El-Asr - Sunnet -- čuvar od poniženja

Čovječanstvo je živjelo u poniženju, nepravdi i primitivizmu svaki put kada bi se udaljilo od objave. Kulminacija takvih negativnih pojava dogodila se prije poslanstva posljednjeg Allahovog poslanika. Međutim, od momenta poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pa do Sudnjeg dana, čovječanstvo je obasjano svjetlom objave koja živi kako tekstom tako i praksom. Kur'an koji hoda, jedan je od najljepših opisa Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Kur'an i sunnet time su postali neodvojivi dio znanja i prakse muslimana i ponudili svijetu neviđene civilizacijske vrijednosti. Pojedinci ili grupe koji se kroz historiju odlučuju na korake neprijateljstva prema islamu i muslimanima konstantno ponavljaju istu grešku. Smatrajući sunnet nedostatnim, uvijek započinju napade na islam uz napad na ličnost, govor ili prasku Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ovakav pristup je direktno vrijeđanje posljednjeg Allahovog Poslanika. Shodno tome Uzvišeni je objavio: "Onaj koji tebe (Poslaniče) mrzi, sigurno će on bez spomena ostati." (El-Kevser, 3)

Imam Razi u svome tefsiru Mefatihul-gajb, 32/134, navodi jednu veoma zanimljivu korist ovog ajeta. On kaže: "Kada su nevjernici uvrijedili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Allah Uzvišeni odgovorio im je direktno, bez bilo kakvog posrednika: 'Onaj koji tebe (Poslaniče) mrzi, sigurno će on bez spomena ostati.' Ovo je praksa onih voljenih i bliskih (prijatelja), jer bliski prijatelj, kada čuje da neko vrijeđa njegovog voljenog (prijatelja), staje u njegovu odbranu sam, bez posrednika."

Shodno ovome ajetu, vidimo kroz praksu da nema toga koji je loše govorio o sunnetu ili onog koji ga nakaradno primjenjuje ograničavajući ga na svoju kratku pamet, a da nije ponižen još na ovom svijetu i to od onih u koje se najviše uzdao i koji su mu podarili takav pogled na svijet!

Bez slijeđenja sunneta nema ni uspjeha, ni ustrajnosti

Ibn Kajjim el-Dževzijja rekao je: "Ljudi se dijele u dvije skupine: oni koji su uspješni, jer su postojani na Pravom putu, i oni koji su neuspješni (poraženi i razočarani), jer su ostavili postojanost i ustrajnost. Suština postojanosti proizlazi iz postojanog govora i činjenja onoga što je čovjeku naređeno. U Allahovim riječima: "Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovome i na onome svijetu" (Ibrahim, 27), krije se neizmjerno blago. To je zato što čovjek ne može bez Allahove pomoći i učvršćivanja na Pravom putu ni treptaj oka. I ako ga Allah ne učini postojanim na Pravom putu, "nebo" i "zemlja" njegove vjere će se pokrenuti sa svog mjesta (tj. srušit će se)." (I'lamul-muvekkiin an Rabbil-alemin)

Jedan od najgorih oblika neuspjeha je da čovjek odustane od principa svoje vjere kako bi izbjegao optužbe za ekstremizam

U našem vremenu, koje je ispunjeno iskušenjima poput tamne noći, onaj ko se pridržava vjere je kao onaj koji drži žeravicu na dlanu, i potpuno je razumljiv i opravdan njegov strah za njegovu vjeru, odnosno, strah da ne skrene s Pravog puta i time izgubi i dunjaluk i ahiret.

Učenjaci prvih generacija, a i oni savremeni koji slijede njihov put, podvlače i upozoravaju: jedan od najgorih oblika neuspjeha je da čovjek odustane od principa svoje vjere kako bi izbjegao optužbe za ekstremizam i vjerski fanatizam. Ozbiljnost i opasnost ovakvih stanja i situacija pogoršava činjenica da narativ o navodnom islamskom ekstremizmu i fanatizmu onih koji se čvrsto drže Kur'ana i sunneta, kao i ideju o svojevrsnoj reviziji i novom čitanju i interpretaciji primarnih islamskih izvora, a posebno hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, promoviraju i neki vjerski učenjaci i autoriteti u islamskom svijetu, iz samo njima poznatih razloga. A ta revizionistička ideja otprilike se svodi na sljedeće: Ako želite biti prosvijećeni i umjereni, onda morate učenje islama podrediti ljudskim hirovima, ukusima i zahtjevima tzv. sveljudskog (svečovječanskog) jedinstva, zaboravljajući da smo mi Allahovi robovi koji su došli na ovaj svijet s jednom svrhom i ciljem, a to je da se dobrovoljno potčinimo Allahovom zakonu i vlasti, i da samo Njega obožavamo, shodno ajetu: "Džine i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju." (Ez-Zarijat, 56)

Sunnet je dokaz protiv cijelog ummeta, a postupci bilo kojeg muslimana nisu dokaz protiv sunneta

Zatim, jedna od manifestacija nedosljednosti i neuspjeha koju spominje Ibn Kajjim, jeste i ograničavanje šerijata i vjerskih propisa samo na Kur'an, napuštanjem sunneta, tj. hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pod izgovorom da su neki od njih vjerodostojni (sahih), neki slabi (daif), a neki opet izmišljeni (mevdu), te da sunnet nije sačuvan od greške kao Kur'an. Naravno, takvi učenjaci nisu u pravu, jer je vjerodostojan sunnet također objava i nepogrješiv je kao i Kur'an, na šta aludira i ajet: "On ne govori po hiru svome -- to je samo Objava koja mu se obznanjuje" (En-Nedžm, 3--4). Uostalom, kako bismo znali za slabe i izmišljene hadise da vjerodostojni hadisi nisu čisti od bilo kakve greške. U tom smislu su i riječi imama Šatibija: "Sunnet je dokaz protiv cijelog ummeta, a postupci bilo kojeg muslimana nisu dokaz protiv sunneta, zato što je sunnet čist od greške, kao što je i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čist od greške. Ostatku ummeta, tj. svim sljedbenicima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije potvrđena nepogrešivost, osim kad je riječ o posebnom konsenzusu." (Vidi: El-Muvafekat, 343/4-393/4)

Upozorenje na nemarnost spram govora Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

Mikdam b. Ma'dikerib, radijallahu anhu, kazuje: "Na dan Hajbera, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je neke stvari, a onda je kazao: 'Samo što me nije u laž utjerao onaj među vama koji je zavaljen u svoju stolicu, dok mu se navodi moj hadis, pa na to kaže: 'Pred nama i vama je Allahova Knjiga, pa što u njoj nađemo da je dopušteno (halal), držat ćemo dopuštenim, a što u njoj nađemo da je zabranjeno (haram), držat ćemo zabranjenim.'" Naime, doista je ono što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio (u sunnetu) poput onoga što je Allah zabranio (u Kur'anu)." (Hadis je sahih-vjerodostojan. Ovu verziju bilježi: Ahmed, El-Musned, Muessese Er-Risale, Bejrut, 2001, sv. 28, str. 429, br. 17194. Hadis bilježe i: Ibn Madža, Ebu Davud, Tirmizi, Hakim i dr.)

Sunnet označava primjenu Kur'ana u životu običnog čovjeka -- Allahovog roba, a mi i nismo ništa drugo nego obični ljudi, ma ko bili. Uzvišeni kaže: "Reci: 'Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog -- jedan Bog.'" (El-Kehf, 110) Najbolji od ljudi, naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svojoj misiji dobija zadatak da ponavlja da je čovjek kao i ostali, pa tek onda spominje najveću blagodat kojom je darovan, a to je objava. Dio te objave je i to kako da u praksi sprovede riječi Uzvišenog. Otuda je sunnet najširi pogled na svijet. Najprirodniji pogled na svijet. Najlakši put ka uspjehu. Onaj ko hodi iskreno tim putem nije skučen nikakvom zatvorenom, nakaradnom, nemoralnom ili bilo kakvom devijantnom ideologijom. Ali sunnet traži: otvorena prsa, um koji prihvata, razmišlja, istražuje, toleriše i posve je posvećen. Sunnet je u suštini najprofesionalniji i najracionalniiji način vođenja života i pogleda na njega, jer to je život u redu i skladu koji je propisao Gospodar sa jednim razlogom -- da čovjek bude istinski sretan! Žalosno je vidjeti dvije kategorije: zatvorenike svojih jezika i formi koji tvrde da su na sunnetu. A isto tako i one koji su njihova paralela ismijavajući svaki detalj povezan sa sunnetom.

Poniženje, kako mentalno, društveno i duševno, skrha i prve i druge i to se pokazuje na svakom koraku! Ova vjera ne trpi naglost, a ne trpi ni rastegljivost! Ona je sredina, jer samo na sredini brijega si na vrhu!