U mnogim kur'anskim i sunnetskim tekstovima nalazimo jasan dokaz o tome da osnovni cilj kurbana nije meso da se ljudi njime okoriste. Cilj kurbana je veći i veličanstveniji, a to je: poštivanje Allahovih propisa, približavanje Njemu Uzvišenom prinošenjem žrtve i spominjanjem Allahovog imena prilikom klanja kurbana. Ovo se ne može ispuniti ukoliko se ovaj obred ne izvršava u mjestu boravka. Otuda je potrebno kurban klati u mjestu boravka da tom obredu prisustvuju i omladina i odrasli, i da se nad kurbanom spomene Allahovo ime. Iz ovoga shvatamo da je preče, potpunije, bolje i ispravnije da ljudi kolju kurbane u mjestu boravka i da ne šalju svoje kurbane u druge zemlje. To je zato što čovjek zbog toga izgubi mnoge koristi i desi mu se da učini neke pogrešne postupke.
Uzimajući u obzir novonastalu pojavu u vezi sa ibadetom klanja kurbana, koja se najviše uvukla među muslimane koji žive izvan islamskih sredina, kao što su naprimjer muslimani Balkana koji žive u zapadnoj Evropi, odlučili smo po ovom pitanju da prenesemo mišljenje šejha Usejmina, rahmetullahi alejhi. Naime, radi se o zapostavljanju klanja kurbana u mjestu boravka i slanju novca za klanje kurbana u druge zemlje. Iako je ovogodišnji Kurban-bajram prošao, smatramo vrlo korisnim da se upoznamo sa ispravnim poimanjem ovog propisa, kako bismo imali dovoljno vremena da dobro razmislimo i ispravimo svoje shvatanje, te da sljedeće godine ispravno postupimo u izvršavanju ovog uzvišenog ibadeta.
Vrijednost klanja kurbana u mjestu boravka
Uzvišeni Allah propisao je propise iz Svoje mudrosti i milosti. Vrijeme hadždža i Kurban-bajrama je vrijeme činjenja ibadeta koji moraju biti obavljeni propisno kako bi bili primljeni kod Uzvišenog Allaha i kako bi čovjek imao nagradu za njihovo obavljanje. U ovim odabranim danima, vjernicima koji nisu otišli na hadždž Uzvišeni je propisao da Mu se približe tako što će prinijeti kurban za sebe i za svoje porodice. Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, prinosio je dva kurbana, jedan za sebe i svoju porodicu, a drugi za svoj ummet.
Onaj ko namjerava da prinese kurban, kada nastupi prvih deset dana mjeseca zul-hidždžeta, ne smije kratiti kosu ni nokte sve dok ne prinese kurban. Klanje kurbana propisano je da se obavlja u mjestu boravka kako bi vjernici poštovali Allahove propise u svojim gradovima kao što hadžije poštuju Allahove propise kod Mesdžidul-Harama. Kaže Uzvišeni Allah: ''Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo klanje kurbana da bi spominjali Allahovo ime prilikom klanja stoke koju im On daje. Vaš Bog je jedan Bog, zato se samo Njemu iskreno predajte!...'' (Prijevod značenja Hadždž, 34) I kaže Uzvišeni: ''A deve smo vam učinili jednim od Allahovih obreda hadždža, i vi od njih imate koristi; zato spominjite Allahovo ime kada budu u redove poredane; a kad padnu na zemlju, jedite ih, a nahranite i onoga koji ne prosi, a i onoga koji prosi; tako smo vam ih potčinili da biste zahvalni bili. Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša; tako vam ih je potčinio da biste Allaha veličali zato što vas je uputio. I obraduj one koji dobra djela čine!'' (Prijevod značenja Hadždž, 36-37) I kaže Uzvišeni Svome Poslaniku: ''Zato se Gospodaru svome moli (namaz obavljaj) i kurban kolji...'' (Prijevod značenja Kevser, 2) I kaže Uzvišeni: '' Reci: "Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova...'' (Prijevod značenja El-En'am, 162)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio nam je da kurban ne treba gledati samo kao meso, jer kurban je jedna, a meso druga stvar. U tom smislu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Ko klanja naš namaz i izvršava naše obrede, taj ispravno postupa, a ko prinese kurban prije bajram-namaza, to mu je onda obično meso od ovce (ne računa mu se kao kurban).'' Tada je jedan od prisutnih upitao: ''O Allahov Poslaniče! Ja sam zaklao kurban prije nego što sam došao na (bajram) namaz?'' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori mu: ''To je obično meso od ovce (ne računa se kao kurban).''
U ovim kur'anskim i sunnetskim tekstovima nalazimo jasan dokaz o tome da osnovni cilj kurbana nije meso da se ljudi njime okoriste. Cilj kurbana je veći i veličanstveniji, a to je: poštivanje Allahovih propisa, približavanje Njemu Uzvišenom prinošenjem žrtve i spominjanjem Allahovog imena prilikom klanja kurbana. Ovo se ne može ispuniti ukoliko se ovaj obred ne izvršava u mjestu boravka. Otuda je potrebno kurban klati u mjestu boravka da tom obredu prisustvuju i omladina i odrasli, i da se nad kurbanom spomene Allahovo ime. Iz ovoga shvatamo da je preče, potpunije, bolje i ispravnije da ljudi kolju kurbane u mjestu boravka i da ne šalju svoje kurbane u druge zemlje. To je zato što čovjek zbog toga izgubi mnoge koristi i desi mu se da učini neke pogrešne postupke.
Neke koristi koje čovjek gubi ukoliko kurban šalje u druge zemlje
Da navedemo neke koristi koje čovjek gubi ukoliko kurban šalje u druge zemlje:
● Javno manifestiranje izvršavanja ovog obreda. Ukoliko se ne izvršava u mjestu boravka, onda veliki broj domaćinstva ili jedan broj njih pokaže se neaktivan u svom izvršavanju ovog obreda. Odmah se propusti prilika da čovjek sam prinese svoj kurban, a Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, prakticirao je da sam zakolje svoj kurban i da pri tome spomene Allahovo ime. Na ovaj način veliča se Uzvišeni Allah i slijedi se poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, a to je Poslaniku naredio i Uzvišeni Allah riječima: ''Zato se Gospodaru svome moli (namaz obavljaj) i kurban kolji...'' (prijevod značenja Kevser, 2), i: ''... zato spominjite Allahovo ime (nad kurbanima)...'' (prijevod značenja Hadždž, 36). Islamski učenjaci su dozvolili da onaj ko želi zaklati kurban zaduži nekog od muslimana da zakolje kurban umjesto njega ukoliko on nije sposoban za to, ali će biti prisustvovati klanju.
● Čovjek izgubi onaj osjećaj činjenja ibadeta Allahu koji bi imao da je sam prinio kurban, jer klanje kurbana je jedan od časnih ibadeta i jedan od najboljih vidova robovanja Allahu, i zbog toga ga je Uzvišeni usporedio sa namazom u riječima: ''Zato se Gospodaru svome moli (namaz obavljaj) i kurban kolji...'' Upitajte onoga koji šalje novac u drugu zemlju da se tamo kupi kurban i zakolje, da li u tom veličanstvenom ibadetu osjeća približavanje Allahu zbog klanja tog kurbana? On taj osjećaj nikad neće imati zato što ga nije zaklao niti je zaklan ispred njega.
● Zatim, propusti blagodat jedenja kurbanskog mesa koje je prinio jer postoji naredba u Kur'anu da se jede kurbansko meso. U pogledu propisa o obaveznosti ili pohvalnosti jedenja kurbanskog mesa, ulema se razišla, ali bitno je da je spomenuta prije naredbe dijeljenja mesa siromasima: ''...a kad padnu na zemlju, jedite ih, a nahranite i onoga koji ne prosi, a i onoga koji prosi...'' (Prijevod značenja Hadždž, 36) Onaj ko jede svoje kurbansko meso, time čini ibadet kojim se približava Allahu Uzvišenom i bit će nagrađen zbog slijeđenja Njegove naredbe.
● Dalje, onome ko pošalje novac za klanje kurbana u drugom mjestu nastaje problem, a to je ne zna kada je kurban zaklan pa ne zna kad može kratiti brkove, nokte. Ne zna da li je kurban zaklan prvi dan ili nakon toga.
Ovo su neke koristi koje je propustio onaj koji pošalje kurban u drugo mjesto da mu se zakolje, a poznato je da mu'min gleda da svaku korist iskoristi i da ga ne prođe.
Što se tiče nepohvaljenih ili nepoželjnih stvari u ovom načinu klanja kurbana, to se ogleda u tome da se na klanje kurbana ne gleda kao na jedan veliki i veličanstveni ibadet, već čisto kao materijalni cilj i korist siromašnima bez osjećaja slasti činjenja ibadeta kojim se rob približava Allahu. Može se pomisliti da se slanjem kurbana u druga mjesta čini dobročinstvo siromasima i oni se tim potpomažu – to je hajr i isto ibadet jer Allah voli dobročinitelje, međutim, nije isti osjećaj približavanja Allahu kod roba koji lično zakolje kurban i kod onoga za koga to uradi neko drugi. U ličnom klanju kurbana prisutno je poštivanje Allaha koje je na većem stupnju od olakšice dobročinstva prema siromasima. Napose, siromasima se može pomoći slanjem novca, hrane, odjeće i na druge načine bez uskraćivanja našeg dijela u klanju kurbana.
Nemojte zanemarivati ovaj propis slanjem novca za kurbane u druge države, već potrebnoj, siromašnoj braći pošaljite pomoć u novcu, odjeći ili hrani itd. Prinesite kurban u prisustvu vaše porodice i djece kako bi i oni znali za taj veličanstveni ibadet.
(Izvor: ibnothaimeen.com)
Hutba: šejh Muhammed Salih el-Usejmin, rahmetullahi alejhi
Preveo i prilagodio: Abdullah Mujić, prof.