Period adolescencije je vrijeme između djetinjstva i punoljetstva. Ovo je period kada se dešavaju velike promjene u životu jedne mlade osobe. Mladi su u ovom periodu veoma osjetljivi i ranjivi. Dvije najvažnije promjene kod adolescenata su: promjene u samoj toj osobi i promjena u relaciji između njega i njegove okoline. Dok jedni ovaj period doživljavaju kao jedan od najljepših perioda u životu, drugi ga smatraju veoma teškim, a samim tim teško ga prevazilaze. U adolescenciji mladi često sebi postavljaju pitanja kao što su: Ko sam ja? Šta drugi misle o meni? Šta želim da budem?
W. Slot i M. van Aken u svojoj knjizi Psychologie van de adolescentie (2019) ističu da socijalni i kulturni aspekti pojedinca uveliko određuju njegov period adolescencije.
Promjene u adolescenciji
Freud u svom djelu Ego i id u pubertetu kaže da je adolescencija razdoblje velikih promjena, fizičkih i psihičkih, koje izazivaju nestabilnost i oscilacije u raspoloženju adolescenta. U ovom periodu naglo se dešavaju promjene u ponašanju, od ljutnje, neraspoloženja, svadljivosti do pojačane osjetljivosti.
Adolescenciju obilježavaju tri veoma bitne promjene kod pojedinca.
• Prve promjene su one koje se dešavaju unutar njega samog, a one su prvenstveno biološkog domena. To se odnosi na promjene samog izgleda mlade osobe, a i njenog seksualnog razvoja.
• Druge promjene dešavaju se u domenu kognicije, kako u ovom periodu pojedinac razmišlja.
• Treći domen promjena tiče se socijalnog razvoja adolescenta. To se odnosi na međusobne odnose sa drugima, kao što su roditelji, prijatelji i sama okolina.
Fizički razvoj adolescenata
U početku adolescencije velike promjene se dešavaju u fizičkom i hormonalnom području, tako da mlada osoba više pažnje poklanja svom fizičkom izgledu. Djevojčice općenito dvije godine ranije ulaze u pubertet od dječaka. Međutim, taj fizički razvoj ne završava se u toku jedne godine, to je razvoj koji može da traje između dvije do pet godina. Rogal Roemmich i Clark (2002) navode da djevojčice za vrijeme puberteta u toku jedne godine narastu 9 cm, dok je kod dječaka taj razvoj malo veći i oni u istom tom periodu narastu u prosjeku 10,3 cm. Prve promjene vide se na rukama i nogama (postaju znatno duže) pa tek onda tijelo počinje da raste. U toku cijelog ovog perioda jedan adolescent naraste oko 30 cm i dobije 20 kilograma na kilaži.
Različita istraživanja dokazala su da rano sazrijevanje i razvoj kod mladih može da uzrokuje internalizirane ili eksternalizirane probleme kako kod dječaka tako isto i kod djevojčica. Pod internaliziranim problemima podrazumijevaju se depresija, pokušaji samoubistva, nizak nivo samopouzdanja, strah i problemi sa ishranom, dok se pod eksternaliziranim problemima podrazumijeva delikatno ponašanje i agresija.
Razvoj mozga u adolescenciji
Kako se u ovom periodu razvija tijelo mladih, tako se i njihov mozak počinje da razvija. Njihova razmišljanja dosta su kompleksnija, mogu bolje da rješavaju probleme, a mogu i da isplaniraju kako u budućnosti da se nose s tim problemom. Ovaj period je, kako navodi Eveline Crone, isto tako i period rizika. Mladi su smjeliji i usuđuju se da rizikuju u određenim situacijama, također su skloni eksperimentisanju, podložni su utjecaju vršnjaka, pa postoji vjerovatnoća da probaju alkohol pa čak i drogu.
Emocionalni razvoj u adolescenciji
Adolescenciju često opisuju kao period drame, intenziteta i emocionalne labilnosti. Međutim, sve promjene koje se dešavaju su razumljive, jer adolescent prelazi iz jedne faze u drugu u kojoj je neophodno da se uklopi i prilagodi njenim zahtjevima. Od jednog mirnog perioda koje je bilo u osnovnoj školi (učenje, manji krug prijatelja, poslušnost starijima) do perioda koji je znatno intenzivniji i zahtjevniji.
Također adolescenti su skloniji konfliktima sa roditeljima, a razlog za to jeste što oni imaju potrebu za autonomijom i žele da sami donose odluke koje se tiču njihovog života. Pored razmirica koje adolescenti često imaju sa roditeljima, oni doživljavaju i pozitivne emocije, prvenstveno u kontaktu sa svojim vršnjacima. Komplimenti koje dobijaju od svojih prijatelja imaju pozitivan utjecaj na njih, međutim isto tako negativan utjecaj na adolescenta ima odbacivanje grupe ili zlostavljanje među vršnjacima. U tom slučaju skloni su depresiji, neraspoloženju i nezdravom načinu života.
Istraživanja su pokazala da su adolescenti koji ne mogu da se nose sa negativnim emocijama i ne mogu da nađu izlaz iz neželjenih situacija, skloni samopovređivanju (tako što prave posjekotine po rukama, grudima ili drugim dijelovima tijela) iako nemaju suicidalne misli. U 2012. godini C. van der Kraan i Van de Looij-Jansen na osnovu istraživanja među adolescentima prve i druge godine srednje škole u Nizozemskoj ustanovili su da je samopovređivanju bilo izloženo 12% djevojčica i 8 % dječaka. Većina ovih adolescenata rekla je da su prije nego što su se povrijedili bili ljuti ili usamljeni. Adolescenti često posegnu i za alkoholom ili drogom kako bi smanjili ili privremeno zaboravili neželjeno iskustvo.
Međutim, emocionalni problemi igraju veliku ulogu u različitim vrstama psihopatologije kod adolescenata, zato je u ovom periodu neophodna i važna adekvatna prevencija i terapija. Jedna od terapija koja se često koristi jeste bihevioralna kognitivna terapija, zatim psiho-edukacija, kognitivno restrukturiranje (zamjena iracionalnih misli za funkcionalne), opuštanje i postepeno izlaganje situacijama koje izazivaju emocije (W. Slot i M. van Aken "Psychologie van de adolescentie", 2019).
Roditelj i adolescent
Za većinu djece roditelji ostaju glavni izvor koji će ih motivisati i uvijek biti uz njih. Međutim, u adolescenciji se ta uloga dosta mijenja i prijatelji (društvo) počinju da zauzimaju važnu ulogu u životu adolescenata. Oni manje vremena provode sa roditeljima, a više sa prijateljima ili se osamljuju. Također u ovom periodu roditelji su više skloni stresu u odgoju djece i često se osjećaju nesretnim, a prvenstveno majke. Roditelji ističu da se za vrijeme adolescencije više svađaju sa djetetom i manje su zadovoljni svojom ulogom kao roditelji, ali su zadovoljniji ulogom odgajatelja.
Na kraju...
Adolescencija je osjetljiva faza u životu pojedinca. To je period u kojem mlada osoba uči da reguliše intenzivne i različite emocije, da prerađuje razočarenja, da uči kako da se nosi sa kritikama koje dobija od svojih vršnjaka, da se vezuje za druge i da se uči kako da čvrsto stoji na svojim nogama. Sve ove promjene idu sa usponima i padovima u životu jednog pojedinca. A svi smo mi Allahovi robovi i On nam je odredio kako ćemo živjeti i kako ćemo se ponašati. Na nama je da damo najbolje od sebe, a Allah će podariti ono što je za nas dobro, a i za dijete.
Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, rekao je: "Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: 'Svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado. Vođa je pastir i odgovoran je za svoje stado. Čovjek je pastir u svojoj porodici i odgovoran je za svoje stado. Žena je pastirica u kući svoga muža i odgovorna je za svoje stado. Sluga je pastir u imetku svoga gazde i on je odgovoran za svoje stado. Svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado.'" (Muttefekun alejhi)