Tokom cijelog putovanja, i kasnije u obredima hadždža, Emina je nastojala da bude u najboljem društvu. Tražila je među sestrama one koje su se, po njenom skromnom sudu, čvrsto pridržavale vjere. Znala je da će joj dobro društvo biti od pomoći i koristi. Posavjetovat će je kad pogriješi i podučiti kada nešto ne bude znala. One su uvijek, a naročito tokom hadždža, daleko od ogovaranja, prenošenja tuđih riječi, zavidnosti i nemara. Sa njima će na najbolji način iskoristiti vrijeme u raznim ibadetima – učenju Kur'ana, spominjanju Allaha, upućivanju dove i učenju vjerskih propisa.
Emina je dugo gledala kroz prozorsko staklo iza kojeg se naziralo mnoštvo ljudi koji su polahko iščezavali iz vidokruga. Kiša ih nije spriječila da dođu i isprate Allahove odabranike koji su krenuli da ispune peti islamski šart. Mnogobrojna rodbina, prijatelji i komšije došli su da se s njima zagrle i halale prije putovanja. Emina je razgledala po autobusu. Sva su lica bila plačna, uzbuđena, a istovremeno radosna zbog puta. Još jedan pogled kroz autobuski prozor kojim kao da je govorila onima što ostaju: ''Mi se odazivamo pozivu našeg Gospodara: 'I oglasi ljudima hadždž! – dolazit će ti pješke i na devama iznurenim; dolazit će iz mjesta dalekih.“' (Prijevod značenja El-Hadždž, 27) Ovaj kur'anski ajet razbistrio je misli, izbrisao suze koje su tekle za voljenima što ostaju, a njihovo mjesto zamijenila je čežnja, nestrpljivost i neke druge suze koje uskoro čekaju Eminu i sve ostale buduće hadžinice.
Najbolja opskrba
Poput svih budućih hadžinica, i Emina je spakovala sve ono što je smatrala neophodnim za put. Njene drage komšinice, svaka ponaosob, posavjetovaše je šta da ponese. Kasnije će ne samo Emina nego i ostali shvatiti da im te mnogobrojne stvari i nisu tako neophodne. Njeno srce i duša težit će za drugim, mnogo važnijim stvarima od običnih potrepština. U tim dobronamjernim savjetima mnoge od njih su zaboravile Emini spomenuti da ne zaboravi ponijeti najbolju opskrbu koju osoba može imati za svoga saputnika – bogobojaznost. Svjesna na kakvo mjesto ide i za kakav ibadet se sprema, nastojala je ne zaboraviti tu najvažniju opskrbu. Uzvišeni Allah, nakon spomena propisa hadždža, rekao je: ''I onim, što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, o razumom obdareni!“ (Prijevod značenja El-Bekare, 197) Nastojala je da joj nijjet bude u potpunosti čist, iskren Allaha radi, neprestano se prisjećajući riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ''Zaista se djela cijene prema namjerama i zaista će svaki čovjek dobiti ono što je naumio svojim djelom.“ (Buhari, br. 1) Prisjećala se i obećane nagrade hadžijama: ''I nema druge nagrade za primljeni hadždž osim Dženneta.“ (Buhari, br. 1683, Muslim, br. 3355) Molila je Uzvišenog da joj primi ovo jedinstveno djelo, da njen hadždž bude džihad, kako je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kad ga je Aiša, radijallahu anha, upitala da li je ženi obavezan džihad: ''Džihad u kojem nema borbe, hadždž i 'umra.“ (Ibn Madže, Ahmed, hadis je ocijenjen kao sahih u "Muhtesaru irvail-galili" br.981, Albani)
Dobro društvo
Tokom cijelog putovanja, i kasnije u obredima hadždža, Emina je nastojala da bude u najboljem društvu. Tražila je među sestrama one koje su se, po njenom skromnom sudu, čvrsto pridržavale vjere. Znala je da će joj dobro društvo biti od pomoći i koristi. Posavjetovat će je kad pogriješi i podučiti kada nešto ne bude znala. One su uvijek, a naročito tokom hadždža, daleko od ogovaranja, prenošenja tuđih riječi, zavidnosti i nemara. Sa njima će na najbolji način iskoristiti vrijeme u raznim ibadetima – učenju Kur'ana, spominjanju Allaha, upućivanju dove i učenju vjerskih propisa. One su poput ''prodavača mirisa, koji će ti pokloniti miris, ili ćeš ga od njega kupiti, ili ćeš od njega osjetiti lijep miris''. (Buhari, br. 5214, Muslim, br. 2628)
Mikat i nijjet
Nakon dolaska na mikat (mjesto gdje se nijjeti hadždž ili 'umra), na koji svaki hadžija treba doći, zajedno sa ostalim budućim hadžijama Emina se pripremila za nijjet hadždža. Mustehab je da se žena okupa kada želi donijeti nijjet za hadždž pa ga je i ona upotpunila, a to su uradile čak i žene koje su imale mjesečno pranje, shodno onome što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Ebu Bekru, radijallahu anhu, da naredi svojoj supruzi Esmi bint Uvejs, koja je bila u nifasu, da se okupa. (Muslim, br. 2966) Nema posebne hadžijske odjeće za ženu, odnosno dozvoljeno joj je da obuče šta god želi osim nikaba i rukavica (Buhari, br. 1741). Umjesto nikaba stavit će samo prekrivač preko lica kada bude u prisustvu muškaraca-stranaca. (Ebu Davud, hadis je ocijenjen kao sahih u "Miškatu el-mesabih", br. 2690, Albani) Nakon ove pripreme, svi su donijeli nijjet, srcem, a zatim su počeli učiti telbiju, muškarci povišenim glasom, a žene tiho koliko može samu sebe čuti. Nezaboravan osjećaj. Suze su same tekle, koža se ježila i samo Allah zna kakva su osjećanja bila u srcu budućih hadžija.''Lebejkellahumme lebejk – Odazivam Ti se, Allahu moj, odazivam.“ (Buhari, br. 1474) Ovo je Emina ponavljala zahvalna Allahu što ju je pozvao kao Svoga gosta i uvrstio među pripadnike Svoje delegacije (Ibn Madže, hadis je ocijenjen kao hasen u "Sahihu ve daifu Ibn Madže", br. 2893, od Albanija)
Nijjetila temet'u pa nije mogla obaviti 'umru
Budući hadžija može da bira između tri vrste obreda: ifrad, temetu' i kiran. U sklopu hadždža-temetu' samo se zanijeti 'umra. Kada se stigne u Mekku, od obreda 'umre obave se tavaf i sa’j, a zatim se obrije glava ili se podšiša kosa i time se završava obred 'umre. Nakon toga dopušteno je skinuti ihrame, a hadžija ostaje u Mekki. Osmog dana mjeseca zul-hidždžeta ponovo se obuku ihrami i zanijeti se hadždž. Ukoliko muslimanka nijjeti da obavi hadždž temetu', a dolazak mjesečnice je spriječi da obavi 'umru i ne okupa se prije vremena stajanja na Arefatu, koje traje od izlaska sunca devetog dana zul-hidždžeta pa do izlaska sunca prvog dana Bajrama (Tirmizi, hadis je ocijenjen kao sahih u "Sahihu ve daifu sunneni et-Tirmizi", br. 3016, Albani), u tom slučaju ona će nijetiti kiran i radit će sve što rade hadžije, s tim da neće tavafiti i činiti sa'j sve dok se ne očisti. (Muhamed Salih el-Usejmin, Menasikul-hadždži vel-'umreti, str. 4) Iz ovog se zaključuje da žena koja ima menstruaciju može da obavlja sve obrede hadždža izuzev tavafa koji će obaviti nakon što se okupa. (Muslim, br. 2977)
Susret sa Bejtullahom
Dugo su hadžije čekale na susret sa Allahovom kućom. Njihovu radost ništa nije moglo pomutiti. Dugi sati vožnje, umor, smještaj, sve je zaboravljeno kada su se u daljini ukazali haremski minareti. Među njima je bila i Emina. Išla je ne znajući da li je to njene noge nose ili ''more'' hadžija svih nacionalnosti. Stala je pored haremskih vrata. Srce joj je čežnutljivo treperilo kao da se u njoj obistinila dova Ibrahima, alejhis-selam: ''Zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili.“ (Prijevod značenja Ibrahim, 37) Godine čekanja i upućenih dova su se uslišale. Napravila je još nekoliko koraka i onda je ugledala Kabu. Jedan pogled na nju bio je dovoljan da srce zadrti, koža se naježi. Bila je ljepša nego u Emininim maštanjima. I opet su tekle suze, nebrojene suze, samo ovaj put drugačije od onih na početku puta, bile su to suze radosnice. Tavafila je oko Kabe sedam puta nadajući se obećanoj nagradi: ''Ko tavafi oko ove Kuće (Kabe) sedam krugova kao da je roba ropstva oslobodio i neće podignuti i spustiti nogu a da mu Allah za to neće izbrisati jedan grijeh i upisati mu dobro djelo.“ (Tirmizi, hadis je ocijenjen kao sahih u "Sahihul-džami'a, br. 6380, Albani) Zatim je klanjala dva rekata učeći na prvom rekatu suru El-Kafirun, a na drugom suru El-Ihlas (Buhari, 2/586, Muslim, br. 3009) Nakon toga uputila se ka Zemzemu. Pijući mubarek vodu Emina je poslije svakog popijenog gutljaja dovila Uzvišenom Allahu jer Poslanik je rekao: ''Zemzem je za ono za što se pije.“ (Ibn Madže, hadis je ocijenjen kao sahih u "Sahihu Ibn Madže" br.3053 Albani i "Sahihul-džami'a, br. 5502, Albani)
Jevmut-tervije
Nastojeći da obavi hadždž onako kako je to radio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i sprovodeći u praksu Poslanikove riječi ''uzmite od mene vaše obrede''(Muslim, br. 3197), zajedno sa ostalim hadžijama Emina se zaputila na Minu osmog dana zul-hidždžeta kako bi upotpunila i taj sunnet (Muslim, br.3009). Na Mini je klanjala podne, ikindiju, akšam i jaciju u njihovo vrijeme, međutim skraćeno (osim akšama koji se ne skraćuje) kao i sabah devetog dana zul-hidždžeta. (Muslim, br. 3009)
''Hadždž je Arefat''
Nakon obavljenog sabah-namaza, zajedno sa ostalim hadžijama, Emina se devetog dana zul-hidždžeta zaputila na Arefat koji je najvažniji rukn hadždža i čiji je dan jedan od najboljih dana u islamu. (Muslim, br. 55) Vozeći se ka Arefatu Emina je nastojala da se prisjeti vrijednosti ovog veličanstvenog mjesta i ibadeta na njemu. Došli su na mjesto na kojem se završila objava Kur'ana (Buhari, br. 45, Muslim, 3017) Dan i mjesto u kojem se Allah, subhanehu ve te'ala, ponosi vjernicima ispred meleka. (Ahmed, hadis je ocijenjen kao sahih u "Sahihul-Džami'a", br. 1868, Albani), dan u kojem se Uzvišeni Allah približi Svojim robovima – kako to Njemu dolikuje – i u njemu najviše oprašta grijehe i oslobađa od Vatre. (Muslim, br. 3354) Gledala je u nepregledan broj hadžija na ovom svetom mjestu. Bijeli ihrami podsjećali su na dan u kojem će sva stvorenja stati pred Allaha kako bi polagali račune. Klanjali su podne i ikindiju u podnevsko vrijeme skraćujući ih na dva rekata. Na Arefatu se ne preporučuje post za hadžije kako bi se u potpunosti posvetili ibadetu. Poslije obavljanja namaza svaki hadžija bio je posvećen ibadetu. Znajući da je Arefatska dova najbolja dova (Tirmizi, hadis je ocijenjen kao hasen u "Sahihu ve daifu sunnenit-Tirmizi", br. 3585, Albani), Emina je počela da moli svoga Gospodara u tom najvažnijem danu u njenom životu. Nastojala je da iskoristi svaku sekundu toga dana ne znajući hoće li joj se ikada više ukazati prilika za to.
Muzdelifa
Nakon zalaska sunca sve hadžije su se zaputile prema Muzdelifi. Tu su klanjali akšam i jaciju sastavljeno i spojeno kako je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uradio, sa jednim ezanom i dva ikameta. (Muslim,br. 3009) Nakon obavljenog namaza, legli su da se odmore kako bi bili spremni za predstojeće obrede hadždža i tu su boravili sve do jutra (Buhari, 2/91234, i Muslim, 3009) osim onih kojima je Poslanik dao olakšicu da odu sa Muzdelife poslije pola noći. (Muslim, br. 3178)
Bacanje kamenčića i boravak na Mini
Poslije obavljenog sabah-namaza, Emina je stajala i dugo molila Allaha, subhanehu ve te'ala, sve dok se nije razdanilo, a onda se, prije nego što je sunce izašlo, uputila ka džemretima da baca kamenčiće koje je usput skupila. Bacila je sedam kamenčića na velikom džemretu donoseći tekbir sa svakim bačenim kamenom. Zatim su muškarci obrijali glave, a žene skratile kosu u dužini vrhova prstiju, okupali se i zaputili da obave preostala dva rukna hadždža: tavaful-ifadu i sa'j. (Muslim 3009) Boraveći naredna tri dana na Mini, u kojima se ujedno bacaju kamenčići na ostala tri džemreta, Emina je nastojala da to vrijeme iskoristi na najbolji način. Klanjali su namaze u njihovim vremenima, skraćeno osim akšama, i provodili su vrijeme u različitim vidovima ibadeta: učenju Kur'ana, zikru, slušanju predavanja. Hadžije koje borave na Mini mogu sići sa nje poslije dva provedena dana (dvanaesti dan zul-hidždžeta) prija zalaska sunca ili treći dan nakon bacanja kamenčića poslije podne-namaza.
Rastanak sa Kabom
Nakon obavljenog tavaful-vedai (oprosnoga tavafa), došlo je vrijeme rastanka. Emina je stajala gledajući u Kabu. Nastojala je da zapamti svaki djelić tog svetog mjesta. I opet su tekle suze, suze žalosti, uz dovu da je Allah počasti da opet posjeti ovo prelijepo mjesto. Sa onih sestara koje su obavile tavaful-ifada, a potom dobile mjesečnicu, spala je obaveza obavljanja tavaful-vedai. (Buhari, br. 1666, Muslim, br. 3284) Emina se vraćala u rodnu Bosnu, a dio nje ostao je u Mekki. Nije bilo poleta među hadžijama kao prilikom dolaska. Kao da je svako želio da sačuva svoja osjećanja samo za sebe. U Eminim mislima vladale su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ''Ko obavi hadždž, a ne bude nepristojne i ružne riječi govorio, i ne bude kršio (Allahove) propise, vratit će se (bez grijeha) kao na dan kada ga je majka rodila.“ (Buhari, br.1449, Muslim, br.3357) Nakon povratka sa hadždža, Emina je dugo sanjala Harem i Kabu. Svako buđenje stvaralo je tugu u njenom srcu, ali je ipak molila Allaha da svakom muslimanu i muslimanki ispuni san odlaska na hadždž.