Menu

Umijeće prezentiranja islama

Pripremio Haris Hećimović
Tema Da'vaČitanje 8 minuta

Zastanemo li na trenutak, u ovom vremenu brzog života, socijalnih mreža, pomiješanih prioriteta i krize autoriteta, i razmislimo o svemu navedenom, shvatit ćemo da dragocjenu energiju trošimo na ne toliko bitne stvari. Usljed globalne haotičnosti uzrokovane raznim trendovima koji nam se nameću na dnevnom nivou, trudeći se ispratiti sve to, često gubimo kompas, a konci iz naših ruku ispadaju jer pokušavamo sve da ih zadržimo. Trudeći se stići na sve vozove u isto vrijeme, naš život sve više liči na kretnju djeteta koje se našlo između nekoliko omiljenih igračaka, pa bi sa svakom da se poigra. 

Uprošteno rečeno, vrtimo se ukrug sa vrlo malo produktivnosti i jako puno umora. Umaramo sebe, ali sve više i ljude oko sebe, što rezultira opasnošću da zajednica posumnja u kvalitet onoga što propagiramo, zbog "nesređenosti" koja je očigledna u našim postupcima. Ne smijemo smetnuti s uma da ljudima nudimo najbolji mogući recept za korištenje dunjaluka. Taj recept je, razumije se, islam.  


Poslanikove metode rješavanja problema

Kako bismo riješili ovaj brzorastući problem, neophodno je na ispravan način shvatiti sunnet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Prečesto sebi za pravo daju mnogi tumači vjere da je prezentiraju shodno vlastitom shvatanju koje često zna biti pogrešno, sirovo, netaktično, neusklađeno sa situacijom, a ponekad i sasvim destruktivno. 

Život i djelo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mogli bi se opisati potpuno suprotno od svega spomenutog. Njegova sposobnost i božansko nadahnuće, koje mu je podareno, učinili su ga najboljim čovjekom koji se ikad pojavio, a način izražavanja, rješavanja problema, unošenje radosti u srca ljudi i olakšavanje, učinilo ga je najproduktivnijim čovjekom. Allahov Miljenik, sallallahu alejhi ve sellem, i danas je, milenij i po nakon svoje smrti, neiscrpan izvor svega lijepog, kako muslimanima i razvoju islamskih nauka, tako i nemuslimanima koji streme ispravnim vrijednostima i prirodnom načinu života. Nesumnjivo, najveću potrebu za dosljednim slijeđenjem Allahovog Poslanika, imaju oni koji tumače ono s čim je on došao. Pogledamo li njegov cjelokupan život, shvatit ćemo da je to čovjek koji je manje probleme rješavao u hodu, a onim većim pristupao profesionalno i savjetujući se s drugima. Nije dopuštao pad duha, ni sebi ni voljenim ashabima. Njegova ambicija, vedrina i optimizam ni u jednom momentu njegovog života nisu došli u pitanje. U najtežim momentima, kada su ashabi strahovali, bili gladni i iscrpljeni, spominjao je najveće uspjehe koje će ostvariti u bliskoj budućnosti. Druga s kojim je bio skriven u pećini u trenutku straha podsjeća da je Allah s njima. Kada mu biva ponuđeno da budu kažnjeni ljudi koji su ga u Taifu kamenjem gađali, on to odbija i moli Allaha da podari da njihovi potomci budu iskreni i jaki vjernici. 

Postavljanje prioriteta i osvajanje srca

Dolaskom u Medinu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  prvo radi ono što je najprioritetnije u tom momentu: pravi džamiju i bratimi muhadžire i ensarije. U tom trenutku radi ono što će biti temelj za izgradnju složne i kompaktne zajednicu, koja će postati jezgro promicanja savršenih i uzvišenih vrijedosti uspostavljenih iznad sedam nebesa od samog Tvorca. Sitnice popravlja usput, savjetuje i pojašnjava, uz osmijeh i najbolju namjeru, a krucijalne stvari planira i izvršava temeljito, neizostavno se savjetujući sa Ebu Bekrom i Omerom, kao i sa ostalim bliskim ashabima. 

Dragi čitaoče, dobro zapamti ovaj hadis u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Vatri će biti zabranjen svaki onaj čovjek koji je lahak, nježan i pristupačan ljudima." (Tirmizi, vjerodostojan)

Hadis je sažet, jednostavan, razumljiv, opisuje dobre ljude, a opet sažeto govori o jednoj misiji koja je trajala dvadeset tri godine i o jednom životu koji je trajao šezdeset tri godine. Upravo je ovakav bio Allahov Poslanik: lahak, pristupačan, otvoren, pozitivan i dobronamjeran prema svim ljudima, pa i prema nemuslimanima. 

Uzvišeni kaže: "Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici strogi su prema nevjernicima, a samilosni među sobom." (El-Feth, 29)

Ajet koji zrači i plijeni srca čim se pročita, a uđemo li u njegovu suštinu, otkrit ćemo nepobrojne koristi koje će nas, ako budemo razmišljali o njima, odvesti u sasvim drugu dimenziju, drugi život, koji se zove "duboko razmišljanje o Allahovim ajetima". Razmišljanje o Allahovim ajetima je ibadet. Sve vrijeme provedeno u njemu donosi nam nagrade Gospodara, kako na ahiretu, tako i na dunjaluku. Dunjalučka nagrada koju ćeš dobiti jeste sreća, osjećaj ljepote, zadovoljstva, smirenosti. Rezultat preplavljenosti ovim lijepim osjećajima jeste tvoj lijep odnos prema drugim ljudima. 

Primjećujemo li sada kako je Tvorac poredao stvari za nas, Svoje male robove? Ako se pridržavaš Njegovih naputaka, iz Kur'ana i sunneta, bit ćeš sretan, a onda i pozitivan i prihvaćen kod drugih ljudi, što čovjeka, također, čini sretnim. Isto tako, ukoliko te ljudi prihvate, tada će prihvatiti i ono što im nudiš. 

Navedeni ajet potvrđuje poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. u sljedećoj rečenici u ajetu spominju se osobine ashaba direktno, ali i uspjeh Allahovog Poslanika indirektno. Jer, takve osobine ashaba plod su rada Allahovog Poslanika s njima. Uzvišeni kaže da su ashabi žestoki, strogi prema nevjernicima (samo onda kada je to potrebno i kada je nužda, poput ratnih uvjeta), a samilosni međusobno. Ovdje dolazimo do suštine koju smo izgubili u ovom brzom, nezdravom i nesređenom životu koji živimo. Ovo je taj prioritet koji je ostao u zapećku, zanemaren i zaboravljen, a grubost i nebriga za drugim muslimanima postali su svakodnevnica. Čemu služe ovakvi primjeri ako ne tome da stanemo i razmislimo o vlastitom ponašanju i odnosu prema drugima, da se ugledamo na ljude koje krasi samilost spomenuta u ovom kur'anskom ajetu. Da li je bitno kako se na bosanskom jeziku piše "in ša Allah" ili "inšallah", pa da to bude predmet rasprava i netrpeljivosti, ili je bitno gledati dobro u ljudima i razmisliti šta žele da nam kažu? 

"A njegovi sljedbenici samilosni su među sobom". 

Zašto zanemarujemo ovu praksu ashaba o kojoj nas obavještava Uzvišeni Allah? Dokle ćemo se baviti namazom ljudi koji klanjaju isto kao mi, uz zanemarive razlike, koje, uzgred, imaju svoju utemeljenost u pravnim tekstovima. Čemu ljutita reagiranja na dozvoljene postupke nekih ljudi ili pak drugačija mišljenja? Gdje se izgubila blagost koja nam je u ovom vremenu prijeko potrebna? Na osnovu čega biramo to da dragocjenu energiju i resurse trošimo na manje bitne stvari, dok one bitne ostaju da se same rješavaju.

Ovo su pitanja na koja ćemo veoma teško naći logične odgovore. Njihova uloga jeste da nas nagnaju na razmišljanje i vrate nas da trezveno razmislimo odakle smo pošli, kuda idemo i dokle smo došli, kao i da nam pokaže da je naša putanja u obliku kruga, kojem ni sami ne znamo početak i kraj. 

Krajnje je vrijeme da se reorganiziramo i napravimo plan djelovanja na dnevnom, sedmičnom, mjesečnom i godišnjem nivou, konsultujući Allahovu Knjigu i praksu Muhammedovu, sallallahu alejhi ve sellem. To će nam pomoći da "proizvod" (islam), koji je najkvalitetniji na svijetu, konačno upakujemo u najljepše pakovanje i na taj ga način ponudimo čovječanstvu. Ugledajmo se na onoga koji je to najljepše radio. Neka je na njega Allahov blagoslov i mir!