa se on njih uplašio..." (Sad, 21--22)
Osma korist: Vladara i sudiju neće u presuđivanju istine spriječiti nedolično ponašanje parničara i njihovo činjenje onoga što ne priliči činiti.
Deveta korist: Davuda, alejhis-selam, krasila je savršena blagost, jer on se na parničare nije naljutio niti ih je ukorio, mada su mu došli bez najave i traženja dozvole.
Deseta korist: Mazlumu -- obespravljenom dozvoljeno je da onome ko mu je učinio nepravdu kaže: "Ti si mi učinio nepravdu!", ili: "Ti si zalim!", ili: "O nasilniče!", na osnovi kur'anskog ajeta: "Mi smo parničari! Naime, jedan od nas dvojice učinio je nasilje onom drugom." (Sad, 22)
Jedanaesta korist: Onaj kome je savjet upućen, makar bio veoma cijenjen i mnogo učen, ne treba da se zbog toga ljuti, niti da se zgražava, već je njegova obaveza da žurno prihvati savjet i da se zahvali onome ko ga savjetuje, i da bude zahvalan Allahu Koji mu je iz Svoje dobrote odredio da primi savjet savjetnika. Otuda, Davud, alejhis-selam, nije se naljutio kada je čuo riječi parničara: "Pa nam po pravdi presudi, ne budi pristrasan, i na Pravi nas put uputi." (Sad, 22)
Dvanaesta korist: U poslovanju često među rođacima, prijateljima i poslovnim partnerima može doći do neprijateljstva i nepravednog postupanja, a ovu opasku bolest mogu spriječiti samo: takva -- bogobojaznost, sabur -- strpljivost, iman -- vjerovanje i dobra djela.
Trinaesta korist: Uzvišeni Allah ukazao je posebnu počast Davudu i Sulejmanu, alejhimas-selam, podarivši m Svoju blizinu (ez-zulfa) i krasno prebivalište, što potvrđuju riječi Uzvišenog: "On je, doista blizak Nama i čeka ga krasno prebivalište" (Sad, 40), kako niko ne bi ni pomislio da ono što su učinili na bilo koji način umanjuje njihov položaj kod Allaha. Sve to samo je odraz Allahove savršene dobrote prema Njegovim iskrenim robovima, i kada im On oprosti i od od njih odstrani tragove grijeha, On isto tako ukloni i posljedice koje proizlaze iz grijeha, kako ne bi dospjele u srca stvorenja. A to nikako Allahu Plemenitom nije teško.
Četrnaesta korist: Položaj sudije među ljudima je vjerski položaj koji su obnašali Allahovi poslanici, i posebno odabrani ljudi, pa tako onaj ko taj položaj obnaša treba da sudi prema istini i ne smije slijediti strasti. Suđenje prema istini zahtijeva poznavanje šerijatskih propisa, potpunu predstavu o slučaju u kojem treba donijeti sud, i kako to uključiti u sveukupne zakonske odredbe. Onome ko ne poznaje makar jednu od nabrojanih stvari, nije dozvoljeno pristupati suđenju u parnicama između ljudi.
Petnaesta korist: Sulejman, alejhis-selam, podaren je Davudu, alejhis-selam, kao blagodat: "Mi smo Davudu, poklonili Sulejmana, divan je on rob bio, i mnogo se kajao." (Sad, 30)
Šesnaesta korist: Mnogobrojno Allahovo dobro i blagodati prema Njegovim odabranim robovima ogledaju se i u tome što im Uzvišeni daruje lijep ahlak i dobra djela, a zatim ih za ta ista djela pohvaljuje i dodjeljuje raznovrsne nagrade.
Sedamnaesta korist: Sulejman, alejhis-selam, dao je prednost ljubavi prema Allahu nad svim drugim ljubavima, pa je uništio konje koji su ga zaokupili i odvratili od spominjanja Gospodara. Jer, sve što roba zauzima i odvraća od pokornosti Gospodaru, nesretno je i loše, stoga to treba napustiti, a okrenuti se onome u čemu je za njega veća korist.
Osamnaesta korist: To što je Sulejman, alejhis-selam, uništio plemenite konje, koji su ga zaokupili i odvratili od pokornosti Allahu, pa mu je nakon toga Allah potčinio vjetar i šejtane, ukazuje na jednu veliku pouku: ko ostavi nešto radi Allaha, Allah će mu to nadomjestiti vrednijim i boljim od onoga što je ostavio.
Devetnaesta korist: Potčinjavanje šejtana, kao i potčinjavanje vjetrova na način kako je to potčinjeno Sulejmanu, alejhis-selam, nije moguće da se dogodi nikome drugom nakon njega. Zbog toga, kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio odlučio da uhvati šejtana, koji mu se noću prikazao, i da ga sveže za džamijski stub, rekao je: *"Sjetio sam se dove svoga brata Sulejmana: 'Allahu moj, podari mi vlast kakvu niko iza mene neće postići!'* (Sad, 35), pa sam ga pustio." (Buhari)
Dvadeseta korist: Sulejman, alejhis-selam, bio je vladar i vjerovjesnik, i bilo mu je dozvoljeno da čini što god želi, ali zbog njegove moralne savršenosti, on nije želio činiti ništa osim dobra i pravde. A, ovo je suprotno stanju vjerovjesnika-roba, jer on nema slobodnu volju, već njegova volja slijedi ono što Allah od njega želi, i sve što poslanik čini ili izbjegava u skladu je s Allahovom naredbom, kao što je bio slučaj s našim vjerovjesnikom Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem.
Dvadeset i prva korist: Uzvišeni Allah dao je Sulejmanu, alejhis-selam, veličanstvenu vlast, u koju se ubrajaju stvari koje je nemoguće pojmiti osjetilima, jer je to odredba Vladara, Darovatelja. Od tih stvari su: potčinio mu je vjetar, šejtani su mu se pokoravali i služili mu, podario mu je vojsku sastavljenu od ljudi, džina i ptica. Ptice su mu služile tako što bi ih slao na različite strane svijeta i one bi mu donosile vijesti iz tih predjela. Uzvišeni Allah dao je tim pticama mogućnost razumijevanja i poznavanja ljudskih prilika, o čemu nam je Allah ispričao u ovom kazivanju. Onaj koji je posjedovao znanje iz knjige bio je spreman da donese prijestolje kraljice od Sabe prije nego što Sulejman trepne okom. Ovo su posebnosti i dokazi koji su dati vjerovjesniku. Zato, koliki god stepen dosegnu ljudi u prirodnim naukama, umijećima, izumima i otkrićima, nikada neće dostići ono što je dato Sulejmanu, alejhis-selam.
Dvadeset i druga korist: Obaveza je vladara da se raspituju o stanju namjesnika, predvodnika i drugih važih ljudi, i da se ne zadovolje tek pukim formalnim pitanjem, nego da ih provjere i tako ispitaju njihovo poznavanje stvari i način razmišljanja. Tako je Sulejman, alejhis-selam, postupio s kraljicom od Sabe, koju je ispitivao i provjeravao kako bi mogao donijeti zaključak o savršenstvu i nenadmašenosti njenog uma. Međutim, Sulejman, alejhis-selam, nije se zadovoljio samo formalnim pitanjima. Svakako, u ovakvom postupanju su ogromne koristi za vladare, i oni su u velikoj potrebi za tim, jer se u potpunost i odlikovanost vladara ubraja i to da njegove poslove predvode pažljivo odabrani, perfektni i izuzetno sposobni ljudi.
Dvadeset i treća korist: Traženje oprosta riječima estagfirullah -- Allaha molim za oprost, i ibadeti, a posebno namaz, uzrok su praštanja grijeha, jer je Uzvišeni Allah odredio da Davud, alejhis-selam, zasluži oprost činjenjem istigfara i sedžde.
Iz tefsira Tejsirul-Kerimir-Rahman, šejha Abdurrahmana es-Sa'dija, rahimehullah