Nakon što bi posjetio svoje supruge, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vratio bi se u džamiju, stao pored stuba, koji su nazivali stubom muhadžira, a koji se nalazi u neposrednoj sredini Revde, te bi klanjao tehijetul-mesdžid. (Buhari)
Zatim bi sjeo u istočnoj strani džamije, naslonivši se na zid Aišine sobe. Ashabi bi se polahko okupljali oko njega, praveći halku jer je ovaj termin za sijelo sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, bio svakodnevnica u njihovim životima, pa je svaki onaj koji je htio da vidi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mogao bi to učiniti u ovom terminu. Broj onih koji bi se u ovom periodu družili sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, varirao bi, zavisno od zauzetosti ashaba njihovim svakodevnim obavezama, te bi nekada, kada bi bio manji broj prisutnih, formirali kružok oko Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a kada bi broj bio veći, onda bi se formirali safovi, po dva safa sa lijeve i desne strane Allahovog Poslanika... (Ebu Davud)
Onda bi Allahov Poslanik počeo govor, jasan i koncizan, razgovijetan i lahak, pa bi svaki onaj koji bi želio da ponovi ono što bi rekao, mogao to učiniti sa lahkoćom, kao što je o tome jednom prilikom kazala i Aiša: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio bi tako da, kada bi neko htio da mu broji riječi, izbrojao bi ih.” (Buhari)
Običavao bi da govor počne pitanjem, pa im se jednom obratio pitanjem: “Hoćete li da vas obavijestim o najvećim grijesima?” Prisutni rekoše: “Svakako”, na šta im on reče: “Obožavanje drugog mimo Allaha, nepokornost roditeljima i lažno svjedočenje.” (Buhari)
Jednom prilikom upitao ih je sljedeće: “Znate li ko je propalica?” Ashabi su rekli: “Propalica je kod nas onaj koji nema ni dinara ni dirhema.” Na to im Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Istinski propalica iz moga ummeta je onaj ko dođe na Sudnji dan sa namazom, postom i zekatom, a vrijeđao je ovoga, onoga potvorio, nepravedno jeo imetak onoga, prolio krv onoga, udario onoga. Tada će se njima dati od njegovih dobrih djela, pa ako ih nestane prije nego što se svima oduži, uzet će se od njihovih loših djela i njemu natovariti, a zatim će biti bačen u Vatru.” (Ahmed)
S vremena na vrijeme postavio bi im pitanje želeći da čuje njihovo mišljenje, kako bi u njima razvio svijest o bitnosti razmišljanja i kako bi probudio u njima želju za nadmetanjem u dobru, te ih je pitao: “Obavijestite me o stablu koje je nalik čovjeku muslimanu? Njegovi listovi s njega ne opadaju, i u svakom vremenu daje plodove.” Ibn Omer o tome kazuje: “Naumpalo mi je da je to palma, ali sam vidio da Ebu Bekr i Omer ne progovaraju, pa mi je bilo neugodno da i ja govorim. Kada niko ništa nije rekao, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘To je palma.’ Kada smo ustali, rekao sam Omeru: ‘O oče, tako mi Allaha, naumpala mi je palma!’, a on mi je rekao je: ‘Šta te je spriječilo da to kažeš?!’ Rekao sam: ‘Vidio sam da vi ne progovarate, pa mi je bilo neugodno da ja govorim ili da bilo šta kažem.’ Omer je na to rekao: ‘Da si to rekao, meni bi bilo draže od toga i toga!’” (Buhari)
Nekada bi ponavljao iste riječi, da bi ukazao na njihov značaj pa bi ih toliko ponavljao da bi ashabi rekli: “Da hoće prestati!”
Povremeno bi im postavio iznenadna pitanja, kako bi ih podstakao na činjenje dobrih djela, jer da su znali da će ih pitati za ta djela, sigurno bi ih uradili, te je jednog jutra upitao prisutne: “Ko je danas zapostio?” Ebu Bekr je odgovorio: “Ja!” Upitao je: “Ko je danas od vas klanjao dženazu?” Ebu Bekr je odgovorio: “Ja!” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponovo je upitao: “Ko je od vas danas nahranio gladnog?” Ebu Bekr je ponovo odgovorio: “Ja!” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na kraju je upitao: “Ko je od vas danas obišao bolesnika?” Ebu Bekr je ponovo odgovorio: “Ja!”, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon toga, rekao je: “Koja osoba sve to uradi u jednom danu, ući će u Džennet!” (Muslim)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nekada bi koristio metaforičke izraze u svom obraćanju i trudio se da pojasni neke stvari na slikovit način. O tome govori hadis Huzejfe b. Jemana, radijallahu anhu, koji kazuje: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ispričao nam je dva hadisa: jedan se već obistinio, a očekujem da se ostvari i drugi. Ispričao nam je sljedeće: ‘Emanet je spušten u dubinu ljudskih srca, a zatim je objavljen Kur’an, pa su ljudi učili iz Kur’ana i sunneta.’ Zatim nam je govorio o dizanju emaneta, pa je rekao: ‘Čovjek će jednom zaspati, pa će dio emaneta biti uklonjen iz njegovog srca i ostaviti iza sebe trag poput pjege na koži. Zatim će ponovo zaspati, pa će ostatak emaneta biti uklonjen iz njegovog srca i ostaviti iza sebe trag poput žulja, baš kao kada bi se nekome od vas po nozi zakotrljala žeravica, pa iskočio plik, napuhan, ali prazan.’ Nakon toga, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem (pokazujući im to) uzeo je jedan kamenčić, pa ga zakotrljao po svojoj nozi, govoreći: ‘A onda će ljudi trgovati i gotovo da niko od njih neće izvršavati preuzete obaveze, sve dok se ne počne pripovijedati: ‘U tom i tom mjestu ima povjerljiva osoba’, i dok se za čovjeka ne kaže: ‘Kako je samo dobar i pametan, mudar i razuman!’, a on u svom srcu neće imati imana ni koliko je zrno gorušice.” Huzejfa, radijallahu anhu, nastavi: “Živio sam u vremenu kada se nisam brinuo s kim ću trgovati: ako je bio musliman, on je zasigurno ispunio obavezu radi vjere, a ako je bio kršćanin ili židov, on je to učinio zbog naredbe nadređenog. A što se tiče današnjeg stanja, danas trgujem samo s pojedincima, poput tog i tog.” (Buhari)
Sijela u kojim bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučavao svoje ashabe nisu bila zatvorenog tipa, nisu bila nezanimljiva, jer Allahov Poslanik koristio bi različite metode u svojim obraćanjima, ostavljajući prostora za moguća pitanja i dodatna pojašnjenja. Također, ova druženja nisu samo bila znanstvenog karaktera, nekada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koristio ova sijela kako bi se savjetovao sa svojim ashabima kada bi donosili neke krupne odluke po pitanju društveno-političkog života.
Allahov Poslanik i njegovi ashabi bili su ljudska bića poput nas, od krvi i mesa pa bi se povremeno na svojim sijelima i našalili, o čemu se govori u hadisu koji prenosi Ebu Hurejra, koji kaže da je jednog dana Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pričao, a kod njega je bio i jedan beduin: “Jedan čovjek džennetlija molio je od svog Gospodara odobrenje za sjetvu, pa mu je On rekao: ‘Zar nisi dobio ono što si htio?’ ‘Svakako, ali ja volim da obrađujem zemlju’, rekao je čovjek i zasijao je usjev i njegovo rastinje umače migu oka: izraste poput brda. Tada Uzvišeni Allah reče: ‘Čovječe, uzmi ga! Samo tebe neće ništa zasititi.’ Beduin koji je to slušao, reče: ‘Boga mi, takvi su samo Kurejšija ili ensarija, jer su oni poljoprivrednici, a što se tiče nas, mi se ne bavimo poljoprivredom’”, na što se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nasmija. (Buhari)
Nakon što bi završio svoje jutarnje sijelo, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio bi dovu, za koju je rekao da je iskup za počinjene grijehe na sijelu, a koja glasi: “Subhāneke allāhumme ve bi hamdike ešhedu en lā ilāhe illā ente estagfiruke ve etūbu ilejke! – Slavljen neka si, Allahu moj, i Tebi svaka hvala. Svjedočim da nema boga osim Tebe, od Tebe oprost tražim i Tebi se kajem!”
Zatim bi se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uputio svojoj kući, gdje bi se odmorio ili bi se pak uputio prema gradskim trgovima Medine, kako bi govorio o vjeri ili bi obavio neku svoju potrebu.