Neka alkoholna pića, kao što su rum, brendi, konjak i sl., koriste se za ekstrakciju u proizvodnji određenih vrsta slatkiša, kao što su neke vrste biskvita, torte, čokolada i sladoled. Alkoholna pića dodaju se ovim proizvodima s ciljem dobivanja određenog okusa traženog kod nekih potrošača. Unošenje alkoholnog pića u hranu, haram je prema konsenzusu islamskih učenjaka, jer je to vid konzumiranja onoga što je Allah zabranio i naredio da se izbjegava. Hanefijski učenjak Merginani kaže: “Pokuđeno je i zabranjeno jesti kruh čije je tijesto zamiješeno alkoholnim pićem, jer dio alkoholnog pića postoji u njemu.” (El-Hidajetu šerhul-Bidajetil-mubtedi) Malikijski učenjak Hattab kaže: “Poznato je, iz riječi Malika i njegovih sljedbenika, da se alkoholno piće ne koristi ni u koju svrhu.” (Mevahibul-Dželil šerh muhtesar Halil)
Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavati i selami na Allahovog miljenika, odabranog roba i poslanika Muhammeda, njegovu porodicu, ashabe i sve koji slijede njegovu uputu.
Vjera islam svojim propisima osigurava ljudskoj zajednici dostojanstven život kakav priliči čovjeku kao Božijem namjesniku na Zemlji, stavljajući čovjeku u obavezu sve što je nužno da bi išao putevima duhovnog i materijalnog uspona, a zabranjuje sve što ga vodi u propast i provaliju kakva mu, kao Božijem namjesniku, ne priliči. S tim ciljem zabranjeno je i konzumiranje opojnih pića. Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje odvratne su stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite. Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti?” (El-Maida, 90–91)
Savremena proizvodnja stremi ostvarenju što većeg profita i maksimalnoj eksploataciji sirovina. Pri tome se nerijetko u prehrambene artikle i lijekove unose vjerom zabranjene materije. Musliman je dužan paziti na granice koje je Svevišnji Allah postavio i u svoj organizam unositi samo lijepo, čisto i halal. Alkohol je jedna od tih zabranjenih supstanci, međutim, zabrana se ne odnosi na sve što se naziva alkoholom. Isto tako, etilni alkohol (etanol) je primarni sastojak svih alkoholnih pića i odgovoran je za njihovo opojno dejstvo, ali se, u drugoj formi, koristi u svrhe koje nemaju nikakve veze sa alkoholnim pićem. Ovaj rad ima za cilj rasvijetliti značenje alkohola na koji se odnosi šerijatska zabrana, osvrnuti se na definiciju etilnog alkohola i njegovu korelaciju sa opojnim pićem, te ukazati na razlike između opojnog pića i etilnog alkohola. Nakon toga, bit će riječi o upotrebi opojnih pića i etanola u proizvodnji lijekova, hrane i drugih proizvoda.
Definicija alkohola – opojnog pića
Riječ alkohol etimološki se veže za arapsku riječ gavl, što znači naglo uzeti, ugrabiti, ščepati, uništiti. Alkohol je nazvan ovim imenom jer uzima i uništava razum. Kazujući o džennetskom vinu, Svevišnji Allah negira upravo to svojstvo i kaže da u tom vinu nema gavla (la fiha gavl): “Od njega neće glava boljeti i od njega se neće pamet gubiti.” (Es-Saffat, 47)
U kur’ansko-hadiskim tekstovima za opojno piće koristi se izraz hamr. U leksičkom značenju, riječ hamr označava pokrivanje i skrivanje. Iz istog korijena izvedena je i riječ himar, koja znači veo, zastor, prekrivač, rubac. Opojno piće nazvano je hamr jer prekriva razum. (Ibn Faris, Mekajisul-luga)
U terminologiji islamskog prava, prema velikoj većini učenjaka, hamr je naziv za svako opojno piće, bez obzira bilo ono dobiveno od grožđa, datula, pšenice, ječma ili bilo čega drugog, dok je kod učenjaka hanefijskog mezheba naziv hamr rezerviran za opojno piće dobiveno od grožđa. (Ibn Kudama, El-Mugni, Ibn Abidin, Redul-muhtar aled-duril-muhtar)
U prilog mišljenju većine učenjaka ide hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem kaže: “Sve što opija (muskir) je alkohol (hamr), a sve što opija je haram” (Muslim, br. 2003), kao i riječi drugog pravednog halife Omera, radijallahu anhu, koji je rekao: “O ljudi, objavljena je zabrana alkohola (hamra), a on se dobivao od petero: grožđa, datula, meda, pšenice i ječma. Alkohol (hamr) je ono što prekriva razum.” (Buhari, br. 4619, i Muslim, br. 3032)
U općoj i nacionalnoj enciklopediji, u definiciji alkohola, navodi se da je riječ alkohol arapskog porijekla, a o alkoholnim pićima kaže se sljedeće: “Alkoholna pića su pića koja sadrže 3–80 % etilnog alkohola i dobivaju se alkoholnim vrenjem biljnih sirovina koja sadrže škrob (krompir, žitarice) ili šećer (voće) ili se priređuju miješanjem ekstrakata esencija i vode s etanolom. Poznata su od davnina. Prema količini etanola, dijele se na slaba (vino, pivo), srednje jaka (prošek, liker, amaro i dr.) i jaka (rakija, viski, konjak, vinjak, rum, votka i dr.). Usporavaju reakcije živčanog sustava i u većim količinama štete zdravlju.” (Enciklopedija – opća i nacionalna, I knjiga, str. 140)
Prema ovoj definiciji, pića koja imaju manje od 3 % etilnog alkohola ne spadaju u kategoriju alkoholnih pića. Prema šerijatskim mjerilima, alkoholnim pićem smatra se svako piće koje u velikoj količini opija, a ako ne pokazuje opojno dejstvo, čak i ako se konzumira u velikoj količini, ne tretira se alkoholom. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Ono što opija u velikoj količini i mali njegov dio je haram.” (Ahmed, Ebu Davud i Tirmizi, koji je rekao da je hadis hasen-garib)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada bi jedna bačva (ferek, posuda veličine 10,086 l, kod učenjaka hanefijskog mezheba, a kod drugih iznosi 8,244 l) pića opijala, i njegova pregršt je haram.” (Ahmed i Tirmizi, koji kaže da je hadis hasen, a Ibn Mulekkan ocjenjuje ga vjerodostojnim)
Ukoliko pića koja sadrže manje od 3 % etilnog alkohola nemaju opojno dejstvo i kada se konzumiraju u velikoj količini, u tom slučaju enciklopedijska definicija alkoholnih pića podudara se sa šerijatskom.
Definicija etanola – etilnog alkohola
Etanol je čista prozirna lahko isparljiva tekućina slabog mirisa, koja nastaje alkoholnim vrenjem šećera i škroba, i ulazi u sastav svih alkoholnih pića i odgovorna je za njihovo opojno dejstvo.
U Općoj i nacionalnoj enciklopediji o etanolu se navodi sljedeće: “Etanol (etil-alkohol) C2H5OH, obični alkohol, špirit. Miješa se s vodom u svakom omjeru. Sastavni je dio alkoholnih pića. Dobiva se alkoholnim vrenjem razrijeđenih otopina šećera, a industrijski se proizvodi od sirovina bogatih škrobom (krumpir, žitarice) ili od melase. Može se proizvesti i sintetski. Polazna je tvar za proizvodnju mnogih spojeva (eteri, esteri, hloroform, plastične mase, octena kiselina i dr.).” (Enciklopedija – opća i nacionalna, VI Knjiga, str. 114.)
Špirit je tečnost koja sadrži 89–90 vol. % etanola. Koncentratni etanol sadrži 95–96 vol. % etanola, a razblaženi etanol sadrži 69–71 vol. % etanola. (Enciklopedija – opća i nacionalna, I knjiga, str. 140)
Ostale vrste alkohola
U hemijskoj terminologiji, alkohol se ne odnosi na opojna pića, nego je to opći termin koji se primjenjuje na sve organske spojeve u kojima je hidroksilna skupina (OH) vezana za ugljikov atom. Neke od tih vrsta alkohola su:
● Misanol, proizvodi se od drveta i od prirodnog gasa – metana. Misanolovi derivati koriste se kao sredstva za otapanje u proizvodnji farbe i lakova. Koristi se i kao sredstvo protiv zamrzavanja pogonskog goriva, a može koristiti i kao pogonsko gorivo.
● Propanol se proizvodi od etilena i sintetičkog plina. Koristi se kao otapalo u farmaceutskoj industriji za otapanje smola i estera celuloze. Njegovi derivati koriste se u proizvodnji kozmetičkih preparata.
● Dodekanol (lauril alkohol) dobiva se iz masne kiseline kokosovog ulja. Koristi se u proizvodnji mazivnih ulja, a u kozmetici se koristi kao ovlaživač. Također se koristi u proizvodnji lijekova, a može se naći i u nekoj hrani kao emulgator. (Arapska svjetska enciklopedija)
Ove i slične vrste alkohola nemaju nikakve veze sa opojnim pićem. To su čiste materije u čiju dozvoljenost nema nikakve sumnje.
Upotreba alkoholnih pića u proizvodnji prehrambenih artikala
Neka alkoholna pića, kao što su rum, brendi, konjak i sl., koriste se za ekstrakciju u proizvodnji određenih vrsta slatkiša, kao što su neke vrste biskvita, torte, čokolada i sladoled. Alkoholna pića dodaju se ovim proizvodima s ciljem dobivanja određenog okusa traženog kod nekih potrošača. Unošenje alkoholnog pića u hranu, haram je prema konsenzusu islamskih učenjaka, jer je to vid konzumiranja onoga što je Allah zabranio i naredio da se izbjegava. Hanefijski učenjak Merginani kaže: “Pokuđeno je i zabranjeno jesti kruh čije je tijesto zamiješeno alkoholnim pićem, jer dio alkoholnog pića postoji u njemu.” (El-Hidajetu šerhul-Bidajetil-mubtedi)
Malikijski učenjak Hattab kaže: “Poznato je, iz riječi Malika i njegovih sljedbenika, da se alkoholno piće ne koristi ni u koju svrhu.” (Mevahibul-Dželil šerh muhtesar Halil)
Imam Kurtubi u komentaru kur’anskog ajeta u kojem se o alkoholnom piću kaže: “Pa hoćete li se okaniti?” (El-Maida, 6), kaže: “Ove riječi iziskuju apsolutno ostavljanje alkoholnog pića, tako da se ne koristi ni u kakvu svrhu i ni na koji način: ni konzumiranjem, niti prodajom, niti pretvaranjem u sirće, niti posluživanjem niti na bilo koji drugi način.” (El-Džamiu li ahkamil-Kur’ani)
Ibn Hazm, govoreći o dodavanju malih količina neke od zabranjenih materija u nešto što je halal, kaže: “To halal neće učiniti haramom, ako je haram u maloj i neznatnoj količini tako da se ne osjeti njegov miris, okus niti boja, niti se u tome osjeća trag harama... A ko ubaci nešto od harama u halal, nepokoran je Uzvišenom Allahu.” (El-Muhalašerhul-mudžella)
Alkoholno piće, kada se pomiješa sa hranom, iako se ne unosi u organizam u uobičajenom tečnom stanju, unosi se putem jela. Savremeni učenjaci eksplicitno su stavili na znanje da je haram konzumirati namirnice koje sadrže alkoholno piće.
Vijeće islamskih pravnika i medicinara pri Islamskoj organizaciji medicinskih znanosti na svojoj osmoj konferenciji donijelo je sljedeći zaključak: “Nije dozvoljeno konzumiranje hranjivih namirnica koje sadrže procent alkoholnog pića, ma koliko taj procent bio mali, naročito one raširene u zemljama Zapada, poput nekih vrsta čokolada, sladoleda i nekih gaziranih pića, oslanjajući se na šerijatsko pravilo da je sve što opija u velikim količinama zabranjeno i u maloj mjeri. Isto tako, ne postoji ništa na osnovu čega bi se, po šerijatskim mjerilima, ovdje napravio izuzetak i to dozvolilo.” (Zuhejli Vehbe, Fikhul-islami ve ediletuhu)
