U šestom stoljeću bili su nazadan, za mnoge nebitan narod, zaostajući za civilizacijom na svim poljima. No, taj isti nazadni, pustinjski narod za vrlo kratko vrijeme postaje svjetska sila, predvodnik u nauci, moralnim načelima, te od potpune neproduktivnosti postaše uzor organiziranosti. Poraziše tadašnje velike sile: Perziju i Bizantiju. Nanizaše pobjede i osvajanja sve od Kine i Indonezije na istoku, do Azerbejdžana i Rusije na sjeveru. Potom kročiše ka zapadu te osvojivši cijelu Sjevernu Afriku, pokoriše i evropsku Španiju i zakucaše na kapije srca Francuske na zapadu. To je bio ummet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegove prve generacije.
Šta je bio povod ovakvom drastičnom preokretu, da od najgorih postanu ubjedljivo najbolji? To je zato jer su prihvatili Objavu, slijedili su je i dosljedno primijenili, a Uzvišeni Allah pohvalio ih je u plemenitoj Knjizi kazavši: "Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio, tražite da se čini dobro, a odvraćate od zla i vjerujete u Allaha" (El-Bekara, 110). Omer b. Hattab, radijallahu anhu, ulazeći u sporazumom oslobođeni Kuds, Jerusalem, izrekao je poznate riječi, za koje možemo slobodno kazati da su pravilo ili formula uspjeha muslimana: "Nas je Allah učinio ponosnim i jakim sa islamom i ako budemo tražili snagu i ponos u bilo čemu drugom, bit ćemo poniženi." Stoga su prve generacije muslimana, u okrilju Objave, dostigle istok i zapad, i povodeći se za riječima "rekao je Allah" i "rekao je Njegov Poslanik", osvojili su Semerkand, zatim daleku Maleziju, Indoneziju, Filipine i druge zemlje bez isukane sablje i ispaljene strijele. Pod plaštom Objave te iste generacije za kratak period postadoše predvodnici u pravu, ekonomiji, medicini, arhitekturi, općenito u znanju, a ljudi ih upamtiše i na zidove historije uklesaše to vrijeme kao zlatno doba islama i muslimana.
No, postavlja se pitanje, gdje su muslimani danas u svijetu? Gdje je iščezlo to zlatno doba? Možda nije zgoreg preformulirati pitanje i kazati: Gdje su danas muslimani u pogledu Objave? Gdje je danas Kur'an i sunnet kod muslimana? Ova su pitanja u neraskidivoj vezi sa ponosom i časti jer istinski uspjeh, sreća i prosperitet ilustrovani su nam kroz zlatno doba muslimana, to jeste na krilima Objave.
Imajući u vidu da naš Gospodar, Allah, Onaj Koji nas je stvorio i nastanio na ovom svijetu, kao apsolutni Znalac i savršeni Stvoritelj, do u tančine zna šta nam treba, šta je to najbolje za nas, na koji način da dosegnemo ono što nam treba na putu spasa i sreće, tako nam je poslao Božanska uputstva kako da živimo na Zemlji, kako da istinski uživamo sreću ovog i onog svijeta, te kako da se sačuvamo zla i svega onog što vodi u propast. Svako ljudsko otkriće, dostignuće, izum, bio to frižider, televizor, mobitel, automobil i dr., uz svaki taj izum obavezno se nalazi i knjiga uputstava, tj. detaljne upute za njegovo ispravno i uspješno korištenje. Tako je i naš savršeni Tvorac, Allah, poslao nama Svoja savršena i detaljna uputstva, a to su Kur'an i sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Rekao je Uzvišeni Allah: "Zaista ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika, a da smo za one koji u onaj svijet ne vjeruju -- bolnu patnju pripremili" (El-Isra, 9--10). A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Ostavio sam vas na bijeloj stazi, čija je noć jednako jasna i svijetla kao dan, i sa nje će, nakon mene, skrenuti samo istinski propalica." (Ibn Madža, sahih)
Razuman čovjek žudi za srećom, no bez slijeđenja Božije Riječi, čovjek se uzaludno nada i njegova sreća, ukoliko postoji, kratkotrajna je, a zatim predstoji očaj, nezadovoljstvo, nemir. Pa čak i oni koji posjeduju imetak, novac, slavu, mnogi od njih zbog nepoznavanja Objave uopće nisu sretni niti zadovoljni, uprkos ovosvjetskim prednostima i predispozicijama, dok čovjek koji slijedi upute svog Gospodara, iako posjedovao malo ovosvjetskog, živi zadovoljno i spokojno.
Jednom prilikom Ibrahim b. Edhem bio je na putovanju sa svojim prijateljem, pa ogladnješe i poželješe nešto pojesti. Imali su dva suha i tvrda komada pogače. Nisu imali nikakav namaz ili supu da time smekšaju koru hljeba, te odoše do obale mora i počeše umakati stari hljeb u morsku vodu i jesti. U tom trenutku Ibrahim b. Edhem obraća se svom saputniku i kaže: "Kada bi kraljevi i njihovi sinovi znali u kakvom smo mi stanju sreće i rahatluka, oni bi se s nama sabljama borili za to" (Hil'jetul-evlija, 7--370). O kakvoj sreći i spokoju govori ovaj pobožnjak u trenutku kada nemaju ama baš ništa osim gotovo nejestivog hljeba? Te riječi zapravo su rezultat slijeđenja Objave, one u ljudima jačaju iman, vjerovanje i oslanjanje na Allaha u svakom stanju.
Svako od nas kroz život mora proći i okusiti gorčinu kušnje, što od bolesti, gubitka voljenih i bliskih osoba, oskudice u imetku i neimaštine, straha, pa čak i oni koji slijede Uputu. Uzvišeni Allah kaže: "Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom, gladovanjem i time što ćete gubiti imanja, živote i usjeve..." (El-Bekara, 155). No, Milostivi Allah šalje uputstva spasa svakome ko želi tim putem ići, kazujući u nastavku ajeta: "A ti obraduj strpljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: 'Mi smo, doista, Allahovi i Njemu ćemo se, sigurno, vratiti. Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravome putu!'" (El-Bekara, 155--157).
Stoga, oni koji slijede Objavu, znaju da poslije nevolje i kušnje dolazi radost i olakšanje, pa čak i trn koji ih ubode na tom putu iskup je i nagrada. Svi koji slijede Božansku uputu, kroče putevima ovosvjetske i onosvjetske sreće i uspjeha, jer u okrilju Kur'ana i sunneta, na krilima Objave, vjernik je siguran da njegova duša hodi ka onome što joj je njen Gospodar u Kur'anu obećao: "A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje, i uđi u Džennet Moj!" (El-Fedžr, 27--30)
Piše: Aldin Poturković, prof.