Uzvišeni Allah poslao je Svoga poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da ljudima dostavi i pojasni Njegovu Knjigu. Kao što je u cijelosti dostavio Allahovu Knjigu, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i pojasnio je Kur’an, i kao što je dostavljanje Objave teklo pod nadzorom Uzvišenog Allaha, tako je zasigurno i njeno pojašnjenje nadzirao Svemogući i Sveznajući Allah.
Stoga, sunnet je pravosnažan izvor vjere islama. Obaveza ga je prihvatiti i raditi po njemu, kao što je obaveza prihvatiti Kur’an i postupati po njemu.
Pojedine zabludjele skupine negirale su pravosnažnost sunneta. Zarad svoga cilja izmislile su hadis, iznijele laž na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako da tvrde kako je rekao: “Ono što vam dođe od mene, vi to uporedite sa Allahovom Knjigom, pa ukoliko bude sukladno Allahovoj Knjizi, onda sam ja to doista i rekao, dok ukoliko bude suprotno Allahovoj Knjizi, ja to nisam ni rekao. Kako da se suprotstavljam Allahovoj Knjizi kada me je On uputio njome?!” Abdurrahman b. Mehdi, rahimehullahu teala, rekao je: “Zindici i havaridži izmislili su ovaj hadis.” Jahja b. Mein, rahimehullahu teala, rekao je: “Doista je ovo izmišljen hadis. Izmislili su ga zindici.” Imam Šafija, rahimehullahu teala, rekao je: “Niko od povjerljivih prenosilaca, čiji se hadisi prihvataju, ne prenosi ovaj hadis.”
Ovom prilikom spominjem nekoliko dokaza o pravosnažnosti sunneta u vjeri islamu, moleći Allaha da nam podari imana i razboritosti.
Prvi dokaz:
Kur’anski ajeti koji ukazuju na obaveznost pokoravanja Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Tako Uzvišeni Allah kaže: “I pokoravajte se Allahu i Poslaniku da bi vam se milost ukazala!” (Alu Imran, 132). Mnogo je kur’anskih ajeta u kojima se zajedno spominje pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. U svim tim ajetima jasno se spominje naredba, a naredba u osnovi ukazuje na obavezu. Stoga je sunnet obaveza prihvatiti i raditi po njemu.Drugi dokaz:
Riječi Uzvišenog Allaha: “On ne govori po hiru svome. To je samo Objava koja mu se objavljuje!” (En-Nedžm, 3–4). U ovom ajetu Svevišnji Allah pojašnjava nam da sve o čemu je govorio Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to nije govorio od sebe, već je govorio objavom, koja mu se objavljivala. Stoga, sunnet je objava kao i Kur’an i nema razlike u pravosnažnosti među njima, s tim što se učenjem i citiranjem Kur’ana čini ibadet i Kur’an je nadnaravan po svom izrazu.Treći dokaz:
Riječi Uzvišenog Allaha: “Pa neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju njegovu da ih kakva smutnja ne pogodi ili da ih bolna kazna snađe!” (En-Nur, 63). U ovom kur’anskom ajetu Svevišnji Allah upozorio je na suprotstavljanje Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, iz čega se zaključuje da je onda obaveza slijediti ga u svemu što nam dođe od njega. Suprotstavljanje je strogo zabranjeno, a ostavljanje strogo zabranjenog je obaveza. Dakle, ostavljanje suprotstavljanja Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je obaveza, odnosno njegovo slijeđenje je obaveza.Četvrti dokaz
su kur’anski ajeti u kojima se navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tumač Kur’ana, onaj koji je pojasnio riječi Uzvišenog Allaha. Tako Allah kaže: “I Mi smo ti objavili Kur’an da pojasniš ljudima ono što im se objavljuje” (En-Nahl, 44) i kaže: “A Mi ti nismo objavili Knjigu osim da im pojasniš ono oko čega se oni razilaze, i kao uputu i milost ljudima koji vjeruju” (En-Nahl, 64).Peti dokaz
su kur’anski ajeti koji obavezuju na obaveznost vjerovanja u Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poput riječi Uzvišenog Allaha: “O vjernici, vjerujte u Allaha i Njegovog Poslanika!” i riječi: “Pa, vjerujte u Allaha, i Njegovog Poslanika, i Svjetlo koje smo objavili!” A vjerovanje u Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, podrazumijeva prihvatanje istinitom njegove poslanice i svega sa čime je došao, dok neslijeđenje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i nepostupanje po onome sa čime je došao kao i nezadovoljstvo s njegovim presudama u koliziji je sa suštinom vjerovanja u njega.Šesti dokaz
su kur’anski ajeti koji obavezuju na slijeđenje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u svemu sa čime je on došao od Uzvišenog Allaha. Ti ajeti također ukazuju na to da je njegovo slijeđenje pokazatelj naše ljubavi prema Svevišnjem Allahu. Uzvišeni Allah kaže: “Reci: ‘Ako Allaha volite, onda mene slijedite, pa će i Allah vas zavoljeti!’” (Alu Imran, 31). Tako se jasno iz ovoga ajeta zaključuje da je pokazatelj naše ljubavi, da volimo Uzvišenog Allaha slijeđenje sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.Sedmi dokaz:
Kur’an govori o istom o čemu govori i sunnet.Osmi dokaz:
Konsenzus muslimana od pojave Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, do današnjeg dana da je sve što je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radio ili odobrio dokaz po kojem je obaveza postupati. Ashabi, Allah neka je zadovoljan svima njima, za života Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i nakon njegove smrti odazivali su se Vjerovjesnikovim naredbama i zabranama, i nisu pravili razliku između kur’anskog propisa i propisa izdatog od strane Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Na isti način postupali su i islamski učenjaci poslije ashaba a da im je na takvo postupanje nije prigovorio bilo ko čiji se prigovor uvažava.Deveti dokaz:
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, sačuvan je pogreške u dostavljanju Objave, jer da toga nije sačuvan, ne bi Uzvišeni Allah naredio pokoravanje Svome Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, u svemu s čime dođe od Njega, Uzvišenog, niti bi zabranio suprotstavljanje Svome Vjerovjesniku.Deseti dokaz:
Postoji velika potreba da sunnet bude pravosnažan jer je nemoguće samo postupati po Kur’anu, jer u Kur’anu ima općenitih propisa, manje jasnih, sličnih i dr., što je nemoguće praktikovati osim putem sunneta. Naprimjer, Uzvišeni Allah kaže: “Obavljajte namaz”, i kaže: “I zekat dajite”, kao što kaže: “Ljudima je dužnost da radi Allaha hadž obavljaju” i sl. Nemoguće je da znamo način obavljanja namaza, ili hadža, koliko i kome udijeliti zekat, osim putem sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tako, kada sunnet ne bi bio pravosnažan, mnogi vjerski propisi bili bi ostavljeni. Stoga je imam Evzai, rahimehullahu teala, rekao: “Knjizi (Kur’an) je potrebniji sunnet više nego što je sunnetu potrebna Knjiga (Kur’an).” Ibn Abdulberr, rahimehullahu teala, rekao je: “Doista sunnet pojašnjava značenja Kur’ana.”(Vidjeti detaljnije: Dr. Abdulkerim b. Alija b. Muhammed en-Nemle, El-Muhezzeb fi Ilmi Usulil-Fikhil-Mukaren, Mektebetu Rušd, Rijad, I izdanje, 1999. g., 2/638-640; Dr. Vehba ez-Zuhajli, Usulul-Fikhil-Islami, Darul-Fikr, Damask, I izdanje, 1986.; 1/454–458)