Čovjek je po svojoj prirodi slab: uznemiri ga riječ, optereti ga grijeh, zavede ga pohvala, slomi ga gubitak, a nekada ga uništi i vlastita umišljenost. Zato mu je potrebna sedžda. Potrebno mu je spuštanje koje ga ne ponižava, nego ga vraća njegovoj istini; koje ga ne lomi pred ljudima, nego ga uspravlja pred Allahom. Sedžda nije samo tjelesni položaj u namazu. Ona je najjasniji izraz čovjekove robovske pripadnosti Allahu, stanje u kojem se ruši privid samodovoljnosti i priznaje potpuna potreba za Gospodarom svjetova. Uzvišeni Allah ukazuje na to da je sedžda opći znak pokornosti Njemu i da cijeli kosmos, na način koji mu je određen, svjedoči Njegovu vlast i veličinu: "Zar ne vidiš da Allahu čini sedždu onaj ko je na nebesima i onaj ko je na Zemlji, i Sunce, i Mjesec, i zvijezde, i planine, i drveće, i životinje, i mnogi ljudi, a mnogima je i kazna određena? A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti. Allah, zaista, radi ono što hoće" (El-Hadždž, 18); "I Allahu sedždu čini sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji od živih bića, i meleki, i oni se ne ohole" (En-Nahl, 49); "I Allahu sedždu čini ko je na nebesima i na Zemlji, milom ili silom" (Er-Ra'd, 15). Vjernik sedždu čini dragovoljno, iz ubjeđenja, ljubavi i pokornosti, dok se drugi Allahovoj vlasti pokoravaju mimo svoje volje. U tome je pouka: čovjek može odbijati poslušnost, ali ne može izaći iz Allahove vlasti. Sedžda vjernika zato nije samo propis, nego i počast da bude Allahov rob svjesno, a ne prisilno.
Sedžda pripada samo Allahu
Sedžda je ibadet koji ne pripada nikome osim Allahu. Ona je jedan od najsnažnijih pokazatelja tevhida, jer se u njoj najčasniji dio čovjeka spušta samo pred Onim Koji ga je stvorio. Allah kaže: "Pa Allahu činite sedždu i Njemu ibadet činite" (En-Nedžm, 62); "I od Njegovih znakova su noć i dan, i Sunce i Mjesec. Ne činite sedždu ni Suncu ni Mjesecu, nego činite sedždu Allahu, Koji ih je stvorio, ako samo Njega obožavate" (Fussilet, 37). Ove riječi uspostavljaju jasnu granicu između istinskog robovanja i zablude. Sedždu nije dopušteno činiti ni Suncu, ni Mjesecu, ni moćniku, ni čovjeku, ni ideji, ni simbolu. Onaj ko ispravno razumije sedždu, ispravno razumije i vjeru: nema pokornosti srca, poniznosti duše i krajnjeg spuštanja osim pred Allahom.
Zabluda počinje kada se sedžda usmjeri stvorenjima
Kada šejtan ovlada čovjekovim pogledom na život, uljepša mu zabludu i odvrati ga od izvora istine. Allah, govoreći o narodu Belkise, kaže: "Našao sam da se ona i narod njezin klanjaju Suncu, a ne Allahu, i šejtan im je uljepšao postupke njihove i odvratio ih s Pravog puta, te oni ne nalaze uputu" (En-Neml, 24). Ovo nije samo historijski prikaz jednog naroda, nego trajna opomena svim vremenima. I danas postoje oni koji formalno ne padaju na tlo pred kipovima, ali zato sedždu svoga srca čine položaju, bogatstvu, slavi, strastima, ljudima, moći i prolaznim interesima. Sedžda mimo Allaha nije uvijek samo vanjski čin; ona može biti i unutarnja predanost onome što ne zaslužuje da mu se čovjek pokori. Zato je sedžda Allahu istovremeno ibadet i oslobođenje.
Odbijanje sedžde vodi poniženju
Ko se na dunjaluku uzoholi nad Allahovom naredbom, na ahiretu će snositi posljedice te oholosti. Uzvišeni Allah kaže: "Na Dan kada se otkrije potkoljenica i budu pozvani na sedždu, pa ne budu mogli. Pogledi će im biti oboreni, a poniženje će ih prekriti, a bili su pozivani na sedždu dok su zdravi bili" (El-Kalem, 42--43) Ovi ajeti nose ozbiljno upozorenje. Dok je čovjek na ovom svijetu zdrav, sposoban i slobodan da se pokori, često odgađa, odbija ili potcjenjuje sedždu. Ali, doći će trenutak kada će htjeti pokazati pokornost, a neće moći. Zato je sedžda danas znak časti, a njeno odbijanje može sutra postati znak poniženja.
Sedžda poništava logiku šejtanske oholosti
Sedžda je suprotnost šejtanskoj naravi, jer je Iblis propao upravo zbog oholosti i odbijanja pokornosti. Zato ga boli kada vidi sina Ademova kako se spušta Allahu. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada sin Ademov prouči ajet sedžde pa učini sedždu, šejtan se udalji plačući i govori: 'Teško meni! Naređeno je sinu Ademovom da učini sedždu pa ju je učinio, pa njemu pripada Džennet; a meni je naređena sedžda pa sam odbio, pa meni pripada Vatra.'" (Muslim) U ovom hadisu otkriva se duboka pouka: svaka iskrena sedžda predstavlja poraz za oholost i pobjedu pokornosti. Čovjek se približava Allahu upravo onda kada odbaci logiku uzdizanja nad Istinom.
Sedžda je obilježje vjernika
Allah je vjernike opisao upravo kroz njihovu poniznost u ibadetu: "Muhammed je Allahov poslanik, a oni koji su s njim strogi su prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako ruku i sedždu čine, tražeći Allahovu dobrotu i zadovoljstvo" (El-Feth, 29). Ovdje je sedžda predstavljena kao jedno od prepoznatljivih obilježja vjerničke zajednice. To nije samo vanjska praksa, nego znak nutrine: ljudi koji iskreno padaju na sedždu ne traže slavu pred svijetom, nego Allahovu dobrotu i zadovoljstvo. Zato sedžda nije samo čin pobožnosti, nego odgojna snaga koja oblikuje karakter, umanjuje grubost i podsjeća čovjeka da stvarna vrijednost nije u samouzvisivanju, nego u pokornosti Allahu.
Sedžda je početak preokreta
Jedan od najsnažnijih kur'anskih prizora jeste sedžda faraonovih sihirbaza nakon što su prepoznali istinu. Allah kaže: "I sihirbazi su pali na sedždu. Rekoše: 'Mi vjerujemo u Gospodara svjetova, Gospodara Musaova i Harunova'" (Eš-Šuara, 46--48). Nisu odgađali, nisu uvjetovali, nisu kalkulisali. Kada su spoznali istinu, njihovo prvo javno priznanje te istine bila je sedžda.Ibn Kajjim, rahimehullah, kaže: "Kada su sihirbazi spoznali istinitost Musaa i lažnost faraona, pali su na sedždu svome Gospodaru, pa je ta sedžda bila početak njihove sreće i oprost za sihir u kojem su proveli svoje živote." (Zaukus-salati inde Ibnil-Kajjim, str. 76)U tome je važna poruka: sedžda može biti početak novog puta. Ona može označiti prekid sa zabludom, raskid sa grijehom i stvarni ulazak u pokornost Allahu.
Sedžda čuva čovjeka od propasti
Od posebnih vrijednosti sedžde jeste i to što njen trag Allah čuva od vatre. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Vatra će jesti sina Ademovog osim traga sedžde; Allah je zabranio vatri da pojede trag sedžde." (Buhari i Muslim) Ovo je počast koja govori o vrijednosti tog čina. Mjesto koje se pred Allahom najviše ponizilo, neće biti prepušteno vatri. Čovjek često živi opterećen osjećajem svoje nedostojnosti i grijeha, ali ga ovakvi tekstovi uče da nijedna iskrena sedžda nije bez traga i bez vrijednosti kod Allaha.
Mnoštvo sedždi vodi prema Džennetu
Sedžda nije samo znak pokornosti, nego i sredstvo stizanja do najveće nagrade. Rebia el-Eslemi, radijallahu anhu, zatražio je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da bude s njim u Džennetu, pa mu je Poslanik odgovorio: "Pomozi mi u tome mnoštvom sedždi" (Muslim). Ovdje je dat jasan putokaz: visoke nade ne ostvaruju se samo željama, nego ozbiljnim ibadetom. Sedžda je odgoj srca na ustrajnosti, skrušenosti i pokornosti, a upravo takvo srce spremno je za Allahovu blizinu i Njegovu nagradu.
Sedžda briše grijehe i podiže stepene
Čovjekova slabost posebno se ogleda u njegovoj sklonosti grijehu i ponovljenim posrtajima. Zato je od Allahove milosti da je sedždu učinio uzrokom brisanja grijeha i uzdizanja stepena. Sevban, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Drži se mnoge sedžde Allahu, jer ti nećeš učiniti nijednu sedždu Allahu a da te Allah njome neće uzdići za jedan stepen i njome ti obrisati jednu pogrešku." (Muslim) Također se prenosi od Ubade b. Samita, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nema roba koji Allahu učini jednu sedždu a da mu Allah za nju ne upiše dobro djelo, obriše jedan grijeh i ne podigne ga za jedan stepen; zato mnogo činite sedždu." (Ibn Madža)U ovim hadisima nalazi se snažna utjeha: sedžda ne samo da izražava pokornost, nego aktivno mijenja stanje čovjeka kod Allaha.
Sedžda je jedan od puteva Allahove milosti
Uzvišeni kaže: "A kada im se kaže: 'Učinite sedždu Milostivom', oni govore: 'A ko je Milostivi? Zar da činimo sedždu onome kome nam ti naređuješ?' I to im samo povećava odbojnost." (El-Furkan, 60) U tome se otvara jedno važno značenje: sedžda nije samo čin pokornosti, nego i jedan od uzroka Allahove milosti.Muhammed b. Salih el-Usejmin, rahimehullah, kaže: "Sedžda je jedan od uzroka milosti; zato je rečeno: učinite sedždu Milostivom, tj. da biste stigli do milosti Onoga Kome činite sedždu." Ovaj navod široko je prenesen u njegovim tefsirskim pojašnjenjima sure El-Furkan, ali broj stranice se razlikuje po izdanjima, pa ga ovdje ne navodim da ne unesem neprovjeren podatak. Čovjek je slab zato što je izložen iskušenju, strahu, neizvjesnosti i vlastitim ograničenjima. Sedžda ga vraća izvoru milosti Koji je iznad svega toga.
Sedžda je mjesto dove i otvaranja srca
Sedžda ima posebno mjesto u dovi i obraćanju Allahu. Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Meni je zabranjeno da učim Kur'an na rukūu ili na sedždi. Na rukūu veličajte Gospodara, a na sedždi se trudite u dovi, jer najpreče je da vam na tom mjestu dova bude uslišana." (Muslim) Čovjek često nosi terete koje ne može potpuno izreći ljudima. Nekada ga ne razumiju, nekada mu ne mogu pomoći, a nekada ni on sam ne zna kako da objasni ono što osjeća. Sedžda tada postaje mjesto potpune iskrenosti pred Allahom. U njoj se ne traži retorička ljepota, nego iskrenost srca. Zbog toga je sedžda jedno od najjačih sredstava duhovnog rasterećenja i vraćanja unutarnje ravnoteže.
Sedžda je stanje najveće blizine Allahu
Allah kaže: "Ne pokoravaj mu se, nego učini sedždu i približi se." (El-Alek, 19). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Najbliže što je rob svome Gospodaru jeste dok je na sedždi, pa zato mnogo dovite." (Muslim) Sedžda je, dakle, stanje posebne blizine. Ne blizine u prostornom smislu, nego blizine po Allahovoj milosti, pomoći, primanju dove i pažnji prema robu. Čovjekova slabost nerijetko proizlazi iz njegove udaljenosti od izvora snage. Sedžda tu udaljenost prekida.
Sedžda odgaja poniznost i ruši oholost
Sedžda nije samo čin kojim se nešto traži, nego i stanje u kojem se čovjek iznutra preodgaja. Ona razbija oholost, smanjuje umišljenost i vraća čovjeka granicama istine o sebi. Ibn Redžeb, rahimehullah, kaže: "Sedžda je najveći pokazatelj robove poniznosti pred njegovim Gospodarom, jer rob stavlja najčasniji dio svoga tijela, njemu najdraži i po položaju najuzvišeniji, na najniže mjesto koje može, pa ga stavlja u prašinu. To prati slomljenost srca, njegova poniznost i skrušenost pred Allahom." (Ez-Zullu vel-inkisar lil-Azizil-Džebbar, str. 304)Čovjek koji redovno spušta svoje lice na tlo pred Allahom teže će kasnije uzdizati sebe iznad drugih ljudi, oholiti se svojim položajem ili misliti da je neovisan. Sedžda odgaja unutarnju skromnost i vraća čovjeka u granice istine o sebi.
Sedžda u noći pokazuje ozbiljnost vjere
Noćna sedžda ima posebnu težinu, jer je daleko od pogleda ljudi i bliža iskrenosti. Allah kaže: "Zar je isti onaj koji je pokoran u noćnim satima, čineći sedždu i stojeći, strahujući od Ahireta i nadajući se milosti svoga Gospodara?" (Ez-Zumer, 9) Ovaj ajet ne govori samo o formi ibadeta, nego o ozbiljnosti čovjekovog odnosa prema ahiretu. Onaj ko ustaje noću i pada na sedždu ne radi to radi ugleda, nego radi istinske potrebe za Allahom. Takva sedžda jača srce, učvršćuje nadu, produbljuje svijest o odgovornosti i čovjeka odgaja na duhovnoj postojanosti.
Sedžda je lijek za tjeskobu i pritisak
Allah je Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "A Mi dobro znamo da ti je teško u duši zbog onoga što oni govore. Zato veličaj, hvaleći Gospodara svoga, i budi od onih koji čine sedždu." (El-Hidžr, 97--98). U ovom usmjerenju nalazi se važna metoda duhovnog liječenja: kada se prsa stisnu, kada se nagomilaju brige i kada zabole riječi ljudi, rješenje nije u tome da čovjek ostane zarobljen u vlastitoj težini, nego da se vrati Allahu kroz tesbih, namaz i sedždu.Ibn Atijja el-Endelusi, rahimehullah, kaže: "Riječi Uzvišenog: 'i budi od onih koji čine sedždu' znače: od onih koji klanjaju; a od namaza je posebno spomenuto stanje blizine Allahu, a to je sedžda. To je najplemenitije stanje u namazu i stanje koje je najdostojnije zadobijanja milosti" (El-Muharrerul-Vedžiz, 3/377)U hadisu se prenosi da bi se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi ga nešto pritiskalo, sklanjao u namaz. To nije usputna praksa, nego pravac odgoja: vjernik se pred pritiscima ne raspada, nego traži utočište kod Allaha.
Sedžda pomaže u traženju istine i razumijevanja
Sedžda nije lijek samo za tugu, nego i za zbunjenost i nedostatak razumijevanja. Ibn Tejmijja, rahimehullah, govorio je kako bi proučio i do stotinu tefsira o jednom ajetu, a zatim molio Allaha riječima da ga pouči kao što je poučio Ibrahima, te odlazio na mjesta osame i spuštao lice na zemlju, tražeći od Allaha razumijevanje. Šejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullah, kaže: "Možda bih o jednom ajetu pregledao oko stotinu tefsira, a zatim bih molio Allaha za razumijevanje i govorio: 'O Ti Koji si Ibrahima poučio, pouči i mene.'" (El-Džamiu li siret Šejhil-islam Ibn Tejmijje, str. 351)
Sedžda ostavlja trag na licu i duši
Allah kaže: "Njihov znak je na njihovim licima od tragova sedžde." (El-Feth, 29) Neki od selefa govorili su da onome ko mnogo klanja noću lice bude ljepše danju. Es-Suddi je rekao da namaz uljepšava njihova lica. Ovdje se ne misli samo na fizički trag, nego prije svega na nur pokornosti, smirenost, blagost i ozbiljnost koje se prepoznaju na licu i u ponašanju čovjeka koji mnogo stoji pred Allahom. Sedžda ne uređuje samo položaj tijela; ona preobražava unutarnje stanje čovjeka, a to se s vremenom odražava na njegov govor, pogled i odnos prema ljudima.
Najljepši završetak je završetak u pokornosti
Zabilježeni su mnogi primjeri ljudi koji su priželjkivali da ih smrt zatekne na sedždi i kojima je Allah to podario. To nije puka emotivna bilješka iz biografija, nego svjedočanstvo o tome kakvo je mjesto sedžda zauzimala u njihovim životima. Oni su željeli da ovaj svijet napuste u stanju najveće pokornosti i blizine Allahu. To pokazuje da sedžda nije bila samo obaveza koju izvršavaju, nego stanje u kojem su nalazili smisao, oslonac i smirenje.
Sedžda liječi ljudsku slabost
Zbog svega navedenog može se reći da je sedžda jedno od najvećih sredstava liječenja ljudske slabosti. Ona liječi oholost poniznošću, nemir smirajem, tugu dovom, grijeh pokajanjem, tvrdoću srca suzom, zbunjenost traženjem upute i osjećaj izgubljenosti vraćanjem Allahu. Sedžda čovjeka podsjeća da nije gospodar svoje sudbine, nego rob svoga Gospodara; da nije bez potrebe, nego da je potpuno ovisan o Allahovoj milosti; da nije spašen vlastitim djelima, nego Allahovom dobrotom i uputom. Ibn Kesir, rahimehullah, navodi da je Omer b. Hattab, radijallahu anhu, proučio suru Merjem, pa učinio sedždu i rekao: "Ovo je sedžda, a gdje je plač?" (Tefsirul-Kur'anil-azim, str. 239)Ne uzdiže se onaj ko odbija da spusti čelo pred Istinom, nego onaj ko zna pred Kim treba pasti na sedždu. Istinska snaga ne počinje u samopouzdanju bez granica, nego u ispravnom priznanju vlastite slabosti pred Allahom. A upravo to čovjek uči na sedždi.Gospodaru, podari nam sedždu koja će očistiti naša srca, ispraviti naše namjere, umanjiti našu oholost, izliječiti našu slabost i približiti nas Tebi. Učini nas od onih koji Ti padaju ničice iskreno, svjesno i ustrajno, i podari nam lijep završetak u pokornosti Tebi.